REPUBLIKA HRVATSKA

P-603/2024-21

Općinski sud u Osijeku

Stalna služba u Belom Manastiru

Kralja Tomislava 53

31300 Beli Manastir

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, po sucu Robertu Gojeviću, na prijedlog više sudske savjetnice - specijalistice Mirjane Salaj, u pravnoj stvari tužiteljice TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Iva Kovačev Radić, odvjetnica u Zajedničkom odvjetničkom uredu Darko Šuper, Iva Kovačev Radić, Ivan Jukić, Dino Vukušić i Ena Šuper u Osijeku, protiv tuženika Alfalfa j.d.o.o., Biljska šuma 1, Kopačevo, OIB: 82714517349, kojeg zastupa punomoćnik Slavko Nedić, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Zoran Šarić & Slavko Nedić u Osijeku, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave održane 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, objavljene 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Alfalfa j.d.o.o., Biljska šuma 1, Kopačevo, OIB: 82714517349, da tužiteljici TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 763,56 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2023. do isplate, po stopi koja se do 29. prosinca 2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po referentnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Alfalfa j.d.o.o., Biljska šuma 1, Kopačevo, OIB: 82714517349, da tužiteljici TG iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 964,04 eura (devetsto česdesetčetirieuraičetiricenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužiteljica je sudu podnijela tužbu u kojoj navodi da je vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi livada Perešfeld površine 27899m[2] i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Silađ površine 5133m[2] , da je presudom zbog ogluhe Trgovačkog sud au Osijeku broj P-38/2023 od 21. travnja 2023. tuženiku naloženo tužiteljici predati u posjed slobodne od osoba i svojih stvari naprijed navedene nekretnine tužiteljice, a budući da tuženik po presudi nije dobrovoljno postupio, pred ovim sudom vodio se ovršni postupak pod brojem Ovr- 3350/23, te je 13. listopada 2023. provedena ovršna radnja radi ispražnjenja i predaje u posjed. Tužiteljica dalje navodi da je, kao vlasnica gore navedenih nekretnina, sa tuženikom 7. svibnja 2018. sklopila Ugovor o zakupu, a potom 1. siječnja 2022. i Aneks ugovora o zakupu u kojemu je ugovorena zakupnina u iznosu od 7.267,04 kuna. Navodi da je jednostrano raskinula Ugovor o zakupu zaključno s danom 31. prosinca 2022., o čemu je pisano izvijestila tuženika, koji je smatrao da je otkaz neosnovan i nije htio predati posjed nekretnina koje su bile predmet Ugovora. Stoga je tužiteljica bila primorana pokrenuti postupak radi predaje u posjed. Tužiteljica smatra da se tuženik nalazio u posjedu bez pravne osnove u razdoblju od raskida Ugovora 31. prosinca 2022. do provođenja ovršne radnje predaje u posjed 13. listopada 2023., kao nepošteni posjednik, što potvrđuje i činjenica da je Agenciji za plaćanje u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju podnio zahtjev za izravne potpore, odnosno izravna plaćanja. Tužiteljica navodi da je, prije podnošenja tužbe, pozvala tuženika na plaćanje iznosa od 763,56 eura kao stečeno bez osnove, što iznosi vrijednost zakupnine za devet i pol mjeseci koliko se tuženik nalazio u posjedu predmetne nekretnine, a bez ikakve pravne osnove, razmjerno visini zakupnine iz prijašnjeg Ugovora. Budući da tuženik nije postupio po pozivu tužiteljice i platio traženi iznos, tužiteljica predlaže da sud naloži tuženiku isplatu iznosa od 763,56 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2023. do isplate, kao i da joj nadoknadi parnični trošak, a sve to u roku 15 dana.

2. U pisanom odgovoru na tužbu tuženik ne čini spornim da je tužiteljica vlasnica predmetnih nekretnina, da je presudom zbog ogluhe tuženik obvezan predati u posjed predmetne nekretnine tužiteljici kao i da je tuženik bio u zakupu istih uz ugovorenu zakupninu u iznosu od 7.267,04 kuna godišnje. Tuženik smatra netočnim tvrdnje tužiteljice da je odbio predati tužiteljici u posjed predmetne nekretnine, već navodi da je samo tražio dodatno vrijeme radi preseljenja objekata koji su se nalazili na čestici 897. k. o. [katastarska općina], a koji su vlasništvo tuženika i tamo su se nalazili duži niz godina. Tuženik navodi da je tužiteljica od otkaza Ugovora o zakupu bila u posjedu većeg dijela čestice kč. br. [katastarska čestica] te u cijelosti kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer je on koristio samo dio čestice kč. br. [katastarska čestica] jer su se na istoj nalazili njegovi objekti (staje i staklenik), dok oranicu nije uopće koristio. Budući da je koristio samo dio čestice kč. br. [katastarska čestica], smatra da nije u obvezi platiti tužiteljici utuženi iznos, već je ponudio platiti 200,00 eura koliko smatra da iznosi zakup za devet mjeseci za dio čestice na kojoj se nalaze objekti tuženika. Stoga se tuženik protivi tužbi i tužbenom zahtjevu preko iznosa od 200,00 eura.

4. U dokaznom dijelu postupka sud je proveo dokaze koje su stranke predložile te je saslušao stranke te svjedoke VG, EG i ZG, izvršio uvid i pročitao poziv na plaćanje na listu 5 spisa, aneks ugovora o zakupu zemljišta na listu 6 spisa, zapisnik ovog suda od 13. listopada 2023. u predmetu broj Ovr-3350/2023 na listu 7 spisa, presudu zbog ogluhe Trgovačkog suda u Osijeku broj P-38/2023-3 od 21. travnja 2023. na listu 8-12 spisa, dopis punomoćnika tuženika od 22. svibnja 2024. na listu 21-22 spisa, e-mail punomoćnika tužiteljice od 3. lipnja 2024. na listu 24 spisa i dopis Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 4. veljače 2025. na listu 41-48 spisa.

5. Sud nije proveo dokaz vještačenjem po vještaku građevinske / poljoprivredne struke na okolnost visine zakupnine, jer je tuženik na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2025. učinio nespornim numerički izračun tužiteljice na ime visine zakupnine za cijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 763,56 eura za period od 1. siječnja 2023. do 13. listopada 2023., a sukladno Ugovoru o zakupu zemljišta.

6. Sud je u dokaznom postupku odbio uzeti u obzir pisanu izjavu svjedoka EG od 20. prosinca 2023., koju je tuženik podnio na ročištu za glavnu raspravu održanom 11. veljače 2025., jer je navedeni svjedok svoj iskaz dao na ročištu za glavnu raspravu održanom 21. siječnja 2025. sukladno načelu neposrednosti u izvođenju dokaza.

7. Sud je odbio prijedlog tuženika da u dokaznom postupku izvede dokaz saslušanjem UG, sudskog ovršitelja ovog suda, jer su okolnosti na koje je predloženo saslušanje ovog svjedoka razvidne iz zapisnika ovog suda od 13. listopada 2023. u predmetu broj Ovr-3350/2023 na listu 7 spisa.

8. Stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, te je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, sukladno članku 7. stavak 1. i članku 219. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZPP).

9. Ocjenjujući svaki dokaz posebno, sve dokaze zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. ZPP-a, a prema svom uvjerenju, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan u cijelosti.

10. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužiteljice da joj tuženik, kao nepošteni posjednik nekretnina u njezinu vlasništvu u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 13. listopada 2023., a sukladno prijašnjem Ugovoru o zakupu zemljišta, plati na ime stečenog bez osnove iznos od 763,56 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od 1. siječnja 2023. do isplate.

11. Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica vlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] u naravi livada Perešfeld površine 27899m2 i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na kč. br. [katastarska čestica] u naravi oranica Silađ površine 5133m2,

- da je za gore navedene nekretnine tužiteljica sa tuženikom 7. svibnja 2018. sklopila Ugovor o zakupu, a potom 1. siječnja 2022. i Aneks ugovora o zakupu u kojemu je ugovorena godišnja zakupnina u iznosu od 7.267,04 kuna

- da je Ugovor o zakupu tužiteljica jednostrano raskinula s danom 31. prosinca 2022.

- da je presudom zbog ogluhe Trgovačkog sud au Osijeku broj P-38/2023 od 21. travnja 2023. tuženiku naloženo tužiteljici predati u posjed slobodne od osoba i svojih stvari naprijed navedene nekretnine tužiteljice

- visina zakupnine za cijelu kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u iznosu od 763,56 eura za period od 1. siječnja 2023. do 13. listopada 2023.

12. Među strankama je sporno:

- da li je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2023. do 13. listopada 2023. bio u posjedu nekretnina tužiteljice kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u cijelosti ili djelomično te obveza tuženika na plaćanje utuženog potraživanja tužiteljice u cijelosti

13. Iz iskaza svjedoka VG sa ročišta za glavnu raspravu od 10. prosinca 2024. proizlazi da je sa tužiteljicom početkom srpnja 2023. bio u obilasku njezinog zemljišta na staroj Dravi, kojom prilikom je vidio da je zemljište ograđeno, da su se na zemljištu nalazili plastenik, štala, traktor, spremnike i krave koje su se nalazile dijelom na zemljištu i dijelom u štali, a za sve navedeno zna da nije bilo vlasništvo tužiteljice. Ponovno je u obilasku zemljišta tužiteljice bio u ožujku 2024. i vidio da je sve bilo isto kao i prilikom njegova prethodnog obilaska zemljišta. Navedeno zemljište tužiteljica je dobila u vlasništvo prilikom razvoda tužiteljice i z.z. tuženika. Kao razlog obilaska zemljišta navodi da je tužiteljica htjela provjeriti da li je sa zemljišta sklonjeno sve ono što je naprijed naveo. Zemljište je bilo ograđeno i na isto nisu ulazili jer nisu to niti namjeravali. Nema saznanja o tome tko je zemljište od 30000 kvadrata koristio u srpnju 2023., a da tužiteljica tada nije koristila zemljište.

14. Iz iskaza svjedoka EG sa ročišta za glavnu raspravu od 21. siječnja 2025. proizlazi da je bio zaposlenik tuženika u razdoblju od 2018. godine do 1. lipnja 2024. i bio je jedini zaposlenik tuženika. Vodio je farmu tuženika, brinuo se o kravama, kosio, balirao, napravio štale za krave, te radio sve druge poslove. Na farmi su bili i plastenik te traktor i drugi poljoprivredni strojevi. Tužiteljici je pripalo zemljište koje se nalazi na srednjem dijelu od ukupne ograđene površine, kao i bunar, a ista mu nije priječila korištenje bunara za napajanje krava sa farme. Tijekom 2023. tužiteljicu nije vidio na zemljištu, već je ista 2024. sa policijom zabijala kolce i ograđivala svoj dio, na kojem je još uvijek bila farma tuženika. Nije mu poznato da li je z.z. tuženika DG priječio tužiteljici dolazak na predmetno zemljište, niti mu je poznato da li je isti ikada tužiteljicu otjerao sa zemljišta. Nije mu poznato temeljem čega je tuženik koristio predmetno zemljište. Nakon što je tužiteljica ogradila svoj dio zemljišta 2024. dala mu je ključ od kapije da može i dalje koristiti bunar, te je morao isprazniti plastenik koji se nalazio na zemljištu tužiteljice, nakon čega je tužiteljica srušila plastenik.

15. Iz iskaza svjedoka ZG na ročištu za glavnu raspravu od 11. veljače 2025. proizlazi da mu tužiteljica nije direktno nudila u zakup čestice na kč. br. [katastarska čestica], ali je čuo od drugih da istu nudi u zakup. U 2024. je posredstvom zastupnika za nekretnine tužiteljice ĐG sastao se sa tužiteljicom i dogovorio zakup navedene čestice za cijenu od 300,00 eura po hektaru, a budući da je bilo 3 hektara to je bilo ukupno 900,00 eura godišnje. Tužiteljica mu je ponudila i stajnjak za koji su dogovorili cijenu od 17 centi po kilogrami, ali je naknadno odustao od stajnjaka jer je saznao da stajnjak nije tužiteljicin. Na kraju je odustao i od zakupa jer je vidio da je zemljište loše kao i da postoje nesređeni odnosi između tužiteljice i njezinog bivšeg supruga.

16. Iz iskaza tužiteljice na ročištu za glavnu raspravu od 10. prosinca 2024. proizlazi da su predmetne nekretnine za vrijeme braka sa z.z. tuženika ČG bile njezino vlasništvo, a nakon razvoda temeljem Ugovora o podjeli bračne stečevine i dalje su ostale u njezinom vlasništvu. Predmet Ugovora o zakupu koji je imala sklopljenim sa tuženikom bile su obje čestice navedene u tužbi, a tuženik je temeljem navedenog ugovora koristio obje čestice i bio u posjedu istih.

Za vrijeme trajanja braka koristila je predmetne čestice zajedno sa tuženikom, a nakon razvoda braka početkom 2022., tuženik je ostao u posjedu istih do 31. prosinca 2022., kada je jednostrano raskinula Ugovor o zakupu. O raskidu ugovora obavijestila je tuženika putem e-maila, a razlog raskida je bio razvod braka i neplaćanje zakupnine od strane tuženika u 2022. godini. Prije otkaza ugovora o zakupu izvijestila je tuženika da će ugovor otkazati ako ne plati zakupninu, koju je on platio nakon otkaza ugovora 2023. godine. Nakon otkaza ugovora pozivala je tuženika putem sms poruka da napusti posjed, na koje poruke tuženik nije odgovarao niti je napustio posjed, zbog čega je pred Trgovačkim sudom u Osijeku pokrenula postupak. U navedenom postupku donesena je presuda zbog ogluhe po kojoj tuženik nije dobrovoljno postupio, zbog čega je pokrenula postupak prisilnog izvršenja presude pred ovim sudom. U postupku prisilnog izvršenja presude, koje je bilo u listopadu 2023., tuženik nije izmjestio stvari sa zemljišta, tražio je dodatni rok za izvršenje od godinu dana, na koji nije pristala, ali je pristala na dodatni rok od 30 dana. Tuženik ni tada nije postupio po presudi, pa je u mjesecu travnju 2024. sama počela uklanjati njegove stvari sa svojeg zemljišta. Uvođenje u posjed predmetnih nekretnina samo je formalno navedeno u zapisniku, uz suglasnost tuženika. Nakon 1. siječnja 2023. pokušala je stupiti u posjed oranice Silađ, ali je vidjela da je ista preorana i zasađena kao i susjedna čestica koja je u vlasništvu tuženika. Na čestici Livada koja je površine 30000 kvadrata nalazili su se plastenik, nadstrešnica, traktor, dvije hrpe naslaganih bala sjena od najmanje 100 komada te okolo razbacane bale sijena, koje tijekom 2023. nije uklanjala jer je čekala odluku suda. Budući da je tuženik, i prije donošenja presude, govorio da neće napustiti posjed jer je na navedenim česticama posijao djetelinu, pokrenula je postupak osiguranja dokaza u kojem je utvrđeno da tuženik nije ništa novo posadio, već se radilo o višegodišnjoj kulturi djeteline.

17. Iz iskaza z.z. tuženika ČG na ročištu za glavnu raspravu od 10. prosinca 2024. proizlazi da nije koristio predmetne nekretnine tužiteljice od dana otkaza ugovora 1. siječnja 2023., već je koristio samo svoju staju i plastenik. Nikada nije dobio presudu zbog ogluhe, nije upoznat sa sadržajem iste, a o obvezi predaje u posjed predmetnih nekretnina saznao je tek na licu mjesta prilikom izlaska sudskog ovršitelja, kojom prilikom je tražio dodatni rok od godinu dana za postupanje i micanje tri objekta koja se nalaze na čestici, jer je posao uklanjanja tih objekata velik. Česticu na kojoj je oranica uopće nije koristio od kada je ugovor o zakupu otkazan, a na njoj je bila travna smjesa koja je dugogodišnja kultura koja se ore svakih pet godina. Jednostrani otkaz ugovora o zakupu dobio je u pisanom obliku od strane tužiteljice te ga prihvatio. Nije mu poznato što je navedeno u ugovoru o zakupu glede plaćanja zakupnine, a ako zakupnina i nije bila plaćena u 2022. godini, tvrdi da je plaćena u siječnju 2023. Tijekom 2023. godine nije bio u posjedu predmetnih čestica i nije za iste dobio novčanu potporu od Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju, ali je moguće da je knjigovodstvo po difoltu Agenciji podnijelo zahtjev za isplatu potpore za navedene čestice. Tužiteljici je ponudio na ime naknade za korištenje 1000 kvadrata zemljišta na kojem se nalaze njegovi objekti iznos od 200,00 eura, a preostali dio površine čestice nije koristio pa smatra da nije dužan platiti naknadu za iste. Tužiteljica nije pristala na ponuđeni iznos, pa ga na kraju nije niti platio, a nije mu niti jasno po kojoj presudi bi to morao platiti tužiteljici.

U jesen 2022., a prije otkaza Ugovora o zakupu, na površini veće čestice livada T izvršio je usijavanje travne smjese, a nakon što je tužiteljica otkazala Ugovor o zakupu predočio joj je da će tužiteljica imati dodatne troškove jer on neće moći kositi posijanu travu. Tužiteljica je tijekom 2023. priječila njegovom radniku EG korištenje bunara koji se nalazi na predmetnoj čestici. Tužiteljica je tijekom 2023. uređivala česticu livadu Perešfeld i dizala ogradu koju je završila 2024., što mu nije sporno jer je ograđivala svoje, ali je pri tome ogradila sve njegove stvari na toj čestici i zaključala, uključujući njegovih 1500 tona stajskog gnojiva. Aneks ugovora o zakupu zaključen je za cijelu česticu, a ne za 1000 kvadrata čestice. Nakon otkaza ugovora o zakupu nije maknuo svoje stvari sa predmetnih čestica jer posjeduje SMS poruke u kojima se sa tužiteljicom dogovorio da može biti u posjedu još dodatne dvije godine. Nije plaćao zakup za posjed nekretnina tužiteljice u 2023. jer je ugovor o zakupu mu otkazan, a i ne zna zbog čega bi trebao plaćati.

18. Iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 4. veljače 2025. na listu 41-48 spisa, proizlazi da je u ARKOD evidenciji za razdoblje 2023/2024 na površini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana ARKOD parcela oznake ID 2316191 koja je upisana kod poljoprivrednog gospodarstva Alfalfa j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, MIPBG: 239347, ovdje tuženika, dok je za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u ARKOD evidenciji za razdoblje 2023/2024 evidentirana ARKOD parcela oznake ID 3138908 koja je upisana kod poljoprivrednog gospodarstva Alfalfa j.d.o.o. za proizvodnju i usluge, MIPBG: 239347, ovdje tuženika, te ARKOD parcela oznake ID 2400238 koja je upisana kod obiteljsko poljoprivrednog gospodarstva Kerekeš Gyula, Karanac, MIPBG: 93388. Iz navedenog dopisa također proizlazi da se ARKOD parcele ID 2316191 i ID 3138908 nalaze na Jedinstvenim zahtjevima za potporu koje je za proizvodne godine 2023. i 2024. podnio korisnik, ovdje tuženik, PG Alfalfa j.d.o.o., a koje su potpore za godinu 2023. istome isplaćene, dok je isplata potpora za proizvodnu 2024. do konačno odobrenog prava u tijeku. Iz tabličnog prikaza dopisa proizlazi da je tuženik podnio zahtjev za isplatu potpore za proizvodnu godinu 2023. kao i za 2024. za česticu na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana ARKOD parcela oznake ID 2316191, kao i za kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] evidentirana ARKOD parcela oznake ID 3138908.

19. Ostali izvedeni dokazi nisu posebno obrazlagani jer su nesporni među strankama.

20. Iskaze saslušanih svjedoka VG, EG i ZG sud je cijenio kao vjerodostojne jer su dani jasno, te isti nisu osobno zainteresirani za ishod postupka.

21. Iz provedenih dokaza proizlazi da je nakon otkaza ugovora o zakupu zemljišta u vlasništvu tužiteljice s danom 31. prosinca 2022. i poziva tuženiku na predaju posjeda predmetnih nekretnina, tuženik odbio predati posjed istih tužiteljici te nastavio koristiti predmetne nekretnine sve do prisilnog izvršenja tuženikove obveze u ovršnom postupku 13. listopada 2023.

22. Da je tuženik nastavio koristiti predmetne nekretnine tužiteljice u cijelosti unatoč činjenici otkaza ugovora o zakupu i poziva na predaju posjeda, razvidno je iz iskaza svjedoka VG i EG, kao i dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 4. veljače 2025. Svjedok VG navodi da tužiteljica u srpnju 2023. nije imala pristup predmetnom zemljištu, budući da su se na istom i dalje nalazile stvari, odnosno objekti tuženika, dok svjedok PG navodi da je na farmi tuženika, koja se nalazila na predmetnom zemljištu, radio i u utuženom razdoblju. Iz dopisa Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju od 4. veljače 2025. proizlazi da je tuženik, iako mu je ugovor o zakupu otkazan sa danom 31. prosinca 2022., predmetne katastarske čestice prijavio u ARKOD evidenciji za razdoblje 2023/2024 i podnio zahtjev za isplatu potpora za proizvodne godine 2023. i 2024., a koje su potpore za godinu 2023. istome isplaćene, dok je isplata potpora za proizvodnu 2024. do konačno odobrenog prava u tijeku. Osim toga, sud nije prihvatio tvrdnju z.z. tuženika da je koristio samo dio zemljišta na kojem su se nalazili staja i plastenik, budući da su svjedoci naveli da su se na zemljištu tužiteljice u utuženom razdoblju nalazili i poljoprivredni strojevi te traktor tuženika. Stoga sud smatra da je tuženik, nakon otkaza ugovora o zakupu zemljišta i poziva tužiteljice da napusti posjed predmetnog zemljišta, nastavio koristiti predmetno zemljište kao da mu ugovor o zakupu zemljišta nije otkazan, a isto proizlazi iz činjenice da je radnik tuženika PG u utuženom razdoblju i dalje radio na farmi na zemljištu tužiteljice, kao i iz činjenice da je tuženik predmetno zemljište tužiteljice prijavio u ARKOD evidenciju za razdoblje 2023/2024 te podnio zahtjev za isplatu potpora za proizvodne godine 2023. i 2024., i sve to iako je znao da se od 1. siječnja 2023. na zemljištu tužiteljice nalazi bez pravne osnove.

23. Tuženik nijednim dokazom nije potkrijepio svoju tvrdnju da u utuženom razdoblju nije koristio predmetne nekretnine tužiteljice u cijelosti već samo površinu od 1000 m[2] , pa sud smatra da tuženik navedenu tvrdnju tijekom postupka nije dokazao.

24. Budući da je ugovor o zakupu zemljišta jednostrano otkazan s danom 31. prosinca 2022., tuženik je u utuženom razdoblju predmetno zemljište koristio bez pravne osnove, pa predmetni odnos stranaka treba tretirati po pravilima stjecanja bez osnove, utemeljenom na članku 1111. stavak 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje u tekstu: ZOO) obzirom da je tuženik nastavio koristiti predmetno zemljište i nakon što mu je tužiteljica sa danom 31. prosinca 2022. otkazala ugovor o zakupu zemljišta, pa nije imao opravdanog razloga sumnjati da se od 1. siječnja 2023. na zemljištu tužiteljice nalazi bez pravne osnove. Korištenje zemljišta tužiteljice bez pravne osnove i bez plaćanja naknade predstavlja stjecanje bez osnove u smislu članka 1120. ZOO-a i tužiteljica je ovlaštena zahtijevati da joj tuženik naknadi korist koju je imao uporabom tuđe stvari i to najmanje u visini ugovorene zakupnine. Naime, korištenjem zemljišta bez naknade tuženik se neosnovano obogatio za iznos zakupnine koju bi inače morao plaćati, pa je to korist koju je u obvezi naknaditi. U slučaju kad netko koristi tuđu stvar u svoju korist vlasnik može zahtijevati, nezavisno od prava na naknadu štete ili ako nje nema, da mu ovaj naknadi korist koju je imao od uporabe.

25. Kako je tuženik prema ugovoru o zakupu plaćao godišnju zakupninu od 7.267,04 kuna, taj iznos predstavlja korist koju je dužan naknaditi tužiteljici razmjerno razdoblju korištenja zemljišta od devet i pol mjeseci što matematičkim izračunom iznosi 763,56 eura, a koji izračun tuženik nije osporio, uz obvezu tuženika na isplatu zakonske zatezne kamate na dužni iznos.

26. Slijedom tako utvrđenog činjeničnog stanja i na temelju članka 1120. ZOO- a, odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

27. Odluka o troškovima postupka donesena je na osnovu članka 154. stavak 1. ZPP-a, u svezi članka 155. ZPP-a.

28. Tužiteljica zahtijeva troškove postupka u iznosu od 964,04 eura, a tuženik u iznosu od 937,50 eura. Prema članku 154. stavak 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Slijedom navedenog, tuženiku ne pripada pravno na naknadu troškova postupka, pa sud o zahtjevu tuženika nije niti odlučivao.

29. Tužiteljici su u cijelosti priznati troškovi zastupanja po punomoćniku u zatraženom iznosu od ukupno 964,04 eura, koji se sastoje od iznosa od 150,00 eura na ime troška sastava tužbu po Tbr.7.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22. i 138/23., dalje u tekstu: Tarifa), zastupanja na pripremnom ročištu od 30. listopada 2024. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9.t.1.Tarife), te ročištima za glavnu raspravu od 10. prosinca 2024., 21. siječnja 2025. i 11. veljače 2025. u iznosu od 150,00 eura (Tbr. 9.t.1.Tarife) za svako ročište, a što sa obračunatim 25% PDV-a od 187,50 eura, čini trošak zastupanja tužiteljice od 937,50 eura, uz plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu 13,27 eura i predvidivi trošak sudske pristojbe na presudu 13,27 eura, čini ukupan trošak tužiteljice od 964,04 eura (točka II. izreke presude).

Beli Manastir, 26. ožujka 2025.

Sudac:

Robert Gojević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi pisano, putem ovog suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

Dostaviti:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika