Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kž-226/2023-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Pera Miloglava, kao predsjednika vijeća, Nikše Lučića i Domagoja Raguža, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Antee Pekić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika KN, zbog kaznenog djela iz članka 323. stavka 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21, dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbama Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i optuženog KN, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Zlataru, pod poslovnim brojem K-94/2023-43 od 10. srpnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbijaju se žalbe Općinskog državnog odvjetništva u Zlataru i optuženog KN kao neosnovane, te se potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Zlataru optuženi KN oglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – teškom tjelesnom ozljedom – opisano u članku 118. stavak 1. i 2. KZ/11 te je optuženi KN za kazneno djelo iz članka 118. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 48. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 7 (sedam) mjeseci da bi mu na temelju odredbe članka 57. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine neće izvršiti ako optuženi KN u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11. u izrečenu neuvjetovanu kaznu zatvora uračunava se vrijeme oduzimanja slobode od 27. prosinca 2022. do 10. srpnja 2023.
1.1. Optuženom KN su izrečene sigurnosne mjere i to na temelju članka 68. KZ/11 sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja koja može trajati do proteka roka provjeravanja, na temelju članka 73. KZ/11 mu je izrečena sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja u trajanju 3 (tri) godine u odnosu na žrtvu RN, rođenog **.**.1959., i na temelju članka 74. KZ/11 mu je izrečena sigurnosna mjera udaljenja iz zajedničkog kućanstva u trajanju 3 (tri) godine i to u odnosu na kućanstvo sa oštećenim RN na adresi [adresa].
1.2. Sud može odrediti izvršenje izrečene kazne zatvora osuđeniku koji bez opravdanog razloga krši obveze koje su mu određene svakom od gore izrečenih sigurnosnih mjera (članak 71. stavak 5. KZ/11 i članak 57. stavak 6. KZ/11 u vezi članka 58. stavka 5. KZ/11 KZ/11).
1.3. Na temelju članka 70. KZ/11. optuženiku je izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do proteka roka provjeravanja, a najdulje dvije godine.
1.4. Na temelju članka 148. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22; dalje: ZKP/08.) nalaže se optuženom KN platiti troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08. u paušalnom iznosu 50 € (pedeseteura)/376,723 kn (tristosedamdesetšestkunasedamdesettrilipe)1, kao i troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u iznosu 808,80 € (osamstoosameuraiosamdesetcenti) / 6.093,90 kn (šestitusućadevedesettrikuneidevedesetlipa), sve to u roku 1 (jedne) godine.
2. Protiv navedene presude žalbe su podnijeli Općinsko državno odvjetništvo u Zlataru zbog odluke o kazni (članak 467. točka 4. u svezi članka 471. stavak 1. ZKP/08) s prijedlogom da Županijski sud pobijanu presudu preinači na način da optuženiku izrekne bezuvjetni dio kazne zatvora u dužem trajanju kao i dulji rok kušnje u odnosu na uvjetovani dio kazne, te optuženi KN po branitelju Vladimiru Tereščaku, odvjetniku u Zagrebu zbog odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalba optuženika te preinači pobijanu presudu na način da optuženiku izrekne kaznu u kraćem trajanju.
2.1. Odgovor na žalbu podnio je optuženi KN po branitelju Vladimiru Tereščaku s prijedlogom da drugostupanjski sud odbije žalbu državnog odvjetnika kao neosnovanu.
2.2. U smislu odredbe članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
2.3. Stranke nisu pozivane na sjednicu vijeća, budući to nisu tražile u žalbi.
3. Žalbe državnog odvjetnika i optuženika nisu osnovane.
4. Nisu u pravu optuženik niti državni odvjetnik kada se žale zbog odluke o kazni, optuženik tvrdeći da mu je „po visini“ izrečena kazna stroga i neprimjerena, a državni odvjetnik tvrdeći da je preblaga i neprimjerena. Suprotno stavu, kako državnog odvjetnika, tako i optuženika, prvostupanjski sud je prilikom odmjeravanja kazne pravilno utvrdio sve okolnosti koje utječu na vrstu i mjeru kazne.
4.1. Naime, jačina povrede zaštićenog dobra koja proizlazi iz svih okolnosti počinjenja djela jedna je od okolnosti koje su člankom 47. stavak 1. KZ/11 predviđene kao okolnosti koje osobito utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Odluka o kazni mora izražavati individualiziranom, zakonom predviđenu društvenu osudu zbog konkretnog kaznenog djela.
4.2. Određujući vrstu i mjeru kazne koju će primijeniti, sud mora uvijek uzeti u obzir okolnosti koje utječi da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede kaznenim djelom zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, okolnosti u kojima je počinitelj živio prije počinjenja kaznenog djela ili usklađenost njegovog ponašanja sa zakonima, te okolnostima u kojima živi, i njegovo ponašanje nakon počinjenja kaznenog djela. Zadatak suda ne ograničava se samo iz zakonskog opisa djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina kreirati konkretno ostvareno kazneno djelo, već izabrati vrstu i mjeru kazne koja će optimalno odgovarati svrsi kažnjavanja. Uloga suda se pri tome ne svodi samo na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac, generalizirajući svrhu kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebite za odluku o vrsti i mjeri kazne.
4.3. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio olakotne okolnosti kod optuženika s tim da je po stavu ovog vijeća kao otegotnu okolnost neosnovano cijenio utvrđenje suda da je optuženik neistinito iskazivao u svojoj obrani imajući u vidu da je pogrešno uzimati optuženiku kao otegotnu okolnost način na koji optuženik brani svoju procesnu poziciju u kaznenom postupku, međutim unatoč tome po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, a suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio i ispravno cijenio sve okolnosti relevantne za zakonitu odluku o vrsti i mjeri kazne.
4.4. Prilikom odluke o kazni sud mora uzeti u obzir sve okolnosti koje utječu na kaznu, uvažavajući ukupnost svih društvenih i osobnih uzroka, koji su pridonijeli počinjenju konkretnog kaznenog djela, te će se stoga, s obzirom na primjereno utvrđenu kaznu te vrstu i vrijeme počinjenja, a vodeći računa o općim pravilima izbora vrste i mjere, te svrsi kažnjavanja, upravo kaznom zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 7 (sedam) mjeseci te nakon toga izrečenom djelomičnom uvjetnom kaznom zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 7 (sedam) mjeseci na način da izrečena djelomična uvjetna osuda kojom se određuje da se neuvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci ima izvršiti a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine neće izvršiti ako optuženi u vremenu provjeravanja od 3 (tri) godine ne počini novo kazneno djelo moći izraziti jasna društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, utjecati na počinitelja da u buduće ne čini kaznena djela, ali utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela kao i na svijest građana o pogibeljnosti činjenja kaznenog djela, i pravednosti kažnjavanja njihovih počinitelja.
4.5. Izrečena djelomična uvjetna kazna zatvora primjerena je svim okolnostima počinjenog djela i nastupjelim posljedicama te će se time pozitivno utjecati na optuženika da shvati štetnost svog djela i preispita svoje dosadašnje ponašanje, a i druge da se ubuduće suzdrži izvršenja takvih i sličnih kaznenih djela. Time će se postići svrha kažnjavanja u pogledu opće i posebne prevencije te načelo individualizacije u kažnjavanju i pozitivno utjecati na optuženika da ne ponavlja više takva i slična kaznena djela. Stoga, uzimanjem u obzir svih tih navedenih okolnosti, a koje određuju težinu svakog pojedinog počinjenog kaznenog djela, razvidno je da je djelomična kazna zatvora izrečena optuženiku dostatna da se njom ostvari specijalna prevencija, te će se svrha kažnjavanja postići upravo tako izrečenom kaznom, a i utjecati na generalnu prevenciju, pa slijedom navedenog, ostvariti će se sve svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11.
U odnosu na izrečene sigurnosne mjere
5. Optuženik se žali u odnosu na izrečene sigurnosne mjere navodeći da je optuženiku bilo dovoljno izreći sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja, a da izricanje ostalih sigurnosnih mjera je nepotrebno budući iste neće djelovati na otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela te da izrečene sigurnosne mjere nisu u razmjeru s težinom počinjenog kaznenog djela i kaznenih djela koja se mogu očekivati, kao i sa stupnjem počiniteljeve opasnosti.
5.1. Po stajalištu ovog drugostupanjskog suda pravilno i osnovano je prvostupanjski sud optuženiku izrekao uz sigurnosnu mjeru obveznog psihijatrijskog liječenja i sigurnosne mjere zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja iz članka 73. KZ/11, sigurnosnu mjeru udaljenja iz zajedničkog kućanstva iz članka 74., te sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana
5.2. Naime, sigurnosnu mjeru iz članka 73. KZ/11 sud će izreći počinitelju kad postoji opasnost da bi počinitelj prema žrtvi mogao ponovno počiniti kazneno djelo. Uzimajući u obzir činjenicu da je kazneno djelo teške tjelesne ozljede počinjeno na štetu oca, tada u takvoj situaciji doista postoji realna i konkretna opasnost da bi optuženik mogao ponovno počiniti kazneno djelo na štetu svog oca, sa kojim živi u zajedničkom domaćinstvu.
5.3. U odnosu na sigurnosnu mjeru udaljenja iz doma iz članka 74. KZ/11 sud će je izreći počinitelju kaznenog djela nasilja prema osobi s kojom živi u zajedničkom kućanstvu ako postoji visok stupanj opasnosti da bi bez provođenja ove mjere počinitelj mogao ponovno počiniti nasilje prema članu zajedničkog kućanstva. Imajući u vidu način počinjenja kaznenog djela na štetu žrtve RN na strani optuženika postoji visok stupanj opasnosti, da bi dolaskom u zajedničko kućanstvo sa svojim ocem mogao ponovno počiniti nasilje prema istom.
5.4. Pravilno je prvostupanjski sud kada je na temelju nalaza i mišljenja vještaka psihijatra utvrdio da postoji opasnost da bi optuženik mogao počiniti isto ili slično djelo kao što su to kaznena djela s obilježjem nasilja za koje je prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju članka 70. KZ/11 izrekao sigurnosnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana.
Odluka o troškovima
6. Prvostupanjski sud je ispravno obvezao optuženika na platež paušalnog troška kaznenog postupka u iznosu od 50 eura kao i troškove kaznenog postupka u vezi sa člankom 145. stavkom 1. i stavkom 2. točkom 6. ZKP/08 u iznosu 808 eura, jer je taj trošak razmjeran trajanju i složenosti kaznenog postupka i imovinskim prilikama optuženika.
7. Ispitujući presudu po službenoj dužnosti sukladno članku 476. stavka 1. ZKP/08. sud nije našao povreda odredaba kaznenog postupka ili povreda kaznenog zakona na štetu okrivljenika na koje pazi po službenoj dužnosti.
8. Kako je sud našao da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija a da nema niti povreda zakona na koje sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 482. ZKP/08. ovom presudom je odbio žalbe okrivljene i ODO u Zlataru kao neosnovane i potvrdio prvostupanjsku presudu.
Dubrovnik, 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Pero Miloglav
