Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-62/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Milene Frankić, kao predsjednika vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari ĆH, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marti Barić Pavić, odvjetnici u Zadru, protiv tuženika OH, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Smiljanu Bakočeviću, odvjetniku u Zadru, radi raskida ugovora o doživotnom uzdržavanju, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2179/2022-27 od 10. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-2179/2022-27 od 10. listopada 2024. u pobijanoj točki I izreke, te dijelu točke II izreke kojim je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.953,22 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom citiranom u izreci odlučeno je:

„I Raskida se ugovor o doživotnom uzdržavanju zaključenom između ĆH kao primatelja uzdržavanja i njegovog nećaka, OH kao davatelja uzdržavanja od 24. kolovoza 2021. godine, s ovjerom Općinskog suda u Zadru pod posl. broj: R2-660/2021 od 27. kolovoza 2022. godine.

II Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 2.953,22 EUR u roku od 15 dana dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog, a do zatraženog iznosa odbija tužitelj sa svojim zahtjevom za naknadom troška kao neosnovanim.“

2. Protiv navedene presude i odluke o troškovima postupka u dijelu, u kojem je obvezan na isplatu troškova u iznosu od 2.953,22 eur, tuženik je podnio žalbu zbog svih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, a tuženiku dosude troškovi postupka i daljnji trošak žalbenog postupka, odnosno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, kao niti ona iz čl. 354. st. 2. t. 11., na koju se ukazuje u žalbi. O odlučnim činjenicama sud je u obrazloženju odluke dao valjane razloge, koji su u skladu s izrekom presude i procesnom građom.

6. Tužitelj u postupku traži raskid ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog sa tuženikom kao davateljem uzdržavanja 24. kolovoza 2021., navodeći da nije izvršen sadržaj tog ugovora jer mu davatelj uzdržavanja nije pružio ugovorene usluge a odbija sporazumno raskinuti ugovor.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da su stranke sklopile ugovor o doživotnom uzdržavanju u kolovozu 2021. godine a da su i u razdoblju prije zaključenja ugovora stranke normalno komunicirale i posjećivale se s obzirom da su stric i nećak i da se u [adresa] tužitelj vratio iz Australije negdje 2004. godine,

- da se tuženik člankom II. obvezao doprinositi uzdržavanju u dijelu u kojem te troškove ne pokriva mirovina tužitelja; brinuti se o njegovim svakodnevnim potrebama u kućanstvu, pranje i peglanje rublja, prehrana, plaćanje režijskih troškova, brinuti o obavljanju liječničkih pregleda, uzimanju terapije, snositi sve troškove eventualnog liječenja, osigurati mu njegu za slučaj bolesti osobno ili preko treće osobe te snositi eventualne troškove u Domu umirovljenika.

Zauzvrat, (toč. III) tuženik, uz uvažavanje činjenice da mu već godinama pomaže u svakodnevnim aktivnostima, održavanju kuće i liječničkoj brizi jer tužitelj ne vozi auto a ima brojne zdravstvene tegobe i potrebu za skrbi liječnika izvan mjesta prebivališta, dobiva u vlasništvo nekretnine položene u k. o. [katastarska općina],

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da ga u razdoblju od sklapanja spornog ugovora iz kolovoza 2021. godine naovamo njegov sinovac nije gledao ni njegova žena, bio je sam, uvijek sam. Ima ženu i djecu, ali oni su svi u Australiji. Tuženik da ga je uvijek napadao da ne smije pričati s nikim tako da je ostao sam. Inače živi u [adresa] u kući, a tuženikova je kuća cca 300 m udaljenosti, da ima zdravstvenih poteškoća i treba ga voziti kod liječnika, kupovati lijekove, što tuženik nije činio. Nije mu kuhao niti prao robu, sve to radi sam. Sklopio je ugovor s njim jer je računao da će on prema njemu biti dobar, međutim da ga je tuženik uvrijedio i to na način da ga je psovao i vikao. Njegova su primanja od mirovine nešto više od 1.000,00 EUR mjesečno i to mu jednostavno mora biti dovoljno za život. Navodi da mu tuženik nikada nije donio hranu ni oprao robu, a u predmetnom razdoblju nikada nije bio hospitaliziran. Pojašnjava da je od zdravstvenih teškoća imao problem s nogama, mora ih previjati noge jer mu izlaze sitni mjehurići i da mu je liječnik rekao da mora doći 3 puta tjedno na previjanje. Dodaje da mu je liječnik u Zadru, kod Sv. Stošije, pa do istoga dolazi na način da ide autobusom iz [adresa] na kolodvor i onda od kolodvora drugim autobusom do neposredne blizine liječnika. U razdoblju nakon podnošenja tužbe odnosno već malo više od dvije godine angažirao je ženu, radi se o njegovoj susjedi, koja mu kupi lijekove, donese piće, hranu i ono što je potrebno te joj on za to plaća. U uredu odvjetnice Barić Pavić bio je jedne prigode prisutan on osobno i tuženik radi pokušaja mirnog rješenja. Želio je raskid ugovora pa je tuženik najprije rekao da hoće, pa onda da neće, da je njega tuženik uvrijedio. Prije sklapanja spornog ugovora vrtilo mu se u glavi pa je bio smješten u bolnicu nekoliko dana. Te prigode tuženik ga je doveo, odveo i bio je s njim kod liječnika nekoliko puta. Također ga je vozio par puta kod doktora radi previjanja nogu međutim bi tada tražio da mu napuni spremnik od goriva, da ga odvede na marendu, plati mu piće, a on njemu nikada nije dao ni čašu vode. Supruga tuženika u njega je bila jedanput-dvaput, previla mu noge, i to je bilo sve. Njegov je zaključak da tuženik ne želi imati posla s njim odnosno brinuti o njemu, da iz iskaza tuženika proizlazi da je tužitelj 2019. godine u njegovom autu dobio moždani udar i od tada počinje neprestana briga od njegove strane i supruge za strica. Kod njega su dolazili nekoliko puta na dnevnoj bazi. Stalno su bili u telefonskom kontaktu. Pomagao mu je fizički oko kuće i vrta u svemu što bi on zamislio. Radio je po njegovom nalogu na staroj kući, u vrtu, kosio i sadio. Vrlo često ga je vozio u grad jer je on društven čovjek i voli ići u kafić. Nikada ga nije tražio da mu ulije gorivo, a dva puta mu je dao za gorivo po 200,00 kn i to baš kada je inzistirao (tužitelj). Što se tiče skrbi za zdravlje navodi da je prilikom lova stric doživio nezgodu i noga mu je otekla te ga je vozio u hitnu, pa poslije kontinuirano u bolnicu na previjanja sve do sanacije ozljede. Svi kontakti s liječnicima išli su preko njega. Nastavio je njegu noge u njegovoj kući na način da je mazao i previjao. To je ukupno trajalo par mjeseci.

Otprilike pola godine nakon toga stric je posjekao nogu pa ga je opet vodio u hitnu, potom svaki drugi dan na previjanja i to tako mjesec-dva. Više mjeseci nakon toga ga je vozio dermatologu zbog problema s mjehurićima na nogama, a potom ga je u njegovoj kući ujutro i navečer previjao i to jedno mjesec-dva. Govorio je tuženik tužitelju da ne radi toliko fizički, da nema potrebe, da će on pomoći sve što treba, ali je stric omalovažavao njegove savjete, to je završilo tako da je u konačnici on u vrtu sjedio u stolici i govorio mu što da radi. To je sad već negdje 2021. godina. Na sugestiju njegove prijateljice iz Crnog njemu i gospođi napravio je ključ od svoje nekretnine da u slučaju potrebe mogu ući. Već nakon 4-5 dana rekao je da mu vrate ključ te su tako i napravili.

Inače on je potpuno samostalan čovjek, a ovo ističe jer nije dao njegovoj gospođi da mu pere robu, već je to radio sam. Ona je par puta samoinicijativno uspjela uzeti veš, oprati ga i vratiti mu složeno. Međutim, osobno je tuženik preko 100 puta sredio njegovu kuću, gospođa je prala terase i zajedno su održavali nekretninu. Prije sklapanja ugovora pozvao ga je i rekao da želi imovinu prepisati na njega. Pristao je na sklapanje ugovora pod uvjetom da imovina pređe u njegovo vlasništvo tek u trenutku njegove smrti. Nakon sklapanja ugovora situacija je bila ista, dolazio je tamo svakodnevno, išli su u grad, navečer su znali baciti karte, išao mu je u apoteku po lijekove i po potrebi je išao kod njegovog liječnika. Ako ga ne bi mogao voziti u grad, vozila je supruga. Kuhao je sam. Nije želio da mu oni kuhaju niti da mu nose hranu. Voli jako začinjenu hranu. Znao bi njegovu obitelj i njega pozvati na ručak. Stric ima velike oscilacije u raspoloženjima. Jedno jutro u veljači 2022. zvao je da mu se donesu lijekovi i kruh i dogovor je bio da taj dan ručaju kod njega. Jutro je završilo incidentom, ljutnjom tužitelja, psovanjem. I nakon toga je zvao da ga vozi u Crno kod prijateljice koju su našli mrtvu. Tužitelj ne da da mu priđe, ne ostavlja mu tu mogućnost, onemogućava da brine o njemu i njegovim potrebama, zaključava se, pa čak zaključava i vrata od dvorišta s lancem i lokotom. S obzirom na njegove promjene raspoloženja ne čudi da je i prošle godine u jednom momentu dozvolio da mu pomogne brati mu masline u vrtu. Upitan navodi da stric ima dovoljno novaca da može deset obitelji prehraniti. Stric je pripremao uplatnice za režije koje je sam podmirivao na način da bi ga on (tuženik) vozio u grad ili na poštu da se to plati. U cijelosti je posjedovao zdravstvenu dokumentaciju za strica. Bio je kontakt osoba i svaki naručeni pregled išao preko njega kao i sve informacije o zdravlju, i sam stric bi mu predao medicinsku dokumentaciju govoreći da će on to izgubiti. Spreman je nastaviti ispunjavati ugovorne obveze i to počevši od ovoga trenutka te da nikada nije mislio da je njegova obveza prestala, i dan danas prođe kraj kuće od strica da vidi je li svjetlo upaljeno i da li je on na stolici, a ako ga ne vidi dva dana nazove susjeda da vidi što je sa stricem. Nije osigurao osobu koja bi stricu prala i peglala iz razloga što je stric to uvijek radio sam i odbijao je pomoć u tom pravcu. Na čitanje 4. i 5. retka točke II ugovora o doživotnom uzdržavanju, tuženik navodi da je stric odbijao rezolutno pomoć u pranju i peglanju rublja te prehrani, a novaca je imao te iz tog razloga preuzete obveze pranja, peglanja i prehrane nisu vršene. Imovina o kojoj je govorio na početku iskazivanja je iz diobe rodbine OH iz 2019. tj. imovina je koju bi on trebao dobiti kao naknadu prema ugovoru. Postoji i druga imovina u vlasništvu tužitelja. Na poseban upit tužitelja osobno, tuženik navodi da je osobno u zadnje dvije godine kod strica bio bar 30-40 puta pitati ga što mu treba i to na dvorišnim vratima jer ga u kuću ne pušta, na što bi on psovao i prijetio policijom,

- da iz iskaza svjedoka dr. Ć, u bitnome proizlazi da je gospodin ĆH njegov pacijent. Liječnik je opće prakse i ima ordinaciju u gradu Zadru. Gospodin ĆH je dolazio često unazad 4-5 godina odnosno za razdoblje za koje je upitan, imao je takve zdravstvene potrebe. Rane po nogama koje je često i dugotrajno trebalo sanirati odnosno njegovati.

Dolazio je sam, znao je doći s taksijem, a par puta je u njegovoj pratnji vidio žensku osobu, misli da je to gospođa koja se nalazi vani u sudskom hodniku (misli se na ČH). Upitan za OH navodi da mu nije poznat. Kao liječnik zajedno sa svojom medicinskom sestrom sugerirao je ĆH da bi mu trebala dugotrajna briga i njega, međutim to je izostalo. Zna da bi mu njegova rodica koji put oprala robu, ali to je sve, a njemu je potrebna pomoć i njega vezano za svakodnevni život. ĆH mu je osobno rekao da on takvu osobu koja bi mu pomagala nema. 2021. godine pretrpio je moždani udar i istina je da se fenomenalno oporavio, međutim notorna je činjenica da inzult utječe na kvalitetu života i da je takvoj osobi u daljnjem tijeku života potrebna pojačana pomoć. Ne postoji osoba koju bi on kao liječnik mogao kontaktirati vezano za zdravstveno stanje tužitelja,

- da iz iskaza svjedokinja ČH koja živi u [adresa] cca 100-200 m od tužitelja proizlazi da ga poznaje ga od kada se vratio iz Australije, susjedi su. Posjećivala ga je, znala bi ga i nazvati, kada bi došla pomogla bi mu ako bi mu trebalo počistiti, oprati suđe ili slično i odvesti kod liječnika kada bi imala vremena i kada OH ne bi mogao. Upitana za ugovor o doživotnom uzdržavanju navodi da joj je ĆH rekao za ugovor i da će OH voditi brigu o njemu. Nakon tog saznanja se makla i nije više pomagala, nije bilo potrebe jer je OH tu i ne treba. Poznato joj je da su se njih dvojica posvađali – ima negdje dvije godine. ĆH joj rekao da mu je OH čistio i vodio ga kod doktora.

Upitana na koji način je vodio brigu o ĆH – navodi da ne zna jer nije dolazila u tom periodu. OH je u kući tužitelja vidjela možda jedanput-dvaput u razdoblju prije spomenute dvije godine, dakle navedena svjedokinja nakon saznanja za postojanje ugovora više nema bitnih saznanja jer se prema vlastitim navodima „makla i nije dolazila“,

- da iz iskaza svjedoka SH, koji živi u [adresa] od 2002. godine a u [adresa] je bio puno puta kod g. ĆH, prijatelji su, proizlazi da ĆH živi sam, da mu gospođa ČH pomogne na način da mu počisti i slično i vidio ju je u kući ĆH dosta puta. Zna za medicinske probleme tužitelja, osobno mu je kada je bio u nevolji donosio lijekove u [adresa]. Bio je teško bolestan međutim ne zna o kakvim se bolestima radi. Poznaje g. OH, vidio ga je jedanput u kući tužitelja kada su svi bili pozvani na roštilj. Osim roštilja ne sjeća se da je OH više ikada vidio u kući tužitelja,

- da je svjedok VH naveo da zna cijelu obitelj OH, dolazi kao gost pa prijatelj u kuću tuženika 8-9 godina. Svaki put kada bih došao kod OH posjećivali bi ĆH, koji je dolazio njih u kuću, slavili su se rođendani, Božić i obostrano se išlo u goste. Upitan za razdoblje 2020. – 2023. navodim da su se često viđali, posjećivali su ga, vodili bi ga na izlete i obavljali spizu. Negdje 2022. godine u par prigoda su mu kucali na vrata, međutim, ĆH nije otvarao, nešto se tu dogodilo. Zna da postoji nekakav ugovor između dvije strane, međutim, ne zna o čemu se radi. Upitan za zdravstvene poteškoće gospodina ĆH, navodi da zna da je jedanput ozlijedio nogu te da se O brinuo o tome, međutim, o zdravstvenom stanju gospodina ĆH ne zna ništa. Ne može puno reći o odnosu stranka između 2020. i 2023. godine, ono što može reći je da se O brinuo o svome stricu i uvijek kada bi on bio u gostima kod Č išli bi u posjet kod ĆH, odnosno pokušali bi ga posjetiti. Može reći da je primijetio intenzivan oblik brige o ĆH i od strane supruge tuženika. 2021. godine bio u je [adresa] dva ili tri puta, po jedan tjedan ili čak dva, sigurno preko ljeta, u listopadu i misli čak za Božić. Osobno je vidio problem s nogom gospodina ĆH kada ga je O previjao, ali je i o tome čuo obzirom da je s OH u stalnom kontaktu. Misli da 2021. godine nije OH platio iznajmljivanje kuće za odmor u [adresa] jer su tada bili prijatelji,

- da iz iskaza svjedokinje CH proizlazi da ima dućan robe u Zadru, Ulica Jurja Bijankinija i supruga od gospodina OH tamo u nje kupuje. Tako ih poznaje. OH i gospodina ĆH je u razdoblju od 2020 -2023. godine puno puta vidjela u prilikama kada bi OH vodio ĆH kod doktora. Ordinacija doktora je točno preko puta ulaznih vrata dućana. Došli bi se javiti, znao bi O i parkirati auto kod nje jer da ĆH slabo hoda, da samo uđe kod doktora. Vidjela sam i da je isti nosio kavu doktoru dok bi barba ĆH bio unutra.

Nikada nije bila u [adresa], niti poznaje stranke izvan ovoga što je rekla niti zna ništa o ugovoru niti ičemu vezanom za to. U posljednjih godinu dana vidjela je ĆH kako kod doktora dolazi sam,

- da iz iskaza svjedoka TH proizlazi da živi u [adresa] što je cca 6 km udaljeno od kuće OH u [adresa]. Gospodina ĆH zna iz viđenja u društvu s tuženikom, znao bi ih susresti vani na javnim mjestima. 2021. godine imao je post Covid, te je jedno mjesec dana svaki treći dan išao u bolnicu radi pretraga i liječenja i tamo je vidio jedno dva do tri puta njih dvojicu. ĆH je noga bila u zavoju, ali ne sjeća se odnosno ne zna o kakvoj se ozljedi radilo. U periodu od 2020. – 2023. godine je išao do OH s obzirom da love zajedno pa bi ga znao skupiti s autom, kod ĆH nije nikada bio, ali kada bi se vraćali OH bi stao ispred njegove kuće i išao mu u posjet. Ne zna ništa o ugovoru između njih dvojice,

- da iz iskaza svjedoka UH proizlazi da poznaje stranke, s O je prijatelj unazad 15-tak godina, inače živi na Višnjiku u Zadru i preko Č je upoznao ĆH, misli 2018. godine. Poznato mu je da je 2019. godine imao moždani udar, a viđali su se na raznim feštama i rođendanima kod Č. Znao bih ih vidjeti i na cesti, u autu. Zna da je negdje tada ĆH slomio nogu, O ga je vozio u bolnicu, oni bi tada znali popiti kavu kod bolnice dok bi čekali jer je ja tada radio u Gaženici, pa mu je bilo blizu. Sjeća se da je 2020. godine bio na rođendanu u [adresa], kada je krenula S, rjeđe su se viđali bila je i zabrana kretanja vozilom iz Zadra do [adresa] ali su se čuli telefonom. O ugovoru ne zna ništa, a o zdravstvenom stanju ĆH zna za moždani i da je slomio nogu 2021. ili 2022. Poznato mu je i da OH živi i u [adresa] i u [adresa]. Znali su i u [adresa] piti kavu, ne zna koliko živi na jednom, a koliko na drugom mjestu.

8. Na temelju svih navedenih dokaza, prvostupanjski sud je utvrdio da tuženik ni njegova supruga tužitelju nisu kuhali osim u rijetkim prilikama; nisu mu prali i peglali robu, samo tu i tamo; nisu plaćali režijske troškove; nisu snosili liječničke troškove, a o liječničkim pregledima te uzimanju terapije vodili su računa djelomično. U odnosu na rad u vrtu i po kući svjedoci nisu imali saznanja, a iskazi stranaka su tu oprečni pa s obzirom da je teret dokazivanja na tužitelju sud smatra da nije s izvedenim dokazima uspio dokazati da tuženik nije radio u kući i dvorištu, međutim ova okolnost nije od tolikog značaja za donošenje pravilne odluke s obzirom na druga utvrđenja suda u parnici.

9. Sud je prihvatio iskaze svjedoka koji su tvrdili da je tuženik vozio tužitelja u bolnicu i kod dr. Ć, sud prihvaća i navode tuženika u tom pravcu da su išli zajedno u grad, na piće, na poštu i slično, te da je pomagao oko kuće, međutim tužitelja su vozili i drugi, a vozio se i sam kada je trebalo. Sama činjenica da se tuženik doista djelomično brinuo o zdravstvenim potrebama tužitelja, previjao mu noge mjesec - dva i povremeno ga vozio gdje je trebalo te pomagao oko kuće ne utječe na drugu utvrđenu činjenicu, a to je da veći dio preuzetih obveza tuženik nije ispunjavao kako je ugovoreno.

10. Upiranje tuženika na okolnost da tužitelj nije dozvoljavao da se itko o njemu previše brine, da je bio fizički vrlo samostalan i financijski neovisan, ne otklanja obvezu tuženika da poštuje i ispunjava preuzete obveze davatelja uzdržavanja kako je ugovoreno. Suprotno mišljenju i stavu tuženika, sud zaključuje da je tužitelj bio prilično usamljen te se osjećao napušteno jer osim vožnje, povremenih druženja i posjeta kafiću te slavlja i ponekad zajedničkih ručkova, kao i djelomične brige za zdravlje tužitelja, između njih nije bila ostvarena skrb koja je predviđena ugovorom i na koju se tuženik obvezao.

11. Sve navedene činjenice sud je utvrdio na valjan način i ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP, pa se ne mogu prihvatiti suprotni žalbeni navodi kojima se analiziraju i preocjenjuju iskazi svjedoka i stranaka u postupku.

12. Ugovorni odnos stranaka trajao je razmjerno kratko, svega nekoliko godina, a tužitelj je već prije toga bio u visokoj dobi i toliko narušenog zdravlja da mu je trebala kontinuirana njega i pomoć. I prije nego što je sklopio ugovor s tuženikom, tužitelju je trebala pomoć te mu je susjeda ČH pomagala oko čišćenja, pranja suđa a povremeno ga je i vodila kod liječnika kada bi imala vremena i kada OH ne bi mogao. Zato nisu životno logični i uvjerljivi navodi tuženika, da je tužitelj odbijao pomoć u kućanstvu jer je sve mogao i želio obavljati sam. Nadalje, nesporno je da je između stranaka došlo do sukoba, ali nije poznat uzrok tog sukoba niti tko je odgovoran za isti, jer su o tome iskazi stranaka oprečni. Tuženik se na činjenicu, da bi se obveza mogao osloboditi ukoliko je onemogućen davati uzdržavane primatelju uzdržavanja zbog njegova protivljenja, moga pozvati ukoliko on nije doprinio takvom držanju primatelja uzdržavanja. Teret dokaza takve činjenice – da bi primatelj uzdržavanja bezrazložno odbio primiti uzdržavanje, kako tuženik prigovara, odnosno da je sam izazvao sukob – bio je na tuženiku, koji isto nije ni na koji način dokazao. Tuženik je u svom iskazu naveo da stric ima velike oscilacije u raspoloženju, te da je jedno jutro u veljači 2022. završilo incidentom, ljutnjom tužitelja, psovanjem i da mu tužitelj ne da da mu priđe i onemogućava da brine o njemu i njegovim potrebama. U situaciji, kada zbog narušenih odnosa svakodnevna međusobna komunikacija stranaka i dogovor radi pomoći u obavljanju ugovorenih obveza više nije moguća, kako to proizlazi iz iskaza stranaka, osnovano prvostupanjski sud zaključuje da objektivno više nije moguće uspostaviti odnose stranaka na način da bi se mogla ostvariti svrha i smisao ugovora o doživotnom uzdržavanju.

13. Prvostupanjski sud na temelju provedenih dokaza pravilno zaključuje, da tuženik jest izvršavao neke od ugovorenih obveza, ali iz svega navedenoga bi proizlazilo da to nije bilo redovito te da je tužitelj morao o mnogim stvarima u vezi zdravlja, higijene i prehrane brinuti sam, jer povremeni zajednički ručkovi i druženja ne mogu nadomjestiti svakodnevnu brigu i skrb kakvi su ugovoreni.

14. Pri tom iskaz liječnika kod kojeg se tužitelj liječi demantira tvrdnje tuženika da bi svi kontakti s liječnicima išli preko njega jer ga dr. Ć ne pozna, iako je tužitelja liječio unazad 4-5 godina, te navodi da je tužitelj dolazio sam, znao je doći taksijem a par puta je u njegovoj pratnji vidio žensku osobu, te da je tužitelju potrebna pomoć i njega vezano za svakodnevni život i da mu je on osobno rekao da takvu osobu nema, te da on kao liječnik nema koga kontaktirati vezano za zdravstveno stanje tužitelja.

15. Iz iskaza svjedoka na koje se tuženik poziva u žalbi također ne proizlazi da je tuženik pružao kontinuiranu njegu i pomoć koji su ugovoreni, jer su svi o tome iskazivali fragmentarno, u okviru onoga što im je bilo poznato iz povremenih druženja i boravaka kod tuženika.

16. Ugovorom o doživotnom uzdržavanju obvezuje se, prema čl. 579. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023 – dalje ZOO) davatelj uzdržavanja da će primatelja uzdržavanja uzdržavati do njegove smrti, a druga strana izjavljuje da mu daje svu ili dio svoje imovine s time da je stjecanje stvari i prava odgođeno do trenutka smrti primatelja uzdržavanja.

17. Odredba čl. 583. st. 3. ZOO propisuje da svaka strana može zahtijevati raskid ugovora ako druga strana ne ispunjava svoje obveze.

18. Zato je na pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prihvaćen tužbeni zahtjev i ugovor o doživotnom uzdržavanju raskinut.

19. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP.

20. U skladu s navedenim je, na temelju odredbe čl. 368. ZPP, odlučeno kao u izreci.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić