Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-5203/2024-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću toga suda sastavljenom od sudaca Milene Frankić, kao predsjednice vijeća, te Gordane Bošković Majerović kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Mrzljak, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1/ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Nebojši Antolić i Vesni Terhaj, odvjetnicima iz Zagreba, Pavla Hatza 3, protiv I tuženika SH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] tuženika ČH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Doris Košta, odvjetnici iz Splita, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8884/2021-26 od 26. lipnja 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 8884/2021-26 od 26. lipnja 2024. i predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu citiranom u izreci odlučeno je:

„I Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. broj. Ovr-2373/2020 od 21.12.2020. godine na novčanim sredstvima po računima i oročenim sredstvima tužitelja ĆH iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] u svim bankama prema osobnom identifikacijskom broju tužitelja.

II Nalaže se tuženicima UH i ČH naknaditi tužitelju ŠH parnični trošak u iznosu od 1.044,22 eur u roku 15 dana.“

2. Protiv navedene presude tuženici 1/SH i 2/ČH (dalje: tuženici) su podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) uz prijedlog da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je osnovana.

5. Tužitelj je rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2373/2020 od 21. rujna 2021. upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga na koje se poziva u žalbi, a koji su propisani člankom 50. st. 1. t. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 – Odluka USRH, 73/17, 131/20, dalje: OZ), a s obzirom na istaknuti prigovor da kao nasljednik prvotnog ovršenika odgovara samo do visine vrijednosti naslijeđene imovine, te da je dio tražbine namiren.

6. U postupku pred prvostupanjskim sudom utvrđeno je:

- da iz spisa Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Ovr-2373/20 ovrhovoditelja SH i ČH protiv ovršenika ĆH radi naplate, a kojemu je između ostalog priložen Zaključak od 21.9.2021. kojim se upućuje ovršenik, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ovog zaključka, pokrenuti parnicu radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem ovog suda poslovnog broja Ovr-2373/20 od 21. prosinca 2020. zbog razloga iz članka 50. stavak 1. točka 9. Ovršnog zakona,

- da iz rješenja Županijskog suda u Rijeci Gž-Ovr-432/2021-2 od 19.7.2021. povodom rješavanja žalbe ovršenika izjavljene protiv rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-2373/2020-7 od 21.12.2020., a kojim se odbija žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje točka I. izreke rješenja o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-2373/2020-7 od 21. prosinca 2020., osim iz razloga iz odredbe čl. 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona.

Iz obrazloženja navedenog rješenja između ostalog vidljivo je da je točkom I. izreke pobijanog rješenja o ovrsi, na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9837/2000 od 27. studenoga 2003., preinačene presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-2714/2006-2 od 7. studenoga 2006., radi namirenja novčane tražbine 2. ovrhovoditeljice u iznosu od 66.901,04 kune sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. siječnja 1997. do naplate, te troškova parničnog postupka u iznosu od 8.003,20 kuna određena ovrha na novčanim sredstvima po svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika,

- da je iz rješenja o nasljeđivanju O-8236/19, UPP/OS-91/19-7 javnog bilježnika Lucije Popov od 18.3.2020. na kojem je iskazana klauzula pravomoćnosti sa 18.3.2020. vidljivo da iza pok. NH, sina Ć, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1943., a umrlog **.**.2019. I. njegovu ostavinsku imovinu čine: Nekretnine:

1) pravo sukorištenja grobnog mjesta na groblju Miroševac, odjel RKT, polje 244, razred I, grob broj 232, na ime ostavitelja , u kojem očevidniku je ostavitelj upisan kao ĐH iz [adresa]

2) pravo korištenja grobnog mjesta na groblju "Sv. Andrija", odjel-aleja 01, polje 02, broj 18, dječji grob za jedan ukop(D-1), na ime ostavitelja,

Pokretnine:

3) ulog na tekućem računu kod Zagrebačke banke d.d., broj [broj bankovnog računa] na ime ostavitelja, u neutvrđenom iznosu,

4) ulog na deviznom računu kod Zagrebačke banke d.d., broj [broj bankovnog računa], na ime ostavitelja, u neutvrđenom iznosu,

5) ulog na tekućem računu kod Erste&Steiermӓrkische Bank d.d., valuta HRK, broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], na ime ostavitelja, u neutvrđenom iznosu

6) ulog na računu za posebne namjene kod Erste&Steiermӓrkische Bank d.d. , valuta HRK, broj računa IBAN:3024020063580577851, na ime ostavitelja, u neutvrđenom iznosu,

7) ulog na redovnom tekućem računu kod Privredne banke Zagreb d.d., broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], na ime ostavitelja, u neutvrđenom iznosu, 8) ulog na redovom deviznom računu kod Privredne banke Zagreb d.d., broj računa IBAN: [broj bankovnog računa], na ime ostavitelja, u neutvrđenom iznosu 9) potraživanja prema HZMO-u s naslova neisplaćene mirovine, na ime ostavitelja, u neutvrđenom iznosu.

Nasljednikom iza pok. NH proglašava se na temelju zakona i ustupa ĆH koji nasljeđuje ostavinsku imovinu pod I – u cijelosti.

- da je iz potvrde Zagrebačke banke d.d. (list 16 spisa) o stanju računa na dan pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju 18.3.2020. vidljivo da je iza pok. NH tekući račun sa saldom u iznosu od 0,00 HRK kao i devizni račun 0,00 Eur,

- da je iz sporazuma o prestanku ugovora o tekućem računu u stranoj valuti (list 17) između banke ( Privredna banka Zagreb – dioničko društvo) i vlasnika računa – ĆH vidljivo da sporazumno raskidaju Ugovor o računu broj HR09 2340 0093 2167 7478 9 sklopljen dana 7.12.2001. s danom 3.11.2021. – stanje računa 0,00 Eur. U cit. sporazumu se navodi da je vlasnik obvezan podmiriti cjelokupni dug po računu nastao do dana raskida Ugovora, kao i dug po računu koji će eventualno nastati nakon raskida ugovora, temeljem instrumenata raspolaganja sredstvima računa koje vlasnik nije vratio do dana prestanka ugovora,

- da je iz sporazuma o prestanku ugovora o tekućem računu u kunama ( list 18 spisa) vidljivo da Privredna banka Zagreb – dioničko društvo i vlasnik računa – ĆH sporazumno raskidaju Ugovor o tekućem računu broj HR66 2340 0093 2178 6996 0 sklopljen dana 27.6.2013. Ugovor o tekućem računu raskida se s danom 3.11.2021. Podaci o računu: stanje računa: -7,65 HRK, iznos kamate: 0,00

HRK, iznos za uplatu: 7,65 HRK,

- da je iz izvoda prometa po računu za razdoblje 12.11.2014. do 11.11.2021. (list 55 spisa) Erste&Steiermӓrkischebank d.d. za KH broj računa: 3207933339 (tekući račun) i izvod iste banke (tekući račun posebne namjene) - list 59 spisa, broj računa 3580577851- evidentirana je blokada računa,

- da je iz izvješća HZMO od 9.1.2023. ( list 67 spisa) vidljivo da se u provedbi ovrhe ustezala mirovina pok. NH od 1.3.2010.g. do 31.10.2019.g. te je u tom razdoblju od ustegnutog iznosa mirovine: - u korist odvjetnika Marina Milete uplaćen iznos od 3.290,98 kuna, i - u korist ovrhovoditeljice ŽH, odnosno njenih nasljednika uplaćen iznos od 111.046,04 kuna (z. nasljednici: CH i ČH). U uvodu izvješća HZMO naznačen je ovršni predmet Ovr-1318/09, a radi se o ovršnom predmetu Općinskog suda u Zlataru u kojem je ovrhovoditeljica bila ŽH,

- da je uvidom spis Općinskog suda u Zlataru ( list 115 spisa) Ovr-258/2020 ovrhovoditeljice ŽH, a ovršenika KH radi naplate na temelju ovršne isprave – na temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Zagrebu P-9837/2000 od 27.11.2003. te pravomoćne i ovršne presude Županijskog suda u Zagrebu, Gž-2174/06-2 od 7.11.2006., a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 133.802,08 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 1.1.1997. do isplate i 16.006,40 kn na ime dosuđenih parničnih troškova za zakonskom zateznom kamatom od 27.11.2003. pa nadalje kao i rješenjem o ovrsi odmjerenih troškova ovršnog postupka za zakonskim zateznim kamatama na odmjereni iznos tekućim od donošenja ovršnog rješenja do isplate.

Utvrđuje se da je navedenom ovršnom prijedlogu od 28.7.2009. priložena presuda Općinskog suda u Zagrebu P-9837/00 i presuda Županijskog suda u Zagrebu Gž- 2174/06-2 kojim se odbija žalba tuženika NH kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zagrebu od 27.11.2003. broj P-9837/00 u dijelu pod točkom I izreke. Preinačuje se navedena presuda u dijelu pod točkom II izreke i sudi:

"1. tuženik je dužan na dosuđeni iznos glavnice od 133.802,08 kn platiti zakonsku zateznu kamatu po stopi iz čl. 1 Uredbe o visini stope zatezne kamate tekuće od 1.1.1997. pa do 12.7.1999.

2. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatom zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 19.9.1996. do 1.1.1997.

III Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatom kamata na dosuđeni iznos troška parničnog postupka.

IV O trošku žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci. "

Nadalje, navedenom spisu priloženo je rješenje o nasljeđivanju iza pok. ZH O-762/05 sa klauzulom pravomoćnosti od 17.5.2005. javnog bilježnika Borice Kovačević iz Splita, rješenje Općinskog suda u Zagrebu Ovrpl-4536/09-2 od 24.9.2009. kojim se taj sud oglašava mjesno nenadležnim te po pravomoćnosti ovog rješenja predmet ustupiti Općinskom sudu u Zlataru kao nadležnom sudu te klauzula pravomoćnosti sa 15.10.2009. te između ostalog i rješenje Općinskog suda u Zlataru Ovr-1318/09-2 od 30.10.2009. kojim sud određuje predloženu ovrhu prema prijedlogu za ovrhu od 28.7.2009. i ovrhovoditelju odmjerava trošak ovrhe u iznosu od 3.050,00 kn.

Nadalje, navedenom spisu priložen je dopis Općinskog suda u Zlataru od 17.3.2010. HZMO, Tvrtkova 5 Zagreb, kojim isti izvješćuje da je rješenje o ovrsi od 30.10.2009. Ovr-1318/09-8 postalo pravomoćno 3.3.2010.

Navedenom spisu priložen je prijedlog ovrhovoditelja za promjenu sredstava i predmeta ovrhe i rješenje o nasljeđivanju iza pok. ŽH O-3223/2018 sa klauzulom pravomoćnosti javnog bilježnika od 6.8.2018. te rješenje o nasljeđivanju O-8236/19 iza pok. NH javnog bilježnika Lucije Popov iz Zagreba sa klauzulom pravomoćnosti 18.3.2020. te ugovor o cesiji sklopljen između DH i SH ( cesionara) od 15.5.2019. sa ovjerom javnog bilježnika u preslici FH iz [adresa] broj Ov-3052/2019 te rješenje Općinskog suda u Zlataru Ovr-258/2020-2 od 22.7.2020. kojim se odbacuje prijedlog ovrhovoditelja za promjenu sredstva i predmeta ovrhe zaprimljen dana 26.6.2020. sa bilješkom da je rješenje pravomoćno 22.8.2020.,

- da iz iskaza tužitelja proizlazi da je temeljem rješenja o nasljeđivanju iza pok. oca NH naslijedio pravo sukorištenja grobnog mjesta na groblju Miroševac, a u kojem grobu je pokopan njegov otac NH i njegovi roditelji. Isto tako naslijedio je pravo korištenja grobnog mjesta na groblju "Sveti Andrija" u Bjelovaru u kojem je pokopan očev brat koji je umro kao dijete od TBC. Ističe da on korištenje i sukorištenje navedenih grobnih mjesta nije ustupio trećim osobama niti to namjerava učiniti, a želja mu je da osobno bude za slučaj smrti pokopan uz oca i njegove roditelje na groblju Miroševac. Grob u Bjelovaru je zemljani grob sa kamenom pločom sa imenom i radi se o dječjem grobu dakle grobu manjih dimenzija. Grob na Miroševcu nije zemljani grob, ali ne zna od kakvog je točno materijala napravljen i ne zna kada je točno kupljen od Gradskih groblja te su ga moguće kupili još djed i baka. Nadalje, navodi da nije naslijedio nikakvu opremu i uređaje groba na navedenim grobnim mjestima. Ističe da do danas nije platio nikakav dug iza pok. NH, ali nije ništa niti naslijedio faktički. Tuženici se ponašaju kao da im ništa nije naplaćeno od strane njegovog pok. oca, a zna da su njemu putem HZMO naplatili određeni novčani iznos. Nadalje, navodi da iza pok. oca nije vođen nikakav postupak radi naknadno pronađene imovine niti postoji bilo koja druga ostavinska imovina osim one koja je navedena u rješenju o nasljeđivanju od 18.3.2020. O- 8236/19. Poznato mu je da je prednik I tuženika ZH prodao stan njegovog oca radi naplate predmetnog dugovanja, radilo se o stanu [adresa] i deložirani su iz tog stana 2002. godine i nakon toga je obitelj ZH prodala taj stan radi naplate duga.

7. Radi toga je sud, obrazlažući da je pravo korištenja (sukorištenja) grobnog mjesta subjektivno neimovinsko pravo koje nema tržišnu vrijednost s obzirom da istim nije moguće raspolagati uz naplatu, te na utvrđenja da na bankovnim računima navedenim u rješenju o nasljeđivanju nije bilo sredstava, pozivom na čl. 139. st. 3. Zakona o nasljeđivanju (NN br. 48/03, 163/03, 35/05, 127/13, 33/15, 14/19, dalje: ZN) prihvatio tužbeni zahtjev.

8. Odredbom čl. 139. st. 3. ZN propisano je, da nasljednik odgovara za ostaviteljeve dugove do visine vrijednosti naslijeđene imovine, s time da na visinu vrijednosti naslijeđene imovine i vrijednost ostaviteljevih dugova koje je nasljednik već podmirio sud pazi samo na prigovor nasljednika. U konkretnom slučaju tužitelj je u ovršnom postupku podnio takav prigovor te je radi toga upućen na pokretanje predmetne parnice.

9. Tuženici u žalbi prvenstveno ističu da činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno, te dostavljaju, pozivajući se na čl. 354. st. 1. ZPP, presudu Županijskog suda u Zadru posl. br. Gž-925/2023-2 od 18. lipnja 2024. navodeći da ista u smislu citirane odredbe predstavlja nove činjenice i dokaze koje tuženici nisu mogli isticati tijekom postupka jer su za isto saznali tek uvidom u navedeni predmet 2. srpnja 2024.

10. Odredbom čl. 352. st. 1. ZPP propisano je, da se u žalbi ne mogu iznositi nove činjenice niti predlagati novi dokazi, osim ako se oni odnose na bitne povrede odredaba parničnog postupka zbog kojih se žalba može izjaviti.

10.1. Kada se tuženici nisu pozvali na neku činjenicu niti priložili neki dokaz u prvostupanjskom postupku, sud iste nije mogao ocijeniti u smislu čl. 8. ZPP, niti bi time, što sud nije ocijenio činjenicu na koju se stranke nisu pozvale, mogla biti ostvarena bitna povreda ZPP iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP.

11. Ovaj sud mora primijetiti da je rješenjem, na koje se tuženici pozivaju, ukinuta presuda kojom je proglašeno nedopuštenim osiguranje određeno rješenjem o osiguranju Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Imotskom broj Ovr-113/2016. od 28. rujna 2016., koje je bilo određeno radi osiguranja tražbine KH, ĆHK i ŠH, ovdje tužitelja, na nekretnini prednice tuženika ŽH a rješenje o osiguranju je postalo pravomoćno 28. rujna 2016., pa se ne radi ni o kakvoj novoj činjenici, odnosno saznanju za imovinu prednika tužitelja (što bi bilo odlučno da je isto istaknuto nakon zaključenja prethodnog postupka, ali ne i u žalbenom postupku, kako je prethodno obrazloženo).

12. Nadalje, kada iz priloženih dokaza – potvrda banaka koje su vodile račune prednika tužitelja, proizlazi da je stanje računa 0,00 Eur, odnosno -7,65 HTK (kod Privredne banke Zagreb) dok je račun kod Erste&Steiermaerkische bank d.d. blokiran, nije jasno što bi sud imao financijski vještačiti, pa je osnovano zaključio, kako nedvojbeno iz potvrda proizlazi, da na računima prednika tužitelja nema sredstava.

13. Pri tom nije jasno o kakvim bi se nedopuštenim prijedlozima stranaka radilo, a na što tuženici ukazuju u žalbi, niti na koji bi način u ovom postupku trebalo doći do primjene čl. 7. st. 2. ZPP u vezi čl. 3. st. 3. ZPP, jer se raspravljalo o zahtjevu kojim je tužitelj ovlašten raspolagati i o parnici u koju je, upravo radi raspravljanja tog zahtjeva, upućen odlukom suda.

14. Osnovano se međutim prigovara utvrđenom činjeničnom stanju u odnosu na naslijeđeno pravo sukorištenja, odnosno korištenja grobnog mjesta.

14.1. Odredbom čl. 15. st. 3. Zakona o grobljima ("Narodne novine", broj 19/98, 50/12, 89/17 - dalje u tekstu: ZOG) propisano da nakon smrti korisnika grobnog mjesta korištenje grobnog mjesta stječu njegovi nasljednici. Za korištenje grobnog mjesta korisnik plaća godišnju grobnu naknadu (čl. 13. st. 3. ZOG).

14.2. U pravnom prometu (ustupanja) subjektivno je pravo korištenja grobnog mjesta. Prijašnji Zakon o grobljima („Narodne novine“, broj 26/60, 46/61, 15/65 ) je propisivao da se pravo na korištenje groba može ustupiti samo besplatno i u pismenom obliku (čl. 12.), no ZOG takvo ograničenje raspolaganja ne propisuje, iz čega bi proizlazilo da korisnik grobnog mjesta može ustupiti svoje pravo besplatno, ali isto tako i naplatno, s obzirom da ZOG izričito ne zabranjuje naplatu.

14.3. Iz navedenog proizlazi da je pravo korištenja grobnog mjesta posebno subjektivno imovinsko pravo koje obuhvaća pravo raspolaganja grobnim mjestom, pravo ukopa u grobno mjesto i pravo uređenja grobnog mjesta. Ono se može naslijediti, dakle radi se o pravu koje je imovinsko i koje se kao takvo nalazi u prometu, a što proizlazi iz odredbe čl. 15. st. 3. i 4. ZOG.

15. Stjecanjem prava korištenja grobnog mjesta osoba stječe se samo subjektivno pravo korištenja, a ne i pravo vlasništva grobnog mjesta. Grobno mjesto kao dio groblja ostaje i dalje u vlasništvu jedinice lokalne samouprave odnosno Grada Zagreba. Vlasnik groblja tako jedno od vlasnikovih prava (čl. 30. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 94/17 - službeni pročišćeni tekst, 152/14, 81/15 - službeni pročišćeni tekst, dalje u tekstu: ZVDSP), a to je pravo korištenja, prenosi na korisnika grobnog mjesta.

16. Međutim, oprema i uređaj groba izgrađeni na grobnom mjestu smatraju se nekretninom, prema odredbi čl. 15. st. 5. ZOG, iz čega proizlazi da je zakonodavac „opremu i uređaj groba" (nadgrobna ploča, nadgrobni spomenik i znaci, ograda groba i sl.) izjednačio s nekretninama, u smislu odredbe čl. 2. st. 4. ZVDSP kojim je propisano da se stvari koje su po svojoj naravi pokretne smatraju u pravnom smislu nepokretnima ako ih zakon izjednačuje s nekretninama. Stoga su oprema i uređaj groba i predmet prava vlasništva, na temelju odredbe čl. 2. st. 1. ZVDSP.

16.1. Oprema i uređaj groba kao predmet prava vlasništva vezani su uz pravo korištenja grobnog mjesta, te je Vrhovni sud RH u rješenju poslovni broj Rev- 492/2024. od 2. srpnja 2024. izrazio stajalište koje glasi:

„Ako je u rješenju o nasljeđivanju kao ostavinska imovina koju je nasljednik naslijedio konstatirano pravo korištenja groba, to podrazumijeva da je nasljednik ex lege naslijedio i opremu i uređaj tog groba.

Pravo korištenja groba kao imovinsko pravo ima svoju vrijednost i ta vrijednost može biti uzeta u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine.“

16.2. Zato prvostupanjski sud neosnovano zaključuje da, budući da uređaji i oprema groba nisu navedeni u rješenju nasljeđivanju, isti nisu naslijeđeni te ih ne treba uzeti u obzir prilikom ocjene visine vrijednosti naslijeđene imovine, te da samo pravo korištenja (sukorištenja) nema tržišnu vrijednost.

17. Budući da prvostupanjski sud zbog pogrešnog pravnog pristupa nije utvrdio potrebne činjenice (vrijednost naslijeđene imovine), odlučeno je, na temelju odredbe čl. 370. ZPP, kao u izreci. Sud će u ponovnom postupku raspraviti i ocijeniti ono što je odlučno za ocjenu osnovanosti zahtjeva tužitelja prema izraženom shvaćanju ovog suda.

18. Budući da je ukinuta odluka o glavnoj stvari, ukinuta je i odluka o troškovima postupka, jer nije poznat konačni uspjeh stranaka u sporu u smislu čl. 154. ZPP.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Milena Frankić