Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-611/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Lidije Vidjak kao predsjednice vijeća, te Siniše Pleše i Jasne Smiljanić kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Kristine Šušilović, u kaznenom predmetu protiv optuženog GČ, zbog kaznenog djela protiv spolne slobode – spolni odnošaj bez pristanka – iz članka 152. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, i 110/17 - u daljnjem tekstu: KZ/11) u svezi članka 154. stavak 1. točka1. KZ/11 i drugih, odlučujući o žalbi koju je protiv presude Općinskog suda u Osijeku broj: K-258/2023-37 od 11. lipnja 2024., podnio optuženi GČ, u sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025. u nazočnosti branitelja optuženog GČ odvjetnika Davora Bestvine,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba optuženog GČ, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženom GČ za kaznena djela za koja je prvostupanjskom presudom proglašen krivim prihvaća po prvostupanjskom sudu za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 utvrđena kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i na temelju članka 51. KZ/11 jedinstvena kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca pa se optuženom GČ na temelju članka 57. KZ/11 izriče djelomična uvjetna osuda na način da kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine ima izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće biti izvršen ako optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja.

II. Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine koju optuženik ima izvršiti uračunava mu se vrijeme uhićenja i to dan 5. kolovoz 2018.

III. U ostalom dijelu žalba optuženog GČ odbija se kao neosnovana te se u pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog GČ zbog počinjenja kaznenog djela protiv spolne slobode – spolni odnošaj bez pristanka – iz članka 152. stavak 1. KZ/11 u svezi članka 154 stavak 1. točka 1. KZ/11 i kaznenog djela protiv života i tijela – tjelesna ozljeda – iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, činjenično pobliže opisanih u izreci presude. Na temelju članka 154. stavak 1. KZ/11 optuženom GČ utvrđena je kazna zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a na temelju članka 117. stavak 2. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci i primjenom članka 51. KZ/11 optuženi GČ osuđen je na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 u jedinstvenu kaznu zatvora na koju je optuženi GČ osuđen uračunava mu se vrijeme uhićenja i to dan 5. kolovoza 2018.

1.2. Na temelju članka 148. stavak 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17, 118/18, 126/19, 80/22, 36/24 – dalje u tekstu: ZKP) u svezi članka 145. stavak 2. točka 1. i 6. ZKP optuženi GČ oslobođen je obveze plaćanja troškova kaznenog postupka i ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženi GČ po branitelju Tomislavu Filakoviću, odvjetniku iz Osijeka, a žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, te predlaže da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine i predmet uputiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnesen.

2.2. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

2.3. O sjednici vijeća, na temelju članka 475. stavak 1. ZKP, na njihov zahtjev, izvješteni su optuženi GČ, njegov branitelj odvjetnik Tomislav Filaković te državni odvjetnik. Na sjednicu nije pristupio, uredno obaviješten, državni odvjetnik te optuženik, dok je u zamjenu za branitelja optuženika odvjetnika Tomislava Filakovića pristupio odvjetnik Davor Bestvina koji je na sjednici iznio razloge žalbe.

3. Žalba optuženog GČ djelomično je osnovana.

4. Optuženik se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP tvrdeći da je prvostupanjski sud povrijedio odredbu članka 13. ZKP (zabrana reformatio in peius) jer je nakon ukidne odluke, u ponovljenom postupku, prilikom donošenja presude izmijenio činjenični opis na štetu optuženika na način da je dio činjeničnog opisa koji se optuženiku stavljao na teret podnesenom optužnicom ispustio bez da je proveo nove dokaze. U odnosu na navedeni žalbeni razlog treba istaknuti da iz podnesene optužnice proizlazi da se optuženiku inkriminira da je počinio dva kaznena djela i to tjelesne ozljede, u odnosu na koje kazneno djelo prvostupanjski sud nije izmijenio činjenični opis, te teško kazneno djelo protiv spolne slobode u odnosu na koje se optuženiku podnesenom optužnicom inkriminiralo da ga je počinio na dva načina, da je s oštećenicom izvršio spolni odnos i da ga je oštećenica oralno zadovoljavala, a sve protivno svojoj (njezinoj) volji. Iz činjeničnog opisa presude proizlazi da je prvostupanjski sud ispustio radnje koje se odnose na počinjenje kaznenog djela na način da je optuženik s oštećenicom izvršio spolni odnos i proglasio ga je krivim za počinjenje kaznenog djela na način da je oštećenica optuženika, protivno svojoj volji, oralno zadovoljavala, što je sud valjano i obrazložio (odjeljak 27.). Sud je navedenu izmjenu činjeničnog opisa ovlašten učiniti i takvom izmjenom sud nije povrijedio objektivni identitet optužnice jer činjenični opis za koji je optuženik proglašen krivim sadrži sva bitna obilježja teškog kaznenog djela protiv spolne slobode, a nije povrijeđena odredba članka 13. ZKP jer je optuženik proglašen krivim za manju kriminalnu količinu i sud u činjenični opis nije dodao niti jednu novu radnju, pa slijedom navedenog nije počinjena navedena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 10. ZKP. U odnosu na tvrdnju optuženika da je sud izmijenio činjenični opis bez da je proveo nove dokaze proizlazi da se u tom dijelu optuženik ustvari žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, međutim, treba navesti da je sud jasno naveo da radnje koje je ispustio iz činjeničnog opisa nisu dokazane pa je, kao što je navedeno, sud pravilno postupio.

4.1. Nadalje, optuženik se time što u žalbi tvrdi da je dokazno ročište na kojem je ispitana oštećenica provedeno bez da mu je prethodno postavljen branitelj po službenoj dužnosti, a radi se o kaznenom djelu (154. stavak 1. KZ/11) za koje se obavezno mora imati branitelja, žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP jer, ustvari, tvrdi da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Navedeno optuženik obrazlaže na način da tvrdi da se radilo o kaznenom djelu za koje je zapriječena kazna zatvora do deset godina, zatim ističe da sudac istrage nije provjerio je li primio pisanu pouku o pravima i nije mu omogućio da oštećenici postavlja pitanja. Optuženik treba imati na umu da je u vrijeme poduzimanja navedene radnje, 4. prosinca 2018., bio na snazi Kazneni zakon „Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 prema kojem je za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. KZ/11 kao kazna bila zapriječena kazna zatvora od jedne do deset godina, dok prema odredbama Zakona o kaznenom postupku „Narodne novine“ broj: 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 koji je u vrijeme poduzimanja navedene radnje, odnosno dokaznog ročišta na kojem je oštećenica bila ispitana, bio na snazi, optuženik morao imati branitelja u vrijeme dostave optužnice zbog kaznenog djela za koje je propisana kazna zatvora od deset godina ili teža, a kako je navedena radnja poduzeta prije podnošenja optužnice (20. ožujak 2019.) optuženik nije morao imati branitelja prilikom poduzimanja navedene radnje, s time što treba istaknuti da se optuženik prilikom ispitivanja odrekao od prava na branitelja. Što se tiče tvrdnje optuženika da sudac istrage nije provjerio je li optuženik primio pouku o pravima prije nego što je provedeno navedeno dokazno ročište, odnosno to nije navedeno u zapisniku o ispitivanju oštećenice, bitno je koje je bilo stvarno stanje u vrijeme poduzimanja navedene radnje, a iz stanja spisa proizlazi da je optuženik pouku o pravima primio 5. kolovoza 2018. (list 43-44 spisa). Iz zapisnika o ispitivanju oštećene MČ ne proizlazi da je optuženiku uskraćeno pravo da oštećenici postavlja pitanja i također ne proizlazi da je optuženik imao primjedbi na provedenu radnju. Slijedom svega navedenog žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

4.2. U odnosu na žalbeni razlog optuženika da se presuda temelji na iskazu privilegiranog svjedoka AČ čiji iskaz prvostupanjski sud nije mogao na raspravi pročitati, već je navedenu svjedokinju morao pozvati na raspravu i ispitati, očito je da se optuženik i u tom dijelu žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP smatrajući da se presuda temelji na nezakonitom dokazu. Iz raspravnog zapisnika od 6. lipnja 2024. (listovi 555-559) proizlazi da je iskaz svjedokinje AČ s raspravnog zapisnika od 10. svibnja 2022. (listovi 336-338 spisa) pročitan na temelju odredbe članka 431. stavak 1. točka 6. ZKP, odnosno uz suglasnost stranaka i na tako izvedeni dokaz stranke nisu imale primjedbi. Uz navedeno treba istaknuti da iz navedenog raspravnog zapisnika od 10. svibnja 2022. proizlazi da je svjedokinja AČ upozorena u skladu s odredbama ZKP kao privilegirani svjedok pa su postojali zakonski uvjeti za čitanje njezinog iskaza jer je ispitana od strane suda, u kontradiktornom postupku, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

4.3. Što se tiče tvrdnje optuženika da je na njegovu štetu povrijeđen kazneni zakon u odredbi članka 469. točka 1. i 4. ZKP, odnosno da prvostupanjski sud nije ispitao pravni kontinuitet u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode za koje je proglašen krivim i da nije primijenio blaži zakon, treba istaknuti da je prvostupanjski sud jasno i detaljno u razlozima svoje odluke obrazložio pitanje pravnog kontinuiteta i primjene blažeg zakona s kojim obrazloženjem se ovaj drugostupanjski sud u cijelosti slaže pa se u tom dijelu, radi nepotrebnog ponavljanja, optuženik upućuje na odjeljke 28. do 30. prvostupanjske presude.

4.4. Iz ostalog dijela sadržaja žalbe optuženika u kojem, u bitnome, navodi da se presuda u odnosu na teško kazneno djelo protiv spolne slobode, temelji samo na iskazu oštećenice koja je, prema nalazu i mišljenju vještaka psihijatra dr. Ivana Požgaina, zbog svoje psihičke bolesti, raspravno nesposobna pa smatra da je njezin iskaz u dijelu kada opisuje njihov spolni odnošaj inkriminiranog dana nevjerodostojan, proizlazi da se optuženik u tom dijelu žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja. U odnosu na navedeno treba istaknuti da optuženik suštinski u svom iskazu priznaje počinjenje kaznenog djela iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11, odnosno navodi da je oštećenicu nekoliko puta udario po licu, međutim, navodi da su nakon tog, kako ga opisuje, incidenta, razgovarali, situacija se smirila i potom su imali dobrovoljni spolni odnošaj tijekom kojeg ga je oštećenica i oralno zadovoljavala. Posvađali su se iz razloga jer mu je oštećenica rekla da ju je čovjek koji prodaje robu neprimjereno dirao. Iz iskaza oštećenice proizlazi da ju je optuženik tijekom braka nekoliko puta istukao i tri puta ju je izbacio iz kuće. Što se tiče inkriminiranog dana, optuženiku je rekla da ju je čovjek koji u kombiju prodaje robu neprimjereno dirao, a to mu je rekla kako bi ju zaštitio, nakon čega ju je optuženik počeo vrijeđati, a to je trajalo cijelo popodne. U večernjim satima ju je počeo udarati po glavi i udarao ju je nogama po trbuhu te joj je rekao da se skine i tražio je od nje da imaju spolni odnošaj. Rekla je optuženiku da ju boli glava i otišla je spavati, a kako nije mogla zaspat tražila je od optuženika tabletu i da nazove njezinu majku što je optuženik odbio. Rekao joj je da mora biti budna i da ga mora oralno zadovoljavati što je u strahu učinila jer joj je optuženik prijetio i cijelo vrijeme joj je govorio da je kurva. Pustio ju je tek u jutarnjim satima da ode spavati. Iz iskaza majke oštećenice, svjedokinje AČ, proizlazi da ju je inkriminiranog dana nazvao optuženik da dođe pričuvati dijete. Kada je došla do njihove kuće tamo se nalazila policija koja je odvezla optuženika i oštećenicu na kojoj je vidjela da ima ozlijeđeno oko. Kada su je nazvali iz policije da dođe po oštećenicu vidjela je da joj je otekla ruka te ju je odvezla u bolnicu. Dok su čekali u bolnici oštećenica joj je rekla da ju je optuženik često prisiljavao na spolni odnošaj, a kada ona taj odnos nije htjela ucjenjivao ju je da neće vidjeti djecu. Iz nalaza i mišljenja vještaka psihijatra dr. Ivana Požgaina proizlazi da se oštećenica lijeći od svoje 15. godine zbog poremećaja ličnosti uslijed oštećenja središnjeg živčanog sustava te povremenih psihotičnih dekompenzacija. Tjedan dana nakon događaja bila je na kontrolnom pregledu i tada je kod nje opisana akutna stresna reakcija bez znakova psihotičnosti, odnosno bez znakova poteškoća testiranja realiteta. Vještak ističe da iz medicinske dokumentacije proizlazi da je u vrijeme davanja iskaza na dokaznom ročištu oštećenica bila sposobna vjerodostojno iskazivati. Prije svega treba istaknuti da iz iskaza oštećenice proizlazi da ona u prvom redu suvislo, a i životno i logično opisuje cijeli događaj, što je i potkrijepljeno nalazom i mišljenjem vještaka psihijatra da je u vrijeme davanja iskaza bila sposobna vjerodostojno iskazivati. Taj njezin iskaz je potkrijepljen i medicinskom dokumentacijom iz koje proizlazi da su joj osim na glavi ozljede konstatirane i na ramenima i nadlakticama te kuku i bedrima, a što je u suprotnosti s iskazom optuženika koji tvrdi da je oštećenicu tri do četiri puta udario samo po glavi. Nadalje, optuženik u iskazu tvrdi da nakon što je oštećenicu istukao, s njom se pomirio i kako ističe mazili su se i potom imali spolni odnošaj što je u suprotnosti s iskazom oštećenice koja je u takvoj situaciji kako ju opisuje optuženik ne bi imala razloga neosnovano teretiti optuženika da se radilo o spolnom odnošaju bez pristanka. Prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda, prvostupanjski sud je iskaze ispitanih svjedoka, oštećenice i vještaka te optuženika detaljno analizirao i pravilno ih je ocijenio kako same za sebe tako i međusobnoj povezanosti te u svezi s drugim provedenim dokazima i dao je pravilnu ocjenu svih izvedenih dokaza na temelju kojih je ispravno analizirao i utvrdio činjenično stanje. Navedena utvrđenja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, slijedom čega žalba optuženika niti u tom dijelu nije osnovana.

4.5 Optuženik kao žalbenu osnovu nije naveo da se žali zbog odluke o kazni, međutim, sadržajno se žali i iz navedene žalbene osnove te navodi da je prestrogo kažnjen jer je neosuđivan i da prilikom odluke o kazni prvostupanjski sud nije pojedinačne kazne utvrdio prema zakonu koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela prema kojem su kazne za inkriminirana kaznena djela bile blaže. Prije svega treba istaknuti da u tom dijelu optuženik nije u pravu jer u razlozima presude (odjeljci 30. i 31.) prvostupanjski sud ispravno navodi propisane kazne zatvora i to za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 kaznu zatvora do tri godine, a za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne do deset godina. Međutim u pravu je optuženik kada tvrdi da je prestrogo kažnjen. Imajući na umu da je optuženik kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 suštinski, u svom iskazu, priznao te da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio ostale kako olakotne okolnosti, a to je da je optuženik neosuđivan i da je otac troje djece te otegotne okolnosti i to upornost i bezobzirnost u činjenju kaznenih djela, onda je ovaj drugostupanjski sud mišljenja da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio mjeru kazne, odnosno za kazneno djelo iz članka 154. stavak 1. točka 1. KZ/11 u svezi članka 152. stavak 1. KZ/11 utvrdio je kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine, a za kazneno djelo iz članka 117. stavak 1. i 2. KZ/11 utvrdio je kaznu zatvora u trajanju 6 (šest) mjeseci te jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 2 (dvije) godine i 2 (dva) mjeseca, međutim, vrsta kazne je prestrogo određena te je ovaj sud mišljenja da optuženik radi postizanja svrhe kažnjavanja ne treba izvršavati cijelu jedinstvenu kaznu zatvora na koju je osuđen pa mu je ovaj drugostupanjski sud, na temelju članka 57 KZ/11, izrekao djelomičnu uvjetnu osudu na način da optuženik kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine ima izvršiti, dok preostali dio kazne u trajanju 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca neće biti izvršen ako u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, s time da se vrijeme provedeno na izvršenju kazne zatvora ne uračunava u vrijeme provjeravanja. Tako izrečena kazna primjerena je svim utvrđenim okolnostima i istom će se ispuniti svi zahtjevi specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela. Na temelju članka 54. KZ/11 u kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine koju je optuženik ima izvršiti uračunava mu se vrijeme uhićenja i to dan 5. kolovoz 2018.

5. Drugostupanjski sud ispituje presudu u onom dijelu u kojem se pobija žalbom i iz osnova iz kojih se pobija (članak 476. stavak 1. ZKP u svezi članka 467. ZKP).

6. Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u skladu s člankom 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP, nije našao da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba kaznenog postupka niti povreda kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje povrede drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

7. S obzirom na navedeno trebalo je primjenom članka 486. stavak 1. ZKP odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Lidija Vidjak