P-816/2024-4

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Stalna služba u Samoboru

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalana služba u Samoboru, po sucu toga suda Mireli Crnjak, u pravnoj stvari tužiteljice ĐS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Tomislavu Mrazu, odvjetniku u Zagrebu protiv I. tuženika ŽS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao nasljednik iza pok. LS, [adresa], zastupan po punomoćniku Petri Smoldlaka, odvjetnici u Zagrebu i II. tuženika FS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Paulinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Buterin i Partneri u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon ročišta za glavnu i javnu raspravu održanom 12. veljače 2025., u nazočnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Vinka Knezovića, u zamjenu za punomoćnika I-vo tuženika, te punomoćnika II-go tuženika, uz primjenu čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'', broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01, 117/03., 88/05., 2/07 – Odluka USRH, 84/08.,96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 35/13, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje u tekstu ZPP-a), 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

1. Utvrđuje se da je tužiteljica ĐS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], stekla pravo 1/8 dijela zk.č.br. 5218, dvorište [adresa], površine 392 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a što je tuženik II-go FS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva na ime i u korist tužiteljice ĐS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u 1/8 dijela, sve u roku od 15 dana.

II.Odbija se dio tužbenog zahtjeva u odnosu na I-vo tuženika koji glasi: "… a što je I-vo tuženik ŽS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] dužan priznati i trpjeti upis prava vlasništva tužiteljice na 1/8 dijela".

III. Svaka stranka snosi svoje troškove parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi podnesenoj 23. listopada 2018. u bitnome navodi da je I- vo tužena IS (maćeha tužiteljice) kao primateljica uzdržavanja s II. tuženikom FS (svojim unukom), kao davateljem uzdržavanja, sklopila ugovor o doživotnom 18. listopada 2017., kojim mu se nakon smrti obvezala u vlasništvo ostaviti u cijelosti nekretninu zk. čbr. [katastarska čestica] dvorište [adresa], površine 392 m2, upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je prethodno nosila oznaku zk. čbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a radi se o jednoj te istoj nekretnini. Međutim, IS je 2013. u ostavinskom postupku iza pok. BS, oca tužiteljice, tužiteljici priznala pravo vlasništva na navedenoj nekretnini u 1/8 dijela i to temeljem sudske nagodbe. Tužiteljica tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi da je ništetna toč. I. ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog 18. listopada 2017. između IS kao primateljice uzdržavanja i II. tuženika kao davatelja uzdržavanja, kao i toč. III. tog ugovora, i to u odnosu na 1/8 predmetne nekretnine te da u tom dijelu ugovor ne proizvodi pravne učinke, uz naknadu troška postupka. Istakla je i sljedeći zahtjev ako sud nađe da raniji zahtjev nije osnovan, kojim traži da se utvrdi da je stekla pravo vlasništva na naprijed navedenom suvlasničkom dijelu nekretnine, što su tuženici dužni priznati i trpjeti upis prava vlasništva, uz naknadu troška postupka.

2. U odgovoru na tužbu I-vo tužena IS u bitnome smatra kako tužiteljica nema pravni interes za podnošenjem eventualno kumuliranog zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/8 dijela jer iz priloženog rješenja o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću broj: O-1423/15 od 18. svibnja 2015. proizlazi da je pravo vlasništva u navedenoj 1/8 dijela, jer je isti tužiteljica već stekla temeljem pravomoćne sudske odluke. Ukoliko je pravo vlasništva na predmetnoj nekretnini u 1/8 dijela već stekla temeljem pravomoćne sudske odluke to je nedopušten njezin zahtjev za ponovnim utvrđenjem prava vlasništva u ovom postupku. Ako sud ne odbaci tužbu tužiteljice, I. tuženik ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako prvopostavljenom tako i eventualno kumuliranom tužbenom zahtjevu, smatrajući da je tužba neosnovana. Imajući u vidu kako raspolaganje tuđom stvari ne čini ugovor ništetnim to je prvopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti. U odnosu na drugopostavljeni tužbeni zahtjev tužiteljice, I. tuženik ističe kako je isti nedopušten jer tužiteljica nema pravnog interesa tražiti utvrđenje prava vlasništva sudskim putem kada je za isto već ishodila pravomoćnu odluku suda slijedom čega ne može tražiti utvrđenje nečeg što je već prethodno stekla.

3. U odgovoru na tužbu II-go tuženik je naveo da ne osporava sklapanje ugovora o uzdržavanju, ali da mu nije poznato da bi predmetna zk čestica (k. č. br. [katastarska čestica]) ranije nosila drugačiju oznaku niti je to iz (uz tužbu) dostavljene dokumentacije vidljivo. Netočno je da bi sudskom nagodbom od **.**.2013. IS priznala tužiteljici pravo vlasništva predmetne nekretnine, nego je nagodbom tužiteljici samo priznato pravo na nužni dio u ostavinskom postupku iz pok. BS, pa tužiteljica temeljem ove nagodbe nije stekla niti je mogla steći pravo vlasništva. Rješenjem o nasljeđivanju posl. br. O-1243/15 od 18. svibnja 2015. tužiteljici je doista pripala 1/8 predmetne nekretnine, no u rješenju je jasno navedeno da se radi o izvanknjižnom vlasništvu, jer je od 2010. kao vlasnik nekretnine u zemljišnoj knjizi bila upisana IS. Tužiteljica nikad nije upisala u zemljišne knjige svoje pravo vlasništva niti je od nje ishodila ispravu podobnu za takav upis. Prema tome, iako svjesna zemljišnoknjižnog stanja u pogledu predmetne nekretnine, tužiteljica sve do podnošenja ove tužbe nije poduzela nikakve radnje radi zaštite tj. ostvarenja svog prava. II. tuženik ističe kako mu nije bilo poznato u vrijeme sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju postojanje sudske nagodbe niti postojanje rješenja o nasljeđivanju iz pok. BS. Kao što je vidljivo iz zk izvatka koji je prilog ugovora o doživotnom uzdržavanju, kao jedini vlasnik nekretnine je bila upisana IS te nisu postojali nikakvi drugi upisi ili aktivne plombe koje bi dovodile u pitanje njezino pravo vlasništva. Predlaže oba tužbena zahtjeva odbiti.

3. I-vo tužena IS je umrla **.**.2018., što je vidljivo iz rješenja o nasljeđivanju br. O-2724/18 od 30. studenog 2018., te je njen zakonski nasljednik ŽS (sin) preuzeo prekinuti postupak, a isti je nastavljen rješenjem broj P-824/18 od 25. veljače 2020. (list 73-74), a koje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Rijeci posl.br. Gž-2285/2020-2 od 24. srpnja 2020. pa činjenica da IS doista u trenutku podnošenja tužbe nije imala stranačku sposobnost više nije odlučna, a što je potvrdio i viši sud, obzirom da je umjesto iste na njeno procesno mjesto stupio njezin nasljednik sada I-vo tuženik OS. I-vo tuženik kao nasljednik se protivio tužbi i tužbenom zahtjevu cijelosti.

4. I-vo tuženik ŽS u odgovoru na tužbu od 11. veljače 2020. (lsit 62-72) u bitnome navodi da tužiteljica nema pravni interes za podnošenjem zahtjeva za utvrđenjem prava vlasništva na spornom dijelu nekretnine jer iz rješenja o nasljeđivanju proizlazi da je isto već stekla temeljem pravomoćne sudske odluke.

5. Presudom ovog suda posl.br. P 721/2020-16 od 22. travnja 2022. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu posl.br. Gž-2432/2022 od 3. travnja 2024. pravomoćno je odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužiteljica tražila utvrđenje da je ništetna točka I. Ugovora o doživotnom uzdržavanju sklopljenog dana 18. listopada 2017. između IS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao primateljice uzdržavanja i II. tuženog FS, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koja glasi: "Primateljica uzdržavanja IS ostavlja nakon svoje smrti davatelju uzdržavanja u cijelosti svoju nekretninu koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, [adresa], površine 392 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Zemljišnoknjižnog odjela Zaprešić, Općinskog suda u Novom Zaprešiću, te da je ništetna točka III. ugovora o doživotnom uzdržavanju, koja glasi: "Primateljica uzdržavanja ovlašćuje davatelja uzdržavanja da na temelju ovog ugovora ishodi u zemljišnim knjigama zabilježbu prava davatelja uzdržavanja iz ovog ugovora na nekretninama iz točke I. (prve) ovog ugovora. Uknjižbu prava vlasništva na tim nekretninama, davateljica uzdržavanja može ishoditi nakon smrti primatelja uzdržavanja", i to u odnosu na 1/8 dijela predmetne nekretnine te u tom dijelu ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. listopada 2017. ne proizvodi pravne učinke, dok je presuda ukinuta u točka II. i III. izreke, i predmet vraćen na ponovni postupak.

6. Predmet ovog spora je utvrditi osnovanost kumuliranog tužbenog zahtjeva odnosno je li tužiteljica stekla pravo vlasništva u 1/8 dijela na nekretnini koja se sastoji od k. č. br. [katastarska čestica], dvorište, [adresa], površine 392 m2, upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] u naravi kuća-prizemnica, površine 148 m2, [adresa].

6. U ponovljenom postupku provedeni su sljedeći dokazi: uvid u ugovor o doživotnom uzdržavanju od 18. listopada 2017., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 17. listopada 2018., prijepis posjedovnog lista 1305 k. o. [katastarska općina] od 11. listopada 2018., izvadak iz zemljišne knjige zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 23. srpnja 2003., posjedovni list 1243 od 23. srpnja 2003., zapisnik iz predmeta Općinskog suda u Zaprešiću broj O-304/04 od 9. ožujka 2015., rješenje o nasljeđivanju broj O-1423/15 od 18. svibnja 2015., rješenje Županijskog suda u Velikoj Gorici broj Gž-1364/15 od 17. kolovoza 2015., sudsku nagodbu od 29. svibnja 2013., rješenje o nasljeđivanju broj O-2724/18 od 30. studenog 2018., rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-4884/18 od 6. prosinca 2018., tužbu broj P-737/19, presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj P-737/19 od 31. srpnja 2020., saslušana je tužiteljica, I. tuženik i II. tuženik.

7. Tužbeni zahtjev je valjalo u cijelosti prihvatiti u odnosu na II-go tuženika, te odbiti u odnosu na I-vo tuženika.

8. Između stranaka nije sporno da su IS kao primateljica uzdržavanja i II. tuženik kao davatelj uzdržavanja sklopili Ugovor o doživotnom uzdržavanju 18. listopada 2017., prema kojem se ista obvezala poslije svoje smrti ostaviti II. tuženiku u vlasništvo cijelu nekretninu upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], dvorište [adresa], površine 392 m2.

8.1. Nije sporno da je II-vo tuženik ishodio zabilježbu postojanja ovog ugovora u zemljišnoj knjizi.

8.2. Nije sporno da je u ostavinskom postupku iza pok. oca tužitejice BS rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću broj O-1423/15 dana 18. svibnja 2015. kao ostavinska imovina iza pok. BS utvrđeno izvanknjižno vlasništvo nekretnine kč. br. [katastarska čestica] dvorište [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] u 1/8 dijela, te je tim rješenjem kao njegova nasljednica temeljem prava na nužni dio proglašena tužiteljica. Iz obrazloženja tog rješenja vidljivo je da su u tom ostavinskom postupku bile kao nasljednice utvrđene supruga IS i tužiteljica, te da su iste tijekom ostavinske rasprave suglasno navele da je predmet nasljeđivanja izvanknjižno suvlasništvo 1/8 dijela nekretnine kč. br. [katastarska čestica] dvorište [adresa] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te da navedena 1/8 dijela treba pripasti tužiteljici kao nasljednici temeljem nužnog dijela i sklopljene sudske nagodbe.

8.3. Nije sporno da je prethodno vođena parnica pred Općinskog građanskog suda u Zagrebu između tužiteljice i IS koja je okončana sklapanjem sudske nagodbe od 29. svibnja 2013. u predmetu broj P-12298/03 kojom je IS priznala tužiteljici pravo na nužni dio iza pok. BS, što predstavlja 1/8 suvlasničkog dijela nekretnine zk. čbr. [katastarska čestica], u naravi obiteljska kuća sa zemljištem, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].

9. Sporno je je li tužiteljica stekla 1/8 dijela sporne nekretnine.

10. Uvidom u povijesni izvadak zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da je nekretnina kč. br. [katastarska čestica] dvorište [adresa], bila upisana kao vlasništvo u 1/1 dijela BS, no da je isti vlasništvo prenio na IS temeljem ugovora o darovanju od 22. svibnja 1997. (upis pod Z-554/10, RJ Z-1323/10, zaprimljeno 10. veljače 2010.), a pod brojem Z-25618/17 (zaprimljeno 20. listopada 2017.) izvršen je upis zabilježbe ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. listopada 2017.

11. Uvidom u sudsku nagodbu Općinskog građanskog suda u Zagebu posl.br. P-12298/03 od 29. svibnja 2013. utvrđeno je da je IS priznala tužiteljici pravo na nužni dio nekretnine u 1/8 dijela opisane kao čkbr. [katastarska čestica] u naravi obiteljska kuća sa zemljištem upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a što među strankama nije sporo.

11.1. Iz posjedovnog lista 1243 Općinskog suda Zagreb, Općina Zaprešić (list 15-18) od 23. lipnja 1981. vidljivo je da je u stari zk. 2678 bila upisana 137/55, te je ista dobila novi broj 5218 i bila je upisana za korist BS.

11.2. Stoga je nesumnjivo da je nekretnina opisana u sudskoj nagodbi (čkbr. [katastarska čestica] u naravi obiteljska kuća sa zemljištem upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ) identična kčbr. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a sve kako je navedeno rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Novom Zagrebu Stalna služba u Zaprešiću broj O-1423/15 dana 18. svibnja 2015. te ugovorom o doživotnom uzdržavanju, te dakle, nema sumnje da je riječ o istoj nekretnini, pa je i ova okolnost nesporna iako su tuženici prigovarali identifikaciji čestica.

13. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je za predmetni ugovor o doživotnom uzdržavanju saznala nakon smrti IS, kada je potražila pravnu pomoć od odvjetnika u pogledu nasljeđivanja iza pokojne. Navodi da nije poznavala II. tuženika da nije znala ni da postoji. Iza njenog oca ČS koji je umro 1997. predmet njegove ostavine je bila jedino nekretnina kuća sa zemljištem u [adresa] za koju je u ostavinskom postupku saznala da je sačinio darovni ugovor sa njenom maćehom, te je u ostavinskom postupku tražila nužni dio. S IS je komunicirala isključivo putem suda, a s njom je 2015. sklopila sudsku nagodbu u postupku nakon raspravljanja o nužnom dijelu u postupku. Iza toga je doneseno rješenje o nasljeđivanju na koje se IS žalila. U pogledu toga je li temeljem rješenja o nasljeđivanju upisala pravo vlasništva u zemljišne knjige navela je da je njen suprug zvao katastar te da su mu rekli da će se to uvesti u službene knjige kada dođe rješenje sa suda.

14. I-vo tuženik je u svom iskazu naveo da je pok. IS bila njegova majka, no da s njom nije živio i da ne zna ništa što se događalo iza smrti pok. BS u pogledu ostavine, te da je ZS sklopila ugovor o doživotnom uzdržavanju, da je sve držala za sebe i nije ništa govorila u pogledu imovine. Majka mu nije ništa pričala da bi imala neke kontakte s ĐS, da je čuo za spor između njih dvije oko nasljedstva, ali ga to nije interesiralo niti tome pridavao značaja. Za ugovor o doživotnom uzdržavanju koji je sklopljen 2017. je saznao kasnije, naknadno na katastru, gdje su mu rekli da postoji ugovor između IS i II. tuženika, i da je, kada je vidio ugovor, vidio da mu neke stvari ne pašu, da se II. tuženik nije pridržavao ugovora.

15. II-go tuženik je u iskazu naveo da je predmet ugovora o doživotnom uzdržavanju bila kuća u [adresa] koju je njegova baka IS dobila darovnim ugovorom od pokojnog muža, a u kojoj kući je sama živjela nakon njegove smrti. Ona nije spominjala tužiteljicu niti sporove koje bi vodila s tužiteljicom, a niti je on poznavao tužiteljicu, kao što mu nije poznato ni da su one sklopile 2013. sudsku nagodbu u pogledu 1/8 dijela predmetne nekretnine odnosno kuće u [adresa].

16. Međutim, iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka (list 10-11) za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nesporno proizlazi u listu B da je pod 2.1. Z-1323/2010 zaprimljeno 10.02.2020., Z-554/10 zabilježen odbijeni prijedlog NS zastupane po odvjetniku Škunca Ivici radi uknjižbe prava vlasništva na nekretnine u AI (jedan).

17. Dakle, u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju od 18. lstiopada 2017., te u trenutku zabilježbe postojanja tog ugovora u zemljišnoj knjizi (Z-25618/2017) nesporno je postojala zabilježba odbijenog prijeloga u povijesnom zemljišnoknjižnom izvatku, bila je upisana i plomba, pa nije točno da II-go tuženik nije mogao znati o postojanju okolnosti da tužiteljica polaže pravo na nekretninu. Jer je dakle vidljivo da je tužiteljica pokušala uknjižiti svoje vlasništvo no da je s prijedlogom odbijena.

17.1.Stoga sud smatra da se ne može jednoznačno smatrati da ova okolnost nije bila ili nije mogla biti poznata II-go tužitelju, dapače, mogla je upravo imajući u vidu da je znao da je njegova baka (NS) od svoga supruga darovnim ugovorom dobila kuću u kojoj je stanovala, pa je malo vjerojatno da II-go tuženik nije znao ili od bake NS saznao činjenicu da je njezin suprug imao kćerku. Stoga je po mišljnju ovog suda II-go tuženik nesavjesni stjecatelj 1/8 nekretnine.

18. Dakle, tužiteljica je i prije podnošenja ove tužbe poduzela određene radnje u smislu da bi zaštita najprije svoj suvlasnički dio koji joj pripada iza pok. oca, a potom i da taj svoj suvlasnički dio upiše u zemljišnoj knjizi.

19. Uprkos činjenici da ista nije formalno upisana u zemljišnu knjigu, tužiteljica je nesporno stekla 1/8 predmetne nekretnine nasljeđivanjem nužnog dijela iza svog oca, a potom i odlukom suda i to sudskom nagodbom gdje joj je upravo pravna prednica II-go tuženika IS priznala nužni dio u 1/8 dijela, i to dakle prije nego je II-go tuženik sklopio s njom ugovor o doživotnom uzdržavanju.

20.U svakom slučaju, okolnost da je II-go tuženik došao upisan kao vlasnik na cijeloj nekretnini ne utječe na činjenicu da je tužiteljica stekla 1/8 iste nekretnine naslijeđivanjem iza pok. oca te joj je to upravo pravna prednica II-go tuženka i priznala sudskom nagodbom, te dakle ta činjenica ne može ostati zanemarena, iako je formalo u trenutku sklapanja ugovora o doživotnom uzdržavanju ista bila samo formalno upisana kao vlasnica predmetne nekretnine u cijelosti.

21.Upis u zeljišnu knjiguje oboriva je pretpostavka, koju je tužiteljica ovim postupkom uspješno osporila.

22.Prema odredbi članka 122. stavka 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14, u daljnjem tekstu: ZVDSP) u svezi s čl. 8. stavka 1. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13 i 60/13-ispr., u daljnjem tekstu: ZZK) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona, a prema stavku 2. istog članka stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju, time da stavkom 3. istog članka propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

23. Dakle, tužiteljica je izvanknjižno stekla 1/8 dijela nekretnine a II-vo tuženik je imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada cijela nekretnin, jer je u smislu odredbe članka 124. stavka 1. ZV-a stjecatelj II-go tuženik nije postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, niti je u dobroj vjeri stekao pravo vlasništva u 1/8 dijela predmetne nekretnine, jer je iz zemljišnih knjiga bilo vidljivo da je zatražen upis prava vlasništva tužiteljice koji je odbijen, te je postojala zabilježba odbijenog prijedloga, to se smatra da ova okolnost nije mogla ostati nepoznata II-go tuženom.

24. Slijedom navedenog valjalo je prihvatiti tužbeni zahtjev, te odlučiti kao u izreci, točka I.

25. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP odnosno ovlaštenju suda da odluči sukladno okolnostima da svaka stranka snosi svoj trošak. Tako je tužiteljica uspjela s pedeset posto) zahtjeva u odnosu na II-go koji je uspiso s 50% u odnosu na tužiteljicu (jedan tužbeni zahtjev je pravomoćno odbijen, a drugi za sada nepravomoćno prihvaćen), dok cjelokupni parnični trošak I-vo tuženika nije bio nužan, obzirom da I-vo tuženik nije upisan u zemljišnu knjigu kao vlasnik te je njegovo sudjelovanje u ovoj parnici bilo suvišno, a on se u istu parnicu upustio i bez da ga je sud pozvao da poduzima parnične radnje. U trenutku kada je postupak prekinut u odnosu na IS, a I-vo tuženik kao njezin nasljednik preuzeo postupak, njegove radnje uopće nisu bile nužne za ovu parnicu. Stoga je sud odlučio da svaka stranka u ovom postupku snosi svoje troškove, te odlučio kao u izreci presude, točka III.

U Samoboru, 25. ožujka 2025.

Sudac:

Mirela Crnjak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud u Zagrebu.