REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

Stalna služba u Donjoj Stubici

Matenačka cesta 3/1

Posl.br. Pn-3/2023-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, po sutkinji Vesni Posavec, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Nataliji Vujčić, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika TV iz [adresa], zastupan po pun. Damiru Kevilju, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne rasprave dana 05. veljače 2025.god. u prisutnosti tužitelja i tuženika i njihovih punomoćnika, dana 25. ožujka 2025.god.

p r e s u d i o  j e

I.Obija se tužbeni zahtjev koji glasi:

" Nalaže se tuženiku OV, [adresa], da tužitelju ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati na ime imovinske štete na ime troškova sanacije građevine- ograde iznos od 59.311,88 kn, troškova sastava prijedloga radi osiguranja dokaza iznos od 1.250,00 kn, sudske pristojbe iznos od 200,00 kn ,sudske pristojbe za Osiguranje dokaza iznos od 150,00 kn , prijedlog o pokretanju postupka iznos od 100, pristojba na rješenje iznos od 100,00 kn, očevid iznos od 452,40 kn, građevinskog vještačenja iznos od 2.750,00 kn, odnosno ukupan iznos od 64.314,28 kn, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe, pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatnu stopu utvrđuje HNB, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II. Nalaže se tužitelju ĐV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku OV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati troškove ovog postupka u iznosu od 3.295,46 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude, pa do isplate, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio tužbu u kojoj navodi da su stranke sklopile usmeni ugovor o djelu za izradu betonskog parapeta – škarpe na k. č. br. [katastarska čestica] oranica Ciglenica, 244 čhv, k. o. [katastarska općina]. Stranke su sklopile usmeni dogovor i to tužitelj kao naručitelj-investitor i tuženik kao izvoditelj radova.

Nakon završetka radova tužitelj je uočio tehničke i estetske nedostatke da građevina nije u ravnoj liniji odnosno ne poklapa se sa terenom i postojećim visinama, što ukazuje da nije napravljena u skladu s pravilima građevinske struke.

S obzirom da se radi o imovinskoj šteti koju je nužno što prije sanirati, jer zbog proteka vremena postoji velika vjerojatnost promjene postojećeg stanja i nastanka još veće štete, tužitelj je podnio prijedlog radi osiguranja dokaza pred naslovnim sudom dana 07. svibnja 2019. godine pod brojem:R1-24/2019. U navedenom postupku provedeno je građevinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo i procjenu nekretnina EV, ing.grad.

U nalazu i mišljenju građevinski vještak je i u troškovniku sanacije građevine- betonskog parapeta za ogradu naznačio iznos od 59.311,88 kn. Tuženik predmetnu građevinu nije sanirao niti podmirio štetu. Tužitelj je u predmetnom postupku snosio i troškove sastava prijedloga radi osiguranja dokaza.

2. U odgovoru na tužbu tuženik poriče navode tužbe. Navodi da nisu uzete u obzir druge okolnosti kao kakav je bio usmeni dogovor i koje su uvjetovale eventualne određene nedostatke i stoga predlaže provođenje dokaza ispitivanjem stranaka i svjedoka te očevid uz građevinskog vještaka. Nadalje navodi da izrađeni nalaz i mišljenje građ. vještaka ne odgovara realnosti, isti inkorporira uklanjanje ograde sa škarpe, rušenje dijela škarpe, a tužitelj to nije napravio kroz ove četiri godine, već je ogradu dovršio stavljanjem metalnih panela duž cijelog parapeta. I nakon četiri godine, ograda je u istom stanju, bez ikakvih napuknuća i sl.

3. Tijekom dokaznog postupka proveden je očevid uz prisustvo geodetskog vještaka, ispitane su stranke i svjedoci: LV, ŠV, SV te građevinski vještaci EV i GV, i proveden je uvid u dokumentaciju u spisu i u priklopljeni spis pod posl. brojem: R1-24/2019.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Ispitan radi utvrđivanja točnog i potpunog činjeničnog stanja, tužitelj navodi da je s tuženikom sklopio usmeni ugovor o djelu pred Božić 2018.g., a predmet ugovora je bila izgradnja betonskog parapeta za ogradu u dužini od cca 150 do 200 m. Dogovorili su da on plaća materijal i cijenu radova od 56.000,00 kuna. Odmah je dao avans od 2.300,00 eura, te tijekom radova platio ukupno uključujući i avans, 46.000,00 kuna. Nije platio preostalih 10.000,00 kuna, jer je prigovarao zbog nedostataka koje je uočio još tijekom gradnje, a po dovršetku betonskog parapeta bili su uočljivi nedostaci koje je utvrdio vještak u postupku osiguranja dokaza. Po završetku radova tuženik je rekao da će sanirati uočene nedostatke prvenstveno neravnine i šupljine na betonskom parapetu, ali je on prekinuo sanaciju stoga što je tuženik to htio raditi ručno odnosno nabaciti beton (mort) da se popune neravnine i dobije glatka i ravna površina. Podnio je tužbu jer se osjećao povrijeđenim ovakvim radom od strane tuženika, uredno je plaćao, a dobio "ruglo" od objekta. radova –do ljeta . Bilo je dogovoreno da parapet bude visok od 30-140 cm, plus stupovi, a debljina od 20 cm. Funkciju nadzora obavljao je izvođač. Betonski parapet odnosno škarpa je ostala u tom stanju kako je izvedena, na nju je postavio metalno-plastificirane panele, a postavljala ih je druga firma.

Dopunski saslušan na kraju glavne rasprave, tužitelj je izjavio da je tuženiku predao e na uvid geodetski predložak na listu A4 formata na kojem su bile ucrtane međe. Međe su bile označene geodetskim kolcima od strane geodete prilikom mjerenja. S tuženikom je dogovorio da se poštuje međa bez daljnjih konkretnih naloga. U početku se betonska smjesa radila na licu mjesta od šljunka, pijeska i cementa i ugradila u ukop do razine zemlje ( on je nabavljao materijal), a potom je s tuženikom dogovorio da on (tužitelj) nabavlja gotovu betonsku smjesu. Radovi su se izvodili kroz tri tjedna, a on je ponekad bio prisutan. Vidio je postavljeni šalung u koji se stavljala betonska smjesa. Nije mogao tada znati kako će izgledati krajnji rezultat. Šalung je bio izrađen od raznih dasaka čemu je prigovorio, ali ga je tuženik uvjeravao da će to biti u redu. S prvim dijelom zida bio je zadovoljan. Nakon skidanja šalunga, vidio je neravnine, okomite i vertikalne, te šupljine na pojedinim mjestima, jer nije betonska smjesa dovoljno čvrsto nabijena. Vidio je i neravnine odnosno da parapet ne ide na istoj udaljenosti od međe na svim mjestima.

6. Tuženik TV izjavio je da je u kontakt s tužiteljem došao na način da je isti otkazao radove na fasadi kuće drugom izvoditelju radova, te je njega zamolio da dovrši fasadu, a sve pred Božić 2018., što je prihvatio i tužitelj mu je dao 5.000,00 kuna. Zatim je izgradio i most preko kanala u njegovom dvorištu za 8.000,00 kuna. Potom mu je tužitelj ponudio izgradnju betonskog parapeta za ogradu što je prihvatio i rekao mu da isto stoji 40.000,00 kuna. Radove je počeo izvoditi u ožujku 2019.g. Radilo se o duljini cca 200 m, visine 25-50 cm, a materijal je bio od naručitelja. No, napominje da je tužitelj nabavljao najjeftiniju mješavinu betona, a i željezo koje je bilo potrebno ugraditi u parapet nije bilo dovoljno kako ga je on nabavio već sam on kao izvoditelj za svoj novac nabavio je pojačanje i ugradio ga. Rekao mu je da bi geodeta trebao pokazati liniju ograde, ali mu je liniju ograde pokazivao tužitelj. Radio je cca 20 dana s pomagačima, a tužitelj je svakodnevno bio s njima. Na kraju tužitelj mu nije platio, već je rekao da će kasnije, a tada je počeo prigovarati da postoje nedostaci na ogradi. Rekao je tužitelju da nedostatke, ako postoje, bude otklonio, ali on to nije htio, niti mu do danas nije platio ugovorenih 40.000,00 kuna, niti naknadio trošak za dodatno željezo. Novce koje mu je dao za druge radove, primitak istih je uredno potpisao na listu papira. I dan danas ograda postoji iako je prošlo 4 godina od gradnje i na ovu škarpu je postavljena metalna ograda koju su postavili drugi majstori, i to već nakon 2- 3 dana po njegovom odlasku s gradilišta.

U dopunskom saslušanju, tuženik je izjavio da su na terenu bili geodetski flokići, i to tri komada na udaljenosti od 200 metara, a na južnoj strani je bio iskopan jarak u koji je trebao ići parapet. Na ostalim mjestima on je kopao jarak vlastitim bagerom dubine cca 70 cm. Trasu je odredio tako da je vapnom označio ivicu međe i vanjsku stranu parapeta, napeo špagu i pomoću viska odredio centar temelja. Odgovorno tvrdi da je tužitelj bio svakodnevno na terenu, mjerio je duljinu pojedinog parapeta, zacrtavao je visinu parapeta na šalungu. Nije ničemu prigovarao. Nakon skidanja šalunga sam je uočio neke nepravilnosti i ponudio ih se ispraviti, dok mu je tužitelj prigovorio zbog izgleda stupova dvorišnih vratiju, a što je popravio.

7. Svjedoci LV i ŠV bili su pomoćni radnici tuženiku kod gradnje parapeta. Izrađivali su šalung i betonsku smjesu koja je dolazila na gradilište mikserom, oni bi u tačkama dovozili do šalunga za parapet i ulijevali je. Također suglasno navode da je tužitelj bio svakodnevno prisutan i prigovarao na neke nedostatke te bi se oni odmah ispravljali. Jednom su tako čak tri puta mijenjali položaj jednog dijela parapeta. Tužitelj je bio i naručitelj i nadzorno tijelo. Tužitelj i tuženik su puno komunicirali, ali pred završetak radova bilo je vidljivo da se tužitelj distancira.

8. Svjedok SV nije radio na ovome gradilištu.

9. Očevidu nisu bile nazočne stranke, a ovlašteni sudski vještak GV je dao Nalaz i mišljenje u pisanom obliku (na listu 93-106), te dao dodatna očitovanja i usmeno obrazložio vještački nalaz.

10. U Nalazu i mišljenju, vještak navodi da ne postoji projektna ili druga tehnička dokumentacija za izgradnju parapetnog zida, a između stranaka je sklopljen usmeni dogovor. Vještak je na postavljena pitanja u zadatku odgovorio kako slijedi:

- na pitanje jesu li radovi izvedeni po nalogu naručitelja, nije mogao odgovoriti stoga što iz dostupnih podataka, ne može zaključiti koja je bila točna specifikacija naručenih radova, ali je izvoditelj bio dužan radove izvesti po pravilima struke i zadovoljiti estetske kriterije;

- vizualnim opažanjem nije bilo moguće odrediti kvalitetu ugrađenog materijala ( kasnije je tužitelj dostavio podatak da je ugrađen beton marke C25/30 za koji je vještak izjavio da je prosječne kvalitete);

- nadalje, stavke 1. i 8. iz vještva u postupku osiguranja dokaza, nisu radovi koje je izvodio tuženik;

-vizualnim pregledom utvrđeni su tehnički i estetski nedostaci: linija ograde sa sjeveroistočne strane u duljini cca 54,00 m nije ravna već je zakrivljena; dio ploha parapetnog zida nisu glatke, vidljiva je segregacija betona, a dio nije izveden ravno; završetci parapetnog zida (kruna zida) nakon betoniranja u oplati nisu izvedeni na potrebnoj visini već su naknadno dobetonirani, a ti su radovi izvedeni neuredno i neravno; na bočnim stranama zida je uslijed pojave neravnina i oštećenja betona prilikom demontaže oplate, nanesen sloj sanacijskog morta nestručno i estetski neprihvatljivo .

Tuženik se očitovao da je za zadovoljenje estetskih kriterija trebao beton specifikacije C300.

U Očitovanju vještaka od 15. srpnja 2024. ( list 147) navodi se da nisu utvrđeni nedostaci konstruktivne naravi, već su estetski nedostaci, izgradnja u zadanom pravcu/međi i visini, a nisu uvjetovani ugrađenom markom betona C25/30, Dmax 16.

11. Proveden je uvid u Troškovnik sanacije građevine od 24. svibnja 2019.( list 13) izrađen u postupku osiguranja dokaza posl. br. R1-24/19 po ovlaštenom građevinskom vještaku EV. U istom su specificirani nedostaci koje po mišljenju vještaka treba sanirati. Pod točkom 1. i 8. navedena je demontaža i ponovno montiranje ogradnih panela, kom 15, a što tuženik nije radio. Nadalje su navedeni nedostaci na 45 m ograde koja je je zakrivljena najviše na središnjem dijelu 15-20 cm. Pod toč. 9. i 10. vještak je predvidio sanaciju neravnina, a ukupni trošak s PDV-om iskazao u visini od 59.311,88 kn.

12. Stranke su sklopile usmeni ugovor o djelu u kojem su bitni elementi: djelo i naknada, a što je bilo ugovoreno. Tužitelj nije tuženiku dao nikakvu tehničku ili projektnu dokumentaciju.

13. Za utvrđivanje trase betonskog zida, dao mu je, kako navodi, međe nekretnine označene na papiru A4 formata, što je nedovoljno za precizno određivanje trase (u centimetar). Tuženik ne potvrđuje da je isto primio, ali navodi da je tužitelj bio svakodnevno prisutan na gradilištu, te i tužitelj potvrđuje, kao i svjedoci čestu prisutnost. Svjedoci navode da su tužitelj i tuženik često razgovarali i dogovarali, a tuženik navodi da je zajedno s tužiteljem utvrđivao trasu. Životno i logično je da je tužitelj kao naručitelj radova, uslijed nepostojanja ikakve tehničke ili projektne dokumentacije, pa i kad ona postoji, trebao zajedno s tuženikom kao izvoditeljem radova, definirati trasu betonskog zida (parapeta), jer se time ograđuje nekretnina, i dobrim dijelom definira međa, a to bolje od izvoditelja radova, poznaje vlasnik nekretnine, ovdje tužitelj. Ako nije dobro određena, tada se nakon izrade "šalunga" (građevinske obloge od dasaka za oblikovanje cementa – kalupa), mogla jasno vidjeti zakrivljenost, iako nije velika, u jednom dijelu ograde. Međutim, tužitelj nije reagirao, nije tražio skidanje "šalunga" i izradu novoga, bez zakrivljenosti, već je istakao nedostatak nakon dovršetka, izrade betonskog zida, po tom kalupu, kada je sanacija neusporedivo skuplja.

14. Glede neravnina koje su uočene na zidu nakon skidanja daski "šalunga", iste su estetski nedostatak, neke je poravnao tuženik, ali mu tužitelj nije dopustio da sve poravna. Međutim, činjenica je da je tužitelj ugovorio izradu zida s manjim mjesnim obrtnikom, koji nije ni imao dovoljno dasaka za izradu "šalunga" na svih 200 m, već je radio u dijelovima, daske su bile nejednake veličine i debljine, a sve je to tužitelj znao, a ako nije znao, vidio je prilikom postavljanja, a nije prigovorio ili raskinuo ugovor. Uostalom, cijena za izradu zida bila je po riječima tuženika 40.000 kuna, a po izjavi tužitelja 56.000 kuna. Kad se uzme u obzir da je sanacija samo jedne četvrtine istoga zida otprilike iste vrijednosti u 2019.g. ( razvidno iz sanacijskog troškovnika) može se zaključiti da je ugovorena cijena ( bilo koja) bila relativno niska. Ako je tužitelj htio ovaj zidić bez ikakvih neravnina trebao je angažirati visokokvalitetnog ( i skupog) građevinarca koji radi sofisticiranim suvremenim metodama. Zidić se treba obložiti oplatom (pločicama, kulir oplatom) i tada se neravnine ne vide, što se uobičajeno radi, tako da su one, vrlo vjerojatno, privremene.

15. Nesporno je da je tužitelj samoinicijativno odbio platiti tuženiku cijelu ugovorenu cijenu. Tuženik navodi da mu je tužitelj dao samo na početku radova 2.300 eura, a ugovoreno je 40.000,00 kn ( 5.308,91 eura), a na kraju radova ništa, što znači da mu nije platio ni polovicu naknade. Tužitelj navodi da mu nije dao samo 10.000,00 kuna, a materijalnih dokaza nije dala nijedna strana. Time je tužitelj već samoinicijativno "kaznio" tuženika zbog "svog nezadovoljstva" izvedenim djelom.

16. Također je nesporno da je tužitelj ubrzo po izgrađenom betonskom zidiću (parapetu), koje radove nije u cijelosti platio, po drugim radnicima postavio metalne panele i time dovršio ogradu. I takva ograda, uključujući predmetni betonski zid, u potpunosti funkcionira u nepromijenjenom obliku i nakon pet godina kada je proveden očevid, odnosno nema nekog napuknuća, oštećenja na površini, što znači da je stabilna, bez konstrukcijskih nedostataka kako je i utvrdio vještak.

17. Dakle, betonski zid nije neuporabljiv, a dio manjih nedostataka tuženik je samoinicijativno otklonio, s time da mu tužitelj nije dopustio otkloniti još neke manje nedostatke ( poravnavanje neravnina). Isto je u skladu s odredbom Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23) , čl. 610. st.1., jer je u slučaju manjih nedostataka, zbog kojih djelo nije neuporabljivo, naručitelj dužan dopustiti izvoditelju da nedostatak otkloni.

18. Tužitelj je trebao dokazati štetu koju trpi izgradnjom predmetnog betonskog zida. Naime, sukladno odredbi čl. 1046. ZOO-a, šteta je umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti ( neimovinska šteta). Kako tužitelj standardno koristi betonski zid u obliku u kojem ga je tuženik izgradio, nije ništa mijenjao, već je isti nadogradio metalnim panelima kako se uobičajeno radi, nema npr. problema na međi ( zbog manje zakrivljenosti na jednom dijelu), tužitelj nije dokazao postojanje štete kao prve pretpostavke za naknadu štete.

19. Odgovornost za štetu nastaje pod pretpostavkom da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu štetnu radnju, te ako postoji uzročna veza između protupravne radnje štetnika i nastale štete. Razvidno je kako su se stranke " u hodu" dogovarale, pisanih dokumenata nema, betonski zid izveden je u uporabljivom obliku, te kad bi i šteta postojala, bilo bi teško utvrditi, temeljem poznatog činjeničnog stanja, odgovornost tuženika za štetu.

20. Stoga je valjalo odbiti tužbeni zahtjev za naknadu štete.

21. Kako je tužitelj u cijelosti izgubio spor, valjalo je temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, tužitelju naložiti da nadoknadi parnični trošak tuženiku.

Tuženiku su, kao potrebni priznati troškovi zastupanja po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koji se sastoje od: prijedloga za povrat u prijašnje stanje 50 bodova, po Tbr. 8/2 u iznosu od 100,00 eura, sastav žalbe na presudu zbog ogluhe 125 bodova ili 250,00 eura po Tbr. 10/1, zastupanje na ročištima dana 15.11.2022., 10.05.2023., 04.07.2023., 19.9.2023., 28.05.2023., 27.11.2024. i 05.02.2025. po Tbr. 9/1 za svako ročište 100 bodova ili 200,00 eura, sastav podneska od 28.04.2024. i 23.07.2024, po Tbr. 8/3 za svaki 100 bodova ili 200,00 eura, što ukupno iznosi 2.150,00 eura, uvećano za 25% PDV iznos od 537,50 eura, ukupno 2687,50 eura. Tuženiku su priznati i trošak predujma za očevid u iznosu od 453,71 eura, trošak svjedoka u iznosu od 5,60 eura za svjedoka LV i ŠV iznos od 3,57 eura, te pristojbe na prijedlog u iznosu od 13,27 i pristojbe na žalbu u iznosu 131,81 eura, tako da ukupan trošak tuženika iznosi 3.295,46 eura.

Na trošak je dosuđena i zakonska zatezna kamata koja teče od presuđenja.

U Donjoj Stubici, 25. ožujka 2025.god.

Sudac:

Vesna Posavec

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana po primitku prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri primjeraka putem ovoga suda, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun.tužitelja

2. pun. tuženika