Poslovni broj: Usž-2566/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Eveline Čolović Tomić, predsjednice vijeća, Senke Orlić-Zaninović i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Grada Dubrovnika, Pred Dvorom 1, Dubrovnik, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica Grada Vukovara 49, Zagreb, uz sudjelovanje Republike Hrvatske, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku, Dropčeva 1, Dubrovnik, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsI-2369/2023-10 od 18. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, UsI-2369/2023-8 od 18. ožujka 2024.
II. Poništava se rješenje tuženika Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo Klasa: UP/II-942-01/21-01/259, Urbroj: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 2. lipnja 2023.
III. Poništava se rješenje Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko – pravne i komunalne poslove Klasa: UP/I- 943-02/20-01/21, Urbroj: 2117/1-09/10-21-10 od 30. travnja 2021. i predmet vraća na ponovni postupak.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, kojim je odbijena žalba Grada Dubrovnika izjavljena protiv rješenja Dubrovačko – neretvanske županije, Upravnog odjela za zaštitu okoliša, imovinsko – pravne i komunalne poslove, Klasa: UP/I-943-02/20-01/21, Urbroj: 2117/1-09/10-21-10 od 30. travnja 2021. Ovim prvostupanjskim upravnim rješenjem je Republika Hrvatska stekla pravo vlasništva na neizgrađenom građevinskom zemljištu označenom kao čest. zem. [katastarska čestica], upisanom u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], površine 668 m2, koja u novoj izmjeri odgovara k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka 1. izreke rješenja). Ostalim točkama izreke prvostupanjskog rješenja određen je obveznik izvršenja tog rješenja i ostala popratna utvrđenja.
2. U pravodobnoj žalbi, Grad Dubrovnik ističe da činjenično stanje nije pravilno utvrđeno, da je predmetna čestica javna prometna površina koja postoji mnogo prije stupanja na snagu Zakona o naknadi. Ovu tvrdnju dokazuje ispravama i popisom nerazvrstanih cesta/ulica na svojem području.
2.1. Ističe da prvostupanjski sud u pobijanoj presudi nije otklonio prigovore radi kojih tužitelj pobija rješenje tuženika. Prvenstveno ističe kako se prilikom donošenja prvostupanjskog i drugostupanjskog rješenja kao i pobijane presude naslovljenog suda nisu uzela u obzir utvrđenja s očevida na licu mjesta od 20. studenog 2020. godine prilikom čega je vještak geodetske struke identificirao nekretninu te je utvrdio da se „južno od čest. zem. [katastarska čestica] na čest. zem. [katastarska čestica] nalaze izgrađene skale koje su u naravi javna ulica Petra Grubišića“. Nadalje, da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] presijeca javna ulica Petra Grubišića vidljivo je i na Geoportalu GIS sustava, gdje je nedvojbeno ucrtana ulica Petra Grubišića koja se proteže do kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja nerazvrstanu cestu ulicu Kneza Branimira. Ulica Petra Grubišića predstavlja komunalnu infrastrukturu koja je sukladno članku 61. Zakona o komunalnom gospodarstvu (ZKG) definirana kao javno dobro u općoj uporabi u neotuđivom vlasništvu jedinice lokalne samouprave, konkretno Grada Dubrovnika. Člankom 61. stavkom 4. ZKG-a određeno je da komunalna infrastruktura stječe status javnog dobra u općoj uporabi danom njezine izgradnje te je pri tome upis u katastarski operat i zemljišne knjige samo deklaratorne naravi, a što jasno proizlazi iz odredbi čl. 132. ZKG-a. Tužitelj je u spis dostavio i snimku iz zraka- Fotogrametrijsko snimanje iz 1995. godine iz kojeg je također razvidno postojanje navedene ulice, te je dostavljen Popis ulica koji je bio prilog Ugovoru o prijenosu vlasništva i prava služnosti-prava uporabe bez naknade, objekata i uređaja javne rasvjete između HEP-a i Grada Dubrovnika iz 1997. godine iz kojeg je također razvidno postojanje navedene ulice, kao i Izvadak iz Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o utvrđivanju naziva ulica u naseljima Općine Dubrovnik objavljene u Službenom glasniku Općine Dubrovnik broj 9 iz 1985. godine. Slijedom navedenih utvrđenja tužitelj smatra kako je građevinsko vještačenje u predmetu izrađeno manjkavo i suprotno pravilima struke. Činjenica je da se prilikom vještačenja vještak građevinske struke nije vodio stvarnom identifikacijom na terenu stoga je sam objekt vještačenja upitan pa samim time nije točan niti zaključak vještaka da predmetna čestica ne udovoljava uvjete privedenosti namjeni iz članka 17. Zakona o naknadi. Iz svega navedenog jasno je vidljivo da dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] predstavlja komunalnu infrastrukturu znatno prije stupanja na snagu Zakona o naknadi.
2.2. Slijedom navedenog predlaže se naslovljenom sudu usvojiti žalbu Grada Dubrovnika, poništiti pobijano rješenje te naložiti tuženiku da u cijelosti snosi troškove postupka. Smatra da se u takvom slučaju ne mogu primijeniti odredbe članka 17. Zakona o naknadi. Podredno, predlaže žalbu usvojiti i pobijanu presudu preinačiti na način da se usvoji tužbeni zahtjev odnosno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u odnosu na navode žalbenih prigovora, ovaj Sud nalazi da su u postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, kao i u prethodnim upravnim postupcima prava tužitelja- Grada Dubrovnika povrijeđena, jer činjenično stanje nije u potpunosti i pravilno utvrđeno, slijedom čega je došlo i do pogrešne primjene materijalnog prava.
6. Uvodno valja istaknuti da pravo na stjecanje vlasništva Republike Hrvatske izvire iz prava ovlaštenika naknade pa ako ovlaštenici naknade, da su zahtjev podnijeli, ne bi mogli ostvariti naknadu ili povrat vlasništva, takvo pravo nema ni Republika Hrvatska. Nadalje, prema odredbi članka 15. Zakona o naknadi niti se naknađuje niti se može vratiti, a time ni steći vlasništvo izgrađenog građevinskog zemljišta. Zbog toga je u ovom predmetnom slučaju nužno utvrditi je li, odnosno kada je došlo do izgradnje predmetnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Zatim je za pravilnu primjenu zakona nužno utvrditi predstavlja li taj dio čestice, koji je prethodno potrebno identificirati u prostoru, komunalnu infrastrukturu, odnosno nerazvrstanu cestu ulicu Grada Dubrovnika, u kojem slučaju bi ovdje opstojala zapreka povratu, a time i stjecanju vlasništva, iz članka 55. Zakona o naknadi jer je, shodno Zakonu o cestama, nerazvrstana cesta vlasništvo jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.
7. Sve navedeno nije nedvojbeno utvrđeno u upravnom postupku, a niti u sporu koji je prethodio osporenoj presudi, zbog čega Sud nalazi da se odlučne činjenice tek trebaju utvrditi u ponovljenom postupku pred prvostupanjskim javnopravnim tijelom.
8. Slijedom navedenog, a pozivom na odredbu članka 74. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., 110/21.), odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Evelina Čolović Tomić
