Posl.br. 83-Povrv-80/2023-17

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja OV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Dobrila Primorac, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 17. siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnika tužitelja Dobrile Primorac, odvjetnice i tuženika osobno, dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I./ Održava se u na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-1027/2022 od 15.11.2022. izdan po javnom bilježniku Jani Pajić iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 4.977,11 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.02.2020. do isplate i to do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II./ Ukida se platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi posl. br. Ovrv-1027/2022 od 15.11.2022. izdan po javnom bilježniku Jani Pajić iz Zagreba kojim je naloženo tuženiku FV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužitelju SV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 398,16 EUR sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.02.2020. do isplate, kao i trošak ovršnog postupka od 24,89 EUR sa zateznom kamatom od 15.11.2022. do isplate, i to do 31.12.2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. godine po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja teče od dospjelosti svakog pojedinog iznosa pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

III./ Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju trošak parničnog postupka od 692,09 EUR, sve u roku od 15 dana.

IV./ Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelj je podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave javnom bilježniku Jani Pajić iz Zagreba u kojemu navodi da mu tuženik prema računu br. 1-1-31 od 17.01.2020. godine duguje iznos od 40.500,00 kn/5.375,27 EUR, a koji iznos tuženik nije platio, pa predlaže da javni bilježnik temeljem odredbe čl. 28., 35. st. 1., 37., 252 a, te čl. 35. i 252 c Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 42/00., 173/03., 194/03., 88/05 i 67/08 - dalje OZ), te čl. 14. istog Zakona u svezi s troškovima ovrhe donese rješenje o ovrsi i naloži tuženiku isplatu navedenog iznosa sa pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 02.02.2020. do isplate, uz naknadu troškova ovršnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od donošenja rješenja o ovrsi do isplate, te je javni bilježnik dana 05.11.2020. godine donio rješenje o ovrsi broj Ovrv-2487/11 kojim je naložio tuženiku isplatu navedenog potraživanja sa zateznom kamatom od 02.02.2020. do isplate, kao i ovršni trošak sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2.Tuženik je podnio prigovor na ovršno rješenje u kojem navodi da je navedeno rješenje o ovrsi temeljeno na navodnom računu ovrhovoditelja koji račun ovršenika nikada nije primio čak ni vidio, što više navedeni račun nije nikada ni bio izdan od stane ovrhovoditelja, pa se samo može pretpostavit da se radi o pokušaju ovrhovoditelja da sada kada ovrhovoditelj nije odvjetnik izbacuje nekakve račune kako bi pokušao naplatiti neke usluge koje su ili već plaćene ili nikada nisu bile niti izvršene. Istina je da je postojala nekakva povijest odnosa između ovrhovoditelja i ovršenika, da je ovrhovoditelj trebao i jednim manjim dijelom i jeste zastupao ovršenika, ali je isto tako istina da je ovršenik sve svoje obveze podmirio ovrhovoditelju. Ovršenik je ovrhovoditelju za zastupanje po navodnom računu platio iznos od 5.000,00 kn za sastav tužbe i kaznene prijave, platio je ovrhovoditelju 700,00 eura za pripremno ročište koje je bilo odgođeno krivnjom upravo ovrhovoditelja, a trebalo je biti održano dana 10. lipnja 2019. te 700,00 eura za pripremno ročište koje je održano 23. listopada 2019. Ovršenik nema pisani trag o tom plaćanju, a nema jer mu ovrhovoditelj nije, iako je bio dužan, izdati račun za obavljanje usluge, ii barem potvrdu da je primio novac. Ovakvim prijedlogom za ovrhu ovrhovoditelja očigledno zloupotrebljava činjenicu da nema pisanog traga o primitku novca, ali je krajnje neobično i nelogično da bi primjerice ovrhovoditelj koji je tada bio odvjetnik u [adresa] putovao na dva pripremna ročišta u Bjelovar, a da za takvu vrstu usluge nije dobio niti jedne kune. Izvjesno je, dakle, da ovrhovoditelj pokušava naplatiti dva puta istu uslugu, znajući da mu je ista već plaćena ali očigledno drži da će uspjeti u tome jer navodno nema dokaza da mu je usluga već plaćena. Upravno na okolnost da mu je usluga plaćena predlaže se i saslušanje stranaka i svjedoka NV, a predlaže se zatražiti i izvršiti uvid u parnični postupka u kojem je ovrhovoditelj samo pokušao zastupati ovršenika , jer drugačije se to ne može ni nazvati a to je upravo bio i jedini poslovni odnos između ovrhovoditelja i ovršenika. Usput se samo napominje, iako to nije relevantno za ovaj postupak, kako je ovrhovoditelj napisao kaznenu prijavu protiv tuženika iz gornjeg parničnog postupka, koja je bila odbačena, a na glavnu raspravu koja se u gornjem postupku održala dana 19. veljače 2020. ovrhovoditelj se uopće nije pojavio, nije obavijestio ovršenika da neće doći, nije čak niti otkazao punomoć čime ga je u ključnom trenutku ostavio bez potrebne pravne pomoći. Na svaki pokušaj ovršenika za daljnjom komunikacijom ovrhovoditelj nije odgovara na pozive, a u međuvremenu je zatvorio odvjetnički ured. Očigledno nije zaboravio utjerivati nepostojeće dugove. Kako dakle, ovrhovoditelj nije obavio uslugu za koje je izdao račun, a dio usluge koju je loše obavio, ovrhovoditelj je ipak naplatio gotovo 16.000,00 kuna, predlaže se da sud stavi izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, uputi stranke u parnicu i da nakon provedenog parničnog postupka odbije tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

3.Ovaj sud je po prigovoru tuženika rješenjem poslovni broj Povrv-80/2023-2 od 12. siječnja 2023. godine stavio izvan snage navedeno rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje, te odredio da će se postupak nastaviti po pravilima parničnog postupka, kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u račun br. 1-1-31 od 17. siječnja 2021. godine (list 6-17, 24 spisa), presliku ponude od 1.kolovza 2022 (list 44 spisa), presliku izlaznog računa 9575-1-1-(list 45 spisa), te proveo dokaz saslušanjem stranka (list 63-64 spisa) i svjedoka NV (list 68-69 spisa).

5.Nadalje sud je u ovom postupku izvršio priklop spisa Općinskog suda u Bjelovaru P-278/22 a radi utvrđenja pravnih radnji koje je tužitelj poduzeo u navedenom predmetu kao punomoćnik tuženika, a sve u svrhu utvrđenja osnovanosti i visine predmetnog tužbenog zahtjeva.

6.Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći brižljivo i savjesno svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 84/08, 96/08., 123/08. i 57/11. - dalje ZPP), sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

7.U ovom postupku tuženik nije osporio činjenicu da ga je tužitelj kao punomoćnik zastupao u predmetima broj Općinskog suda u Bjelovaru P-278/22 u kojem je tuženik kao tužitelj vodio postupak radi isplate protiv tuženika BV radi isplate iznosa od 666.666,66 kn sa pripadajućom zateznom kamatu od 31. siječnja 2014 do isplate temeljem pravila o stjecanju bez osnove, a koji iznos je BV temeljem zaključenog pregovora o međusobnim pravima i obvezama pri sudskoj prodaji nekretnina na način da je tamo tuženik dana 31.siječnja 2014. prilikom ovjere spomenutog Ugovora preuzeo navedeni iznos od ovdje tuženika za prodanu stvar, odnosno tražbinu čiji nije bio vlanik u trenutku sklapanja predugovora što je tamo tuženik znao , a koju činjenicu je zatajio ovdje tuženiku da bi tuženik od tužitelja preko svoj supruge CV, dana 12. veljače 2014. preuzeo iznos od 333.333,33 kn, a što je ovaj sud utvrdio uvidom u spomenu predmet Općinskog suda u Bjelovaru.

8.Iz spornog računa

broj 1-1-31 od 1.2.2020. proizlazi kako je isti račun tužitelj izdao tuženiku za odvjetničke usluge zastupanja P-83/19 pred Općinskim sudom u Bjelovaru te u postupku K-DO-212 /19 pred Općinskim državnim odvjetništvom u Zagrebu u ukupnom iznosu od 40.500,00 kn da je riječ o transakcijskom računu a da na računu stoji d ase isti plati u roku od 15 dana.

9.Iako su u ovome postupku stranke učinile nespornim činjenicu da je osim poduzetih radnji zastupanja u predmetu P-83/19 Općinskog suda u Bjelovaru tužitelj kao punomoćnik tuženika pred Općinskim državnim odvjetništvom u Bjelovaru u ime i za račun tuženika kao opunomoćitelja podnio i kaznenu prijavu, a kako to proizlazi iz dopisa ODO Bjelovar od 14. siječnja 2019. u prilogu spisa Općinskog suda u Bjelovaru (list 24 spisa), tužitelj je u svom iskazu tijekom postupka pojasnio da je sporni račun izdan samo za poduzete radnje koje je kao punomoćnik tuženika poduzimao pred Općinskim sudom u Bjelovaru, u predmetu P-83/19.

10.U svom iskazu tužitelj navodi da je tuženik bio njegova stranka, te ga je isti angažirao u postupku zastupanja u iniciranju kaznenog predmeta P-DO-212/19 te potom parničnog predmeta P-83/19 koji se vodio kod Općinskog suda u Bjelovaru. Za kazneni predmet njemu je tuženik rekao da se radi o prevari odvjetnika BV i njegove supruge prema tuženiku za iznos od milion kuna. On je izvršio potreban izvid u ovršnom predmetu kod Općinskog suda u Zadru, a u kojem je utvrdio da BV nije vlasnik potraživanja koji je prethodno prodao tuženiku, te je utvrdio da se doista radi o kaznenom djelu prevare, te je prvotno uputio dopis odvjetniku BV u kojem je od istog tražio da vrati novac tuženiku pod prijetnjom pokretanja kaznenog postupka. Koliko se sjeća odv. BV je uputio dva dopisa, a nakon neuspjeha je podnio kaznenu prijavu ODO Bjelovar. Budući da je kazneni postupak jedno vrijeme stajao te je spis proslijeđen ODO Zagreb a u koji je uputio niz požurnica za pokretanje kaznenog postupka on je tuženiku savjetovao da bi trebao utužiti svoje potraživanje jer postoji opasnost od zastare, te je na temelju njegove punomoć podnio tužbu Općinskog sudu u Bjelovaru predmet P- 83/19. Iste radnje je poduzeo i protiv supruge odv. BV. On je od tuženika dobio iznos od 2.000,00 kn za izvršene izvide. Dogovor sa tuženikom je bio da inicira kazneni postupak i da će vidjeti kako će se on okončati, a zatim da mu plati radnje po tarifi i to po svakoj izvršenoj radnji no kako se ništa u postupku nije događalo, on nije mogao znati koje će to radnje biti. On je u parnici napisao tužbu koliko se sjeća dva podneska i pristupio na dva ročišta, no za to mu nije ništa naplatio, ali mu je rekao da se moraju dogovoriti oko plaćanja. On je rekao da minimalno mora dobiti trošak puta. Spornim računom on je obuhvatio 4-5 radnji koje je poduzeo u parničnom postupku. Za kazneni postupak tuženik mu je platio 2.000,00 kn i trošak puta. Oni nisu konačno dogovorili kako će tuženik podmiriti nastali trošak. Tuženik je smatrao da mu je naknadom troška prijevoza platio i trošak poduzetnih radnji, a što nije točno, te mu je izdao spornu fakturu. On nikada tuženiku nije otkazao punomoć. On se iz komore ispisao 20. siječnja 2020., a zadnju radnju u spornom parničnom predmetu poduzeo je u prosincu 2019.

11.U svom iskazu tuženik navodi kako je točan navod tužitelja da je istog u vrijeme dok je bio odvjetnik angažirao kao punomoćnika u predmetima koje spominje. Pri prvom susretu on je tuženiku ispatio iznos od 5.000,00 kn kao akontaciju za dvije radnje i to pokretanje kaznene prijave u postupku KDO 212/19 i podnošenje tužbu u predmetu P- 83/19 kod Općinskog suda u Bjelovaru. On je njemu potpisao punomoć za zastupanje, te mu je tuženik rekao da će sačiniti ugovor o zastupanju kao i da će dobiti račun za isplaćenih 5.000,00 kn, a što se nikad nije dogodilo. Prije prvog ročišta u Bjelovaru tuženiku je na ruke isplatio još iznos od 700,00 EUR za to ročište. To ročište je odgođeno jer tužitelj uz tužbu nije priložio dokumentaciju koju mu je dao, te je zakazano novo pripremno ročište za dan 23. listopada 2019. za koje je tužitelju ponovno isplatio iznos od 700,00 EUR. Na tom ročištu zakazana je glavna rasprava za dan 19. veljače 2020. na koju tužitelj nije pristupio niti ga je o tome obavijestio, te se on sam zastupao. On je tuženiku za sve poduzete radnje isplatio 5.000,00 kn i 1.400,00 EUR. Nakon drugog pripremnog ročišta on tužitelja više nije vidio. On je nakon toga angažirao novog odvjetnika.

12.U svom iskazu svjedok NV navodi da zna da je tužitelj zastupao tuženika koji je njen suprug u svezi kaznene prijave koju je on u ime njenog supruga podnio protiv BV za kazneno djelo prevare. Ona je zajedno sa tuženikom prvi puta bila kod tužitelja u njegovom odvjetničkom uredu u [adresa] kada je njen suprug angažirao tužitelja za zastupanje, te je tom prilikom bilo dogovoreno da će mu tuženik za svaku poduzetu radnju plaćati naknadu, no nisu definirali da li po odvjetničkoj tarifi. Oni su pristali na to da mu plaćaju onoliko koliko on kaže. Oni su tom prilikom njemu isplatili iznos od 5.000,00 kn za podnošenje kaznene prijave protiv ĆV uz prethodno ispitivanje svih okolnosti koje su neophodne za podnošenje te prijave. Tužitelj im tom prilikom nije ispostavio račun već se isti obvezao dostaviti naknadno na kućnu adresu. Tom prilikom je tuženik potpisao punomoć za podnošenje te prijave. Isto tako je rekao da će na kućnu adresu dostaviti i ugovor o zastupanju, no to se nikada nije dogodilo. Ona je drugi puta tužitelja vidjela pred sudom u Bjelovaru na pripremnom ročištu u predmetu P-278/2022. Ročište je odgođeno jer nije bila priložena cjelokupna dokumentacija, te je zakazano novo ročište, te je pristupila i na to ročište. Nakon prvog ročišta ona i tuženik su tužitelju dali 700,00 EUR za pristup na to ročište, no niti za to im nije ispostavio nikakav račun. Isti iznos su mu platili i za drugo ročište, no niti za tu radnju im nije izdan račun. Na treće zakazano ročište su pristupili ona i tuženik međutim tužitelj se nije pojavio i na tom ročištu se tuženik zastupao sam, te je zaključena glavna rasprava. Ja sam prvi puta sporni Ona je račun vidjela kada im je javni bilježnik dostavio prijedlog za ovrhu na temelju tog računa. Tuženik je pokušao kontaktirati tužitelja koji se nije javljao na telefon nakon zaprimanja tog računa, te ga je pokušao pronaći i u njegovoj kancelariji no međutim utvrdio je da je zatvorena. Ona je iz ovog spisa saznala da je tužitelju u siječnju prestala odvjetnička djelatnost prema tome on tuženika nije niti mogao zastupati na ročištu koje je održano u veljači 2020. godine.

13.Odlučujući o osnovanosti i visini tužbenog zahtjeva sud je polazio od odredbe čl. 313. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje: ZOO) kojim je propisano da je punomoć ovlaštenje za zastupanje što ga vlastodavac pravnim poslom daje opunomoćeniku.

14.Sukladno čl. 89. ZPP-a između ostalog propisano je da stranke mogu poduzimati radnje u postupku osobno ili preko opunomoćenika dok je čl. 89. st. 1. istog Zakona propisano da stranku kao punomoćnik može zastupati samo odvjetnik ako nije drugačije određeno.

15.Člankom 763. stavak 1. ZOO-a propisano je da se ugovorom o nalogu obvezuje nalogoprimac prema nalogodavcu da za njegov račun poduzme određene poslove. Nadalje, prema odredbi članka 773. stavka 1. ZOO-a dužan je nalogodavac naknaditi nalogoprimcu, čak i ako njegov trud bez njegove krivnje nije imao uspjeha, sve potrebne troškove što ih je učinio za izvršenje naloga, s kamatama od dana kad su učinjeni. Potpisivanjem punomoći odvjetnik i stranka zaključuju ugovor o nalogu, kojim se odvjetnik obvezuje za stranku poduzeti određene pravne radnje u određenom sudskom postupku, prema nalogu stranke, a stranka se obvezuje odvjetniku platiti naknadu za njegov rad. Sukladno članku 18. stavku 1. ZO-u odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi

Komora uz suglasnost ministra pravosuđa

16.Uvidom u spomenuti predmete Općinskog suda u Bjelovaru P-83/19 utvrđeno je da istom prileži uredna pisana punomoć temeljem koje je tuženik kao opunomoćitelj opunomoćio tužitelja kao odvjetnika, opunomoćenika da ga zastupa u spomenutom predmetu pred tim sudom.

17.Nadalje je utvrđeno kako je punomoć sve punomoći ovjerena pečatom tužitelja kao odvjetnika i potpisane po istom, te je među stranka nesporno kako ista punomoć još uvijek nije otkazana.

18.Slijedom navedenog razvidno je kako su stranke potpisom uredne punomoći za zastupanje u spomenutom predmetu sklopile Ugovor o zastupanju, a da je temeljem takve punomoći tužitelj kao odvjetnik poduzimao pravne radnje u ime i za račun tuženika za koje je izdao predmetni račun br. 1-1-31 od 17. siječnja 2020. g., za kojeg tvrdi da ga tuženik nije platio tužitelju.

19.Uvidom u spomenuti spis Općinskog sud au Bjelovaru ovaj sud je utvrdio kako je tužitelj u tom predmetu za tuženika poduzeo radnju podnošenja tužbe od 1. veljače 2019. zatim pristupa na ročište 10. lipnja 2019., sastava podneska od 17. lipnja 2019. te pristupa na ročište 23. listopada 2019., dok isti nije pristupio na ročište od 19. veljače 2020. na kojem je ovdje tuženik izjavio kako su stranke sporazumno raskinule daljnje zastupanje i da će se tuženik zastupati sam, iako navedenu činjenicu tuženik tijekom postupka ne dokazuje.

20.Ovaj sud je iz iskaza stranaka i svjedoka zaključio kako je tužitelj bio punomoćnik tuženika u predmetu pred Općinskim sudom u Bjelovaru u kojem je poduzimao pravne radnje za tuženika, te u postupku pred KDO u kojem je podnio kaznenu prijavu u ime tuženika, te u tom dijelu poklanja vjeru iskazu stranaka i svjedoka kao životnom i u međusobnom suglasju.

21.Iz iskaza stranaka i saslušanog svjedoka proizlazi kako stranke nisu imale potpisan nikakav zaseban ugovor o zastupanju, već je tuženik za tužitelj poduzimao radnje zastupanja u navedenim predmetima temeljem Ugovora o nalogu potpisom odvjetničke punomoći za zastupanja, a da očito među strankama nije bilo posebno ugovoreno na koji način će se i kada obračunavati i naplaćivati pojedine odvjetničke radnje.

22.Isto tako je utvrđeno da su se određena plaćanja između stranaka vršile na ruke, pa tako tužitelj tvrdi da mu je tuženik isplatio 2.000,00 kn za podnošenje kaznene prijave i troškove putovanja, a tuženik tvrdi da je i ostale poduzete radnje platio tužitelju na način da mu je za podnošenje kaznene prijave platio iznos od 5.000,00 kn, a potom za pristup na dva ročište još 1.400,00 EUR, no da o navedenom ne posjeduje dokaz.

23.Sa tim u vezi sud nije mogao pokloniti vjeru iskazu tuženika i saslušanog svjedoka da bi izvršili određena plaćanja tužitelju za poduzete radnje zastupanja tuženika pred Općinskim sudom u Bjelovaru, budući da je sam svjedok supruga tuženika, te je zainteresirana za ishod ovog spora, a tužitelj je kao svaki prosječan čovjek morao znati da u slučaju plaćanja ovakvog oblika usluge mora imati nekakvu evidenciju, tim više jer sa tužiteljem nije definirao vrijeme plaćanja radnji, te u koliko mu je doista isplatio bilo kakav iznos za prvu poduzetu radnju za koju mu tužitelj nije ispostavio račun, imao je mogućnost otkazati punomoć i angažirati odmah drugog odvjetnika, a ne nastaviti plaćati daljnje radnje po istom modusu bez računa.

24.Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio uvidom u navedeni račun, te spomenuti predmet Općinskog suda u Bjelovaru iz kojeg je razvidno kako se, a polazeći pritom od odredbi Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 69/93, 87/93, 16/94, 11/96, 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09.) važeće u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje, kao i vrijednost predmeta spora.

25.Iz istog spisa razvidno je kako se vrijednost predmeta spora u vrijeme kad je tužitelj poduzimao za tuženika prethodno navedena radnje nije mijenjala, te je ista iznosila 1.000.000,00 kn.

26.Iz Tbr. 7. toč. 1. tadašnje Tarife određeno da odvjetniku pripada naknada prema vrijednosti predmeta spora i to za sporove čija vrijednost prelazi iznos od 500.000,00 kn do iznosa od 5.000.000,00 kn, pored nagrade od 500 bodova, odvjetniku pripada i naknada od 1 boda za svaki započetih 1.000,00 kn dok je Tbr. 50. iste Tarife vrijednost boda utvrđena u visini od 10,00 kn, dok je Tbr. 8. toč. 1. Tarife određeno je da za sastavljanje odgovora na tužbu, prigovora protiv platnog naloga i obrazloženih podnesaka u kojima se odgovara na navode iz prigovora ili odgovora na tužbu ili se očituje na nalaz vještaka odvjetniku pripada pravo na naknadu kao za tužbu pod Tbr. 7. toč. 1. i 2. iste Tarife, a za sastavljanje ostalih podnesaka 25% nagrade iz Tbr. 7. toč. 1.3,6 i 7, ali ne više od 50 bodova.

27.Kako je vrijednost predmeta spora u predmetu Općinskog suda u Bjelovaru P- 83/19 iznosi 1.000.000,00 kn to sukladno prethodnim odredbama Tarife tužitelj ostvaruje nagradu od 10.000,00 kn za sastav tužbe.

28.Za pristup na ročište od 10. lipnja 2019. i 23. listopada 2019. tužitelju bi u smislu Tbr. 9.1. tarife, a imajući u vidu istu vrijednost premeta spora pripada nagrada od 10.000,00 kn za svako ročište, obzirom se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, te su se izvodili i predlagali dokazi.

29.Međutim uvidom u podnesak od 17. lipnja 2019. kao treće radnje koju je tužitelj poduzeo za tuženika u istom predmetu razvidno je da je sukladno rješenju suda sa ročišta od 10. lipnja 2019. tužitelj dostavio u sudski spis predugovor o međusobnim pravima obvezama od 31.1.2014., presudu Općinskog suda u Koprivnici P-1734/09, Ugovor o prodaji potraživanja od 31.5.2021., izjavu prodavatelja o primitku kupoprodajne cijene od 13. siječnja 2014., zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] od 11.2.2014., Zaključak Općinskog suda u Zlataru Ovr-158/14 od 16.10.2015., dopis Ministarstva financija od 24. srpnja 2015., procjenu tržište vrijednosti nekretnine iz studenog 2015., Ugovor o prodaji potraživanja od 18. lipnja 2013., rješenje Općinskog suda u Zadru Ovr- 158/14 od 17.veljače 2017. očitavanje ODO-a na kaznene prijave od 14. siječnja 2019., rješenje Županijskog suda u Zadru, od 22. kolovoza 2017. i rješenje Županjskog suda u Zadru od 17.8. 2015., a što je sve dokumentacija koja prema stavu ovog suda predstavlja dokazivanje činjeničnih navoda tužbe koja je prema stavu ovog suda tužitelj bio dužan dostaviti još uz tužbu i tome ne stvarati dodatni trošak protivnoj stranci, a i sada samom tuženiku za koju radnju pokušava naplatiti trošak sastava istog podneska kroz utuženi račun. Osim toga sve i da je sud smatrao i osnovanim trošak sastava navedenog podneska tužitelju bi za sastav istog pripadalo 25% tarife iz kbr. 7.1.tarife a sukladno tbr 8.3 tarife budući se ne radi o obrazloženom podnesku, pa bi tužitelju pripadalo 25% nagrade iz kbr 7.1.tarife.

30.Osim toga u istom predmetu donesena je presuda Općinskog suda u Bjelovaru P-83/19 od 3. travnja 2020 gdje u odluku o trošku postupka sud jasno navodi da se troškovi tužitelja odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 10.000,00 kn, za zastupanje po punomoćniku te pristupa na ročište 10. lipnja 2019. i 23. lipnja 2019. u iznosu od 10.000,00 kn za svako ročište, te sud tužitelju osim navedenih radnji priznaje i troškove prijevoza na ročište i nazad, kao i trošak sudske pristojbe za tužbu i presudu, a koji troškovi prijevoza i pristojbe nisu premet ovog postupka.

31.Slijedom svega navedenog razvidno je kako je visinu svih poduzetih radnji u navedenim predmetima u kojima je kao opunomoćenik zastupao tuženika tužitelj nepravilno obračunao sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife te je iskazao kroz račun R1-1-1-31 od 01.02.2020. u ukupnom iznosu od 40.500,00 kn, a prema prethodnom obrazloženju ukupan iznos paričnoh radnji tužitelja koje je poduzeo za tuiženika, a koje su bile niužne iznpsilo bi 30.000,00 kn, a budući da tužitelju sukladno Tbr. 42. Tarife pripada pravo na obračun PDV-a koji je u vrijeme poduzimanja obračunatih radnji iznosio 25% to bi tužitelju pripadao i iznos PDV-a od 7.500,00 kn, pa je slijedom navedenog osnovano potraživanje tužitelja po navedenom računu u ukupnom iznosu od 37.500,00 kn, odnosno protuvrijednost od 4.977,11 EUR, pa je sukladno citiranim odredbama Zakona o odvjetništvu, važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika, a u svezi sa čl. 9., 10. i 342. ZOO-a valjalo u cijelosti održati na snazi platni nalog sadržan u točci I rješenja o ovrsi te obvezati tuženika na isplatu glavničnog potraživanja od 4.977,11 EUR, a isti ukinuti u preostalom iznosu od 398,16 EUR kao prekomjerno zatraženim sa zakonskom zateznom kamatom počev od 02.02.2020. do isplate, kao i troška ovršnog postupka u iznosu od 24,89 EUR sa zateznom kamatom od 15.11.2022. do isplate, obzirom je isti dosuđen u okviru parničnog troška.

32.Odluka o zateznim kamatama na dosuđenu glavnicu temelji se na odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a kojima je propisano da dužnik dolazi u zakašnjenje kada ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, te da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane činidbe duguje, osim glavnice, i zateznu kamatu po stopi utvrđenoj zakonom. Stav je ovog suda kako bi tužitelj imao pravo na zateznu kamatu prema tuženiku od dana poduzimanja svake pojedine parnične radnje pod uvjetom da je kod svake radnje tuženiku izdao račun, međutim kako je tužitelj izdao skupni račun a datum računa je datiran sa 17.01.2020., datumom dospijeća 01.02.2020. i rokom plaćanja od 15 dana to tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od 02.02.2020. do isplate, a po stopi do 31. prosinca 2022. sukladno odredbi čl. 3. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima NN br. 78/15.), a od 01. siječnja 2023. do isplate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br.114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN br. 156/22).

33. Tužitelju je u smislu čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a u dosuđen parnični trošak i to: za sastav za sastav podneska 06.10.2023. 50,00 EUR, za pristup na ročište 09.10.2023., 10.01.2023., 17.01.2025. 200,00 EUR za svako ročište, ukupno 650,00 EUR, uvećano za 25 % PDV-a od 162,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7., Tbr. 8., Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15).

34. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika prema tužbenom zahtjevu iz tužbe, u iznosu od 5.327,27 EUR, kao i uspjeh stranaka u sporu i to tužitelja u omjeru od 92,59% i tuženika u omjeru od 7,41 EUR, pa kad se postotak uspjeha tužitelja umanji za postotak tuženika, tužitelj je u konačnici uspio sa 85,18%.

35. Tužitelju je trošak parničnog postupka dosuđen u ukupnom iznosu od 692,09 EUR, dok je tuženik zbog navedenog odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška, pa je stoga u pogledu parničnog troška stranaka sukladno čl. 154. st. 2. i čl. 155. ZPP-a odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III i IV.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice uz rješenje o sudskoj pristojbi za presudu-66,36 EUR

2. pun. tuženika