Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1154/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, Gordane Bošković Majerović kao predsjednice vijeća, Vlaste Mrzljak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Milene Frankić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Alen Ivković, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, kojeg zastupa zastupnik na temelju zakona Općinsko državno odvjetništvo u Rijeci, radi proglašenja osiguranja nedopuštenim, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-4457/2019-15 od 30. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-4457/2019-15 od 30. travnja 2024.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1.Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "I. Proglašava se nedopuštenim rješenje o osiguranju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja 52 Ovr-871/2019-2 od 1. srpnja 2019., određeno na temelju ovršne isprave – ovršnog rješenja Ministarstva financija – Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/11-01/157 od 19. svibnja 2011., radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 312.570,71 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i to uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja i to k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 1., 2. i 3. suvlasničkom dijelu, na 1/2 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na 1/2 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na 1/2 idealnih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te se određuje brisanje zabilježbe osiguranja određenim istim rješenjem.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi parnični trošak u roku od osam dana zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude pa do isplate po čl. 29. Zakona o obveznim odnosima.“

II. Nalaže se tužitelju da tuženiku naknadi parnični trošak u iznosu od 3.000,00 eura sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja presude odnosno od 30. travnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope – kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke- za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

2.Protiv navedene presude žali se tužitelj iz žalbenih razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 -Odluka USRH, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP) uz prijedlog da ovaj sud pobijanu presudu preinači sukladno žalbenim razlozima uz naknadu troškova parničnog i žalbenog postupka ili ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3.Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je neosnovana.

5.Ispitujući pobijanu presudu u smislu čl. 365. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti te da nije pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

6.Nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP jer je izreka jasna i razumljiva, navedeni su svi razlozi o odlučnim činjenicama, slijedom čega je pobijanu presudu i pobijani dio rješenja moguće ispitati.

7.Činjenično stanje je u potpunosti i pravilno utvrđeno te su svi izvedeni dokazi ocijenjeni savjesno i brižljivo, sukladno odredbi čl. 8. ZPP.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja na proglašenje nedopuštenim rješenja o osiguranju Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja 52 Ovr-871/2019-2 od 1. srpnja 2019., određenog na temelju ovršne isprave – ovršnog rješenja Ministarstva financija

– Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/11-01/157 od 19. svibnja 2011., radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 312.570,71 kn s pripadajućim zateznim kamatama, te troškova postupka u iznosu od 2.500,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama, i to uknjižbom založnog prava u korist predlagatelja osiguranja na nekretninama protivnika osiguranja i to k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na 1., 2. i 3. suvlasničkom dijelu, na 1/2 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na 1/2 idealnog dijela k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], k. č. br. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te na 1/2 idealnih dijelova k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] upisanih u zk. ul. br [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te se određuje brisanje zabilježbe osiguranja određenim istim rješenjem, kao i zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka.

9.U postupku koji je prethodio donošenju pobijane presude, sud prvog stupnja je u bitnom utvrdio sljedeće:

- da je ovdje tuženik kao predlagatelj osiguranja 28. lipnja 2019. na temelju rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/11-01/157 od 19. svibnja 2011. podnio prijedlog za osiguranje novčane tražbine prisilnim zasnivanjem založnog prava na nekretnini protivnika osiguranja, ovdje tužitelja,

- da je rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/11-01/157 od 19. svibnja 2011. utvrđena tužiteljeva porezna obveza u iznosu od 312.570,71 kn s pripadajućim zateznim kamatama, a predmetno rješenje postalo je izvršno 4. prosinca 2013.,

- da je tužitelj 31. siječnja 2019. podnio zahtjev radi utvrđenja da je nastupila zastara prava na naplatu poreznog duga utvrđenog rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471- 02/11-01/157 od 19. svibnja 2011.,

- da je navedeni zahtjev odbijen rješenjem Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-2/19-06-28 od 24. srpnja 2019.,

- da je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja od 24. srpnja 2019. odbijena rješenjem Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-0/19-01/422 od 3. siječnja 2020.,

- da je pravomoćnom presudom Upravnog suda u Rijeci poslovnog broja UsI- 114/2020-4 od 28. veljače 2020. odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-0/19-01/422 od 3. siječnja 2020. i rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-416-2/19-06-28 od 24. srpnja 2019.

10.Temeljem prethodnog utvrđenja, sud prvog stupnja je, a sukladno odredbi članka 108. stavak 1. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj 15/16, 106/18 i 121/19, dalje OPZ/16), prema kojoj pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe, zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a da prema stavku 2. toga članka zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela, zastara je u ovom slučaju počela teći istekom 2013., jer je u toj godini postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate, odnosno počela je teći od 1. siječnja 2014., pa kako do 28. lipnja 2019. nije protekao rok od šest godina iz članka 108. stavak 1. OPZ/16 zastara prava na naplatu i osiguranje porezne obveze nije nastupila.

11.U postupku koji je prethodio žalbi, a s obzirom na to da zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (čl. 94. st. 6. Općeg poreznog zakona - Narodne novine, br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16 - dalje: OPZ/08), bilo je sporno - je li zastarni rok počeo teći 1. siječnja 2012. (od dana donošenja poreznog rješenja - porezno rješenje doneseno 19. svibnja 2011.) kako je to tvrdio tužitelj, ili je počeo teći 1. siječnja 2014. (od dana izvršnosti poreznog rješenja - porezno rješenje je postalo izvršno 4. prosinca 2013.), kako je to tvrdila tuženica.

12.Sud prvog stupnja je, polazeći od odredbe čl. 167. OPZ/08 kojom je propisano da žalba na utvrđivanje porezne obveze odgađa izvršenje tog rješenja, zaključio kako se porezna obveza smatra utvrđenom nakon nastupa ovršnosti tog rješenja jer bi u suprotnom proizlazilo da bi zastara prava na naplatu poreza počela teći prije nego je rješenje o utvrđivanju porezne obveze postalo ovršno (tako i pravno shvaćanje Vrhovnog sud Republike Hrvatske u odlukama broj U-zpz 35/2016-6 od 4. travnja 2018. i broj U-zpz 15/2016-8 od 20. siječnja 2021.).

13.Nadalje, budući da je u konkretnom slučaju protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/11-01/157 od 19. svibnja 2011. podnesena žalba te je navedeno rješenje postalo izvršno 4. prosinca 2013., sud prvog stupnja je zaključio kako je zastara prava na naplatu poreza u smislu počela teći 1. siječnja 2014. te da do dana stupanja na snagu Općeg poreznog zakona iz 2016. (Narodne novine, br. 115/16 - dalje: OPZ/16), a koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., nije nastupila relativna zastara, pa da su u konkretnom slučaju u pogledu zastare porezne tražbine mjerodavne odredbe OPZ/16 (čl.197. st. 2. OPZ/16).

14.Polazeći od odredbe čl. 108. st. 4. OPZ/16, sud prvog stupnja je zaključio kako je zastara prava na naplatu po rješenju Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/11-01/157 od 19. svibnja 2011. koje je postalo izvršno 4. prosinca 2013., počela teći 1. siječnja 2014., pa da do dana podnošenja prijedloga za osiguranje – 28. lipnja 2019. - nije nastupila apsolutna zastara prava na naplatu predmetne porezne tražbine.

15.Slijedom izloženih razloga, sud prvog stupnja je pravilno odbio tužbeni zahtjev u cijelosti.

16.U konkretnom slučaju tužitelj je zaključkom ovršnog suda upućen pokrenuti parnicu radi proglašenja da osiguranje uknjižbom založnog prava na tužiteljevim nekretninama nije dopušteno zbog toga što je u žalbi podnesenoj protiv rješenja o osiguranju istaknuo prigovor zastare predmetne porezne tražbine tuženice (u tom postupku predlagateljice osiguranja).

17.Slijedom navedenog, zastaru porezne tražbine valja prosuđivati prema odredbama posebnih propisa kojim je uređeno pitanje porezne zastare.

18.Odredbom čl. 94. st. 1. OPZ/08, propisano je da pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. tog članka propisano je da zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate (st. 3.). Zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći nakon isteka godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili nakon isteka godine u kojoj je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu, kamate i troškove ovrhe (st. 4.).

19.Nadalje, prema odredbi čl. 95. st. 1. OPZ/08 tijek zastare prava na utvrđivanje poreza i kamata prekida se svakom službenom radnjom poreznog tijela usmjerenom na utvrđivanje poreza i kamata, koja je dostavljena na znanje poreznom obvezniku, dok je stavkom 3. tog članka propisano kako nakon poduzetih navedenih radnji iz stavka 1. zastarni rok počinje ponovno teći.

20.Slijedom navedenog, u slučaju kada je protiv poreznog rješenja podnesena žalba, porezna obveza smatra se utvrđenom tek donošenjem i dostavom stranci rješenja o odbijanju ili odbacivanju podnesene žalbe (u tom smislu Vrhovni sud, broj U-zpz 35/16-6 od 4. travnja 2018.).

21.Stoga je sud prvog stupnja pravilno zaključio da se porezna obveza smatra utvrđenom nakon nastupa izvršnosti rješenja o utvrđivanju porezne obveze, jer bi u suprotnom proizlazilo da bi zastara prava na naplatu poreza počela teći prije nego je rješenje o utvrđivanju porezne obveze postalo ovršno. Slijedom toga, porezna se obveza ne može smatrati utvrđenom donošenjem prvostupanjskog rješenja, ako je protiv tog rješenja podnesena žalba koja po zakonu odgađa izvršenje tog rješenja.

U konkretnom slučaju, protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Rijeka, KLASA: UP/I-471-02/11-01/157 od 19. svibnja 2011. koje je postalo izvršno 4. prosinca 2013., zastara je počela teći 1. siječnja 2014. te do 1. siječnja 2017. - dana stupanja na snagu OPZ/16 - nije nastupila relativna zastara (Vrhovni sud Republike Hrvatske, broj U-zpz 18/2020-6 od 20. listopada 2021.), pa je valjalo primijeniti iznimku predviđenu odredbom čl. 197. st. 2. OPZ/16, i prigovor zastare raspraviti u smislu odredaba toga Zakona.

22.Prema odredbi čl. 108. st. 1. OPZ/16, pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema stavku 2. toga članka zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

Dakle, OPZ/16 ukinuo je razlikovanje relativne i apsolutne zastare koje je propisivao OPZ/08 tako da OPZ/16 propisuje jedinstveni šestogodišnji zastarni rok.

23. Sud prvog stupnja pravilno je primijenio odredbu čl. 108. OPZ/16 kada je zaključio kako zastara prava na naplatu po rješenju ministarstva nije nastupila jer do dana podnošenja prijedloga za osiguranje – 28. lipnja 2019. nije protekao propisani šestogodišnji zastarni rok.

24.Stoga se suprotno pravno shvaćanje tužitelja izneseno u žalbi (a žalba pretežito ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava) ne može prihvatiti kao utemeljeno.

25.Tužitelj posljedično pobijanju odluke o glavnom zahtjevu, pobija i odluku o troškovima parničnog postupka ne upirući na konkretne razloge iz kojih ta odluka ne bi bila pravilna i zakonita.

26.Odluka o troškovima parničnog postupka je pravilna i zakonita, donijeta pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i odredbe čl. 155. st. 1. ZPP.

27.Iz prethodno opisanih razloga je valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao u t. I izreke ove presude.

28.Budući tužitelj nije uspio sa žalbom, odbijen je njegov zahtjev za naknadu troška žalbenog postupka kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP). Stoga je na temelju odredbe čl. 166. st. 1. ZPP odlučeno kao u t. II izreke ove presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Gordana Bošković Majerović