REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-7039/2021-30
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, u pravnoj stvari 1. tužitelja MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. tužitelja NH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. tužitelja TH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4. tužitelja KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. tužitelja LH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6. tužitelja GH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. tužitelja AH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. tužitelja CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9. tužitelja PH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i 10. tužitelja FH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćniku ZH, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Lovačke udruge "Fazan" za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vrapče-Zagreb, OIB: 50099164778, [adresa], koje zastupa zakonski zastupnik HH, a njega punomoćnica Vedrana Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi ništetnosti, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 6. ožujka 2025. u prisutnosti 7. tužitelja osobno, zamjenice punomoćnika tužitelja ŽH, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika Vedrane Jurić, odvjetnice, 25. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se ništetnom Odluka Izvršnog odbora tuženika LOVAČKE UDRUGE ''FAZAN'' za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vrapče-Zagreb, [adresa]. od 17. svibnja 2021. kojom su tužitelji MH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], NH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], TH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], KH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], LH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], GH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], AH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], UH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], PH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isključeni iz članstva udruge.
II. Nalaže se tuženiku Lovačkoj udruzi "Fazan" za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vrapče-Zagreb, OIB: 50099164778, [adresa], naknaditi tužiteljima: 1. MH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. NH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 3. ĐH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 4. KH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. LH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6. GH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. ĆH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. CH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9. PH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] M 24 i 10. FH, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] parnične troškove u iznosu od 1.888,28 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 25. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka.
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi u bitnom navode je 17. svibnja 2021. Izvršni odbor Lovačke udruge ''Fazan'' za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vrapče-Zagreb (dalje: Udruga) donio Odluku o prestanku članstva (dalje: Odluka), kojom je utvrđeno da tužiteljima s danom donošenja Odluke, dakle 17. svibnja 2021. prestaje članstvo u Udruzi. U obrazloženju Odluke u bitnom je navedeno kako članstvo Predlagatelja prestaje zbog kršenja odluke izvršnog odbora, kršenja ugleda Udruge i njenih članova, lažnog prezentiranja redovne skupštine, prije nego što su članovi dobili pisani materijal, prijevarnog skupljanja potpisa za izvanrednu skupštinu i planiranja rušenja legalno izabranog rukovodstva te unošenja nereda, nemira i nesigurnosti među članove Udruge. Osim toga, tužitelji se terete da su članovima Izvršnog odbora prijetili člankom 18. statuta Udruge, odnosno sazivanjem tzv. izvanredne skupštine ako ne prekinu redovnu dopisnu skupštinu na daljinu za koju navode da je na taj način sazvana uslijed pandemije koronavirusa. Tužitelji navedenu Odluku o prestanku članstva u Udruzi smatraju u cijelosti neutemeljenom, nestatutarnom i nezakonitom. Naime, tužitelji ističu da su Odlukom Izvršnog odbora o prestanku članstva u Udruzi, de facto isključenjem, kažnjeni za izvršavanje svojih članskih prava zajamčenih člankom 12. st. 1. t. 2. Statuta Udruge, odnosno zato što su se koristili pravom da podnose prijedloge o unaprjeđenju gospodarenja u Udruzi te da budu obaviješteni o učinjenom u pogledu tih prijedloga, odnosno pravom da kao član podnosi predstavke što proizlazi iz članka 22. st. 1. t. 7. Statuta Udruge.
1.1. Naime, kako dalje tvrde Izvršni odbor Udruge je pod izlikom pandemije koronavirusa, mimo procedure za sazivanje skupštine, propisane člankom 18. Statuta Udruge samovoljno odlučio da će se redovita godišnja skupština Udruge održati dopisnim putem, odnosno razmjenom dokumentacije, iako Statutom Udruge takva mogućnost održavanja skupštine Udruge nije predviđena. S obzirom na navedeno, tužitelji su, zajedno s još nekolicinom članova Udruge – istomišljenika, koji zajedno čine 1/3 članova Udruge, uputili zahtjev Izvršnom odboru Udruge za neodržavanjem redovite godišnje skupštine Udruge na takav dopisni i nezakonit način. Suprotno tome, predložili su da se godišnja skupština održi po propisanoj proceduri kad se za to steknu uvjeti, budući da se epidemiološka situacija rapidno poboljšava, pa za održavanjem nezakonite ''dopisne'' skupštine nema objektivne potrebe, dok Statut ne predviđa konkretan rok u kojem se godišnja skupština mora održati, već je sukladno članku 18. st. 2. bitno jedino da to bude jednom u godini. Budući da je Izvršni odbor bezrazložno i dalje samovoljno inzistirao na održavanju redovite godišnje skupštine Udruge nezakonitim dopisnim putem, koji nije predviđen Statutom Udruge te je odbio skupštinu održati po propisanoj proceduri, tužitelji su s ostalim članovima odlučili iskoristiti svoje pravo zajamčeno člankom 18. st. 2. t. 3. Statuta i zatražiti od Izvršnog odbora da sazove sjednicu Skupštine na zahtjev 1/3 članova Udruge kako bi se na skupštini mogla raspraviti i izglasati sporna i bitna pitanja za funkcioniranje Udruge.
1.2. Međutim, kako dalje navode, Izvršni odbor je donio odluku o prestanku članstva tužitelja u Udruzi, iako tužitelji svojim djelovanjem nisu prekršili odredbe Statuta Udruge, već su se zalagali za provedbu i poštivanje njima propisane procedure i naposljetku su za to kažnjeni isključenjem. Ističu još i kako je obrazloženje Odluke Izvršnog odbora, kojom su tužiteljima utvrđeni prestanci članstva u Udruzi (koje se nalazi na papiru zasebnom od same Odluke bez ikakvog pečata i potpisa ovlaštene osobe!) manjkavo budući se ne navodi na koji je to način pojedini tužitelj naštetio ugledu Udruge i njezinim članovima te unosio nemir, nered i nesigurnost među članove udruge. Uz to tužitelji se kleveću kako su prijevarno skupljali potpise za sazivanje izvanredne skupštine te planirali rušenje legalno izabranog rukovodstva bez da je za to naveden i jedan dokaz koji bi govorio u prilog takvim navodima. Još naglašavaju kako je Izvršni odbor tužitelje isključio iz Udruge mimo procedure propisane člankom 34. Statuta prema kojoj je, ukoliko je smatrao da su tužitelji prekršili svoje članske dužnosti utvrđene Statutom, bio dužan Stegovnoj komisiji podnijeti zahtjev za pokretanje stegovnog postupka. Također, Izvršni je odbor, odnosno njegov predsjednik, imao mogućnost sazvati i Zbor lovaca, sukladno članku 37. statuta, a radi raspravljanja problema, koji su takvog karaktera da bi u njihovo raspravljanje trebali biti uključeni svi članovi, što problematika vanstatutarnog održavanja skupštine Udruge svakako jest. Nepoštivanje procedure od strane Izvršnog odbora i odluka da tužitelje po kratkom postupku izbaci iz Udruge i kazni najstrožom kaznom unatoč činjenici da su isti uzorni članovi, koji prethodno nisu bili stegovno kažnjavani govori u prilog činjenici da je Izvršni odbor, u namjeri da ustraje u svojoj samovolji i nezakonitom postupanju, odlučio ukloniti one članove Udruge, koji su upravo ustrajali na poštivanju procedure predviđena Statutom Udruge. Takvim postupanjem se Izvršni odbor stavio iznad skupštine kao vrhovnog organa, koji sačinjavaju svi članovi Udruge te isključenjem onih koje smatra nepoćudnima utrla put svojoj samovolji.
1.3. Slijedom navedenog, tužitelji smatraju da je Izvršni odbor svojom Odlukom, kojom je tužiteljima utvrđen prestanak članstva u Udruzi, postupio protivno odredbi Statuta, budući se nisu ispunile pretpostavke za prestanak članstva tužitelja. Izvršni odbor tužitelje je izbacivanjem iz Udruge kaznio jer su ustrajali na provedbi Statuta i nastojali provesti zakonito održavanje redovite godišnje skupštine Udruge, dakle kažnjeni su jer su inzistirali na provedi Statuta udruge. Pravo i odgovornost svakog člana je da sudjeluje i odlučuje o radu Udruge te da podnosi prijedloge koji trebaju doprinijeti radu Udruge. Sudjelovanje tužitelja u inicijativi da se redovna skupština udruge održi, sukladno Statutu, kada se za to steknu epidemiološki uvjeti pogrešno je okarakterizirano od strane Izvršnog odbora kao kršenje odluka Izvršnog odbora, lažno prezentiranje redovne skupštine prije nego što su članovi dobili pisani materijal i rušenje izabranog rukovodstva, a sve s ciljem da se lažnim optužbama pokuša prividno obrazložiti nezakonita odluka o isključenju članova. Dodaje se i da Izvršni odbor, prije donošenja pobijane odluke, nije dao tužiteljima mogućnost iznošenja obrane kako bi se obranili od lažnih optužbi, a kamoli ih saslušao u svrhu utvrđivanja činjeničnog stanja. Tužitelji su podnijeli nadzornom odboru i skupštini Udruge Zahtjev za kontrolu Odluke o prestanku članstva od 17. svibnja 2021. ukazujući na neosnovanost i nezakonitost donesene odluke. Nadležna tijela Udruge ta upozorenja tužitelja nisu razmotrila u roku od 30 dana od dana dostavljenog pisanog zahtjeva i po zahtjevu nisu postupila, odnosno u tom roku nije sazvana skupština i uklonila nepravilnosti u daljnjem roku od 30 dana. Slijedom navedenog, tužitelji smatraju Odluku Izvršnog odbora od 17. svibnja 2021. nestatutarnom i nezakonitom, pa sukladno 42. st. 3. Zakona o udrugama predlažu da sud donese presudu kojom će utvrditi ništetnom Odluku Izvršnog odbora tuženika LOVAČKE UDRUGE ''FAZAN'' za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vrapče- [adresa]. od 17. svibnja 2021. kojom su tužitelji isključeni iz članstva udruge uz naknadu parničnih troškova zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, a kako je to pobliže navedeno u tužbi, podnesku od 28.1.2022. te na ročištu 18.1.2024. (l-230 spisa).
2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Navodi da je nesporno da je u vremenskom razdoblju od 08.05.2021. do 14.05.2021. tuženik sazvao i održao redovitu sjednicu Skupštine, a koja je zbog posljedica i trajanja pandemije, uzorkovane virusom Covid19, održana na daljinu, dopisnim putem. Naime, u uvjetima pandemije te u svrhu zaštite zdravlja i života svojih članova i njihovih obitelji, takvo je održavanje redovne Skupštine bilo nužno, te u svakom slučaju, takvo održavanje niti je protivno bilo kakvim mjerodavnim zakonskim odredbama, niti internim aktima tuženika. Dakle, Izvršni odbor tuženika je, sukladno odredbi članka 18. stavak 2. tč. 1) Statuta tuženika, a nakon zatražene i ishođene informacije i odobrenja od strane Gradskog ureda za opću upravu, Sektor za udruge i zaklade, odlučio sazvati i održati sjednicu Skupštine na daljinu, dopisnim putem. Suprotno navodima tužitelja, takvo sazivanje i održavanje Skupštine nije protivno niti odredbama Statuta tuženika niti odredbama tuženikovog Poslovnika o radu Skupštine.
Naime, odredbama Statuta i Pravilnika nigdje nije decidirano zabranjeno sazivanje i održavanje Skupštine na daljinu, što implicira zaključak da je takva procedura, poglavito u uvjetima nastupjele pandemije dopuštena, čak štoviše i nužna radi zaštite zdravlja i života Skupštine, odnosno članova Udruge i članova njihovih obitelji. Da prethodno navedena činjenica nije sporna niti neuobičajena u internom poslovanju udruga u Republici Hrvatskoj u recentno vrijeme, vidljivo je i iz prethodno navedenog dopisa Gradskog ureda za opću upravu, Sektor za udruge i zaklade.
2.1. Također, tuženik napominje, sukladno odredbi članka 19. stavak 1. Zakona o udrugama, osobe ovlaštene za zastupanje tuženika dostavile su nadležnom upravnom tijelu Zapisnik s redovne sjednice Skupštine održane na daljinu, a koje tijelo na dostavljenu dokumentaciju i način na koji je održana sjednica Skupštine, nije imalo primjedbi. Nadalje, unatoč prethodno navedenim činjenicama, tužitelji su nastojali, suprotno odredbama tuženikova Statuta, opstruirati takvo održavanje Skupštine, vodeći se krajnje neosnovanim, i nejasnim razlozima, koji svoju podlogu, prema mišljenju tuženika i većine članstva tuženika, imaju isključivo u realizaciji osobnih interesa tužitelja unutar Udruge. Naime, u trenutku donošenja odluke o održavanju Skupštine tuženika na daljinu, posebice 1. tužitelj MH i 2. tužitelj NH te podredno svi ostali tužitelji, nastojali su neosnovano, vodeći se isključivo osobnim interesima, a na štetu poslovanja i ugleda tuženika i na štetu svih ostali članova, spriječiti takvo legalno održavanje Skupštine, na način da su vršili utjecaj na sve ostale članove (bilo usmenim bilo pisanim putem, bilo neposrednim kontaktima s ostalim članovima) kako bi se onemogućio i opstruirao rad tuženika i njegovih zakonito izabranih tijela, navodeći pri tom da je takvo predloženo održavanje Skupštine ilegalno, iznoseći i prenoseći grube uvrede protiv članova Izvršnog odbora tuženika (nazivajući iste nesposobnima i neradnicima i sl.) te protiv ostalih članova Udruge. Također, prezentiranjem takvih neistinitih i notorno uvredljivih navoda članovima tuženika, tužitelji su od članova nastojali ishoditi pisano priznanje odnosno potvrdu da se ne slažu s odlukama Izvršnog odbora i da su protiv sazivanja i održavanja Skupštine na daljinu, dovodeći na taj način članstvo tuženika u notornu zabludu u pogledu sadržaja takvih potvrda.
2.2. Shodno navedenom, netočan i maliciozan je navod tužitelja da bi 1/3 članova tuženika uputili zahtjev Izvršnom odboru Udruge za neodržavanjem redovite godišnje Skupštine na dopisni način. Naime, tuženik broji sveukupno 39 članova, dok je samo 10 članova, i to isključivo članovi koji su ovdje tužitelji, uputilo takav zahtjev Izvršnom odboru tuženika, a da pri tom nisu u zahtjevu navedeni niti obrazloženi bilo kakvi realni i konkretni razlozi koji bi ukazivali na potrebu da se Skupština, u uvjetima pandemije koja prijeti opasnošću za život i zdravlje članova i njihovih obitelji, održi u sjedištu tuženika, a ne na daljinu. S tim u svezi, članovi tuženika, poimenice OH, BH, EH i IH, za koje tužitelji navode da su potpisnici zahtjeva za sazivanjem i održavanjem sjednice Skupštine te da su isti potpisnici zahtjeva da se redovna Skupština ne održi na daljinu, povukli su pisanim putem, a prije nego što su tužitelji takve zahtjeve dostavili Izvršnom odboru tuženika, svoj prethodni pristanak na zahtjeve tužitelja, shvativši da su prethodno opisanim prijevarnim i protupravnim postupanjem tužitelja dovedeni u zabludu. Dakle, netočan je navod da bi 1/3 članstva dostavila Izvršnom odboru tuženika zahtjev za sazivanjem i održavanjem sjednice Skupštine sukladno odredbi članka 18. stavak 2. tč. 3) Statuta, odnosno vidljivo je da za podnošenje takvog zahtjeva od strane tužitelja, isti nisu imali Statutom propisanu većinu.
2.3. Nastavno na navedeno, netočan je i navod tužitelja da bi odluka Izvršnog odbora od 17.05.2021. (dalje: Odluka), kojom tužiteljima prestaje članstvo u Udruzi, bila donesena iz razloga što su tužitelji zatražili sazivanje i održavanje sjednice Skupštine. Takva je odluka isključivo donesena iz prethodno opisanih razloga iniciranih postupanjem i radnjama samih tužitelja, a kako je to prethodno već opisano. Nadalje, u svezi zakonitosti, odnosno navodne ništetnosti (kako to navode tužitelji) prethodno navedene Odluke tuženika, tuženik s ističe da je netočan navod tužitelja da predmetna Odluka nije obrazložena, odnosno da ista ne sadrži razloge zbog koji tužiteljima prestaje članstvo u Udruzi. Naime, takav je navod notorno kontradiktoran dokazima i ispravama koje su u prilogu tužbe dostavili sami tužitelji. Konkretno, iz priloga dostavljene tužbe, odnosno iz priloženog Zahtjeva svih tužitelja dostavljenih Nadzornom odboru tuženika, za kontrolu Odluke o prestanku članstva te iz sadržaja Žalbe svih tužitelja protiv predmetne Odluke, vidljivo je da sami tužitelji u navedenim podnescima upiru i potvrđuju činjenicu da su isti upoznati s okolnostima i činjenicama koje je Izvršni odbor u predmetnoj Odluci naveo kao razloge za prestanak članstva tužitelja u udruzi. Tako svi tužitelji u navedenim podnescima navode – citat- ….“U obrazloženju Odluke u bitnome je navedeno kako članstvo predlagatelja prestaje zbog kršenja odluke izvršnog odbora, kršenja ugleda Udruge i njenih članova, lažnog prezentiranja redovne skupštine prije nego što su članovi dobili pisani materijal, prijevarnog skupljanja potpisa za izvanrednu skupštinu i planiranje rušenja legalno izabranog rukovodstva te unošenje nereda, nemira i nesigurnosti među članove Udruge. Osim toga, podnositelj se tereti da je članovima Izvršnog odbora prijetio člankom 18. Statuta Udruge, odnosno sazivanje tzv. izvanredne skupštine ako ne prekinu redovnu dopisnu skupštinu na daljinu za koju navode da je na taj način sazvana uslijed pandemije koronavirusa…“
2.4. Dakle, iz navoda samih tužitelja vidljivo je da su isti izričito upoznati sa svim razlozima osnovom kojih je Izvršni odbor tuženika donio predmetnu Odluku. Nadalje, tužitelji u tužbi neosnovano navode da je predmetna Odluka donesena suprotno mjerodavnim odredbama Statuta, odnosno da je takvu Odluku, sukladno odredbama Statuta u obvezi bio donijeti Stegovni sud Udruge, a ne Izvršni odbor Udruge. Obzirom na navedeno, ovim putem tuženik ukazuje da je odredbama članka 13. Statuta, između ostalog, propisano da članstvo u Udruzi prestaje i isključenjem člana. Nadalje, člankom 12. Statuta, između ostalog, propisano je da su prava i obveze članova i da štite ugled Udruge i njenih članova i da izvršavaju odluke Izvršnog odbora, dok je obzirom na prethodno navedene činjenice i okolnosti vidljivo da su tužitelji svojim radnjama postupali upravo suprotno navedenoj odredbi Statuta. S tim u svezi, odredbom članka 25. stavak 1. alineja 13. i 14. Statuta, propisano je da Izvršni odbor Udruge odlučuje o prijemu i prestanku članstva u Udruzi, odnosno da će Izvršni odbor Udruge zbog nepoštivanja odluka Izvršnog odbora, kršenja ugleda Udruge i članova, krivolova, nepodmirenja financijskih i radnih obveza, donijeti odluku o prestanku članstva u Udruzi. Analogno navedenom, Stegovni sud Udruge (Stegovna komisija) odlučuje o prestanku članstva u svim ostalim slučajevima, koji nisu obuhvaćeni odredbom članka 25. stavak 1. alineja 13. i 14. Statuta, a što je i vidljivo iz odredbe članka 34. Statuta gdje se slučajevi osnovom kojih bi Stegovna komisija bila nadležna odlučivati o prestanku članstva u Udruzi, taksativno ne navode. Dakle, prilikom donošenja predmetne Odluke, Izvršni odbor je postupao sukladno svojim ovlaštenjima osnovom odredbe članka 25. stavak 1. alineja 13. i 14. Statuta te je notorno da takva Odluka nije u suprotnosti sa mjerodavnim odredbama Statuta kojima se propisuju nadležnost i ovlasti Izvršnog odbora Udruge.
2.5. Tuženik još ističe da su opisane radnje i postupci tužitelja u očitoj suprotnosti s odredbama članka 12. Statuta kojima su propisana prava i dužnosti članova, a što je sve nesporno i rezultiralo donošenjem zakonite i na Statutu osnovane predmetne Odluke. Sve prethodno navedene radnje i postupci tužitelja ukazuju na notorno postojanje važnih razloga za isključenje člana iz Udruge, budući da je opisanim radnjama tužitelja nastao međusoban nedostatak povjerenja, da su inicirane teške povrede obveza, zlouporaba povjerenja, teško remećenje međusobnih odnosa članova Udruge te da su poduzetim radnjama tužitelji nastojali onemogućiti i znatno otežati postizanje cilja Udruge, pa se zbog toga njihov ostanak u Udruzi čini za Udrugu nepodnošljivim. Tuženik napominje da je zakonitost postupka sazivanja i održavanja sjednice Skupštine te zakonitost donošenja predmetne Odluke, potvrdio u svom izvješću od 22.05.2021. Nadzorni odbor tuženika. Također, na izvanrednoj sjednici Skupštine tuženika održanoj 27.06.20121., predmetna Odluka o prestanku članstva tužitelja u Udruzi, usvojena je sa 23 glasa za, 3 glasa protiv, uz jedan nevažeći glas, a sve sukladno odredbi članka 22. stavak 1. alineja 4) Statuta, kojom je propisano da Skupština usvaja izvješća Izvršnog odbora, Nadzornog odbora i Stegovnog suda. Također, ističe se da su pojedini od tužitelja, i prije donošenja predmetnih odluka svojim postupanjem narušavali ugled tuženika, kao Udruge, te da su svjesno i ustrajno kršili obveze koje imaju kao članovi, a zbog čega su već ranije disciplinski odgovarali te bili sankcionirani.
2.6. Nadalje, tuženik je ukazao i na neodređenost postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja. Naime, iz postavljenog tužbenog zahtjeva nije vidljivo da li tužitelji zahtijevaju da se predmetna Odluka utvrdi ništetnom ili postavljaju zahtjev da se ista Odluka utvrdi pobojnom kako bi sud donio odluku kojom se takva navodno pobojna Odluka poništava. Naime, iz postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da su tužitelji kumulirali zahtjev za istovremenim utvrđenjem ništetnosti i pobojnosti iste Odluke, što takav zahtjev čini neodređenim. S tim u svezi, tuženik predlaže odbaciti tužbeni zahtjev kao neodređen. Obzirom na sve navedeno, vidljiva je neosnovanost navoda tužitelja, odnosno vidljiva je neosnovanost i paušalnost podnesene tužbe i tužbenog zahtjeva te stoga tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan te obvezati tužitelje da tuženiku naknade troškove parničnog postupka.
3. Sud je tijekom postupka proveo sve predložene dokaze i to čitanjem kompletne spisu priložene dokumentacije, koja se odnosi na: presliku Statuta tuženika (list 16-32 spisa), presliku saziva Skupštine od 18.6.2021. (list 33 spisa), preslike Izjava (list 35- 43 spisa), presliku Odluke o prestanku članstva od 17.5.2021. (list 44, 155-156, 184- 203 spisa), preslike žalbe na Odluku o prestanku članstva (list 45-48, 57-60, 65-68, 69-72, 77-80, 85-88, 97-100, 101-104, 113-116, 117-120 spisa), Zahtjeve za kontrolu Odluke o prestanku članstva (list 49-56, 61-64, 73-76, 81-84, 89-92, 93-96, 105-108, 109-112 spisa), potvrde po primitku (list 121-125 spisa), preslike pisanih izjava (list 141-144 spisa), Izvješće od 17.5.2021. (list 145-147 spisa), Ispis iz Registra udruga (list 148-149 spisa), e-mail Gradskog ureda za opću upravu, Sektor za udruge i zaklade (list 150 spisa), presliku Zapisnika s redovne Skupštine od 14.5.2021. (list 152-153 spisa), zapis sa Sastanka nadzornog odbora od 22.5.2021. (list 157 spisa), presliku zapisnika sjednice Izvršnog odbora od 17.5.2021. (list 158-159 spisa), presliku zapisnika s izvanredne sjednice Skupštine od 27.6.2021. (list 160-163 spisa), presliku Poslovnika o radu Skupštine (list 164-171 spisa), oglasna ploča (list 172 spisa), presliku obavijesti od 7.2.2013. (list 173 spisa), presliku Zahtjeva za preispitivanje odluke izvršnog odbora tuženika (list 174-175 spisa), presliku zapisnika sa redovne godišnje Skupštine od 17.3.2002. (list 176-178 spisa), presliku Izvješća izvršnog odbora za razdoblje od 2000.-2001. godine (list 179-181 spisa), presliku Izvoda iz evidencije Hrvatskog lovačkog saveza (list 207-209 spisa), dopis Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu od 28.12.2021. (list 210 spisa), presliku Zapisnika Grada Zagreba, Gradskog ureda za opću upravu o provedenom nadzoru od 14.9.2021. (list 211-214 spisa). Povrh toga, sud je saslušao svjedoke SH (list 219-220 spisa), ŠH (list 220-221 spisa), DH (list 221-222 spisa), JH (list 227-228 spisa), VH (list 228-229 spisa), ČH (list 229-230 spisa), RH (list 230 spisa), MT (list 244-245 spisa), NT (list 245-246 spisa), IH (list 251- 252 spisa) i TT (list 257-258 spisa), a saslušan je i 7. tužitelj AH (list 258-259 spisa). Stranke su na ročištu 6.3.2025. izjavile da nemaju dokaznih prijedloga, pa je sud zaključio glavnu raspravu.
4. Na temelju tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze zajedno, na osnovi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan, kako je to navedeno u izreci ove presude.
5. Među strankama nije sporno da je na sjednici Izvršnog odbora lovačke udruge Fazan Vrapče, održanoj 17. svibnja 2021. donesena Odluka o prestanku članstva ovdje tužiteljima, kojom je utvrđeno da na temelju te Odluke prema čl. 25.st.13. i 14. Statuta lovačke udruge Fazan Vrapče danom donošenja te odluke (op.a. 17.5.2021.) prestaje članstvo u udruzi. Sve navedeno jasno proizlazi iz preslike predmetne Odluke na listu 44 spisa. Kao što je već ranije navedeno, cjelovite Odluke o prestanku članstva priložene su na listovima 155,156,184-203 spisa.
6. Među strankama je u ovom predmetu sporno je li navedena Odluka o prestanku članstva tužiteljima valjana, odnosno je li donesena suprotno odredbi Statuta te, posljedično tome, je li ništetna, a obzirom na tvrdnje tužitelja da je predmetna tuženikova Odluka protivna Statutu tuženika te da je tužiteljima tom odlukom povrijeđeno pravo člana udruge predviđenog Statutom udruge.
7. Čitanjem Statuta lovačke udruge Fazan za uzgoj, zaštitu i lov divljači Vrapče- Zagreb (list 16-32 spisa) utvrđeno je da se čl.12. utvrđuju prava i odgovornosti članova, koja su taksativno nabrojena, a ima ih ukupno 12 te valja izdvojiti da član ima prava i obveze propisane zakonom, statutom i drugim aktima udruge, ima obvezu pridržavati se odredaba Zakona o lovu, Statuta i drugih akata, štititi ugled udruge i njenih članova, itd. Nadalje, članstvo u udruzi regulirano je glavom III., točnije člancima 9. do 14., a za ovaj spor su relevantne odredbe o prestanku članstva u udruzi (čl.13.), sukladno kojima članstvo u udruzi prestaje dragovoljnim istupom, neplaćanjem članarine i isključenjem. Odluku o isključenju člana iz udruge donosi Stegovni sud. Također, u glavi V. Statuta određena su tijela udruge, pa je tako čl.16. jasno navedeno da su tijela udruge skupština udruge, Izvršni odbor udruge, Nadzorni odbor udruge, Stegovni sud udruge i zbor lovaca. Prema čl.17. najviše tijelo udruge je Skupština, koju sačinjavaju svi članovi udruge. Prema čl.18. Skupština može biti redovita, izborna i izvanredna. Skupština redovito zasjeda jednom u tijeku godine dok se izborna održava svake četiri godine. Sjednicu Skupštine saziva Izvršni odbor na vlastitu inicijativu (čl. 18. toč.1.), a Izvršni odbor dužan je sazvati sjednicu Skupštine kada to zatraži 1/3 članova Udruge ili Nadzorni odbor Udruge (čl. 18.toč.3.). Nadalje, prema čl.25. toč. 13. Izvršni odbor, među ostalim, odlučuje o prijemu i prestanku članstva u udruzi, a prema toč.14. zbog nepoštivanja odluka Izvršnog odbora, kršenja ugleda udruge i članova krivolova, nepodmirenja financijskih i radnih obveza donijeti će odluku o prestanku člana u udruzi. Odredba čl.34. uređuje Stegovnu komisiju, koju čine tri člana, a u stegovnom se postupku mogu izreći stegovne mjere, među ostalim i isključenje iz udruge. Statut je donesen 18.4.2015. i u potpisu istog je predsjednik MH.
7.1. Iz citiranih odredbi Statuta nedvojbeno proizlazi da Izvršni odbor ima ovlast odlučivati o prijemu i prestanku članstva u udruzi kao i donijeti odluku o prestanku člana u udruzi zbog nepoštivanja odluka Izvršnog odbora, kršenja ugleda udruge i članova, krivolova, nepodmirenja financijskih i radnih obveza. Statutom nije propisano da odluci Izvršnog odbora o prestanku članstva u udruzi mora prethoditi stegovni postupak, a niti je to izrijekom propisano Zakonom o udrugama (Narodne novine broj 74/14, 70/17, 98/19 i 151/22; dalje ZU). Međutim, odredba čl. 13.st.3. točke 8. ZU propisuje da Statut sadrži odredbe o uvjetima i načinu učlanjivanja i prestanku članstva, pravima, obvezama i odgovornosti te stegovnoj odgovornosti članova i načinu vođenja popisa članova. Predmetnim Statutom nije niti propisano što točno predstavlja stegovno djelo o kojem odlučuje stegovna komisija, a okolnost da je isključenje iz udruge navedeno kao jedna od stegovnih mjera je, po mišljenju ovog suda, okolnost, koja ipak nedvojbeno ukazuje na to da se jedino nakon provedenog stegovnog postupka takva mjera može izreći. U tom je kontekstu odredba čl.25.toč.14. Statuta u izravnoj suprotnosti s čl. 13. Statuta. Naime, čl. 13. Statuta jasno propisuje da odluku o isključenju donosi Stegovna komisija, a odredbom čl. 25.toč.14. Statuta propisana je obveza Izvršnog odbora da donese Odluku o prestanku člana u udruzi zbog nepoštivanja odluka Izvršnog odbora, kršenja ugleda udruge i članova krivolova, nepodmirenja financijskih i radnih obveza. Kad se sve izloženo dovede u vezu s obvezom, propisanom čl. 13.st.3.toč.8. ZU, da se Statutom kao temeljnim općim aktom udruge moraju propisati uvjeti i način prestanka članstva, jasno je da je Statutom, na temelju kojeg su sporne odluke o isključenju donesene, navedeno propušteno učiniti jer sam Statut uopće ne sadrži nikakve odredbe o uvjetima isključenja člana, već sadrži proturječne odredbe o tome da stegovno tijelo donosi odluku o isključenju te da je izvršni odbor dužan donijeti takvu odluku u pojedinim slučajevima, a bez da je propisano na koji se način utvrđuju predmetne situacije.
8. Čitanjem dopisa na listu 33 spisa utvrđeno je da je isti sastavljen 18.6.2021. od strane Grupe lovaca predsjedniku lovačke udruge Fazan, a radi se o zahtjevu za održavanje izvanredne skupštine te stoji da su u prilogu fotokopije izjava 14-orice poimence navedenih lovaca. Priložen je i rukom pisan dopis Grupe lovaca predsjedniku lovačke udruge Fazan od 17.5.2021.(list 34 spisa), kojim isti traže povlačenje dokumentacije za održavanje skupštine, a stoji da su priložene fotokopije izjava, koje se nalaze na listovima 35-43 i čitanjem koji je utvrđeno da potpisani ne prihvaćaju održavanje Skupštine osim redovnim putem, a temeljem važećeg Statuta L.U. Fazan-Vrapče. Još stoji da ukoliko se sazove Skupština mimo Statuta primijenit će se čl. 18.st.3. , a izjava vrijedi do opoziva. Na izjavama su vlastoručni potpisi PH, MH, NH, BH, KT, CH, AH, GH, KH, TH, IH, TT, LH i LT. Da je Skupštini dostavljena žalba protiv Odluke o prestanku članstva proizlazi iz dokumentacije na listovima 46-88 spisa, a podneseni su i zahtjevi za kontrolu Odluke o prestanku članstva Nadzornom odboru 89 do 125 spisa.
9. Nadalje, ovdje treba napomenuti da su tužitelji priložili Odluku o prestanku članstva na listu 44 spisa, dok je obrazloženje iste priloženo od strane tuženika na listu 147 gdje stoji da navedenim lovcima prestaje članstvo zbog kršenja odluke izvršnog odbora, kršenja ugleda udruge i njenih članova, lažnog prezentiranja redovne skupštine prije nego su članovi dobili pisani materijal, na prijevaru skupljanje potpisa za izvanrednu skupštinu što je bio njihov plan i cilj rušenja legalno izabranog rukovodstva, unošenja nereda, nemira i nesigurnosti među članovima udruge, a jednom članu još i zbog nepodmirenih financijskih obaveza, točnije neplaćene upisnine. Dalje stoji da je vidljivo iz potpisa njihovih izjava gdje se prijeti čl. 18. Statuta L.U. izvanrednom skupštinom ako ne prekinu redovnu dopisnu skupštinu na daljinu koja je legalna u novo nastaloj situaciji zbog pandemije Covid 19. Cjelovite Odluke o prestanku članstva priložene su na listovima 155,156,184-203 spisa.
10. Priložena je i preslika Zapisnika s redovne Skupštine na daljinu održane s početkom 8.5.2021., a zaključno s 14.5.2021. do 12 sati (list 152,153 spisa), međutim, isti nije od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari, pa sud nema potrebe isti elaborirati.
11. Konačno, sud je pročitao dokumentaciju na listovima 207-214 spisa, koja se odnosi na Zapisnik o provedenom nadzoru od 14.9.2021. sa popratnom dokumentacijom, iz kojeg jasno i nedvojbeno proizlazi da je Grad Zagreb, Gradski ured za opću upravu proveo nadzor sukladno čl. 43. Zakona o udrugama, a bitan je dio gdje se utvrđuje da je u provedenom nadzoru jasno i nedvosmisleno utvrđeno da je Statutom Udruge propisano da odluku o stegovnoj odgovornosti člana u prvom stupnju, po provedenom postupku donosi Stegovna komisija te da je na istu odluku propisano pravo žalbe Skupštini, koja je dužna o istoj riješiti na sljedećoj sjednici. Sukladno utvrđeno, odredbu alineje 14. čl.25. Statuta potrebno je brisati u dijelu koje se odnosi na isključenje člana od strane Izvršnog odbora budući je člankom 13., 34. i 35. Statuta propisano da odluku o isključenju člana po provedenom stegovnom postupku donosi Stegovna komisija Udruge.
12. Iz iskaza saslušanog svjedoka SH (list 219-220 spisa) u bitnom proizlazi da su tužitelji pisano prigovorili da ne žele da se Skupština održi telefonski zbog korone, već da predlažu da se odgodi do završetka korone i tada održi kao i inače, nakon čega je slijedila odluka Izvršnog odbora da se njih 10-orica izbacuju iz Udruge i to automatski. Svjedok je sa još dvojicom članova AH i ČH bio član stegovne komisije te je odmah nakon toga dao ostavku za stegovnu i dalje je član Udruge. Iskazao je da mu nije poznato da bi netko od tužitelja naštetio ugledu Udruge, a na pitanje zna li razloge zbog kojih su tužitelji isključeni, naveo je da se to izdešavalo već godinama, a da je možda vodstvo Udruge osjetilo opasnost da izgube poziciju. Iskazao je i da se radilo o revanšizmima tko je kažnjen disciplinski, a tko ne, no po njegovom mišljenju nije bilo razloga za isključenje zbog navedenog pisanog prigovora. Iskazao je i da izbačeni članove nisu imali prilike iznijeti svoju obranu jer više u prostorije Udruge nisu došli budući im je zabranjen i pristup tamo. Dodao je i da je izvršni odbor imao dužnost poslati stegovnom tijelu da se razmotri odluka o eventualnom kažnjavanju ili isključenju, a što nije učinio. Naveo je da stegovni sud u vrijeme COVID-a nije djelovao po nekom drugom pitanju jer nije bilo slučaja koji bi isti razmatrao. Naveo je i da mu je poznato da je naredna Skupština potvrdila odluku izvršnog odbora, jer je on na toj skupštini bio prisutan, a što je i dužan, ali je bio protiv takve odluke. Također je dodao da je ta skupština održana jer je Gradski ured utvrdio da članovi ne mogu biti izbačeni na način na koji su izbačeni. Naveo je i da mu je poznato da je odluka većine na toj Skupštini bila da se tužitelji izbace iz Udruge, ali dodao je i da oni nisu prisustvovali toj skupštini i da su, po njegovom mišljenju, oni do tog dana bili regularni članovi i da tamo su trebali biti.
13. Svjedok ŠH je u svom iskazu (list 220-221 spisa) u bitnom naveo da je bio član Udruge 48 godina i da se ispisao te da je njegovo mišljenje da odluka o isključenju članova nije u redu jer nije po Statutu ni po papirima o registraciji Udruga i da smatra da to nije legalno. Naveo je da se radi o unutarnjem sukobu članova Udruge, a sadašnje vodstvo ima većinu i manifestira svoju samovolju, a za to im je teren napravio prethodni predsjednik, ovdje 1. tužitelj. Dodao je da je u vrijeme predmetne odluke o isključenju bio član izvršnog odbora te da je nakon odluke o isključenju, koja se nije mogla korigirati, podnio ostavku. Naveo je da u dopisu Gradskog ureda jasno stoji u čemu se sastojala nepravilnost odluke izvršnog odbora. Na pitanje da li mu je poznat stav nadzornog odbora o odluci o isključenju, odgovorio je da je nadzorni odbor farsa kao i stegovni sud jer su unutra članovi, koji su u sukobu interesa. Još je dodao da skupština potvrdi sve što izvršni odbor želi jer u skupštini imaju većinu te je dodao da vodi spor pred ovim sudom zbog odluke i vrijeđanja u Udruzi. Iskazao je da je bio prisutan skupštini na kojoj je potvrđena odluka o isključenju te je dobrovoljno istupio iz Udruge i nije isključen.
14. Svjedok DH je u svom iskazu (list 221-222 spisa) naveo da je član Udruge od 1986. s time da ne obnaša nikakvu funkciju, ali je u vrijeme sporne odluke bio član izvršnog odbora i blagajnik te je nakon predmetne odluke podnio ostavku. Iskazao je da je još uvijek član Udruge. Pojasnio je da je vodstvo odlučilo sazvati skupštinu na daljinu i da je čuo da su se skupljali potpisi da se održi normalna skupština te je nakon toga donesena odluka o isključenju i da smatra da treba provesti disciplinski, a ne donositi takvu odluku za grupu ljudi i da je zato istupio. Iskazao je da njega nitko nije tražio potpis da se održi normalna skupština. Naveo je da mu nije poznato da bi netko od tužitelja narušavao ugled Udruge i da ne zna je li Gradski ured odobrio održavanje skupštine dopisnim putem. Iskazao je i da ne zna stav nadzornog odbora o odluci o isključenju, ali da misli da je isti dao ostavku. Naveo je da je sljedeća skupština potvrdila odluku o isključenju glasanjem i da je bio prisutan na toj skupštini. Naveo je i da vjeruje da je stegovni sud djelovao u vrijeme COVID-a.
15. Svjedok JH je u svom iskazu (list 227-228 spisa) naveo da je član Udruge tuženika već 40 godina i da o isključenju tužitelja iz Udruge ima saznanja o onome što je čuo, a to je da su tužitelji tražili skupštinu da se održi normalno kako bi se moglo razgovarati, a ne pisanim putem jer u Statutu postoji mogućnost odgode skupštine za godinu dana, odnosno do uvjeta kad se normalna skupština može održati. Nije imao saznanja da su tužitelji ugrožavali ugled Udruge niti kakav je stav o isključenju tužitelja nadzornog odbora, jedino je znao da su u Izvršnom odboru tri člana bila protiv isključenja i automatski su dali ostavke na te funkcije. Iskazao je da je naredna skupština izglasala da se tužitelji izbace, odnosno potvrdila je odluku o isključenju, ali se o tome nije pravo raspravljalo i nisu svi bili za tu odluku. Iskazao je da je naredna skupština potvrdila odluku o isključenju jer je Izvršni odbor tražio da se to potvrdi.
16. Svjedok VH je u svom iskazu (list 228-229 spisa) naveo da je član Udruge već 33 godine i da je unazad tri godine potpredsjednik Udruge. Dalje je iskazao da je Izvršni odbor zbog pandemije sazvao dopisnu skupštinu kako bi sačuvao zdravlje članova, a tome su se protivili ovdje tužitelji predvođeni 1. tužiteljem, koji je krenuo nazivati članove i huškati ih protiv Izvršnog odbora navodeći da rade krivo i ne znaju raditi te da se dopisna skupština ne održi. Dodao je da 3. tužitelj TH nema pravo potpisa ni glasa jer nije podmirio financijske obveze a takvo stanje bilo je i u vrijeme sporne odluke. Naveo je da je Izvršni odbor na sjednici donio odluku o isključenju tužitelja iz članstva Udruge s time da su 7 članova Izvršnog odbora od kojih trojica nisu bila suglasna s takvom odlukom, a nakon toga Izvršni odbor je sazvao izvanrednu skupštinu na kojoj je potvrđena odluka Izvršnog odbora o isključenju. Naveo je i da na izvanrednoj skupštini nisu bili ovdje tužitelji niti su na istu bili pozvani jer su bili isključeni po Statutu. Naveo je da se Nadzorni odbor složio sa odlukom Izvršnog odbora o isključenju. Iskazao je da mu je poznata zadaća Stegovnog suda i da se Stegovni sud može i ne mora po Statutu oformiti, a na daljnji upit da li je potrebno Stegovni sud oformiti u slučaju da neki član grubo krši Statut, vrijeđa članove i slično odgovaram da se u tom slučaju može oformiti Stegovni sud, a tome može odlučivati Izvršni odbor. Naveo je da mu nije poznat dopis Gradskog ureda za opću upravu o tome da jedino stegovna komisija ovlaštena odlučivati o isključenju. Na pitanje o tome na koji način su tužitelji obmanjivali i iznuđivali članove odgovorio je da su oni paralelno, dok se radila dopisna skupština, hodali kod članova te prezentirali da Izvršni odbor ne radi kako treba i tražili su potpise za izvanrednu skupštinu. Nije znao jesu li prijetili jer nije pravnik i ne zna što je iznuda, ali po njemu su na ovaj način iznudili potpise. Naveo je da su tužitelji bili kod članova i to IH, OH, GT i TT te da Udruga ima između 42 i 43 člana. Naveo je i da su bili i kod drugih članova AT, CT i da se oni nisu htjeli potpisati. Naveo je da je izvanredna skupština, koja je potvrdila odluku Izvršnog odbora, održana normalno jer je tada već završila pandemija Covid.
17. Svjedok ČH je u svom iskazu (list 229-230 spisa) naveo da je član Udruge tuženika preko 30 godina te unazad 1-2 godine obnaša dužnost predsjednika Nadzornog odbora i u vrijeme odluke o isključenju iz 2021. bio je član Stegovnog suda. Nije imao puno saznanja o spornoj odluci o isključenju jer je u to vrijeme operirao kuk i nije se u to vrijeme pojavljivao u Udruzi. Iskazao je da je jedino bio prisutan na skupštini na kojoj je potvrđena odluka Izvršnog odbora o isključenju. Nije imao saznanja da su tužitelji narušavali ugled tuženika.
18. Svjedok PT je u svom iskazu (list 230 spisa) naveo da je član Udruge tuženika unazad 4-5 godina, a što se tiče sporne odluke o isključenju, on se uvijek držao neutralno i nije se želio opredjeljivati ni na čiju stranu. Iskazao je da mu je poznato da su tužitelji davali papire članovima kako bi se skupština održala nakon korone i da je bio na godišnjem odmoru u to vrijeme i nije sudjelovao na dopisnoj skupštini te nije sudjelovao niti na narednoj skupštini, već je naknadno predao svoje stajalište o navedenom. Naveo je i da nema stav da su tužitelji narušavali ugled Udruge, ali ne želi se uvlačiti ni u kakve razmirice. Iskazao je i da prema njemu tužitelji nisu govorili protiv tadašnjeg Izvršnog odbora, a da za druge ne zna.
19. Svjedok MT je u svom iskazu (list 244-245 spisa) naveo da je član Udruge već 14 godina i da momentalno obnaša dužnost Predsjednika Udruge kao i da mu je poznato da su se tužitelji pobunili zbog skupštine koju su održali dopisnim putem, a zbog pandemije COVID19 i kako bi zaštitili starije i bolesne članove. Naveo je da su tužitelji izazvali pomutnju među članovima, koje su uredno obavještavali o Skupštini, a oni su ih obilazili i bili protiv toga, međutim obzirom je 1. tužitelj bio dugogodišnji predsjednik i u njega su članovi imali povjerenja. Iskazao je da mu je poznato da bi ovdje tužitelji narušavali ugled Udruge kao i da su to činili na način da su obilazili i druge udruge i pričali protiv njih i to se sve vrlo brzo pročulo. Naveo je i da je stav naredne skupštine bio takav da se složila sa odlukom izvršnog odbora, koja je donesena natpolovičnom većinom da se tužitelji izbace iz Udruge zbog stvaranja nemira i narušavanja međuljudskih odnosa. Iskazao je i da se i Nadzorni odbor na njihovo traženje suglasio sa gore navedenom odlukom. Naveo je da postoji stegovna komisija u Udruzi te da Izvršni odbor nije uputio zahtjev stegovnoj komisiji za utvrđenje stegovne povrede i eventualno kažnjavanje jer je bio N, a i Izvršni odbor ima ovlast donošenja odluke kakva je donesena. Dalje je naveo da mu je poznato da je Gradski ured za opću upravu Grada Zagreba 2021. uputio dopis Udruzi da se mora brisati odredba Statuta o ovlasti Izvršnog odbora za isključenje te da su po primitku tog dopisa angažirali odvjetnicu koja se po tom pitanju očitovala Gradskom uredu. Naveo je da mu je poznato da su 1. tužitelj i 4. tužitelj bili kod OH da nešto potpišu kao i da je 2. tužitelj dao TT i GT nešto na potpis te da on to nije osobno vidio već su to poslije rekli kad su demantirali svoje potpise. Iskazao je i da je Statut, po kojem su tužitelji, izbačeni izglasan 2015. dok je predsjednik bio 1. tužitelj.
20. Svjedok NT je u svom iskazu na ročištu 9.9.2024. (list 245-246 spisa) naveo da je član Udruge unazad 6 godina i da obnaša dužnost tajnika Društva. Iskazao je i da poznaje tužitelje i da ni sa kim nije u svađi. Naveo je da je 2021. odlučeno da se održi dopisna Skupština zbog pandemije Covid 19, a radi poštivanja mjera i zaštite starijih i bolesnih članova te je pojasnio da su prethodno slali dopis u Gradski ured, koji je potvrdio mogućnost dopisne Skupštine uz uvjet da članovi dobiju sve papire. Dalje je naveo da su u međuvremenu ovdje tužitelji počeli raditi pomutnju i nazivati telefonski članove tražeći da se Skupština ne održi, a kad je ista ipak održana počeli su prijetiti da traže Izvanrednu skupštinu, a budući su manipulirali članove i negativno govorili drugim udrugama o njihovoj Udruzi održana je Izvanredna skupština na kojoj je oko 95% članova odlučilo da se tužitelji isključe iz Udruge, odnosno potvrđena je takva odluka Izvršnog odbora. Iskazao je da su nakon toga uslijedile razne prijave lovnoj, veterinarskoj inspekciji, financijskoj i nadzoru Gradskog ureda, a sve te inspekcije prošle su bez greške. Naveo je i da su tužitelji narušavali ugled Udruge pričajući negativno ostalim udrugama o njihovoj Udruzi te ne pokazujući nikakvu volju da bilo što pomognu. Naveo je da je Nadzorni odbor podržao odluku o isključenju Izvršnog odbora. Naveo je da je društvo dužno jedanput godišnje održati redovnu skupštinu i da, ako se ne održi, onda krše Statut te da su prije 2021. redovno održavali svake godine Skupštinu. Naveo je da se ne može izjasniti o imenima tužitelja te imenima onih kojima je negativno govoreno o Udruzi. Pojasnio je da su tužitelji svaki ponaosob slali potpisan zahtjev da se Skupština eliminira te su u tom zahtjevu navodili prijetnje što će biti u protivnom po Statutu. Naveo je i da mu je poznato da su tužitelji slali dopise, koji prileže na listu 33 i 34 spisa, a sporno je to da su petoricu članova izmanipulirali da potpišu te dopise, a da ih, ustvari, nisu željeli potpisati. Naveo je i da je Statut, po kojem je Izvršni odbor donio odluku o isključenju, izglasan za vrijeme dok je predsjednik bio 1. tužitelj.
21. Svjedok IH je u svom iskazu na ročištu 18.12.2024. (list 251-252 spisa) naveo da mu je poznato da je pozvan iskazivati o povlačenju svog potpisa te da ih je Zrinjski obmanuo i prevario te je pojasnio da je on htio napraviti Skupštinu sa dopisom preko pošte i da to nije bila istina nego laž te da su na taj način prevareni NH, OH i on i da, koliko mu je poznato, i oni su također povukli svoje potpise. Na pitanje da pojasni kako je to tužitelj mislio održati Skupštinu preko pošte, odgovorio je da je to učinio preko e-maila i da se u to baš ne razumije te je pojasnio da je Skupština trebala biti održana online, a to je bila laž, a da zbog proteka vremena više ne zna od kud mu takva informacija. Naveo je i da nije dobio poziv za dopisnu skupštinu jer ista nije bila ni održana jer je bila izmišljotina.
22. Svjedok EH je u svom iskazu na ročištu 6.3.2025. (list 257-258 spisa) naveo da se sjeća da je bio na svojoj terasi kada mu je 2. tužitelj, koji mu je inače susjed, donio da potpiše papir rekavši mu da je to za skupštinu, te da, kako on tada to nije mogao pročitati jer su mu bili gosti, samo je potpisao. Dalje je naveo da mu je nakon otprilike 3-4 dana od Lovačkog društva Fazan došla kompletna dokumentacija iz koje je vidio o čemu se radi i radi čega je on svoj potpis povukao te je o tome dao izjavu. Naveo je da nije u društvu bio tada unazad 10 godina i da je član preko 20 godina te koliko se sjećao bilo je riječi o tome da se protiv ovdje tužitelja vodio neki prekršajni postupak. Naveo je i da ne zna kome su još dani na potpis kao njemu te da ne zna kakva je bila odluka izvanredne skupštine jer na njoj nije bio i da nema saznanja ni o tome je li Gradska skupština odobrila održavanje zbog Covida online. Iskazao je da mu nitko nije prijetio vezano za predmetni potpis te da mu nitko nije došao kod kuće da on povuče potpis, koji je dao 2. tužitelju. Dalje je iskazao da je dokumentaciju od Lovačkog društva zaprimio putem pošte nakon čega je nazvao CT, koji mu je objasnio da su potvrdu, koju je dobio na potpis, tužitelji lažno izradili, a budući stanuje blizu popili su kavu. Pojasnio je i da nije sam sačinio izjavu kojom povlači potpis o kojem je ranije iskazivao, već da mu je to donio netko iz Lovačkog društva, a misli da je to bio predsjednik MT.
23. Konačno, 7. tužitelj AH je u svom iskazu na ročištu 6.3.2025. (list 258-259 spisa) naveo da je u Udruzi obavljao funkciju zamjenika glavnog lovnika, a do 2021. je bio član Udruge unazad 9 godina te da su imali problema glavni lovnik SH i on sa upravljanjem Udrugom na način da su im VH, MT i NT zatajili određene informacije, nisu ih zvali na sastanke niti na edukacije, a za Skupštinu su im poslali dopis kako bi se očitovali o primjedbama i prijedlozima jer da će se Skupština održati online. Naveo je da je njemu to bilo neprihvatljivo jednako kao i ostalim tužiteljima te su se potpisali da se ne slažu sa online Skupštinom, već da predlažu da se ista održi čim to bude moguće. Naveo je da su ga kasnije zvali da se vrati u Udrugu, a kada je pitao za ostale, rečeno mu je da su oni stari i koga briga za njih. Naveo je da je na toj online Skupštini donesena odluka da se njih, tužitelje, izbaci iz Udruge s time da se protiv njih nije vodio disciplinski postupak i to pouzdano zna jer je bio član disciplinske komisije zajedno sa SH te da je odluka, koja je donesena o njihovom izbacivanju, na Upravnom odboru, koji je imao tri člana koja su bila protiv i koji su dali ostavku te da je Udruga nakon toga 2 ili 3 mjeseca održala normalnu skupštinu sa angažiranom zaštitarskom agencijom kako oni ne bi na nju pristupili i ta je skupština potvrdila odluku o isključenju. Naveo je da ne zna što je bilo u obrazloženju odluke o isključenju jer ju nije dobio, a došla mu je poštom i on je nije želio preuzeti. Iskazao je da nitko od tužitelja nije narušavao ugled udruge. Naveo je da mu je poznato da je Gradski ured dao odobrenje za online skupštinu kao i da se po Zakonu i Statutu skupština mora održati jednom godišnje. Na daljnji upit smatra li da je zbog uvjeta pandemije bilo moguće održati normalnu skupštinu, ukazao je da je iz njegovog iskaza razvidno da je ista nakon 2 mjeseca na taj način i održana. Naveo je da, koliko mu je poznato, da nadzorni odbor nije dobio na glasanje odluku o njihovom isključenju iz udruge. Iskazao je da je predsjednik udruge kad je sačinjen Statut 2015. bio 1. tužitelj, a naglasio je da je Odbor za opću upravu dao negativnu ocjenu za odluku o njihovom isključenju. Naveo je da dopis, kojim su se protivili održavanju online skupštine, su oni koji su se potpisali na istom, dogovorili zajedno na kartanju. Naveo je i da o nepravilnostima u radu udruge nisu obaviješteni Inspekcija i Gradski ured jer se tužitelji nadaju da će se vratiti u udrugu i ne žele naštetiti njenom ugledu. Naveo je i da nema saznanja o tome da li je netko od tužitelja podnosio prijave Inspekciji protiv udruge, a da on to nije radio. Na pitanje je li u vrijeme pandemije djelovala stegovna komisija, odgovorio je da ona djeluje isključivo po nalogu upravnog odbora.
24 . Iskaze svjedoka SH, ŠH, DH, JH te 7. tužitelja sud je ocijenio vjerodostojnima jer su iskreni, u bitnom međusobno podudarni, a ti su se svjedoci i 7. tužitelj tijekom iskazivanja držali sigurno i uvjerljivo bez naznaka da bi nešto lagali ili prešućivali, pa im i zato sud vjeruje. Svi navedeni svjedoci i 7. tužitelj jasno su naveli da tužitelji nisu ni na koji način narušavali ugled udruge, a ni ovom sudu nije uvjerljivo ni logično da bi se zahtjev za održavanje skupštine uživo te potpisivanje takvog zahtjeva, odnosno skupljanje potpisa za isto, moglo smatrati takvom povredom da bi to zahtijevalo momentalno isključivanje iz udruge, bez da se prethodno o tome provede stegovni postupak. Navodi svjedoka VH, MT i NT o tome da su tužitelji narušavali ugled udruge, izazivali pomutnju, huškali članove i svjedoka MT i NT o tome da su drugima govorili negativno protiv članova udruge, a bez da o tome postoji ikakvi dokazi, po mišljenju ovog suda, su samo pusta naklapanja i ničim potkrijepljena mišljenja tih svjedoka. U tom kontekstu sud nije prihvatio kao vjerodostojne iskaze svjedoka VH i MT u dijelu u kojem su iskazivali o tome da bi tužitelji narušavali ugled udruge jer nisu te svoje navode potkrijepili relevantnim dokazima, a navodi iz njihovih iskaza nisu po ocjeni ovog suda takvi da bi se mogli smatrati narušavanjem ugleda udruge. Također, relativiziranje uloge stegovna komisije u postupku isključenja članova iz udruge od strane svjedoka VH, MT i NT, kad se uzme u obzir zapisnik o provedenom nadzoru Gradskog ureda za opću upravu i ocjena ovog suda da Statut u tom dijelu nije u skladu sa Zakonom o udrugama, pokazuje se u potpunosti promašeno i usmjereno isključivo otklanjanju odgovornosti ovih svjedoka, koji su biti ti koji su donijeli spornu odluku o isključenju, bez da su prethodno pokrenuli stegovni postupak.
25. Svjedok ČH nije imao relevantnih saznanja o predmetu spora jer je bio tada operiran, ali je izričito naveo da nema saznanja o tome da bi tužitelji kršili ugled udruge, a da je tome tako on bi kao sadašnji predsjednik Nadzornog odbora i kao tadašnji član Stegovne komisije svakako o tome morao imati saznanja. Svjedok PT također nije imao relevantnih saznanja o predmetu spora jer se, kako je naveo, držao po strani, ali je jasno iskazao da nema saznanja o tome da bi tužitelji kršili ugled udruge i to mu sud vjeruje. Iskaz svjedoka IH je potpuno nepovezan i ovom sudu nejasan te ni na koji način ne doprinosi utvrđenju relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari, pa isti sud nije ni podvrgnuo ocjeni vjerodostojnosti jer je neuporabljiv. Svjedok EH jedino je iskazivao o povlačenju svog potpisa, kojeg je dao na zahtjev 2. tužitelja, ali nije imao relevantnih saznanja o predmetnoj odluci o isključenju niti je ovom sudu njegov iskaz u bilo kojem dijelu relevantan za utvrđenje valjanosti sporne odluke, a što je predmet ovog postupka. Sam iskaz nije ni povezan ni logičan, pa isti stoga nije ocijenjen vjerodostojnim.
26. Slijedom svih izloženih analiziranih dokaza ocjena je ovog suda da su tužitelji u pravu kada tvrde da odluka tuženika nije u skladu sa zakonom i to konkretno Zakonom o udrugama (ZU). U odnosu na izloženo, nezakonitost odluke, koju tužitelji pobijaju u ovom predmetu, proizlazi iz činjenice istoj nije prethodio nikakav postupak o stegovnoj odgovornosti tužitelja, već je o njihovom isključenju odlučivalo tijelo, koje, iako je za to imalo ovlasti prema Statutu, za to nije imalo zakonske ovlasti. Pritom nije od značaja okolnost da je odredbom čl. 25.toč.14. Statuta utvrđeno da Izvršni odbor mora donijeti odluku o prestanku člana u udruzi zbog kršenja ugleda udruge i članova jer je ta odredba u izravnoj suprotnosti s odredbom čl. 34. Statuta, ali i odredbom čl. 13.st.3.toč.8. ZU.
27. Sasvim je logično i jasno da o povredi ugleda udruge, koje ima za posljedicu isključenje člana iz udruge, mora postojati nekakav prethodni postupak u kojem se utvrđuje povreda i odgovornost člana, a za to je nadležna Stegovna komisija tuženika u za to predviđenom stegovnom postupku. Zbog navedenog, a imajući u vidu nespornu činjenicu da je tuženik udruga te da je Statutom utvrđeno da o isključenju iz udruge odlučuje Stegovna komisija, a ne Izvršni odbor, nedopušteno je isključenje tužitelja iz udruge tuženika na temelju Odluke Izvršnog odbora tuženika od 17.5.2021., kojom se tužitelji isključuju iz udruge, slijedom čega je predmetna odluka tuženika nezakonita iz razloga što je donesena glede taksativno naznačenih povreda, koje nisu utvrđene u za to predviđenom stegovnom postupku. U konkretnoj situaciji, ukoliko je Izvršni odbor, doista smatrao da tužitelji krše njegove odluke, ugled udruge i njenih članova, unose nered, nemir i nesigurnost među članovima, lažno prezentiraju redovnu skupštinu i na prijevaru skupljaju potpise kako bi srušili vodstvo udruge, trebao je postupiti sukladno čl. 34. Statuta i podnijeti zahtjev za pokretanje stegovnog postupka Stegovnoj komisiji, što, međutim, nije učinio, već je „ex abrupto“ donio odluku o isključenju tužitelja iz udruge i na taj način povrijedio Zakon o udrugama na štetu ovdje tužitelja, donošenjem nezakonite odluke.
28. Slijedom navedenog, ne ulazeći uopće u ocjenu jesu li tužitelji stegovno odgovorni ili ne, budući da o tome nije ni proveden odgovarajući stegovni postupak, tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti Odluke tuženika od 17.5.2021. o isključenju tužitelja iz udruge tuženika je osnovan i odlučeno je kao u izreci pod točkom I. presude. Ovdje samo uzgred treba navesti da su tužitelji u tužbi zahtijevali utvrđenje ništetnosti i poništenje, međutim, na ročištu 18.1.2024. punomoćnik je naveo da je u petitu pogrešno navedeno da se utvrđuje ništetnost i poništava jer je ispravno trebalo stajati „utvrđuje se ništetnom“, a tuženik se navedenom protivio, iako neosnovano jer se radi o omašci, koju je punomoćnik ispravio.
29. Ovdje treba ukazati i na odredbu čl. 323. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15 i 29/18; dalje: ZOO), koji propisuje ništetnost ugovora ukoliko je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Neovisno o tome što se u konkretnoj situaciji ne radi o ugovoru, već o odluci, ista je protivna prisilnom propisu i to čl. 13.st.3.toč.8. ZU i čl.34. Statuta udruge, slijedom čega je i na temelju odredbe čl.323. ZOO-a ništetna.
30. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP- a, a trošak postupka je odmjeren u skladu s predanim troškovnikom i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT) i to za sastav tužbe 200,00 € (Tbr.7.tč.1. OT), za sastav podneska od 28.1.2022. od 200,00 € (Tbr. 8.tč.1. OT), za pristup na ročište 17.2.2022. 100,00 € (Tbr. 9.tč.2. OT), za pristup ročištima 2.3.2023., 27.9.2023., 18.1.2024., 18.12.2024. i 6.3.2025. od po 200,00 € za svako (Tbr. 9.tč.1. OT), odnosno sveukupno 1.500,00 €, sve uvećano za 25% PDV-a (Tbr. 42. OT) što ukupno iznosi 1.875,00 €, kojem treba pridodati trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu od 6,64 € i na presudu od 6,64 €, pa ukupno dosuđeni troškovi iznose 1.888,28 €. Tužitelji imaju pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a i po stopi iz čl. 29.st.2. ZOO-a.
31. Tuženik je spor izgubio, pa mu ne pripada pravo na naknadu parničnih troškova.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Sudac
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.
DNA:
-1.-10. tužiteljima po pun. uz pristojbu
- tuženiku po pun.
