REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-117/2024-15

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marini Braje Meznarić, u pravnoj stvari tužitelja HJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Vlasti Joksimović, odvjetnici iz Siska, protiv tuženika INA-INDUSTRIJA NAFTE d.d. iz Zagreba, Avenija V. Holjevca 10, OIB: 27759560625, zastupan po punomoćnici Loreni Panežić, odvjetnici iz Zagreba, radi nedopuštenosti otkaza, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 11. veljače 2025., održane u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Vlaste Joksimović, odvjetnice i punomoćnice tuženika Lorene Panežić, odvjetnice, dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da Odluka tuženika Ina-industrija nafte d.d. Zagreb od 14.11.2023. o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelja HJ, sklopljenog 01.07.2019., nije dopuštena, te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja na rad na poslove Voditelja procesa, odnosno Voditelja procesa 2 ili na drugo odgovarajuće radno mjesto.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi prouzročene troškove postupka sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim od dana donošenja presude do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju platiti tuženiku parnični trošak u visini od 875,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dana 15. prosinca 2023. zaprimio Odluku tuženika od 14.11.2023., kojom mu se otkazuje Ugovor o radu sklopljen 01.07.2019., iz poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga. Protiv navedene odluke tužitelj je u roku propisanom čl. 133. Zakona o radu, dana 29. prosinca 2023., podnio zahtjev za zaštitu prava kojim istu odluku osporava u cijelosti kao nezakonitu i neosnovanu. Zahtjev je dostavljen tuženiku putem HP preporučenom pošiljkom 29.12.2023., s dostavnicom. Tuženik je zahtjev za zaštitu prava zaprimio 3. siječnja 2024., a koju činjenicu je tužitelj utvrdio temeljem potvrde HP. Tuženik je povratnicu vratio tek 24.01.2024. i u istu upisao pogrešan datum primitka (8.01.2024.). Tuženik u propisanom roku od 15 dana nije odlučio o zahtjevu za zaštitu prava, slijedom čega tužitelj unutar daljnjeg roka od 15 dana podnosi ovu tužbu. Tužitelj je u radnom odnosu kod tuženika gotovo 30 godina neprekidno, time da je cijeli radni vijek radio u Rafineriji nafte Sisak. Zadnjih 12 godina tužitelj je radio na poslovima dobave i obrade vode, i to na poslovima „operater otpadnih voda”, a potom na poslovima radnog mjesta „voditelj procesa“. Oba radna mjesta su sistematizirana u radnoj jedinici, kojoj je poslodavac tijekom navedenog razdoblja mijenjao naziv, što je vidljivo iz ugovora koji se dostavljaju u privitku, a mjesto rada je konstantno postrojenje KP-6 (sada oznaka OV-6). Odluka o otkazu (dalje: Odluka) donesena je i potpisana od strane direktora Rafinerije nafte Sisak, ZJ i istom je tužitelju određen otkazni rok u trajanju od 3 mjeseca i 2 tjedna, koji, sukladno čl. 121. st. 5. Zakona o radu nije mogao početi teći od dana dostave Odluke, kako se to navodi pod točkom 2. izreke, budući je Odluka dostavljena tužitelju u vrijeme kada je tužitelj privremeno nesposoban za rad (bolovanje), a koja nesposobnost traje i do danas. U obrazloženju odluke se navodi da je poslodavac 26.01.2022. donio Odluku o organizacijskoj promjeni u Rafineriji nafte Sisak s datumom primjene 01.04.2022., u sklopu koje promjene je ukinuto radno mjesto „voditelja procesa” u RJ Energetika. Nadalje se navodi da je, nakon prethodnog savjetovanja s radničkim vijećem, dana 02.03.2022. donesena Odluka o kolektivnom višku radnika, o čemu je obaviješten HZZ. Na kraju se navodi da je pri odlučivanju o otkazu radniku, poslodavac imao u vidu trajanje radnog odnosa radnika, njegovu starost, te obveze uzdržavanja, ali da isto nije bilo od utjecaja na otkazivanje, budući da je uslijed organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto radnika, odnosno prestala je potreba za radom svih izvršitelja na tom radnom mjestu. Također se navodi da je radničko vijeće odbilo dati suglasnost na odluku o otkazu, te da je traženu suglasnost tuženik dobio pravomoćnom odlukom suda u postupku radi nadomještanja suglasnosti. Neosnovanost pobijane odluke o otkazu proizlazi iz razloga što za isti ne postoje zakonom propisan i opravdan razlog otkaza. To stoga što radno mjesto voditelja procesa nije ukinuto, niti je prestala potreba obavljanja istog. Promjenom organizacije zapravo je došlo samo do promjene naziva organizacijske jedinice u kojoj je to radno mjesto sistematizirano pod istim nazivom uz dodanu oznaku „2” (voditelj procesa 2), time da je opis poslova voditelja procesa i voditelja procesa 2 ostao isti. Navedeno potvrđuje činjenicu da radnici i dalje obavljaju isti posao (voditelj procesa) i na istom mjestu rada. Naime, na radnom mjestu voditelja procesa - obrada otpadne vode OV-6 (ranije KP-6) prije i nakon navodne promjene organizacije, te prije i nakon donošenja odluke o višku radnika, bilo je pet izvršitelja, uključujući i tužitelja. S obzirom da je na predmetnom radnom mjestu samo tužitelju otkazan ugovor o radu, dok su ostala četiri izvršitelja ostali u radnom odnosu na istom radnom mjestu i na istom mjestu rada, te nastavili obavljati iste poslove kao i prije organizacijskih promjena, to nije točan navod iz obrazloženja odluke da je radno mjesto voditelja procesa ukinuto, te da je prestala potreba za radom svih izvršitelja na tom radnom mjestu. Stoga ne postoji zakonom propisan osnovan razlog otkaza – prestanak potrebe za obavljanjem određenog posla iz čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu, a suprotno navodima obrazloženja odluke, primjena zakonskih kriterija iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, obvezujuća je za tuženika i od bitnog je utjecaja za odlučivanje o otkazu, a koje kriterije tuženik nedvojbeno nije primijenio. Uzimajući u obzir status tužitelja kao branitelja Domovinskog rata, staž, starost i obveze uzdržavanja radnika (troje malodobne djece), to po kriterijima iz čl. 115. st. 2. Zakona o radu, o kojima je tuženik morao voditi računa (a nije), tužitelju nije osnovano, niti zakonito otkazan ugovor o radu. Prema navedenim kriterijima, a u odnosu na četiri radnika koji su ostali na istim poslovima voditelja procesa 2, tužitelj ima prednost po svim kriterijima u odnosu na jednog radnika, a u odnosu na preostala tri radnika tužitelj ima prednost po osnovi obveza uzdržavanja, dok su po kriteriju starosti i staža razlike minimalne (od 1 do 3 godine). S obzirom na navedeno, pobijani otkaz je neosnovan jer za isti ne postoje valjani i opravdani razlozi, a posebice ne postoje organizacijski razlozi uslijed kojih je prestala potreba obavljanja poslova voditelja procesa. Napominje se da samo navođenje razloga otkaza ne čini isti valjanim, već se mora raditi o opravdanim razlozima zbog kojih je došlo do prestanka potrebe za obavljanjem poslova radnika (poslovi voditelja procesa), kako je to propisano odredbom čl. 115. st. 1. toč. 1. Zakona o radu. Da navedene zakonske pretpostavke nisu ispunjene, nedvojbeno potvrđuje činjenica da su ostali izvršitelji tih poslova ostali u radnom odnosu na istim poslovima, neovisno o promjeni naziva organizacijske jedinice ili promjeni organizacijske jedinice općenito, što znači da potreba za obavljanjem tih poslova nije prestala. Ukratko, promjenom naziva radne jedinice, pa čak i ukidanjem iste nije prestala potreba za obavljanjem poslova tužitelja, ako su ti poslovi ostali u drugoj radnoj jedinici ili radnoj jedinici drukčijeg naziva, što je ovdje slučaj. Stoga je donošenjem pobijane odluke poslodavac postupio suprotno odredbi čl. 115. st. 1. podstavak 1. Zakona o radu, pri čemu nije poštivao ni odredbu stavka 2. istog članka, kao niti odredbu čl. 8. kojom je propisana dužnost poštivanja propisa u vezi s radnim odnosom, pa je slijedom toga, otkaz nedopušten i istim su grubo povrijeđena prava tužitelja, a posebice temeljno pravo na rad. Nakon donošenja Odluke o promjeni organizacije, pa čak niti nakon donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika, tuženik nije obavijestio tužitelja da bi njegovo radno mjesto voditelja procesa bilo ukinuto, niti da bi on bio utvrđen viškom. Prvo saznanje o tome tužitelj je dobio Odlukom tuženika od 28.03.2022. kojom ga se oslobađa obveze rada. U obrazloženju odluke se uopćeno navodi da se „radnici čija su radna mjesta ukinuta organizacijskim promjenama i koji su uvršteni u kolektivni višak radnika, a nisu sklopili novi ugovor o radu, oslobađaju se obveze rada”. S obzirom da se u istoj odluci navodi da se nova organizacija primjenjuje od 01.04.2022., nejasno je kako su i koji to radnici prije tog datuma sklopili nove ugovore. Pored toga, u odluci se navodi da je tužitelj dužan, u najkraćem mogućem vremenu, vratiti se na rad na prvi poziv poslodavca, u kojem slučaju bi se mogao vratiti na rad samo na svoje poslove, što je ukazivalo da zapravo njegovo radno mjesto nije ukinuto. Naknadnim kontaktom s radnim kolegama iz točke 3. ove tužbe, tužitelj je saznao da ni oni, u vrijeme donošenja Odluke o oslobođenju od obveze rada tužitelja, nisu imali sklopljene nikakve nove ugovore, te da su iste sklopili tijekom prve polovice travnja 2022., retroaktivno s 01.04.2022. za isto radno mjesto voditelj procesa (2), time da su do sklapanja tih ugovora i nakon sklapanja istih ostali obavljati iste poslove. Uzimajući u obzir gore navedeno, tužitelj smatra da ni postupak savjetovanja s radničkim vijećem o organizacijskim promjenama i kolektivnom višku radnika, koji postupak se u Odluci o otkazu samo spominje, nije proveden sukladno odredbi čl. 127. i čl. 150. Zakona o radu, pa se ovim i iz tog razloga osporava valjanost i osnovanost pobijane Odluke. Stoga tužitelj predlaže presuditi kako to sadržajem opisuje izreka pod I ove odluke.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kao neosnovanima u cijelosti te ističe kako su navodi iz tužbe neistiniti te krajnje neosnovani, i to kako pravno, tako i stvarno. Tuženik ističe da nije sporno da je među parničnim strankama sklopljen Ugovor o radu broj: 210-901446/7/19-H od dana 1. srpnja 2019., a temeljem kojeg je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu „Voditelj procesa“, sistematiziranom u organizacijskoj jedinici Proizvodnja, Energetika Rafinerije nafte Sisak. Isto tako nije sporno da je tuženik Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od dana 14. studenog 2023. otkazao navedeni ugovor o radu. Nadalje, nije sporno niti da je tužitelj dana 15. prosinca 2023. zaprimio Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu, da je tužitelj dana 29. prosinca 2023. podnio zahtjev za zaštitu prava, kao i da se tuženik na navedeni zahtjev za zaštitu prava nije očitovao. Suprotno tvrdnjama tužitelja, Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu je zakonita i dopuštena budući da se ista temelji na odredbama Zakona o radu kao i internim aktima tuženika. Iz same Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu vidljivo je kako je ista donesena iz razloga što je dana 26. siječnja 2022. donesena Odluka o organizacijskim promjenama u Rafineriji nafte Sisak s primjenom od dana 1. travnja 2022., a u sklopu koje organizacijske promjene je došlo do ukidanja organizacijske jedinice Energetika Rafinerije nafte Sisak. Obzirom na prestanak prerade sirove nafte i trajne obustave svih primarnih i sekundarnih postrojenja na lokaciji OJ Rafinerija nafte Sisak, smanjuje se potreba za energentima te se briše OJ Energetika Rafinerije nafte Sisak. Slijedom navedenog, u navedenoj organizacijskoj jedinici prestala je potreba za radom radnika te je ukinut niz radnih mjesta, među kojima i radno mjesto Voditelj procesa na kojem je bio zaposlen i ovdje tužitelj. Nadalje, tužitelj u tužbi navodi kako radno mjesto Voditelj procesa nije ukinuto te da nije prestala potreba obavljanja istog, kao i da je na radnom mjestu voditelja procesa – obrada otpadne vode OV-6 (ranije KP-6) prije i nakon navodne organizacije te prije i nakon donošenja odluke o višku radnika, bilo pet radnika, uključujući tužitelja. Takvi navodi tužitelja ne odgovaraju činjenicama. Primarno, tužitelju je otkazan ugovor o radu za radno mjesto „Voditelj procesa“, a ne „Voditelj procesa – obrada otpadne vode“, te isti na takvom radnom mjestu nikad nije bio niti zaposlen. Nadalje, radno mjesto „Voditelj procesa“ ne odgovara radnom mjestu „Voditelj procesa obrade voda 2“ iz razloga kako slijedi: Već samom usporedbom opisa poslova radnog mjesta „Voditelj procesa“ i „Voditelj procesa obrade voda 2“ razvidno je kako u opseg poslova radnog mjesta „Voditelj procesa obrade voda 2“ ulazi znatno širi spektar aktivnosti i odgovornosti, kao i da se ne radi isključivo o poslovima koje je ovdje tužitelj već obavljao. Radno mjesto „Voditelj procesa obrade voda 2“ ima značajno povećan opseg aktivnosti uslijed obaveza na Konzerviranim postrojenjima te obuhvaća, među ostalim, i aktivnosti na procesima dobave voda te npr. rad na DCS-u što nije bilo u nadležnosti niti odgovornosti Voditelja procesa (radnog mjesta prije reorganizacije). Između ostalog, u opis poslova radnog mjesta „Voditelj procesa obrade voda 2“ spadaju i minimalno sljedeće aktivnosti: redoviti obilasci svih konzerviranih postrojenja KP2/KP4/KP/KP6/KP7 te pripadajućih sekcija uz detaljan pregled inertizirane opreme odnosno sustava te vođenje evidencije i izvještavanje, nadzor tlaka dušika uz detaljno razumijevanje koje su linije, tj. dijelovi postrojenja pod tlakom, manipulacija sustavom dušika u smislu selektivnog nadopunjavanja istim, autonomno održavanje unutar konzerviranih postrojenja, kreiranje obavijesti/zahtjeva za održavanjem opreme konzerviranih postrojenja, izdavanje dozvola za rad izvođačima na Konzerviranim postrojenjima te nadzor istih, nadzor hidrantske mreže i pripadajuće opreme na konzerviranim postrojenjima, te nadzor oborinske i procesne kanalizacije konzerviranih postrojenja, a koje aktivnosti nisu bile u opisu poslova radnog mjesta „Voditelj procesa“. Također, a obzirom da tužitelj uz tužbu dostavlja i opis radnog mjesta „Voditelj procesa 2“, još se jednom ističe kako je tužitelj bio zaposlen na radnom mjestu „Voditelj procesa“, a ne „Voditelj procesa 2“. Ne samo to, već radno mjesto „Voditelj procesa 2“ ne postoji u novoj organizaciji rada. Štoviše, iz opisa radnog mjesta „Voditelj procesa 2“ (koje ne postoji) vidljivo je da se radi o radnoj verziji dokumenta na kojoj ne piše datum primjene, a osim toga vidljivi su i drugačiji nazivi organizacijskih jedinica. Tako je, primjerice, organizacijska jedinica „Dobava i obrada voda“ u dokumentu koji je tužitelj dostavio uz tužbu nazvana „Dobava i obrada otpadnih voda“, a također je vidljivo da u istom nedostaju podaci o stupnju stručne spreme, radnom iskustvu, zahtijevanoj struci i ostalim kompetencijama radnika. Pored navedenog, neutemeljenost tvrdnje da je na istom radnom mjestu „prije i nakon navodne organizacije te prije i nakon donošenja odluke o višku radnika, bilo pet radnika, uključujući tužitelja“ jasno proizlazi iz činjenice da je na radnom mjestu „Voditelj procesa“ bilo zaposleno ukupno deset radnika, kojima je svima otkazan ugovor o radu za navedeno radno mjesto obzirom je isto ukinuto. S obzirom da je radno mjesto ukinuto, nije se provodilo bodovanje radnika niti je bilo potrebe za provođenjem bodovanja obzirom da nije došlo do smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta, već do ukidanja istoga. Dodatno, za pojedine radnike koji su bili zaposleni na radnom mjestu „Voditelj procesa“, odnosno na istom radnom mjestu kao i tužitelj, još su uvijek u tijeku parnice radi nadomještanja suglasnosti. Tužitelj u tužbi također navodi kako nije bio upoznat sa činjenicom da je njegovo radno mjesto ukinuto, da je prvo saznanje o tome dobio Odlukom tuženika od 28. ožujka 2022. kojom ga se oslobađa obveze rada, da je od kolega navedenih u toč. 3. tužbe saznao da su oni cijelo vrijeme radili na istom radnom mjestu. Tuženik ističe kako su i ovi navodi tužitelja neosnovani, tim više što su svi radnici koji su proglašeni viškom uvršteni na internu burzu te su svi imali mogućnost prijaviti se i konkurirati za novootvorena radna mjesta pa se tako i sam tužitelj prijavio na sljedeća novootvorena radna mjesta: “Voditelj pogona obrade vode u smjeni 2”, “Voditelj procesa obrade voda 2”, “Operater pogona obrade voda 2” u novoj organizacijskoj jedinici Dobava i obrada voda. Kako bi se na transparentan i objektivan način odradio selekcijski postupak i izabrali najbolji kandidati, svim radnicima je dana mogućnost da se mogu javiti na otvorena radna mjesta, te su utvrđeni jasni kriteriji za odabir. Tako su se tijekom selekcijskog postupka procjenjivale kompetencije radnika koje radnik mora imati za pojedino radno mjesto i samostalnost u radu. Dio kriterija se odnosio i na Načela uspjeha kroz koja se procjenjivao odnos prema radu, proaktivnost i prilagodljivost, te se dodatno procjenjivala i motiviranost radnika, spremnost za daljnja učenja, te sam potencijal radnika, a prilikom odabira kandidata bilo je potrebno voditi računa i o osiguravanju kontinuiteta rada u sadašnjim okolnostima i osiguranja baze za eventualne buduće aktivnosti. Radnici koji su bili u selekcijskom postupku ocjenjivani su od najmanje 5 neovisnih ocjenjivača i za odabir na neko radno mjesto bilo je potrebno imati prolaznu ocjenu od najmanje 3 ocjenjivača, a posebno se naglašava da se tijekom selekcijskog postupka vodilo računa i o poštivanju članka 9. st. 1. Sporazuma o pravima branitelja Domovinskog rata – radnika INA d.d. u pogledu prednosti branitelja pri zapošljavanju u odnosu na osobe sa istim rezultatima i uspjehom u selekcijskom postupku. Nastavno na sve gore navedeno, a uvažavajući iskustvo, kvalitete i kompetencije, kao i status branitelja, u okviru navedenih kriterija selekcije tužitelj je pozitivno ocijenjen samo od jednog ocjenjivača što nije bilo dovoljno za odabir za zapošljavanje na novootvoreno radnom mjestu. Osim toga, u samoj Odluci o organizacijskim promjenama u Rafineriji nafte Sisak jasno stoji da će se raspoloživa ili nova radna mjesta u novoformiranim i postojećim organizacijskim jedinicama prvenstveno ponuditi radnicima obuhvaćenim organizacijskim promjenama, a sukladno poslovnim potrebama i kompetencijama uključenih radnika. U odnosu na navode tužitelja da mu je onemogućen pristup bilo kakvim odlukama ili aktima tuženika, ističe se kako je svim radnicima koji su bili oslobođeni obveze rada, pa tako i tužitelju, i dalje omogućen ulazak u prostorije Rafinerije nafte Sisak, kao i korištenje računala za bilo koje dokumente koji su mu bili potrebni. Osim toga, u kantini KP-6 nalazi se računalo za radnike čija radna mjesta ne obuhvaćaju rad na računalima kojim se tužitelj i dalje može služiti. Obzirom na sadržaj ugovora o radu, nema dvojbe niti o tome da je tužitelj kao radnik bio upoznat da su mu svi interni akti tuženika kao poslodavca dostupni u elektroničkom obliku na Intranet stranicama poslodavca. Konačno, tuženik ističe kako od tužitelja nikad nije zaprimio bilo kakav zahtjev za dostavu dokumentacije. Imajući u vidu da tužitelj osporava i postupak savjetovanja s Radničkim vijećem o organizacijskim promjenama i kolektivnom višku radnika, tuženik se očituje kako slijedi: Donošenju Odluke o organizacijskim promjenama u Rafineriji nafte od 26. siječnja 2022. prethodilo je savjetovanje tuženika s Radničkim vijećem o organizacijskim promjenama, pa tako i organizacijskih promjena u organizacijskoj jedinici Energetika Rafinerije nafte Sisak (L5) unutar organizacijske jedinice Proizvodnja (L4). Pritom se ističe kako je na zahtjev Radničkog vijeća održan sastanak u pogledu namjeravanih organizacijskih promjena, a na kojem je tuženik dao odgovore na sva postavljena pitanja Radničkog vijeća. Kako su navedene organizacijske promjene bile svrsishodne, a tuženik nije mogao otkloniti višak radnika, unatoč provedenom savjetovanju s Radničkog vijeća u cilju postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja potrebe za prestankom rada radnika, odlukom Uprave tuženika broj U-4-3/22 od 2. ožujka 2022. utvrđen je višak od 422 radnika na nivou tuženika, a sve kao rezultat unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, a temeljem izvršenih organizacijskih i tehnoloških promjena, te promjena u organizaciji i načinu rada, kako je to navedeno u predmetnoj Odluci. O provedenom savjetovanju s Radničkim vijećem radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, tuženik je obavijestio Hrvatski zavod za zapošljavanje svojim dopisom od dana 7. ožujka 2022. godine, a koji je u svom dopisu od dana 5. travnja 2022. godine utvrdio da ne postoje pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak. U pogledu navoda tužbe da tužitelju otkazni rok nije mogao početi teći od dana dostave odluke jer je bio privremeno nesposoban za rad, a koja nesposobnost traje i danas, tuženik ističe kako je odredbom čl. 121. st. 6. Zakona o radu propisano sljedeće: „Iznimno od stavka 5. ovoga članka, otkazni rok teče za vrijeme razdoblja privremene nesposobnost za rad radnika kojem je poslodavac prije početka toga razdoblja otkazao ugovor o radu i tom odlukom radnika u otkaznom roku oslobodio obveze rada, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno.“ Imajući u vidu da je tužitelj tuženiku doznake dostavio 30. studenog 2023., kao i da je tužitelj odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu oslobođen obveze rada, jasno je da tužitelju otkazni rok teče od dana primitka odluke o otkazu. Isto tumačenje dalo je i Ministarstvo gospodarstva, rada i poduzetništva, a sve i da nije tako, tijek otkaznog roka nije od utjecaja na valjanost i zakonitost same odluke o poslovno uvjetovanom otkazu. U skladu s rečenim tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev, te obvezati tužitelja na naknadu prouzročenog parničnog troška.

3. Sud je proveo dokaze uvidom u: Odluku o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu od 14.11.2023., Presliku omotnice i dokument o praćenju pošiljke, Zahtjev za zaštitu prava tužitelja s preslikom prijamne knjige i povratnice, Ugovore o radu od 18.04.2011., 01.04.2017., 01.07.2019., 01.04.2022., opis poslova Voditelj procesa i Voditelj procesa 2, Odluku o oslobođenju od obveze rada od 28.03.2022., Odluku o organizacijskim promjenama u Rafineriji nafte Sisak od 26.01.2022., opis poslova Voditelj procesa obrade voda 2, Dopis tuženika Radničkom vijeću od 17.01.2022., Zapisnik sa sastanka Savjetovanje namjeravanih organizacijskih promjena i promjena organizacije rada s danom 01.03.2022. i 01.04.2022. na razini tuženika, Očitovanje Radničkog vijeća tuženika od 25.01.2021., Dopis tuženika Radničkom vijeću od 27.01.2022., 21.02.2022., Zapisnik sa sastanka Savjetovanja radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenju potrebe za prestankom rada radnika, a prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika, Očitovanje Radničkog vijeća od 01.03.2022., Dopis tuženika Radničkom vijeću od 03.03.2022., Odluku tuženika o kolektivnom višku od 02.03.2022., Dopis tuženika Hrvatskom zavodu za zapošljavanje od 07.03.2022., te Dopis istog tuženiku od 05.05.2022., sudsku praksu, Uputa za nadzor i postupanje na konzerviranim postrojenjima u RNS i drugu dokumentaciju, saslušani su svjedoci: PJ, CJ, JJ, LJ i tužitelj kao stranka u postupku.

4. Ocijenivši izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

5. Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu donesena je 14.11.2023., a istom je tužitelju otkazan Ugovor o radu broj 210-901446/7/19-H, s primjenom od 01.07.2019., zbog poslovno uvjetovanih organizacijskih razloga. Određeno je da tužitelj ima pravo na otkazni rok koji počinje teći od dana dostave otkaza; da na zahtjev tuženika tužitelj prestaje raditi i nije dužan dolaziti na posao za vrijeme trajanja otkaznog roka, a za to vrijeme pripada mu naknada plaće i sva ostala prava kao da je radio do isteka otkaznog roka, te da ima pravo na otpremninu.

6. U obrazloženju otkaza tuženik ističe da je u cilju optimizacije i unapređenja proslovnih procesa i povećanja efikasnosti dana 26.01.2022. donio Odluku o organizacijskoj promjeni u Rafineriji nafte Sisak, s datumom primjene 01.04.2022. Prije donošenja predmetne Odluke Poslodavac je proveo postupak savjetovanja s Radničkim vijećem INA, d.d. Uslijed navedenih organizacijskih promjena ukinuto je radno mjesto Voditelj procesa unutar OJ Energetika Rafinerije nafte Sisak, te je stoga prestala potreba za radom Radnika na navedenom radnom mjestu. Prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika u INA, d.d., koju je uključen i tužitelj, tuženik se u razdoblju od 21. veljače do 1. ožujka 2022. savjetovao s Radničkim vijećem INA, d.d. radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja i smanjenja potrebe za prestankom rada radnika tijekom kojeg savjetovanja je Radničkom vijeću dostavljen i nacrt navedene Odluke. Odluku o Kolektivnom višku radnika u INA, d.d. tuženik je donio dana 2. ožujka 2022. Dana 7. ožujka 2022. Hrvatski zavod za zapošljavanje, Područna služba Zagreb (dalje u tekstu HZZ), obaviješten je o provedenom savjetovanju s Radničkim vijećem te mu je dostavljena i potpisana Odluka o Kolektivnom višku radnika. Dana 7. ožujka 2022. tuženik je obavijestio Radničko vijeće INA, d.d. da je HZZ-u dostavio obavijest o provedenom savjetovanju s Radničkim vijećem u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, te mu je ujedno i dostavljena potpisana Odluka o kolektivnom višku radnika. Pri odlučivanju o otkazu tuženik je imao u vidu trajanje radnog odnosa radnika, njegovu starost, te obveze uzdržavanja koje ga terete, ali isto nije bilo od utjecaja na otkazivanje budući da je uslijed organizacijskih razloga ukinuto radno mjesto tužitelja, odnosno prestala je potreba za radom svih izvršitelja radnog mjesta Voditelj procesa unutar OJ Energetika Rafinerije nafte Sisak. Pri donošenje Odluke o otkazu, tuženik je proveo postupak suodlučivanje s Radničkim vijećem INA, d.d. koje se izjasnilo da nije suglasno i protivi se donošenju predmetne Odluke. Budući da je Radničko vijeće uskratilo svoju suglasnost za donošenje odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, tuženik je podigao tužbu radi nadomještanja suglasnosti. Presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-979/2022- 18 od 21. travnja 2023., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Dubrovniku, poslovni broj: Gž R-105/2023-2 od 18. listopada 2023. nadomještena je suglasnost Radničkog vijeća za donošenje Odluke o poslovno uvjetovanom otkazu Ugovora o radu tužitelju.

7. Iz dokumentacije koja prileži spisu te iskaza tužitelja i svjedoka, sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje;

-da se temeljem posljednjeg Ugovora o radu kojeg je tužitelj sklopio s tuženikom na neodređeno vrijeme dana 01.07.2019., tužitelj obvezao obavljati poslove Voditelja procesa 50728349, koje radno mjesto je bilo sistematizirano u organizacijskoj jedinici:

Proizvodnja, 50001259 Energetika Rafinerije nafte Sisak;

-da spisu prileži dokumentacija iz koje slijedi da se tuženik obratio Radničkom vijeću dopisom od 17.01.2022. kojim ga je pozvao na savjetovanje namjeravanih organizacijskih promjena i promjena organizacije rada s danom 01.03.2022. i 01.04.2022. na razini tuženika, pa tako i u pogledu organizacijskih promjena u Rafineriji nafte Sisak. Iz Zapisnika od 24.01.2022. slijedi da je održan i sastanak sa predstavnicima Radničkog vijeća, te da je tuženik odgovorio na upite istog. Iz Očitovanja Radničkog vijeća od 25.01.2022. (pogrešno označena 2021. godina), slijedi da isto nije bilo suglasno i protivilo se donošenju Odluka o organizacijskim promjenama i promjenama u organizaciji rada s danom primjene 01.03. i 01.04.2022. na razini tuženika. Nadalje je tuženik dopisom od 27.01.2022. odgovorio na ovo očitovanje Radničkog vijeća, ali je i prethodno donio Odluku o organizacijskim promjenama u Rafineriji nafte Sisak dana 26. siječnja 2022. kojom se, između ostalog briše organizacijska jedinica Energetika Rafinerije nafte Sisak (L5), te se ukida i radno mjesto Voditelja procesa (10 izvršitelja). Iz daljnje dokumentacije i to dopisa tuženika od 21.02.2022. slijedi da je tuženik uputio dopis Radničkom vijeću u svrhu savjetovanja radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, a prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika, te je u odnosu na Rafineriju nafte Sisak predvidio organizacijsku promjenu s datumom primjene 01.04.2022. pri čemu je utvrđen višak od 177 radnika u toj organizacijskoj jedinici, a ukupan višak radnika utvrđen je u brojci od 422 radnika, za kojim prestaje potreba za njihovim radom. Uz navedeno utvrđen je broj ukupno zaposlenih radnika, broj, zvanje, kvalifikacija i poslovi radnika za čijim radom prestaje potreba koji su sadržani u nacrtu Odluke o kolektivnom višku radnika kao privitku dopisa, nadalje su utvrđeni podaci o zvanju radnika za čijim radom prestaje potreba, podaci o kvalifikaciji, odnosno završenoj stručnoj spremi radnika za čijim radom prestaje potreba, kriteriji izbora radnika za čijim radom prestaje potreba (zakonski i dodatni kriteriji), iznos i način obračuna otpremnina i drugih davanja radnicima i mjere koje tuženik poduzima radi zbrinjavanja viška radnika. Održan je i sastanak sa Radničkim vijećem koje je pozvano na savjetovanje radi postizanja sporazuma u svrhu otklanjanja ili smanjenja potrebe za prestankom rada radnika, a prije donošenja Odluke o kolektivnom višku radnika, kako slijedi iz Zapisnika sa sastanka od 28.02.2022., a Očitovanjem od 01.03.2022. Radničko vijeće tuženika se očitovalo da nije suglasno i protivi se donošenju odluke o utvrđivanju kolektivnog viška radnika, na koje je tuženik dao odgovor dopisom od 03.03.2022. Odlukom Uprave tuženika broj U-4-3/22 od 2. ožujka 2022. utvrđen je višak od 422 radnika na nivou tuženika, a sve kao rezultat unapređenja poslovnih procesa i povećanja efikasnosti, temeljem organizacijskih promjena i promjena organizacije rada, te se u odnosu na Energetiku Rafinerije nafte Sisak, utvrdilo viškom 10 radnika koji obavljaju poslove Voditelja procesa, dakle, radnog mjesta na kojem je radio tužitelj. Iz iskaza svjedoka PJ, predsjednika Radničkog vijeća tuženika, slijedi sukladno navedenoj dokumentaciji, a da je tuženik odlučio da se ide u organizacijske promjene i promjene u organizaciji rada, te se krenulo u prvi krug pregovora sa Radničkim vijećem, održani su brojni sastanci te je Radničko vijeće dobilo sve informacije koje su tražili i sve informacije koje su se odnosile na te promjene, a kojim promjenama se isto protivilo. Nadalje da se krenulo u drugi krug pregovora, kada je poslodavac donio i konačnu odluku da se ide u utvrđivanje kolektivnog viška radnika u pogledu čega je Radničko vijeće dobilo također sve potrebne informacije i odgovoreno je na sva njegova pitanja, te se isto tome protivilo jer su smatrali da se radnici mogu prekvalificirati jer se radi o profilu radnika kojeg nema na tržištu, te je bilo radnika pred mirovinama, koji bi se nakon otkaza teško mogli zaposliti. Svjedok također potvrđuje da je Radničko vijeće dobilo i popis radnika koje će tuženik uvrstiti u kolektivni višak, te da je u odnosu na pojedinačno savjetovanje u pogledu konkretne namjere otkazivanja ugovora o radu radniku, Radničko vijeće dobilo popis svih radnika kojima tuženik namjerava otkazati ugovor o radu, te su se pojedinačno pisanim putem očitovali za svakog radnika s kojim su prethodno i kontaktirali. Sumirajući sve navedeno tuženik je dokazao da je proveo savjetovanje s Radničkim vijećem u pogledu organizacijskih promjena i promjena u organizaciji rada, što je rezultiralo utvrđivanjem Kolektivnog viška, ali i činjenicu da je postupak Kolektivnog viška, i savjetovanja u pogledu otkaza tužitelju, proveo poštujući proceduru, sve propisano čl. 127., 150. i 151. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17, 98/19, dalje u tekstu: ZR),

-da je o provedenom savjetovanju dopisom tuženika od 7.ožujka 2022. obaviješten Hrvatski zavod za zapošljavanje, koji je dopisom od 5. travnja 2022., obavijestio da nije utvrđeno pravne osnove za odgodu provođenja otkazivanja radnicima uvrštenim u kolektivni višak temeljem čl. 128.st.2. ZR-a;

-da u opravdanost odluke tuženika kojom nastoji postići optimizaciju i unapređenje poslovnih procesa i povećanje efikasnosti, što u konačnici rezultira organizacijskim promjenama i promjenama u organizaciji rada, sud ne može ulaziti i posebno je preispitivati, jer je autonomno pravo svakog poslodavca uređivati svoju organizaciju rada na način kako smatra da će ista biti najsvrhovitija njegovom poslovanju;

-da su svi radnici na poslovima Voditelja procesa u organizacijskoj jedinici Energetika Rafinerije nafte Sisak, njih 10, uvršteni u kolektivni višak. Navedeno slijedi iz jasnog iskaza svjedoka CJ, kada iskazuje da su svi Voditelji uvršteni u kolektivni višak radnika, a prije utvrđivanja kolektivnog viška ih je bilo 10 i to njih pet na Otpadnim vodama KP6 i petero na Otpadnim vodama KP4. Navedeno je u skladu s Odlukom o organizacijskim promjenama u Rafineriji nafte Sisak od dana 26. siječnja 2022. kojom se, između ostalog briše organizacijska jedinica Energetika Rafinerije nafte Sisak (L5), te se ukida i radno mjesto Voditelja procesa (10 izvršitelja);

-da je sada postojeća organizacijska jedinica Rafinerijski servisi koja ima tri organizacijske jedinice i to: distribuciju energenata, konzervaciju i nadzor postrojenja i dobavu i obradu voda, dok je ranija organizacija (prije 01.04.2022.) bila organizirana na način da je vršna bila Proizvodnja, a što je uključivalo organizacijske jedinice: KP4, KP6, KP7, energetiku i doradu i manipulaciju što slijedi iz jasnog iskaza svjedoka JJ, rukovoditelja Rafinerijskih servisa;

-da su svi radnici na poslovima Voditelja procesa pozvani na razgovor, na način da se sa svakim radnikom koji je pristupio pojedinačno, vršio razgovor. Nadalje da je u Komisiji bilo barem 5 članova koji su direktno ispitivali radnika, a gledalo se na kompetencije i načelo uspjeha, na motiviranost i dr. Komisija je donosila zaključak, te je barem 3 člana trebalo podržati radnika, a da bi mu se ponudio novi ugovor o radu, za između ostalih poslova i poslove Voditelja procesa obrade voda 2, kako to slijedi iz iskaza svjedoka JJ. O navedenoj činjenici a da je proveden selekcijski postupak kroz razgovore sa Voditeljima procesa iskazuju i svjedoci: CJ koji navodi i da ih se pitalo o tehničkim stvarima, svjedok LJ koji navodi i da ga se pitalo kada je došao raditi i što ima položeno od stručnih ispita. Navedeno potvrđuje i sam tužitelj navodeći da ga se pitalo za radni staž, koliko ima djece, za ocjenu njegovog rada i da li ima odgovarajuću stručnu spremu. Okolnost da bi cijeli razgovor sa Komisijom trajao kratko, kako to iskazuje tužitelj ili da bi se radilo o zapošljavanju preko „veze“ kako navodi svjedok CJ ostaju nerelevantne procjene, koje nemaju uporište u provedenim dokazima;

-da poslovi Voditelja procesa nakon utvrđivanja kolektivnog viška radnika tijekom 2022. više ne postoje, odnosno da su sami poslovi tog radnog mjesta izmijenjeni odnosno dopunjeni i obavljaju se pod drugim nazivom radnog mjesta. Tako iz iskaza svjedoka JJ slijedi da raniji Voditelj procesa i sada Voditelj procesa obrade voda 2, dijele aktivnosti na postrojenjima za obradu voda, ali je značajno proširenje u pogledu nadzora konzerviranih postrojenja, što uključuje redoviti, u više navrata u istoj smjeni, obilazak konzerviranih postrojenja, što uključuje na postrojenju KP6 i KP7, 18 sekcija. Te sekcije treba provjeriti, nadzirati obilaskom. Ta su postrojenja pod dušikom, koji se prati, a istog je potrebno nadopunjavati, pri čemu radnik mora biti upoznat s linijom ili dijelom sekcije koje je potrebno puniti i načina na koji se puni. Nadalje da se u smjeni evidentiraju po obilascima neka oštećenja koja su bitna za daljnju sigurnost tog postrojenja te radnik obilazi i ima obvezu nadzora hidrantske mreže i kanalizacijskog sustava. Osim evidencije ima obvezu prijave kvara a osim toga pri radovima na konzerviranim postrojenjima, Voditelj procesa za obradu voda 2, izdaje dozvole za rad izvođačima i osigurava uvjete za provedbu nekih aktivnosti u odnosu na to konzervirano postrojenje. Svjedok LJ, također potvrđuje da su se poslovi Voditelja procesa promijenili i da su opsežniji i odgovorniji, jer dok su obavljali ove poslove ranije obrađivali su procesnu i oborinsku vodu, što znači da su radili uzorke analize vode, održavali su nivoe u kompletnoj kanalizaciji za cijelu rafineriju, pisali elektronske dozvole za pogon. Danas osim pobrojanih poslova, isti obuhvaćaju i pisanje elektronskih dozvola za kompletnu rafineriju Sisak, dakle za sve radove, te paze na pogon dušika na pogonima označenim kao KP6 i KP7, koje poslove tužitelj nije obavljao. Iz iskaza svjedoka CJ slijedi da sada obavlja i kontrolu i pregled KP6 postrojenja (proizvodnja nafte), što je konzervirano postrojenje koje je u hladnom pogonu i konzervirano je da ne hrđa a posao se odnosi na dopunjavanje dušikom i provjeravanje da li negdje curi. Okolnost da bi te poslove oko KP6 postrojenja uglavnom obavljali pomoćnici, kako to svjedok iskazuje, ne umanjuje odgovornost Voditelja procesa obrade voda 2 za obavljanje ovih poslova niti iste oslobađa ovih radnih zadataka. Osobito jer iz iskaza svjedoka LJ jasno proizlazi da drže pogone KP6 i KP7 koji su pod dušikom i održavaju tlak u cjevovodima, putem monitora te osobnim obilaskom postrojenja a ima i pomoćnika koji radi po zadacima koje mu zadaje. Iz iskaza tužitelja slijedi da je kao Voditelj procesa obavljao poslove koji su se odnosili na obradu i kontrolu vode koja se iz pogona otpuštala u rijeku Savu, pa je njegov zadatak bio osigurati da voda bude ispravna i da kemijski sastav po parametrima bude točan. Rezimirajući sve iskaze svjedoka i iskaz tužitelja, valja zaključiti da tužitelj kao Voditelj procesa, nije obavljao poslove nadzora konzerviranih postrojenja niti nadopunjavanja istih dušikom, niti je imao obvezu nadzora hidrantske mreže i kanalizacijskog sustava, a osobito ne izdavanje dozvola za rad izvođačima na nivou Rafinerije nafte Sisak. Svi poslovi kako su ih pobrojali svjedoci odgovaraju i opisu radnog mjesta Voditelja procesa obrade voda 2 (strana 39 spisa).

8. S obzirom da je radno mjesto Voditelja procesa ukinuto, činjenice da su se raniji poslovi koje je tužitelj obavljao nastavili obavljati i uz druge poslove koje tužitelj nije obavljao, sve na radnom mjestu Voditelj procesa obrade voda 2, to poslovi Voditelja procesa više ne egzistiraju na način kako ih je tužitelj obavljao. Tuženik nema obvezu primijeniti zakonske i dodatne kriterije, sukladno odredbi čl. 115.st.2.ZR-a, jer su svi radnici na poslovima Voditelja procesa uvršteni u kolektivni višak, pa nije došlo do smanjenja broja izvršitelja radnog mjesta, već do ukidanja istoga. U odnosu na okolnost da je u pogledu svih radnika, koji su obavljali poslove Voditelja procesa, pa tako i tužitelja, tuženik imao mogućnost ponuditi im poslove Voditelja procesa obrade voda 2, valja ukazati da se ne radi o istim poslovima, pa je na procjeni poslodavca ostalo da na temelju razgovora s radnicima ocijeni koji radnik ispunjava uvjete za rad na tom radnom mjestu i takvom radniku ponudi novi ugovor o radu i to sasvim neovisno od činjenice koje poslove je radnik do tada obavljao. Pri tome je za ukazati da sukladno odredbi čl. 115.ZR-a, nema obveze da poslodavac ponudi radniku obavljanje drugih poslova.

9. Stoga je valjalo odbiti zahtjev tužitelja za utvrđenjem nedopuštenosti Odluke o otkazu, primjenom odredbe čl. 115. st. 1. t. 1. ZR-a. S obzirom da je Odluka o otkazu dopuštena, nije sukladno čl. 124. st. 1. ZR-a bilo uvjeta za vraćanje tužitelja na rad, pa je i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo odbiti. Stoga je odlučeno kao pod točkom I. izreke presude.

10. Odredbom čl. 121. ZR-a propisano je u st. 1. i 2. da otkazni rok počinje teći od dana dostave otkaza ugovora o radu, a iznimno od stavka 1. ovoga članka, otkazni rok radniku koji je u vrijeme dostave odluke o otkazu privremeno nesposoban za rad počinje teći od dana prestanka njegove privremene nesposobnosti za rad. Spisu ne prileže dokazi da je tužitelj u vrijeme dostave otkaza bio privremeno nesposoban za rad, stoga nema uvjeta za drugačiju primjenu ove odredbe, osim u smislu da je otkazni rok tužitelju počeo teći od dana primitka otkaza, a okolnost da li je tužitelj nakon toga bio privremeno nesposoban za rad, nije relevantna, kraj činjenice da je u odluci o otkazu samo utvrđeno od kada tužitelju teče otkazni rok, pri čemu ne postoji obveza poslodavca da odredi sve one razloge iz kojih se tijek otkaznog roka prekida.

11. Preostalu dokumentaciju u spisu, a niti navode stranaka i druge dokaze, sud ne nalazi potrebnim posebno obrazlagati, a niti provoditi, kraj utvrđenog činjeničnog stanja na temelju opisanih dokaza u obrazloženju ove odluke. Valja dodati da ukoliko je došlo do usklađivanja uputa za rad sa novom sistematizacijom, valja prihvatiti i da je došlo do pogrešnog unosa radnog mjesta u te upute, pa je logično i opravdano prihvatiti iskaz svjedoka JJ, da je upute i dokumente trebalo prilagoditi novoj organizaciji do kraja 2022., stoga da je moguće pogrešno označavanje naziva radnih mjesta.

12. Budući da je tužitelj Odluku o otkazu zaprimio 15.12.2023., kako je na istoj notirano, te je Zahtjev za zaštitu prava tuženiku poslao preporučeno poštom 29.12.2023., a tuženik ga je zaprimio 08.01.2024., kako slijedi iz povratnice, te je tužba podnesena 29.01.2024., to je tužitelj postupio sukladno čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17. i 98/19.).

13. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 88/22 i 114/22), te je tuženiku sukladno Tbr.7.t.2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, priznata jednokratna nagrada za zastupanje tijekom prvostupanjskog postupka u visini od 250 bodova, koja obuhvaća četiri radnje i to: sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 06.06.2024, te za zastupanje na ročištima: 07.06.2024. i 13.09.2024. Tuženiku je nadalje priznat trošak za zastupanje na ročištima: 05.12.2024. i 12.02.2025., za svako u visini od 50 bodova. Sveukupno je tuženiku priznato 350 bodova, odnosno 700,00 eura parničnog troška, a uvećano za PDV 175,00 eura, trošak je priznat i dosuđen u visini od 875,00 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

14. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izrekama presude.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

SUDAC:

Marina Braje Meznarić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tuženika