REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 73 P-5414/2024-82.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Ani Lovrinov, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vlatka Cvok, odvjetnica iz Zagreba, protiv tuženice BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Zvonimir Barun, odvjetnik iz Zagreba, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 18. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Vlatke Cvok, odvjetnice, tuženice osobno i punomoćnika tuženice Zvonimira Baruna, odvjetnika, dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je temeljem izvršene fizičke diobe između HR, pravnog prednika tužitelja JR iz [adresa] i DR, pravnog prednika tužene BR iz [adresa], koja je provedena 1965. godine u odnosu na nekretninu upisanu u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zemljišnoknjižne čestice 7811/6 sa 918 m2 ili 255,2 čhv, sada sa izmijenjenom površinom od 923 m2, na način da je temeljem ove diobe SR, a slijedom njega i tužitelj RR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) stekao isključivo pravo vlasništva i posjed dijela zemljišnoknjižne čestice 7811/6 i to u površini od 447 m2, a koji dio ove zk. čestice odgovara novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 153 m2 i novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 294 m2, a koje obje imaju površinu od ukupno 447 m2 i upisane su u PI-1381 k. o. [katastarska općina], dok je preostali dio zk. čestice 7811/6 u površini od 476 m2, na kojem je izgrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] i koji se dio nalazi ispod zgrade i služi za redovnu potrebu zgrade, a odgovara novoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u PI-4512, ostao u suvlasništvu pravnih sljednika djelbenika i to JR i BR svakog u ½ dijela.

II. Temeljem diobe pod točkom I. ove presude, tužena BR iz [adresa] dužna je trpjeti da se navedena fizička dioba provede u zemljišnim knjigama i to na način

- da se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] na zemljišnoknjižnoj čestici br. 7811/6 upisanoj u ovom zk. ulošku kao zk. tijelo AI (jedan), u naravi dvorište u [adresa], ukupne površine 923 m2 u dijelu od 447/923, a koji dio odgovara katastarskim česticama [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanim u PI-1381 k. o. [katastarska općina], uknjiži pravo vlasništva na ime i za korist tužitelja JR iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i to u 1/1 dijela, a istovremeno da na preostalom dijelu zemljišnoknjižne čestice br. 7811/6 k. o. [katastarska općina] i to u 476/923 dijela, zajedno sa na tom dijelu izgrađenom obiteljskom stambenog zgradom u [adresa], a koji dio sada odgovara novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u PI-4512 k. o. [katastarska općina], ostane upisano suvlasništvo tužitelja JR i tužene BR i to svakome u ½ dijela, te da se u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] osnuje poduložak u koji će se izvršiti prijenos upisa navedene zgrade i to na ime tužitelja i tužene na jednake dijelove, a sve temeljem ove presude u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

III. Tužena je dužna naknaditi tužitelju prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom prema čl. 29 ZOO-a tekućom od dana presude do isplate, a sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe."

II. Nalaže se tužitelju ŽR da naknadi tuženici BR trošak parničnog postupka u iznosu od 8.031,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope odnosno stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom iznosu od 1.500,00 EUR, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužbom od 26. siječnja 2009. pravna prednica tužitelja TR navodi kako su ona i tuženica upisane kao suvlasnice svaka u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od zemljišnoknjižne čestice 7811/6 sa 918 m2 ili 255,2 čhv. Fizička dioba provedena je još 1965. pa konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 22. travnja 2015. predlaže da sud utvrdi da je temeljem izvršene fizičke diobe između HR i DR, pravnog prednika tuženice, koja je provedena 1965. SR stekao isključivo pravo vlasništva i posjed dijela zemljišnoknjižne čestice 7811/6 i to u površini od 447 m2, a koji dio ove zk. čestice odgovara novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 153 m2 i novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 294 m2, a koje obje imaju površinu od ukupno 447 m2 i upisane su u PI-1381 k. o. [katastarska općina], dok je preostali dio zk. čestice 7811/6 u površini od 476 m2, na kojem je izgrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] i koji se dio nalazi ispod zgrade i služi za redovnu potrebu zgrade, a odgovara novoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u PI-4512, ostao u suvlasništvu pravnih slijednika djelbenika i to JR i BR svakog u ½ dijela te je tuženica dužna trpjeti takav upis u zemljišne knjige, sve uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženica se u odgovoru na tužbu protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti.

3. Presudom ovog suda od 5. ožujka 2010. usvojen je tužbeni zahtjev, a navedena presuda je ukinuta rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-4794/10 od 29. studenog 2011. i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

4. Rješenjem od 31. ožujka 2015. utvrđen je prekid postupka jer je tužiteljica TR preminula, a rješenjem od 4. studenog 2020. pozvan je njezin nasljednik ŽR preuzeti postupak u ovoj pravnoj stvari. Rješenjem od 4. veljače 2021. odbijen je prijedlog tužitelja da u parnicu stupi novi tužitelj RR.

5. Presudom i rješenjem ovog suda od 18. veljače 2022. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je zatraženo da je tuženica dužna trpjeti da se navedena fizička dioba provede u zemljišnim knjigama, dok je odbačena tužba u dijelu u kojem tužitelj predlaže da se utvrdi da je temeljem izvršene fizičke diobe njegov pravni prednik SR, a potom i RR stekao isključivo pravo vlasništva i posjed dijela zemljišnoknjižne čestice 7811/6 i to u površini od 447 m2.

6. Navedena presuda i rješenje ukinuta je rješenjem Županijskog suda u Zagrebu posl. broj Gž-2895/2022 od 9. srpnja 2024. i predmet je vraćen na ponovno suđenje.

7. U ponovljenom postupku na ročištu za glavnu raspravu 18. veljače 2025. parnične stranke nisu predložile izvođenje nikakvih novih dokaza, niti su iznijele nikakve nove navode u odnosu na već ranije provedeni postupak.

8. Na navedenom ročištu je dopuštena preinaka tužbe sukladno podnesku tužitelja od 22. travnja 2015.

9. Tijekom dokaznog postupka sud je proveo sve po strankama predložene dokaze. Izvršen je uvid u z.k. izvadak za z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 6, 23-26, 133-137, 140,147-148, 176-181, 201-203 spisa), prijepise posjedovnih listova (list 7-10 spisa), rješenje posl. broj R1-1971/78 (list 28-29 spisa), ugovor o zamjeni stanova (list 36-37, 45-46 spisa), privremeni ugovor o zamjeni kuća (list 40-44 spisa), rješenje Gradskog zavoda za katastar od 26.4.2000. (list 47-48 spisa), fotografije (list 49-50, 60, 72-75 spisa), zapisnik o pruženoj intervenciji (list 61 spisa), dopis Uprave za inspekcijske poslove (list 62 spisa), ugovor o darovanju od 5.7.2002. (list 79-81 spisa), ugovor o darovanju od 24.3.2011. (list 113-115 spisa), rješenje ovog suda posl. broj Z- 52037/12 od 30.11.2012. (list 131-132 spisa), rješenje ovog suda posl. broj Z- 25185/11 od 26.5.2011. (list 174-175 spisa), saslušani su svjedok ĆR (list 17-18 spisa), sada tužitelj, a tada svjedok ŽR (list 18-19 spisa), tužiteljica TR (list 33, 126 spisa), tuženica BR (list 33-34, 127 spisa), svjedoci IR (list 51-52 spisa), ČR (list 52-53 spisa), ĐR (list 53 spisa), ZR (list 53-54 spisa), UR (list 54 spisa), LR (list 54 spisa) i proveden je očevid na licu mjesta (list 66-68 spisa).

10. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP), ovaj sud je utvrdio da tužbeni zahtjev neosnovan.

11. Točkom I. tužbenog zahtjeva tužitelj predlaže da sud utvrdi da je temeljem izvršene fizičke diobe između HR i DR, pravnog prednika tuženice, koja je provedena 1965. SR stekao isključivo pravo vlasništva i posjed dijela zemljišnoknjižne čestice 7811/6 i to u površini od 447 m2, a koji dio ove zk. čestice odgovara novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 153 m2 i novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 294 m2, a koje obje imaju površinu od ukupno 447 m2 i upisane su u PI-1381 k. o. [katastarska općina], dok je preostali dio zk. čestice 7811/6 u površini od 476 m2, na kojem je izgrađena obiteljska stambena zgrada u [adresa] i koji se dio nalazi ispod zgrade i služi za redovnu potrebu zgrade, a odgovara novoj katastarskoj čestici [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanoj u PI-4512, ostao u suvlasništvu pravnih slijednika sljedbenika i to JR i BR svakog u ½ dijela.

12. Prihvaćajući pravno shvaćanje drugostupanjskog suda da se konkretnim tužbenim zahtjevom traži utvrđenje prava odnosno pravnog odnosa – prava vlasništva ističe se sljedeće: temeljem odredbe čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06 i 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst, 94/17 i 52/25, u daljnjem tekstu: ZVDSP) pravo vlasništva može se steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.

13. Budući tužbeni zahtjev glasi na utvrđenje da je temeljem izvršene fizičke diobe između HR i DR, pravnog prednika tuženice, koja je provedena 1965. pravni prednik SR stekao isključivo pravo vlasništva i posjed dijela zemljišnoknjižne čestice 7811/6 i to u površini od 447 m2 – takvo stjecanje je stjecanje temeljem pravnog posla – dogovora oko fizičke diobe nekretnine između Šemnički Tome i Justament Emanuela 1965.

14. Budući 1965. još nije stupio na snagu Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZOVO) na navedeni pravni odnos primjenjuju se pravna pravila Općeg građanskog zakonika (u daljnjem tekstu: OGZ), a na temelju Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Službeni list FNRJ" br. 86/46).

15. Sukladno pravnom pravilu § 361. ako stvar kakva, koja je još nerazdijeljena, prinadleži u isto vrijeme nekolicini osoba; tad postaje vlasnost zajednička. Glede svekolike stvari suvlasnici smatraju se kao jedna jedina osoba; ali ako su svakome od njih određeni nekoji stanoviti, premda nerazlučeni dijelovi, tad svaki suvlasnik ima potpunu vlasnost dijela svojeg. SR i ĆR su nesporno bili suvlasnici zgrade izgrađene na z. k. č. [katastarska čestica] k.o.

Grad Zagreb.

16. Međutim, iz zemljišnoknjižnog izvatka za predmetnu nekretninu (list 6 spisa) proizlazi da je z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi dvorište u [adresa] površine 255,2 hvati odnosno 918 m2 upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao z.k. tijelo AI (jedan) 1965. bila upisana kao društveno vlasništvo te je pod brojem Z-7181/65 bilo uknjiženo pravo korištenja dijela z. k. č. [katastarska čestica] koje se nalazi pod zgradom i koje služi za redovnu uporabu zgrade u korist vlasnika iste koja je upisana kao z.k. tijelo AII (dva) – obiteljska stambena zgrada u [adresa], sagrađena na dijelu čkbr. [katastarska čestica] – dok na tom zemljištu postoji zgrada. Suvlasnici te zgrade upisane kao z.k. tijelo AII (dva) su prema stanju na dan 20.1.2021. (list 201 spisa) upisani RR i BR svaki u ½ dijela, dok je z.k. tijelo AI (jedan) dvorište [adresa] (sada izmijenjene površine od 923 m2) i dalje upisano kao društveno vlasništvo sa zabilježbom pod brojem Z-7181/65.

17. Temeljem odredbe čl. 360. st. 1. ZVDSP-a pravo upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na stvari u društvenom vlasništvu postalo je pretvorbom nositelja toga prava – pravo vlasništva one osobe koja je pretvorbom postala sveopći pravni sljednik dotadašnjega nositelja prava upravljanja, odnosno korištenja i raspolaganja na toj stvari, ako je stvar sposobna biti predmetom prava vlasništva; osim ako posebnim zakonom nije određeno drukčije.

18. Iz povijesnog izvatka za predmetnu nekretninu (list 23-26 spisa) utvrđeno je da je opisano pravo korištenja dijela z. k. č. [katastarska čestica] koje se nalazi pod zgradom i koje služi za redovnu uporabu zgrade vlasnicima zgrade bilo dodijeljeno temeljem čl. 37. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (SL br. 52/1958, 3/1959, 24/1959, 24/1961, 1/1963, u daljnjem tekstu: ZNNGGZ). Nadalje, u korist ĆR i SR bilo je upisano i pravo korištenja preostalog dijela z. k. č. [katastarska čestica] upisane u A (I) jedan dok nadležni organ ne donese rješenja o predaji zemljišta u posjed općini ili drugoj osobi, a temeljem čl. 38. i 39. ZNNGGZ-a.

19. Odredba čl. 38. st. 1. i 2. ZNNGGZ-a propisuje da građevinsko neizgrađeno zemljište koje je nacionalizirano ostaje u posjedu prijašnjeg vlasnika sve dok ga on na osnovu rješenja općinskog narodnog odbora ne preda u posjed općini ili drugoj osobi, radi izgradnje zgrade ili drugog objekta ili radi izvođenja drugih radova, a predaja zemljišta u posjed općini ili drugom korisniku ne može se izvršiti prije nego što je korisniku to potrebno radi izvođenja građevinskih ili drugih radova kojima se zemljište privodi namijenjenoj svrsi. Nadalje, temeljem čl. 39. st. 1. ZNNGGZ-a prijašnji vlasnik nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta ima pravo to zemljište zajedno sa trajnim zasadima na njemu, sve dok je u njegovom posjedu, besplatno koristiti ili za to vrijeme drugome dati na korištenje uz naknadu ili bez naknade, suglasno postojećim propisima o zakupu poljoprivrednog zemljišta. Iz obaveznog tumačenja čl. 39. st. 1. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (24/59) objavljenog 17.6.1959., na snazi od 9.6.1959. proizlazi da odredbu čl. 39. st. 1. spomenutog zakona treba tako shvatiti da prijašnji vlasnik nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta može to zemljište dati drugome na privremeno korištenje uz naknadu ili bez naknade, suglasno postojećim propisima o zakupu poljoprivrednog zemljišta, zadržavajući na njemu pravo korištenja koje po zakonu ima, kao i da može to pravo korištenja trajno prenijeti na drugoga, uz naknadu ili bez naknade. U ovom posljednjem slučaju, prava i obaveze koje je na osnovu Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta imao prijašnji vlasnik u pogledu nacionaliziranog građevinskog neizgrađenog zemljišta prelaze na osobu na koju je prenio svoje pravo korištenja na tom zemljištu, ako je ovaj prijenos zabilježen u zemljišnim knjigama.

20. Dakle, preostali dio z. k. č. [katastarska čestica], a koji je bio nacionaliziran su SR i ĆR bili ovlašteni koristiti temeljem čl. 38. i 39. ZNNZGZ-a te je taj dio nekretnine ostao u njihovom posjedu.

21. Temeljem čl. 2. st. 1. toč. 11. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine ("Narodne novine" 92/96, 92/99, 39/99, 42/99, 43/00, 131/00, 27/01, 34/01, 65/01, 118/01, 80/02, 81/02 i 98/19, u daljnjem tekstu: Zakon o naknadi) prijašnjem vlasniku utvrduje se pravo na naknadu za imovinu oduzetu na teritoriju Republike Hrvatske na temelju propisa kao što su: Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i gradevinskog zemljišta ("Službeni list FNRJ", br. 52/58.). Temeljem odredbe čl. 16. st. 1. Zakona o naknadi prijašnjem vlasniku, odnosno osobi na koju je prijašnji vlasnik prenio svoje pravo daje se u vlasništvo neizgradeno građevinsko zemljište koje je u društveno vlasništvo preneseno na temelju propisa iz članka 2. te akata i načina propisanih čl. 3. tog Zakona, a koje pravomoćnim aktom nadležnoga tijela nije oduzeto iz posjeda prijašnjih vlasnika ili osobe na koju je svoje pravo prenio prijašnji vlasnik u skladu sa posebnim zakonom.

22. Da bi prednik tužitelja valjano mogao steći pravo korištenja na predmetnoj nekretnini, na njega je svoje pravo korištenja trebao prenijeti ĆR i takav prijenos je sukladno čl. 39. st. 1. ZNNZGZ-a trebao biti zabilježen u zemljišnim knjigama.

23. Iz suglasnih iskaza svjedoka ĆR, tužitelja ŽR tada saslušanog kao svjedoka i prednice tužitelja TR proizlazi da je ĆR dio zemljišta - voćnjak i vinograd 1965. dao sestri TR i šogoru SR da koriste to zemljište, ali nisu o tome sastavili pisani ugovor, a da je kad je predniku tuženice IR prodavao svoj dio kuće izričito je naglasio da je voćnjak i vinograd dao sestri i šogoru i da su oni isključivo u posjedu tog dijela nekretnine. Da samo prednica tužitelja i tužitelj koriste to zemljište iskazivao je i svjedok ZR. Suprotno suglasno iskazuju tuženica BR, svjedoci IR, ČR i ĐR koji navode da je IR izvršio zamjenu stana sa ĆR za kuću koja je na čestici koja je predmet spora i kojom prilikom je uveden u posjed i spornog voćnjaka i vinograda te od 1975. koristi taj dio nekretnine. Svjedokinja PR je iskazivala sa je na tom spornom dijelu čestice viđala i tužitelja i tuženicu, dok je svjedok LR iskazivao da je dolazio kod supruga tuženice i da su znali sjesti u voćnjak i vinograd. Na očevidu održanom 11. prosinca 2009. utvrđeno je da se predmetnoj nekretnini može pristupiti i sa terase tužitelja i tuženice.

24. Ovaj sud ne vjeruje iskazima svjedoka ĆR, tužitelja ŽR i prednice tužitelja jer je njihov iskaz nelogičan, neživotan i isključivo usmjeren ka poboljšanju procesne pozicije tužitelja u ovom postupku. Naime, u trenutku sklapanja ugovora o zamjeni nekretnina navedeno zemljište je bilo društveno vlasništvo koji su prijašnji vlasnici bili ovlašteni koristiti. Sama činjenica što se u nadopuni privremenog ugovora od 30.6.1975. u čl. 13. navodi da će kod eventualne prodaje zemljišta (voćnjak i vinograd) koji se nalazi neposredno iznad kuće prvenstveno kupovina ponuditi obitelji IR upravo ukazuje da ĆR nije raspolagao tim zemljištem 1965. u korist prednika tužitelja, a u vrijeme sklapanja ugovora sa IR nije bio ovlašten prodavati to zemljište jer je isto bilo nacionalizirano i u društvenom vlasništvu te se u slučaju mogućnosti prodaje obvezao isto prvo ponuditi obitelji IR. Sud vjeruje iskazima tuženice te svjedoka IR, ČR i ĐR koji su svi iskazivali da su koristili taj dio nekretnine otkad su stupili u posjed kuće, a kojima ovaj sud vjeruje jer su iskazivali logično, životno i uvjerljivo te međusobno suglasno i suglasno sa ostalim provedenim dokazima u spisu. Nadalje, svjedokinja PR, a koja nije neposredno zainteresirana za ishod ovog spora i uspjeh bilo koje od stranaka je iskazala da je vidjela i tužitelja i tuženicu u tom spornom dijelu nekretnine te joj ovaj sud vjeruje jer je njezin iskaz logičan i životan. Sud vjeruje i iskazu svjedoka LR jer je u bitnom suglasan sa ostalim iskazima kojima sud vjeruje. Sud ne vjeruje iskazu svjedoka MR jer je isti neživotan i suprotan ostalim iskazima kojima sud vjeruje. I na samom očevidu je utvrđeno da se do sporne nekretnine može pristupiti i sa terase tužitelja i sa terase tuženika, a što također potvrđuje istinitost iskaza svjedoka i stranaka koji su iskazivali kako su obje stranke koristili predmetnu nekretninu, a ne isključivo tužitelj i njegova prednica.

25. Slijedom svega naprijed iznesenog, ovaj sud smatra da nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 39. ZNNZGZ-a odnosno da je ĆR na prednika tužitelja prenio svoje pravo korištenja nacionaliziranog dijela z. k. č. [katastarska čestica] i da nije došlo do fizičke diobe između SR i istog. Nadalje, tužitelj takvom diobom, da je doista provedena, ne bi mogao steći pravo vlasništva kako to potražuje tužbenim zahtjevom već samo pravo korištenja da je došlo do valjanog prijenosa tog prava, a s obzirom da niti ĆR tada nije bio vlasnik već samo korisnik pa polazeći od općeg načela prava da nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego što ga sam ima (Nemo plus iuris ad alium transferre potest quam ipse habet) ĆR nije imao ovlast prenijeti svoje pravo vlasništva cijele z. k. č. [katastarska čestica] na pravnog prednika tužitelja SR, niti je SR 1965. mogao steći pravo vlasništva jer se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu. Prednik tužitelja je mogao eventualno steći pravo korištenja koje bi se temeljem čl. 16. st. 1. Zakona o naknadi pretvorilo u pravo vlasništva, međutim, kao što je već ranije navedeno, prema mišljenju ovog suda, iz rezultata cjelokupnog provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je do takvog valjanog prijenosa prava korištenja došlo.

26. Ističe se također da je iz posjedovnih listova dostavljenih uz tužbu razvidno da su prednici stranaka SR i IR upisani kao posjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 476 m2 svaki u ½ dijela, a koja odgovara dijelu z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te su SR i ĆR upisani kao posjednici k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ukupne površine 447 m2 također upisani svaki u ½ dijela, a koje k.č. odgovaraju dijelu z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Dakle, SR i ĆR su i u katastru ostali upisani kao posjednici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela.

27. Pravni prednik tuženice IR je suvlasnički dio z.k. tijela AII (dva) stekao temeljem ugovora o zamjeni stanova od 1976. te se isti pod brojem Z- 10483/81 uknjižio kao vlasnik. Time je isti upisom u zemljišne knjige temeljem pravnog posla stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine ispunjavajući oba uvjeta za stjecanje prava vlasništva temeljem pravnog posla odnosno i titulus (valjani pravni posao) i modus (upis u zemljišne knjige), a koji uvjeti su bili propisani i pravnim pravilom paragrafa 431. OGZ-a važećim u vrijeme sklapanja ugovora (1976.) i čl. 33. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine" br. 53/91 i 91/92, u daljnjem tekstu: ZOVO) važećim u vrijeme upisa prava vlasništva prednika tuženice u zemljišne knjige (1981.), kao i čl. 119. st. 1. sada važećeg ZVDSP-a. Pritom je isti, a obzirom na upisani posjed svog prednika u katastru, pošteni posjednik u smislu pravnog pravila § 326. OZG-a i čl. 72. st. 2. i 3. ZOVO-a.

28. Budući tužbenim zahtjevom tužitelj traži da sud utvrdi da je upravo na temelju fizičke diobe 1965. prednik tužitelja SR, a sada RR stekao pravo vlasništva dijela zemljišnoknjižne čestice 7811/6 i to u površini od 447 m2, a koji dio ove zk. čestice odgovara novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 153 m2 i novoj katastarskoj čestici br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] površine 294 m2, a ovaj sud je utvrdio da ĆR nije na prednika tužitelja SR prenio svoje pravo korištenja dijela z. k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je bila upisana kao društveno vlasništvo pa da bi za posljedicu takvog raspolaganja prednik tužitelja SR mogao steći pravo vlasništva te čestice to je tužbeni zahtjev za utvrđenje prava vlasništva, a posljedično i tužbeni zahtjev u dijelu u kojem se predlaže da sud naloži tuženici da trpi upis prava vlasništva u zemljišne knjige odbijen kao neosnovan.

29. Pritom se ističe da u konkretnom slučaju tužitelj ŽR tužbom traži utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu u korist RR pa je tužbeni zahtjev neosnovan i zbog nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, jer isti nije ovlašten tražiti utvrđenje prava vlasništva i uknjižbu u korist treće osobe, već je takvu tužbu ovlaštena podnijeti samo osoba čije se utvrđenje prava vlasništva traži – u ovom konkretnom slučaju – RR.

30. Ostali priloženi i provedeni dokazi nisu posebno cijenjeni jer isti nisu odlučni za odluku u ovoj pravnoj stvari.

31. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

32. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka je odbijen jer isti nije uspio u sporu.

33. Tuženici je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s dostavljenim troškovnikom te prema vrijednosti predmeta spora (13.405,00 EUR=101.000,00 kn), a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/23, u daljnjem tekstu: OT), i to temeljem tbr. 52/3 OT koja propisuje da kada sud odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Tuženici je priznat trošak za sastav podnesaka od 6.3.2009. i 22.1.2010. po 250 bodova (tbr. 8/1), za sastav podneska od 19.9.2009. i 4.1.2021. po 50 bodova (tbr. 8/4), za sastav žalbe protiv presude 312,5 bodova (tbr. 10/1), za pristup na ročišta 21.5.2009., 7.9.2009., 22.10.2009., 18.2.2010., 24.10.2012., 14.12.2012., 9.12.2021. i 18.2.2025. po 250 bodova (tbr. 9/1), za pristup na očevid 11.12.2009. po 250 bodova (tbr. 9/7) te za pristup na ročište 18.3.2015. po 50 bodova (tbr. 9/5) odnosno sveukupno 3212,50 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR sukladno važećoj OT iznosi 6.425,00 EUR te što uvećano za 25% na ime PDV-a iznosi 8.031,25 EUR, na koji iznos su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZOO), a u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. ZPP-a.

34. Utužena vrijednost predmeta spora (101.000,00 kn) preračunata je u službenu valutu euro temeljem čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" br. 57/22 i 88/22).

35. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ana Lovrinov

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude i rješenja je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u četiri (4) istovjetna primjerka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženici po pun.