Republika Hrvatska

Općinski sud u Slavonskom Brodu

Trg pobjede 13

Slavonski Brod

Poslovni broj P-132/2021-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji Mirandi Gavrić Jularić, u pravnoj stvari tužiteljice JC, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Damiru Hećimoviću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Kmet, odvjetniku Slavonskog Broda, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 17. veljače 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" 1. Nalaže se tuženiku MC, vl. AUTOPRIJEVOZNIK MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neplaćene zakupnine isplati ukupni iznos od 17.917,47 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje na:

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. svibnja 2019.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. lipnja 2019.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. srpnja 2019.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. kolovoza 2019.

- iznos od 663,61 EUR kn teku od 1. rujna 2019.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. listopada 2019.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. studenog 2019.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. prosinca 2019.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. siječnja 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. veljače 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. ožujka 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. travnja 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. svibnja 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. lipnja 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. srpnja 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. kolovoza 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. rujna 2020

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. listopada 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. studenog 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. prosinca 2020.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. siječnja 2021.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. veljače 2021.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. ožujka 2021.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. travnja 2021.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. svibnja 2021.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. lipnja 2021.

- iznos od 663,61 EUR teku od 1. srpnja 2021. do isplate i to do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se dobije uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. godine po stopi zateznih kamata koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku MC, vl. AUTOPRIJEVOZNIK MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici JC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku MC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] plati trošak parničnog postupka u iznosu od 4.031,25 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, koja teče od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj navodi kako su ona kao zakupodavac i tuženik kao zakupoprimac sklopili ugovor o zakupu poslovnog prostora – hale u [adresa], za razdoblje od 1. siječnja 2019. do 31. prosinca 2023. te su istim ugovorom utvrdili visinu mjesečne zakupnine u iznosu od 5.000,00 kn. Tuženik je tužitelju djelomično ispunio svoje obveze proizašle iz ugovora o zakupu iz točke 1. tužbe i to na način da je tužitelju uplatio iznos zakupnine od 5.000,00 kn za mjesec srpanj, listopad, studeni i prosinac 2019. godine, 2.500,00 kn za mjesec svibanj 2019. godine te iznos od 5.000,00 kn za mjesec svibanj 2020. godine. Slijedom navedenog, budući da tuženik nije u cijelosti podmirio dospjela potraživanja na ime zakupnine, to tužitelj predlaže naslovnom sudu nakon provedenog postupka donijeti presudu kojom će naložit da tuženik plati iznos duga zakupnine od mjeseca svibnja 2019. do mjeseca ožujka 2021. od 17.917,47 EUR a koji iznos je konačno uređen tužbeni zahtjev podneskom od 10. rujna 2024. U podnesku od 16. ožujka 2021. tužitelj navodi kako je zakupodavac s tuženikom sklopio ugovor o zakupu početkom mjeseca listopada 2017. godine, od kada je tuženik u posjedu iste nekretnine.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, jer je smatra da nema nikakvih dugovanja po osnovi zakupnine. Ostatak duga je plaćen na ime uključenja električne energije u iznosu 7.762,50 kn, što je bila obveza zakupodavca i dostavlja uplatnica HEP, potvrde i ugovor o priključenju. Suprug tužiteljice također je dolazio kod tuženika i u više navrata na ruke primio veći dio zakupnine. Tuženik je prema njegovim riječima navedenu dokumentaciju predao punomoćniku tužiteljice nakon zaprimanja tužbe. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

3. Kako bi utvrdio odlučne činjenice sud je u dokaznom postupku izvršio uvid i pročitao porezno rješenje Ministarstva financija od 17. listopada 2019., raskid ugovora o najmu poslovnog prostora od 30. rujna 2019., izlist iz informacijskog sustava Porezne uprave od 5. listopada 2020., poziv na podmirenje duga od 28. srpnja 2020., izvadak o stanju i prometu računa kod Raiffeisen banka na ime MC na dan 10. kolovoz 2020., 8. svibnja 2020., 9. listopada 2020., 11. studeni 2020., 21. srpanj 2020., izvod po računu 3. listopada 2018., 3. rujan 2018., 20. kolovoz 2018., 21. srpanj 2018., 29. svibanj 2018., izvadak o stanju i prometu od prosinca 2019., 12. studeni 2019., 4. srpanj 2019., 1. listopada 2019., 22. veljače 2019., 7. ožujka 2019., 24. svibnja 2019., zapisnik o održanom pripremnom ročištu 10. ožujka 2022., preslik ugovora o zakupu poslovnog prostora od 1. listopada 2017., izvješće o raskidu ugovora od 12. studenog 2021., uplatnica HEP-u od 30. listopada 2018., detalji transakcija (str. 76-89. spisa), potvrda geodetske uprave Područnog ureda za katastar Slavonski Brod od 9. listopada 2018., ugovor o priključenju od 13. travnja 2018., zapisnik o održanoj glavnoj raspravi od 4. listopada 2020., zapisnik o održanoj glavnoj raspravi od 29. kolovoza 2023. te je saslušana tužiteljica, tuženik i svjedoci GC i HC.

4. Ocjenom provedenih dokaza i to kako svakog pojedinog, tako i u njihovoj međusobnoj svezi, sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan u cijelosti.

5. Tužiteljica je u svom iskazu u bitnome navela kako je sklopila Ugovor o najmu, to je hala u [adresa] u [adresa], ona je vlasnik te hale, zaključila je Ugovor s tuženikom 1. listopada 2017. Bilo je plaćano do svibnja 2019., onda je došlo do prekida plaćanja i u srpnju 2021. je raskinut Ugovor. Nakon podnošenja tužbe nije ništa naknadno plaćeno, navela je da je ona potpisala ugovor s tuženikom, a komunicirao je njen bivši suprug HC, a ne zna da li je njemu isplaćivano bilo što na ruke. Razvela se prije 18 godina, ima zajedničku djecu sa HC, nekretnina koja je iznajmljena, vodi se na majci tuženika, a bivši suprug joj je dao ovlast da iznajmi nekretninu. Nakon potpisivanjem ugovora više nije komunicirala s tuženikom. Kada je zaključila ugovor s tuženikom, u tom ugovoru je pisalo samo da je najamnina 5.000,00 kn mjesečno, nije pisalo ništa u vezi toga da bi tuženik trebao bilo što ulagati pa da će mu se to odbiti od najamnine, tako da nema saznanja da je tuženik platio bilo kakav priključak za struju, ona je imala račun na koji se trebala vršiti uplata, prema izvodima iz banke zna kada nije bila uplata, to je utužila, sve je uredno prijavila Poreznoj upravi.

6. Tuženik MC u svom iskazu u bitnom je naveo kako smatra da je u cijelosti platio dug u vezi zakupa, jer je bio ostao bez struje 5 mjeseci, a HC mu je rekao da to riješi i da će mu biti odbijeno od zakupnine. U tih 5 mjeseci je koristio agregat da bi mogao koristiti taj prostor. HC je rekao da mu je samo bitno da ne ode iz tog prostora, da će mu sve što uloži biti odbijeno od zakupnine. Plaćao je gotovinom uplatom na račun, a više puta je davao novac HC. Naveo je da nije ugovor o najmu zaključio sa HC, jer je HC u to vrijeme bio blokiran. Kada je dolazio, HC je uvijek tražio novce, on mu je novac i davao i samo s njim je komunicirao u vezi najma hale, a on mu je rekao da je potpisnik ugovora njegova bivša supruga.

7. Svjedok GC u svom iskazu u bitnom je naveo da je on sin tuženika i zna da je otac preuzeo poslovni prostor 2017. i sve je dogovarao sa HC i dogovorena je mjesečna zakupnina od 5.000,00 kn da se isplaćuje na račun, a on ne zna na čiji račun, da li je to bila majka ili bivša supruga HC. Događalo se da je HC dolazio iz Njemačke i u više navrata tražio isplatu na ruke, ukupno 12 puta mu je isplaćeno na ruke. HC je rekao da je blokiran, da mu treba novac da bi mogao isplatiti uzdržavanje za djecu. Upoznat je sa svim detaljima oko toga, jer s ocem živi u zajedničkom domaćinstvu. Bilo je problema sa strujom od studenog do veljače, 3 mjeseca su bili u tom prostoru bez struje. HC je rekao da za ta tri mjeseca ne moraju platiti zakupninu, bilo mu je samo bitno da otac ostane u tom poslovnom prostoru. 2,5 godine su bili u zakupu, misli da je napušteno 2019., a ne zna s kojim datumom je raskinut ugovor o zakupu. Zna da je njegov otac isplaćivao zakupninu na ruke HC jer bi tada išao s ocem kada bi vršio isplatu. To je bilo uglavnom u skladištu, nekada su davali ratu, nekada dvije. Nisu tražili nikakvu potvrdu, u interesu je svima bilo da budu u tom objektu. Nije mu poznato da je njegov otac ostao dužan za taj poslovni prostor, da su bili dužni, vlasnik poslovnog prostora bi ih istjerao, a to mu nije bilo u interesu.

8. Svjedok HC u svom iskazu u bitnome je naveo kako njemu tuženik osobno nikada nije ništa isplatio na ruke, u vezi zakupnine poslovnog prostora i nije rekao tuženiku da će biti oslobođen plaćanja zakupnine za vrijeme kada isti nije bio u mogućnosti koristiti električnu energiju. Tužiteljica je njegova bivša supruga, novac od zakupnine je bio namijenjen za uzdržavanje mldb. djece. Ne sjeća se kada je točno sklopljen ugovor, tuženik je u tom prostoru bio 5 godina, a prošle godine ili možda ove, prodan je taj prostor. Ugovor je potpisala NC, njegova bivša supruga, tuženik je uzeo oba primjerka ugovora. To je novac bio isključivo za uzdržavanje djece, jer je ono osobno imao firmu koja je 2008. propala, imao je dugove i bio u blokadi, pa je na taj način htio riješiti pitanje uzdržavanja djece. Majka je bila vlasnice nekretnine, a ugovor nije zaključen s majkom nego s tužiteljicom jer je njegova majka bila njemu mjenični jamac u firmi i došao je u tešku situaciju. Morao je platiti porez, a nije dobivao zakupninu. Ne zna točno kada je MC napustio taj prostor, nije mu se javio. Nije točno da je ugovor raskinut dvije godine poslije nego što je MC napustio taj prostor. Pričao je s NC u vezi dugova, spominjala je nešto i struju, ali tuženik mu nikada nije dostavio niti jedan račun u vezi popravka struje u poslovnom prostoru. Nakon što su utvrdili da je tuženik otišao iz prostora, razgovarao je s NC da raskine ugovor s njim i NC je bila u Poreznoj upravi, ne može se ugovora raskinuti unazad, a obveznici su plaćanja poreza, to je bilo jedno dva mjeseca nakon što je tuženik napustio poslovni prostor.

9. Uvidom u Ugovor o zakupu poslovnog prostora utvrđeno je da je isti sklopljen dana 1. listopada 2017. godine i to između zakupodavca JC i zakupnika MC, vlasnika obrta [obrt] i to za zakup poslovnog prostora u [adresa], a koji se sastoji od poslovnog prostora (skladišta). Iz čl. IV navedenog ugovora utvrđeno je da je isti sklopljen na određeno vrijeme od 1. listopada 2017. do 30. listopada 2017.

10. U konkretnom slučaju sud je primijenio materijalno pravo i to odredbe Zakona o zakupu i kupoprodaji poslovnoga prostora ("Narodne novine" br. 125/11., 64/15., 112/18., 123/24. dalje u tekstu: ZZKPP) koji propisuje da se zakup poslovnoga prostora zasniva ugovorom o zakupu, a u čl. 4. st. 3. i 4. navedeno je da Ugovor o zakupu poslovnoga prostora mora biti sastavljen u pisanom obliku, a Ugovor o zakupu sklopljen protivno odredbi stavka 2. i 3. ovoga članka je ništetan.

11. Naime, i u ugovoru je navedeno da se isti sklapa na temelju navedenog zakona, a odredbe zakona o načinu sklapanja ugovora su jasne, kao i posljedice nepoštovanja odredbi. Naime, iako je u navedenom čl. IV Ugovora navedeno da postoji mogućnost produženja ugovora, tužitelj nije dokazao da je osim ovog ugovora postojao neki drugi ugovor koji bi sklopio s tuženikom. Naime, iako je tuženik nastavio koristiti poslovni prostor, sama činjenica korištenja predmetnog poslovnog prostora od strane tuženika u smislu gore navedenih odredaba ZZKPP-a, ne može zamijeniti zakonom propisani oblik za sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora. Slijedom navedenih odredaba ZZKPP-a ugovor o zakupu poslovnog prostora ne može se sklopiti usmeno nakon isteka ugovora na određeno vrijeme. Odredba čl. 546. ZOO-a o eventualnom prešutnom obnavljanju ugovora o zakupu ne može se ni u kojem slučaju primijeniti u konkretnom slučaju zbog izričitih odredbi ZZKPP-a kojima je propisano da ugovor o zakupu mora biti sklopljen u pisanom obliku te su propisane i posljedice sklapanja ugovora koji nije sklopljen u pisanom obliku, a to je ništetnost takvog ugovora. Navedene odredbe su lex specialis u odnosu na ZOO. Navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnoj sudskoj praksi, pa tako i primjerice u odluci Visokog trgovačkog suda broj: Pž-4157/2021-2 od 11. listopada 2022. i Pž- 2894/2021-2 od 28. rujna 2022.

12. Nadalje, pored oblika ugovora, koji nije sklopljen sukladno odredbama zakona koji uređuje sklapanje ugovora o zakupu poslovnog prostora, u postupku je utvrđeno kako zakupodavac JC nije vlasnica nekretnine koju je dala u zakup niti je dostavila dokaz u spis o tome da ima ovlaštenje od vlasnice nekretnine za sklapanje predmetnog ugovora o zakupu. Nadalje, kako proizlazi iz iskaza svjedoka HC, kao i same tužiteljice ona nije vlasnica navedene nekretnine, već je vlasnica majka HC, a ugovor je sklopila tužiteljica jer je HC bio blokiran. Iako tuženik nije prigovarao navedenom, sud po službenoj dužnosti utvrđuje da li je ugovor sklopljen sukladno pozitivnim propisima, da bi isti bio valjan i da bi utvrdio da po istome stranke nisu postupale, kako bi utvrdio da bi temeljem tog ugovora nastao određeni pravni odnos čije ispunjenje se ostvaruje u postupku pred sudom. Da bi ugovor bio valjan, mora ispunjavati između ostalog i određene pretpostavke u pogledu osobe i ovlaštenika za sklapanje ugovora.

13. Sukladno čl. 322. Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23. dalje u tekstu: ZOO) Ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, a sukladno čl. 327 ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba. Kako je sud utvrdio da je ugovor o zakupu ništetan jer nije sklopljen u skladu sa ZZKPP-a, slijedom toga je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa zakupnine.

14. Kako je utvrđeno da je ugovor sklopljen protivno odredbi ZZKPP-a, tj. nije sklopljen u propisanom zakonskom obliku, te je stoga ništetan, ovaj sud nije dalje vršio ocjenu ostalih dokaza radi utvrđivanja visine dugovanja. Zbog navedenog je i odbijen u konačnici dokazni prijedlog za provođenje financijskog vještačenja na okolnosti utvrđivanja neplaćenog iznosa zakupnine.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.). Tuženik je uspio u cijelosti, a sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci nadoknaditi troškove.

Troškovi postupka odmjereni su prema vrijednosti predmeta spora, troškovniku punomoćnika i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 138/2023) Stoga je sud kao opravdan i potreban tuženiku priznao trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 7. t. 1. Tarife, trošak zastupanja na ročištima od 4. listopada 2022. iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta od 29. kolovoza 2023. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta od 11. listopada 2023. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta od 10. rujna 2024. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročišta od 17. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 EUR sukladno Tbr. 9. t. 1. Tarife, ročište koje je odgođeno 16. prosinca 2024. u iznosu od 125,0 EUR i ročište za objavu presude po Tbr. 9. toč. 3. Tarife 100,00 EUR-a i pdv u iznosu od 806,25 EUR. Tuženiku nije priznat trošak ročišta od 7. lipnja 2022. jer je isto odgođeno na njegov prijedlog, nije priznat niti trošak ročišta od 7. prosinca 2022. jer isto nije niti održano.

Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci presude.

Slavonski Brod, 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Miranda Gavrić Jularić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda na Županijski sud.

DNA:

1. tužiteljica po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku