Republika Hrvatska
Općinski sud u Varaždinu
Varaždin, Braće Radić 2
Poslovni broj: Ovr-768/2024-5
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
I
Z A K LJ U Č A K
Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Kliček-Horvat, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista LP, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja AP, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina, protiv ovršenika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d. Zagreb, OIB 53056966535 Magazinska cesta 69, zastupane po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Maćešić i partneri d.o.o. iz Rijeke, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, izvan ročišta, 25. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.
z a k lj u č i o j e
Upućuje se ovršenik da u roku od 15 dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, sukladno čl. 50. st. 1. toč. 7.,9. i 10. Ovršnog zakona (Narodne novine 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17 i 131/20, 114/22 i 06/24 dalje: Ovršni zakon).
Obrazloženje
1. Ovršenik je podnio ovom sudu podnesak u kojem navodi da je zaprimio obavijest od FINA-e u kojoj je obaviješten da je FINA zaprimila osnovu za plaćanje i da je istu evidentirala u Očevidnik redoslijeda osnova za plaćanje. Sukladno članku 210. Ovršnog zakona, te je ovršenik podnio prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, pozivajući se na razloge iz članka 50. stavka 1. točke 9. Ovršnog zakona, zbog prestanka tražbine ovrhovoditelja. Prema navodima ovršenika, ovrhovoditelj je, naime, imao tražbinu prema ovršeniku koja je prestala prijebojem, odnosno ovršenik navodi da je imao dospjelu nepodmirenu tražbinu prema ovrhovoditelju kao jamcu platcu temeljem nekoliko ugovora o kreditu, uključujući Ugovor o okvirnom iznosu zaduženja br. 1031855009 od 21. prosinca 2010. godine, u ukupnom iznosu od 555.104,87 EUR. Ovršenik također ima odgovornost prema brojnim drugim ugovorima o kreditu, kao i zadužnicama izdanima od strane ovrhovoditelja. Na temelju ovih ugovora i osiguranja, ovršenik posjeduje ovršnu ispravu kojom može prisilno naplatiti svoju tražbinu. Osim toga, ovrhovoditelj je imao tražbinu na ime troškova postupka u iznosu od 34.907,09 EUR temeljem presude Općinskog suda u Varaždinu, čiju izravnu naplatu zahtijeva putem FINA-e. Prema navodima ovršenika, dana 15. svibnja 2024., ovršenik je dao izjavu o prijeboju, koju je ovrhovoditelj zaprimio i prijeboj je nastao s danom kada su ispunjene pretpostavke za prijeboj, čime je tražbina ovrhovoditelja prestala. Pet dana kasnije, 21. svibnja 2024., ovrhovoditelj je podnio zahtjev za izravnu naplatu. S obzirom na to da je tražbina ovrhovoditelja prestala prijebojem prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu, predlaže se sudu da donese rješenje kojim se proglašavaju nedopuštenima pljenidba i prijenos na temelju zahtjeva za izravnu naplatu. Također, nalaže se dostava ovog rješenja Fina-i, te ovrhovoditelj je dužan ovršeniku naknaditi troškove postupka s pripadajućim zateznim kamatama.
2. Podnesak ovršenika je dostavljen ovrhovoditelju na očitovanje, ovrhovoditelj se očitovao i naveo da ovršenik nije dokazao svoju tražbinu prema ovrhovoditelju, a ponajmanje njezinu visinu i dospjelost. Prema navodima ovrhovoditelja, ovršenik je samo nabrojao ugovore o kreditu i dana osiguranja, kao i datume dospjela tih tražbina, ali nije naveo konkretne iznose koji proizlaze iz tih pravnih poslova. Ovrhovoditelj ističe da ovršenik nije dokazao visinu i dospjelost svoje tražbine ni u postupku Općinskog suda u Varaždinu (posl. br. P-18/2021-16).
Ovrhovoditelj citira točke 16. i 17. presude Županijskog suda u Osijeku (posl. br. Gž- 1/2022-7), kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Varaždinu. U tim točkama se navodi da je za odbijanje tužbenog zahtjeva dovoljno bilo utvrditi da tužitelj nije dokazao visinu niti dospjelost svoje tražbine. Izvadak iz poslovnih knjiga, koji je tužitelj koristio kao dokaz, nije bio prihvaćen jer nije dokazao postojanje i visinu tražbine, te je tužitelj imao teret dokazivanja. Prema navodima ovrhovoditelja, ovršenik u ovom postupku nije priložio ni jednostranu financijsku dokumentaciju, a ovrhovoditelj osporava osnovu, visinu i dospjelost tražbine. Zbog toga, kako ovršenik nije dokazao visinu i dospjelost svoje tražbine, nema osnovu za prijeboj.
Također, u vezi s Izjavom o prijeboju od 15. svibnja 2024. godine, punomoćniku ovrhovoditelja, odvjetniku Franji Šebijanu, presuda i rješenje Županijskog suda u Osijeku (posl. br. Gž-1/2022-7) uručena je 3. svibnja 2024. godine, čime je njemu prestala punomoć za zastupanje u predmetu Općinskog suda u Varaždinu (posl. br. P- 18/2021). Dana 20. svibnja 2024. godine, ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina zaprimili su Izjavu o prijeboju od Raiffeisenbank Austria d.d. (bez popratnog objašnjenja), međutim, odvjetniku Franji Šebijanu već je prestala punomoć u predmetu. Ovrhovoditelj navodi da AP nikada nije dao punomoć odvjetničkom uredu za prijem pismena od Raiffeisenbank Austria d.d., a ni za prijem Izjave o prijeboju. Zbog toga je ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina smatrali neovlaštenima za primitak bilo kakvih pismena od strane Raiffeisenbank Austria d.d. i, kao takvi, vratili Izjavu o prijeboju banci, ukazujući da ovršenik nije dokazao osnovu ni visinu svoje tražbine, te da izjava o prijeboju nije mogla biti prihvaćena. Pismeno s povratnicom ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina zaprimili su od banke 22. svibnja 2024. godine. Dakle, prema navodima ovrhovoditelja, osim što ovršenik nije dokazao visinu i dospjelost svoje tražbine, Izjava o prijeboju nije dostavljena AP, već neovlaštenoj osobi, koja ju je vratila banci.
3. Sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24; dalje: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim.
4. Postupajući po čl. 53. Ovršnog zakona sud je utvrdio da je ovršenik podnio žalbu nakon proteka roka i to iz razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Zbog navedenog temeljem čl. 55. st. 1. Ovršnog zakona sud je uputio ovršenika da u roku od petnaest dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom zbog razloga koje je istaknuo u svojem zahtjevu.
5. Kako ovršenik ističe žalbene razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ-a, dok ovršenik osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. 210. OZ-a u vezi s čl. 52 st. 3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.
Varaždin, 25. ožujka 2025.
Sutkinja
Gordana Kliček-Horvat
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno, ovome sudu, time da o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl.11.st.5. OZ-a).
Dostaviti:
1/ Ovrhovoditelj, po punomoćnicima u ZOU Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina iz Varaždina
2/ Ovršenik, po punomoćnicima u OD Maćešić i partneri d.o.o. iz Rijeke
