REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-1568/2020

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Jasminki Gadža, u pravnoj stvari tužitelja HRVATSKI ZAVOD ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv prvo tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i drugo tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Branimir Perić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri j.t.d. iz Zagreba, radi naknade štete , nakon održane glavne javne rasprave zaključene 18. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnika stranaka, s danom objave 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se prvo tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 i drugo tuženiku ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 platiti tužitelju HRVATSKOM ZAVODU ZA MIROVINSKO OSIGURANJE, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 1.674,87 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 10. studenog 2014. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, u razdoblju od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u razdoblju od 1. siječnja 2023. godine do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a u razdoblju od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

II Nalaže se tužitelju nadoknaditi prvo tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

III Nalaže se tužitelju nadoknaditi drugo tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 2.689,09 EUR sa zateznom kamatom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku osam dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je osiguranik tužitelja ID u prometnoj nesreći 21. travnja 2009. zadobio teške tjelesne povrede kao suvozač u osobnom vozilu reg. oznake [registarska oznaka], a do nesreće je došlo kada je IDŽ, vozač teretnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod drugo tuženika započeo prelaziti u lijevu prometnu traku kojom je u istom smjeru brzinom od 110 km/h upravljao TD, vozač osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] osiguranog kod prvo tuženika. Kako TD uslijed brzine nije bio u mogućnosti izbjeći nalet, prednjim desnim dijelom svog vozila udario je u stražnji lijevi dio vozila kojim je IDŽ pri brzini od 70 km/h započeo prelaziti u lijevu prometnu traku. Uslijed udarca došlo je do destabiliziranja i zanošenja teretnog vozila osiguranog kod drugo tuženika, isto je probilo središnju razdjelnu ogradu i prešlo na suprotnu, sjevernu prometnu traku gdje je prednjim dijelom udarilo u prednji dio osobnog vozila reg. oznaka [registarska oznaka] koje se pravilno kretalo svojom prometnom trakom, a u kojem je osiguranik tužitelja ID kao suvozač zadobio teške tjelesne ozljede opasne po život. Zbog ozljeda zadobivenih u predmetnoj prometnoj nesreći kod osiguranika tužitelja ID došlo je do promjene u zdravstvenom stanju i radnoj sposobnosti te mu je rješenjem tužitelja broj 55 062 od 25. srpnja 2013., a počevši od 22. siječnja 2013. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad nastale 80% uslijed povreda na radu zadobivenih u navedenoj prometnoj nesreći i 20% uslijed bolesti, a rješenjem tužitelja broj 821761 od 31. kolovoza 2011. priznato mu je pravo na naknadu za tjelesno oštećenje 8. stupnja (30%) počevši od 1. studenog 2010. Tužitelj je za razdoblje od 23. kolovoza 2013. do 31. listopada 2014. na ime invalidske mirovine osiguraniku ID isplatio ukupno 31.267,21 kn, a na ime naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 1. studenog 2010. do 31. listopada 2014. iznos od 6.704,73 kn. Tužbom potražuje naknadu štete na ime isplaćenih iznosa invalidske mirovine i novčane naknade za tjelesno oštećenje za razdoblje od 23. kolovoza 2013. do 31. listopada 2014. u ukupnom iznosu od 12.619,35 kn sukladno odredbama čl. 160. i čl. 163. Zakona o mirovinskom osiguranju.

2. Prvo tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a prvenstveno odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja. Smatra da se treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

3. Drugo tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, a posebno odgovornost svog osiguranika za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedičnu vezu između ozljeda koje je osiguranik tužitelja zadobio u predmetnoj prometnoj nezgodi i gubitka njegove radne sposobnosti odnosno umirovljenja. Ističe da osiguranik tužitelja nije bio vezan sigurnosnim pojasom čime je pridonio nastanku i visini štete. Ističe prigovor zastare te smatra da se treba primijeniti odredba čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

4. Tužitelj je nakon zaključenja prethodnog postupka, podneskom od 26. lipnja 2020. preinačio tužbu tako da je tužbeni zahtjev povećao za iznos od 40.762,15 kn / 5.410,07 EUR, a koji se odnosi na isplate mirovine za razdoblje nakon 31. listopada 2014. do zaključno 31. srpnja 2016., a koju preinaku sud nije dopustio rješenjem od 21. siječnja 2021. na temelju odredbe čl. 190. st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), jer je prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen na ročištu održanom 8. rujna 2015. Tužitelj je dakle imao saznanja o daljnjim isplatama za razdoblje od 1. studenog 2014. do 8. rujna 2015. kada je prethodni postupak zaključen, ali nije do zaključenja prethodnog postupka povećao tužbeni zahtjev za do tada dospjele i isplaćene iznose.

5. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete u ukupnom iznosu od 12.619,35 kn / 1.674,87 EUR na ime isplaćenih svota invalidske mirovine i naknade za tjelesno oštećenje isplaćene tužiteljevom osiguraniku za razdoblje od 23. kolovoza 2013. do 31. listopada 2014. , a koji iznos tužitelj potražuje od prvo i drugo tuženika kao osiguravatelja vozila kojima je prouzročena prometna nesreća u kojoj je tužiteljev osiguranik zadobio ozljede priznate kao ozljede na radu zbog kojih mu je nastupila nesposobnost za rad.

6. Između stranaka nije sporno da se 21. travnja 2009. dogodila prometna nesreća u kojoj su sudjelovali osiguranici tuženika i da je u istoj kao putnik sudjelovao osiguranik tužitelja ID.

7. Između stranaka su sporni osnova i visina tužbenog zahtjeva, odgovornost za nastanak štetnog događaja, uzročno posljedična veza između štetnog događaja i utvrđenog tjelesnog oštećenja, je li utuženo potraživanje zastarjelo, a prvenstveno primjenjuje li se u konkretnom slučaju Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14; dalje: ZOOP) ili Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, br. 102/98, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 79/07, 35/08, 40/10, 121/10, 130/10 i 139/10) odnosno Zakon o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13; dalje: ZOMO).

8. U tijeku dokaznog postupka sud je izveo dokaze uvidom u isprave u spisu te je ocjenom izvedenih dokaza i temeljem rezultata cjelokupnog postupka, a u skladu sa odredbom čl. 8. ZPP-a, sud utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan u cijelosti.

9. Pravnim shvaćanjem prihvaćenim na sjednici Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 9. lipnja 2022., promijenjeno je dosadašnje pravno shvaćanje tako da novo shvaćanje glasi: „U sporu Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (HZMO) protiv društva za osiguranje radi naknade štete nastale isplatom invalidske ili obiteljske mirovine koju je HZMO isplatio svom osiguraniku odnosno članovima osiguranikove obitelji primjenjuje se Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku isplate mirovine“.

10. Dakle, na konkretan obveznopravni odnos između stranaka imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13 i 152/14) odnosno odredbe članka 27. tog Zakona kojima je propisano da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (čl. 27. st. 1. ). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (čl. 27. st. 2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (čl. 27. st. 3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (čl. 27. st. 4.).

11. S obzirom na to da je tužiteljevom osiguraniku, prema tužiteljevim navodima i ispravama u spisu i to rješenja tužitelja od 25. srpnja 2013. (list 103-105 spisa), invalidska mirovina na koju se odnosi tužiteljev zahtjev utvrđena zbog ozljede na radu (80%) i bolesti (20%) ne postoji stvarna šteta, odnosno razmjerni iznos koji bi tuženik u predmetnom slučaju bio dužan naknaditi tužitelju sukladno odredbama čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP-a.

12. Prema čl. 27. st. 1. ZOOP-a društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. To znači svaku stvarnu štetu koju ti zavodi pretrpe bez obzira o kojem se osiguranju radi, ako se radi o obvezi iz okvira djelatnosti pojedinih zavoda za osiguranje i ako je obveza društva za osiguranje u granicama preuzetim u ugovoru o osiguranju između društva za osiguranje i njegovog osiguranika (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama primjerice: broj Rev 206/22-2 od 23. ožujka 2022., Rev-x 388/18 od 25. kolovoza 2020., Rev-5292/19-2 od 16. lipnja 2020., Rev-12/2022 i dr.).

13. Međutim, kako je odredbom čl. 27. st. 2. ZOOP-a propisano da se stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji, ali nije navedeno da se stvarnom štetnom smatraju i troškovi na ime naknade za tjelesno oštećenje (koji su propisani propisima o mirovinskom osiguranju, dakle odredbama ZOMO-a), tuženici nisu dužni naknaditi tužitelju štetu ni na ime isplaćene naknade za tjelesno oštećenje.

14. Sud je odbio odnosno odustao od izvođenja daljnjih dokaza koje su stranke tijekom postupka predložile, jer nisu bili važni za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari s obzirom da je sud na temelju činjeničnih navoda stranaka i spisu priloženih isprava ocijenio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

15. S obzirom da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan, sud nije ocjenjivao tuženikov prigovor zastare, jer osnovanost odnosno neosnovanost prigovora zastare ne utječe na odluku o odbijanju tužbenog zahtjeva.

16. Tuženici su uspjeli u parnici pa im je tužitelj dužan nadoknaditi parnične troškove sukladno odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a. Tuženicima su priznati samo oni troškovi koji su bili potrebni radi vođenja parnice i odmjereni su prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23, dalje: Tarifa) sukladno odredbi čl. 155. ZPP-a.

17. Tarifom je određeno da vrijednost boda iznosi 2,00 EUR, a ova Tarifa stupila je na snagu 25. studenog 2023. Prema odredbi čl. 52. st. 3. Tarife kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane, primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. O troškovima postupka odlučeno je u granicama zahtjeva koji je tužitelj postavio u troškovniku, a kojim granicama je sud vezan sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a.

18. Prvo tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za zastupanje na ročištu 18. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT) uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 50,00 EUR odnosno ukupno parničnih troškova 250,00 EUR. Prvo tuženiku pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

19. Drugo tuženiku je priznat kao potreban za vođenje postupka trošak za sastavljanje odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištima 8. rujna 2015., 20. svibnja 2016., 21. siječnja 2021., 16. veljače 2023. i 18. ožujka 2025., svako u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 9/1 OT), a za zastupanje na ročištu 15. rujna 2021. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9/5 OT), za sastavljanje četiri obrazložena podneska od 23. srpnja 2020., 2. studenog 2021., 1. ožujka 2023. i 4. listopada 2024., svaki u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 8/1 OT), a za sastavljanje ostalih podnesaka od 6. studenog 2020. i 23. prosinca 2021. (uz koje tuženik dostavlja sudsku praksu), svaki u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8/4 OT) sve uvećano za 25% PDV-a što iznosi 537,50 EUR i trošak svjedoka u iznosu od 1,59 EUR odnosno ukupno parničnih troškova 2.689,09 EUR. Drugo tuženiku pripadaju i zatezne kamate od dana donošenja prvostupanjske presude sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

SUTKINJA

Jasminka Gadža

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku. Presuda ili rješenje kojim se završava postupak u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4.,5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.