REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] E 5

Poslovni broj: Us I-878/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje zapisničarke Petre Horvat Delimehić, u upravnom sporu tužitelja EP iz [adresa] (ranije: Rijeka, Ć. Kosovela 3), OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Marijana Anđelić, odvjetnica u Rijeci, Pomerio 16, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi invalidske mirovine, 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-2968 od 3. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6801 od 10. ožujka 2020.

II. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBOJ: 341-99-06/2-20-2970 od 4. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6802 od 11. ožujka 2020.

III. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-2972 od 5. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6803 od 12. ožujka 2020.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ:341-99-06/2-20-2981 od 9. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6805 od 16. ožujka 2020.

V. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-2982 od 10. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6806 od 17. ožujka 2020.

VI. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBOJ: 341-99-06/2-20-2983 od 11. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6807 od 18. ožujka 2020.

VII. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03084208844, URBOJ: 341-99-06/2-20-2974 od 6. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6804

od 13. ožujka 2020.

VIII. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-8684 od 13. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20- 11916 od 29. lipnja 2020.

IX. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-8685 od 17. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-01/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20- 12007 od 30. lipnja 2020.

X. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: 141-

02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-8686 od 19. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-01/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20- 12086 od 1. srpnja 2020.

XI. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: 141-

02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-8687 od 20. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-01/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20- 12119 od 2. srpnja 2020.

XII. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: 141-

02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-8688 od 23. studenoga 2020 i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/19-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-19- 26540 od 7. srpnja 2020.

XIII. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2-20-4747 od 12. studenoga 2020. i prvostupanjskog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/19-04/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-19-0017673 od 18. lipnja 2019.

XIV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovoga spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (dalje: HZMO), Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14- 06/2-20-6801 od 10. ožujka 2020. tužitelju je invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad određena, počevši od 15. studenoga 2003., u svoti od 796,14 kn mjesečno (točka I.), umjesto te mirovine određena je najniža mirovina od 848,90 kn mjesečno (točka II.), te da isplata pripada počevši od 15. studenoga 2003. mjesečno unatrag (točka III.), zatim da se tim rješenjem mijenja rješenje istog tijela od 9. ožujka 2020. uz obračun isplaćenih svota mirovine prema tom rješenju (točka IV.).

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2- 20-2968 od 3. studenoga 2020. odbijena kao neosnovana.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i povrede pravila postupka. U odnosu na povrede pravila postupka navodi, u bitnome, kako je je protiv tužitelja pokrenuto više upravnih postupaka, a da mu je upućen samo jedan zahtjev za očitovanjem dok su se rezultati istog koristili za sve postupke. Smatra kako su u postupku učinjene nezakonitosti jer je utvrđen njegov status invalida Domovinskog rata s 30 % invaliditeta počev od 2008., a ta činjenica nije uzeta u obzir u ovom postupku te da je trebalo odlučivati primjenom odredbi Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata tek podredno Zakona o mirovinskom osiguranju. Osporava da bi tuženik imao pravo revidirati njegova prava sedam godina nakon stjecanja prava na starosnu mirovinu. Ukazuje neosnovanom obvezu vraćanja mirovine te u tom dijelu ističe prigovor zastare. Ukazuje kako je došlo do povrede prava na osobnu dostavu jer je navedeno prvostupanjsko rješenje dostavljeno odvjetničkom uredu ne njemu osobno. Predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i prvostupanjsko rješenje i da se predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

4. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao u bitnome kod svih navoda iznijetih u obrazloženju osporavanoga rješenja. Prvostupanjsko rješenje od 10. ožujka 2020. da je doneseno po službenoj dužnosti jer se prema tiskanici E 205 I od 10. travnja 2017. utvrdilo da je tužitelju 14. studenoga 2003. prestalo obvezno osiguranje (zaposlenje u Republici Italiji) te mu je od 15. studenoga 2003. određena invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad temeljem čl. 175. st. 5. ZOMO. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev.

5. Po prijedlogu tužitelja i uz suglasnost tuženika, sud je rješenjem poslovni broj Us I-878/2024-19 od 24. listopada 2024. spojio predmete koji se pred ovim sudom vode pod poslovnim brojem Us I-878/2024, Us I-879/2024, Us I-880/2024, Us I- 881/2024, Us I-882/2024, Us I-883/2024, Us I-884/2024, Us I-885/2024, Us I- 886/2024, Us I-887/2024, Us I-888/2024, Us I-889/2024 i Us I-890/2024, radi zajedničkog raspravljanja i donošenja zajedničke odluke kako bi se time ubrzalo raspravljanje i smanjili troškovi, te odlučio da se spojeni predmeti dalje vode pod istim poslovnim brojem Us I-878/2024, sve sukladno odredbi čl. 107. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS).

6. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-879/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBOJ: 341-99- 06/2-20-2970 od 4. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6802 od 11. ožujka 2020., a kojim rješenjem je tužitelju obustavljena isplata najniže mirovine s danom 30. studenoga 2003. (točka I.), određena mu je, počevši s 1. prosinca 2003., invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti 165,90 kuna mjesečno uz usklađenja (točka II.), zatim da se počevši od 1. rujna 2009. invalidska mirovina određuje u svoti od 243,24 kuna mjesečno te da se tim rješenjem da se mijenja rješenje tog tijela od 10. ožujka 2020. (točka III.).

7. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-880/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99- 06/2-20-2972 od 5. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6803 od 12. ožujka 2020., a kojim rješenjem je tužitelju određena, počevši s 28. kolovoza 2011., najniža mirovina u svoti 1.864,08 kuna mjesečno (točka I.), zatim isplata pripada počevši od 28. kolovoza 2011. (točka II.), te da se tim rješenjem mijenja rješenje tog tijela od 11. ožujka 2020. (točka III.).

8. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-881/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ:341-99- 06/2-20-2981 od 9. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6805 od 16. ožujka 2020., a kojim rješenjem je tužitelju, kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, određena, počevši s 8. siječnja 2012., najniža mirovina u svoti 1.880,05 kuna mjesečno (točka I.), zatim da isplata pripada počevši od 8. siječnja 2012. (točka II.), te da se tim rješenjem mijenja rješenje tog tijela od 13. ožujka 2020. (točka III.).

9. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-882/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99- 06/2-20-2982 od 10. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6806 od 17. ožujka 2020., a kojim rješenjem je tužitelju obustavljena isplata najniže mirovine s danom 14. siječnja 2012. (točka I.), određena mu je, počevši s 15. siječnja 2012., invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti 245,33 kuna mjesečno, zatim da mirovina od 1. srpnja 2012. iznosi 248,29 kuna mjesečno i od 1. siječnja 2013. 251,37 kuna mjesečno, isplata pripada počevši od 15. siječnja 2012. te da se tim rješenjem mijenja rješenje tog tijela od 16. ožujka 2020. (točka II.).

10. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-883/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBOJ: 341-99- 06/2-20-2983 od 11. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6807 od 18. ožujka 2020., a kojim mu je rješenjem, kao hrvatskom branitelju iz Domovinskog rata, određena, počevši s 6. siječnja 2013., najniža mirovina u svoti 1.926,36 kuna mjesečno (točka I.), zatim da mirovina od 1. srpnja 2013. iznosi 1.945,52 kuna mjesečno (točka II.), da isplata pripada počevši od 6. siječnja 2013. do 30. lipnja 2015. mjesečno unatrag, a od 1. srpnja 2015. prema rješenjima tog tijela od 17. kolovoza 2015., 16. svibnja 2016., 17. svibnja 2016. i 18. lipnja 2016. (točka III.), tim rješenjem da se mijenja rješenje tog tijela od 17. ožujka 2020. (točka IV.).

11. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-884/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03084208844, URBOJ: 341-99-06/2- 20-2974 od 6. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141- 02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-20-6804 od 13. ožujka 2020., a kojim rješenjem je tužitelju obustavljena isplata najniže mirovine s danom 3. rujna 2011. (točka I.), određena mu je, počevši s 4. rujna 2011., invalidska mirovina zbog profesionalne nesposobnosti za rad u svoti 243,24 kuna mjesečno, zatim da mirovina od 1. siječnja 2012. iznosi 245,33 kuna mjesečno, isplata pripada počevši od 4. rujna 2011., te da se tim rješenjem mijenja rješenje tog tijela od 12. ožujka 2020. (točka II.).

12. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-885/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99- 06/2-20-8684 od 13. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20-11916 od 29. lipnja 2020., a kojim rješenjem je tužitelju utvrđena nepripadna isplata najniže mirovine za razdoblje od 10. lipnja 2002. do 14. studenoga 2003. u iznosu od 10.623,64 kuna.

13. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-886/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99- 06/2-20-8685 od 17. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-01/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20-12007 od 30. lipnja 2020., a kojim rješenjem je tužitelju utvrđena nepripadna isplata najniže mirovine za razdoblje od 1. prosinca 2003. do 27. kolovoza 2011. u iznosu od 93.521,33 kuna.

14. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-887/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2- 20-8686 od 19. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-01/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20-12086 od 1. srpnja 2020., a kojim rješenjem je tužitelju utvrđena nepripadna isplata najniže mirovine za razdoblje od 4. rujna 2011. do 7. siječnja 2012. u iznosu od 6.702,71 kuna.

15. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-888/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2- 20-8687 od 20. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/20-01/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-20-12119 od 2. srpnja 2020. a kojim rješenjem je tužitelju utvrđena nepripadna isplata najniže mirovine za razdoblje od 15. siječnja 2012. do 5. siječnja 2013. u iznosu od 19.251,19 kuna.

16. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-889/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99-06/2- 20-8688 od 23. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 141-02/19-03/03084208844, URBROJ: 341-14-06/2-19-26540 od 7. srpnja 2020., a kojim rješenjem je tužitelju odbijen zahtjev za ponovno određivanje invalidske mirovine.

17. U predmetu koji se vodio pod posl.br. Us I-890/2024 tužba je podnesena protiv rješenja tuženika KLASA: UP/II 141-02/20-03/03084208844, URBROJ: 341-99- 06/2-20-4747 od 12. studenoga 2020. kojim je odbijena kao neosnovana žalba protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: 140-02/19-04/03084208844, URBROJ: 341-14-05/3-19-0017673 od 18. lipnja 2019., a kojim rješenjem je tužitelju, kao korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti prevelo to pravo s 1. veljače 2019. na starosnu mirovinu u svoti od 2.291,36 kuna (točka I.) t je određeno da će se umjesto te mirovine isplaćivati najniža mirovina od 2.864,21 kuna mjesečno (točka II.).

18. Rješenja javnopravnih tijela iz spojenih predmeta osporavaju se uz istu argumentaciju navedenu u t. 3. obrazloženja ove presude.

19. Citirani predmeti su rješenjima ovog suda bili prekinuti do pravomoćnog okončanja ovosudnog spora posl.br. UsI-23/2021 te su se po donesenoj presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-2507/22-2 od 15. studenoga 2023., kojom je pravomoćno odlučen spor posl.br. Us I-23/2021, nastavili voditi pod novim poslovnim brojevima kako je ovdje i navedeno.

20. U sporu je održana rasprava kako bi se strankama, u skladu s odredbom čl. 6. ZUS-a, dala mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

21. Sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisima upravnog spora i spisima predmeta upravnog postupka koji su prethodili sporovima, te je na temelju odredbe čl. 114. st. 3. ZUS-a utvrdio da su tužbeni zahtjevi neosnovani. Sud nije izvodio po tužitelju predloženi dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke budući isto nije podobno dokazno sredstvo za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovom predmetu, te nije izvodio dokaz knjigovodstvenim vještačenjem i pribave podataka sukladno načelu ekonomičnosti postupka budući se okolnosti na koje su ti dokazi predloženi mogu utvrditi iz isprava koje se nalaze u spisu predmeta.

22. Među strankama nije sporno da je tužitelju od 26. listopada 2015. bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu, da je od 1. veljače 2019. ispunio uvjete starosne dobi te da ima utvrđen status hrvatsko ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata s 30% oštećenja organizma.

23. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem prvostupanjskog tijela broj 10246 od 18. lipnja 2019. tužitelju, kao dotadašnjem korisniku invalidske mirovine zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti/profesionalne nesposobnosti za rad, prevedeno to pravo na starosnu mirovinu s danom 1. veljače 2019., sukladno odredbi čl. 36. i 202. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine br. 121/17: dalje: ZHBDR). Kako je navedenom odredbom čl. 36. st. 1. ZHBDR propisano da se hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i hrvatskim ratnim vojnim invalidima iz Domovinskog rata, korisnicima prava na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti ostvarene temeljem toga Zakona ili Zakona o mirovinskom osiguranju, to se pravo po službenoj dužnosti prevodi na starosnu mirovinu u jednakom iznosu, i to s prvim danom mjeseca nakon mjeseca u kojem je korisnik navršio propisanu starosnu dob. Obzirom da je iznos prevedene mirovine bio niži od najniže mirovine, ispravno je tužitelju određena najniža mirovina prema odredbi čl. 49. st. 5. i. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji nakon navršenja starosne dobi.

24. Nadalje, iz predmeta postupka (obrasca E 205 I od 10. travnja 2017.) proizlazi da je tužitelj, kojem je ranije bila određena invalidska mirovina, bio zaposlen u Republici Italiji u razdobljima od 10. lipnja 2002. do 14. studenoga 2003., 1. prosinca 2003. do 27. kolovoza 2011., 4. rujna 2011. do 7. siječnja 2012., 15. siječnja 2012. do 5. siječnja 2013. Vezano za navedeno, prema odredbi čl. 31. st. 8. ZHBDR-a najniža mirovina ne pripada korisniku za vrijeme zaposlenja. Stoga je ispravno Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Područni ured u Rijeci, po službenoj dužnosti (prema potvrdi talijanskog nositelja mirovinskog osiguranja E 205 I od 10. travnja 2017.) u prvostupanjskim rješenjima, za vrijeme zaposlenja tužitelja u Republici Italiji na temelju kojeg postoji obveza na osiguranje, obustavilo isplatu najniže mirovine jer za vrijeme takvog zaposlenja tužitelj nema pravo na tako određeni iznos mirovine (čl. 175. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19 dalje: ZOMO)), te je odredilo invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad uz primjenu mirovinskog faktora 0,1667 prema čl. 74. tada važećeg Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine br. 102/98, 71/99, 127/00, 59/01, 109/01, 147/02, 117/03, 30/04, 177/04, 92/05, 43/07, 79/07, 35/08, 94/09, 40/10, 121/10, 139/10, 61/11, 114/11, 76/12, 112/13 i 133/13, dalje: ZOMO/98).

25. S tim u vezi se utvrđuje da je isto tako, za razdoblja za koja je uvidom u talijanski obrazac E205 I od 10. travnja 2017. utvrđeno da je tužitelju prestalo zaposlenje u Republici Italiji na temelju kojeg postoji obveza na osiguranje, ispravno je tužitelju ponovno odredilo isplatu najniže mirovine prema odredbi čl. 31. st. 2. ZHBDR-a.

26. Prema odredbi čl. 92. tada važećeg ZOMO/98 (a isto je propisano i čl. 102. ZOMO-a) korisnik (ovdje tužitelj) je bio dužan u roku od 15 dana prijaviti HZMO-u svaku promjenu koja utječe na pravo ili opseg korištenja prava (konkretno, zaposlenje u Republici Italiji).

27. Nadalje, odredba čl. 164. st. 1. ZOMO/98 propisuje da je osoba koja primi neko novčano davanje iz mirovinskog osiguranja koje joj ne pripada, dužna ga vratiti Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje. Obveza vraćanja davanja stečenog bez osnove postoji kada je pravo iz mirovinskog osiguranja ostvareno protivno ovom Zakonu ili kada je novčano davanje isplaćeno u svoti većoj od pripadajuće (stavak 2.). Zavod rješenjem u upravnom postupku po službenoj dužnosti utvrđuje visinu nepripadno isplaćenih sredstava prema tome članku i članku 165. istoga Zakona (stavak 3.).

28. Stoga je, budući je korisnik bio dužan u roku od 15 dana prijaviti promjenu koja utječe na pravo ili opseg korištenja prava (isplatu najniže mirovine prema čl. 175. st. 3. ZOMO), a isti to nije učinio, u postupku ispravno utvrđena obveza povrata nepripadno isplaćenih primanja iz mirovinskog osiguranja (za vrijeme zaposlenja u Republici Italiji) pozivom na navedene odredbe. Neosnovano je pozivanje tužitelja na zaštitu stečenih prava kraj činjenice utvrđenja promijenjenih okolnosti, te je bilo osnove za obustavu isplate mirovine od trenutka kad su nastupile okolnosti koje su od utjecaja na opseg korištenja prava i određivanje novog iznosa invalidske mirovine.

29. U odnosu na visinu nepripadno isplaćenih iznosa, sud istu utvrđuje pravilnom, prvenstveno stoga što su iz obračuna mirovinskih primanja koji se nalaze u spisu postupka vidljivi uplaćeni te stvarno pripadajući iznosi, kao i obračun razlike, odnosno iznos nepripadne mirovine, sve obračunato po mjesecima isplaćenih primanja tužitelju. Svojim navodima tužitelj nije doveo u sumnju vjerodostojnost ovih podataka.

30. Prigovori tužitelja o nastupu zastare nisu osnovani jer je odredbom čl. 168. ZOMO propisano da pravo Zavoda na utvrđivanje nepripadne isplate i prava na povrat nepripadne isplate zastarijeva za pet godina računajući od dana kada je zastara počela teći (stavak 1.), da zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate počinje teći nakon isteka godine u kojoj je Zavod saznao za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate (stavak 2.) te da zastara prava na povrat nepripadne isplate počinje teći od pravomoćnosti rješenja kojim je utvrđena nepripadna isplata (stavak 3.). Slijedom, u konkretnom slučaju nisu protekli rokovi za povrat nepripadnih mirovinskih primanja.

31. Vezano uz po tužitelju iznesene povrede pravila postupka, utvrđuje se da u spisu upravnog postupka postoji generalna punomoć za zastupanje tužitelja putem navedene opunomoćenice u svim postupcima pred HZMO, pa je stoga prvostupanjsko tijelo pravilno dostavilo prvostupanjsko rješenje navedenoj opunomoćenici. U svakom slučaju, prigovori glede pravilnosti dostave rješenja nisu ni odlučni za drugačiju odluku u ovoj stvari, budući da eventualni nedostaci u dostavi nisu na štetu tužitelja obzirom da tužitelj nije propustio rokove za ostvarivanje pravne zaštite, kao ni prigovori da se očitovao samo u jednom postupku budući je tijekom spora opsežno iznosio navode o svim činjeničnim i pravnim pitanjima iz svih predmeta te ih je sud i uzeo u obzir prilikom odlučivanja.

32. U odnosu na prigovor stupnja smanjenja radne sposobnosti i stupnja oštećenja organizma upućuje se na obrazloženje iz osporavanog rješenja tuženika od 23. studenoga 2020. (spojeni predmet posl.br. Us I-889/2024) koje i ovaj sud prihvaća kao osnovano, odnosno da je nužno razlikovati pojmove invalidnost (smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti) i oštećenje organizma (invaliditet, tjelesno oštećenje, RVI), te da time što je tužitelju priznato oštećenje organizma hrvatskog ratnog vojnog invalida, ne mora nužno značiti da su ispunjeni i medicinski uvjeti za priznanje invalidnosti u istom stupnju.

33. Slijedom svega navedenoga, osporavana rješenja tuženika i prvostupanjska rješenja ocijenjeni su zakonitim pozivom na citirane odredbe, te je na temelju odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odlučeno kao u t. I. - XIII. izreke ove presude.

34. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. XIV. izreke ove presude.

35. Iako je donesena presuda kojom je tužbeni zahtjev odbijen, tužitelj nije pozvan na plaćanje sudske pristojbe za tužbu i presudu jer je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi na temelju odredbe čl. 11. st. 1. t. 16., u vezi čl. 22. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18., 51/23.).

U Rijeci 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).