Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4665/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja,u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Ivana Primorac, odvjetnica u odvjetničkom društvu Ećimović&Kaleb u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Novom Zagrebu, Građansko upravni odjel, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-919/2023-13 od 17. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja AB kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-919/2023-13 od 17. srpnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"1. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena rješenjem Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Ovr-150/2021 od 2. ožujka 2021. protiv ovršenika, ovdje tužitelja AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa].

II. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, da vrati tužitelju AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], ono što je neosnovano stekao ovrhom i to iznos od:

- 10.979,54 eur od 13.5.2021. do isplate,

- 71,61 eur od 14.5.2021. do isplate,

- 132,72 eur od 13.3.2021. do isplate,

- 132,72 eur od 13.5.2021. do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pa sve do isplate u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 2.479,86 eur na ime naknade nastale štete zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja ove presude pa sve do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku Republika Hrvatska, OIB: 52634238587 da isplati tužitelju AB, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] parnični trošak, sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teće od donošenja presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku 15 dana“.

2.Nalaže se tužitelju AB da isplati tuženiku Republici Hrvatskoj parnični trošak u iznosu od ukupno 1.493,13 eura u roku 15 dana".

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tužitelj zbog "svih zakonom predviđenih razloga" s prijedlogom, prvostupanjsku presudu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova parnice i žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 96/08. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 123/08. - ispravak, 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. u daljnjem tekstu: ZPP) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati nije počinjena niti bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je nadalje ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 13. lipnja 20024. izrijekom nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga (str. 170. spisa), sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP,i pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-150/2021 od 2. ožujka 2021. a na pokretanje koje parnice je upućen zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-150/2021-36 od 28. rujna 2023. iz žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 50. st. 1. toč. 7. i 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., u daljnjem tekstu: OZ) isticanjem prigovora presuđene stvari kao i prigovora zastare jer je prijedlog za ovrhu na temelju ovršne isprave, pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj K- 667/05-9 od 13. rujna 2006. podnijet 17. veljače 2021. dakle, nakon proteka zastarnog roka propisanog odredbom čl. 233. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev pravilno ocjenjujući kako ovršenik sukladno odredbi čl. 55. OZ tužbu kojom pokreće parnicu na koju je upućen, može osnivati samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu zbog čega zakonito ocjenjuje navode tužitelja a koje ponavlja i u žalbi, gdje upućuje na nedostatke rješenja o ovrsi i prijedloga za ovrhu kao i na prijedlog naložiti tuženiku vraćanje svota koje je stekao u ovršnom postupku na temelju odredbi o stjecanju bez osnove odnosno, naknade štete, neosnovanim.

8. Prvostupanjski je sud potom, pravilno ocijenio istaknuti žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ tako, da je prema toj odredbi zbog koje je tužitelj kao ovršenik upućen u parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, mogao svoju tužbu osnovati samo na tom za žalbenom razlogu i u ovom postupku se ne može raspravljati o ostalim žalbenim razlozima zbog kojih nije upućen u parnici označenim zaključkom.

9. Žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 7. OZ na koji, prema sadržaju žalbe i tužbe tužitelj tek paušalno upućuje, predstavlja razlog zbog kojeg ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave odnosno, na temelju te isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika.

9.1. Dakle, radi se o žalbenom razlogu gdje se osporava aktivna ili pasivna legitimacija za traženje ovrhe i taj žalbeni razlog je prvostupanjski sud pravilno ocijenio neosnovanim jer sukladno ovršnoj ispravi kojom je određeno da se od tužitelja oduzima imovinska korist ostvarena kaznenim djelom u svoti od 81.264,99 kn, jasno proizlazi aktivna legitimacija tuženice za pokretanje ovršnog postupka te pasivna legitimacija tužitelja, kao osobe protiv koje je tuženica bila ovlaštena pokrenuti ovršni postupak na temelju ovršne isprave.

10. U odnosu na prigovor zastare je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo propisano odredbom čl. 85. st. 4. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 dalje: KZ) prema kojoj odredbi izvršenje sigurnosnih mjera izrečenih doživotno i oduzimanja imovinske koristi ne zastarijeva.

11. Iako je ovaj zakon stupio na snagu 1. siječnja 2013. a kazneno djelo je počinjeno tijekom 2004. prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz odredbe čl. 385. KZ prema kojoj će se primijeniti odredba čl. 85. st. 4. KZ ako do stupanja na snagu tog zakona nije nastupila zastara oduzimanja imovinske koristi.

12. Budući da odredbama Kaznenog zakona ( Narodne novine: 10/1997, 27/1998, 50/2000, 129/2000, 84/2005, 51/2001, 111/2003, 190/2003, 105/2004, 71/2006, 110/2007, 152/2008, 57/2011, 77/2011, 125/2011,143/2012 dalje KZ/97) nije predviđeno zastarijevanje oduzimanja imovinske koristi, od počinjenja kaznenog djela pa do stupanja na snagu KZ nije protekao rok iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO zbog čega, sukladno odredbi čl. 385. KZ, u svezi odredbe čl. 85. st. 4. KZ nije ostvaren žalbeni razlog tužitelja predviđen odredbom čl. 50. st. 1. toč. 11. OZ a imajući na umu i to, da je odredbom čl. 82. st. 1. KZ/97 propisano da nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu kaznenim djelom a što je predvidio i KZ odredbom čl. 5. prema kojoj nitko ne može zadržati imovinsku korist ostvarenu protupravnom radnjom.

13. Kako je ovršna isprava, presuda Općinskog suda u Varaždinu postala pravomoćna i ovršna 13. rujna 2006. a ovrha na temelju ove ovršne isprave je pokrenuta prijedlogom tuženice od 17. veljače 2021., nije nastupila zastara te je pobijana prvostupanjska presuda donijeta pravilnom primjenom označenog materijalnog prava pa žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na nezakonitost prvostupanjske odluke tvrdnjom da bi tuženica mogla "spremiti u ladicu" pravomoćnu presudu te da pobijanom odlukom nije postignuta svrha zastare, izvjesnost, kao i da su tužitelju povrijeđena "ustavna i konvencijska prava i načela", ne utječu na pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.

14. Također su, zbog iznijetog neosnovani i žalbeni navodi gdje tužitelj upućuje na prekid zastare kao i pogrešnu primjenu materijalnog prava iz odredbi KZ te analognu primjenu odredbi o zastari izvršenja kazne i činjenicu pravomoćno odbijenog prijedloga za ovrhu na temelju kaznene presude, budući da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je ovršni postupak koji se vodio kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem Ovr-1254/15 obustavljen zbog nemogućnosti naplate primjenom odredbe čl. 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima ("Narodne novine" br. 68/18, 2/20, 47/20, 46/20, 83/20 i 133/20).

14. I naposlijetku, odluka o parničnom trošku tuženice donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23) te je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena pobijana prvostupanjska presuda.

U Zagrebu 25. ožujak 2025.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis