REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4603/2020-57

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu Ivanu Borkoviću u pravnoj stvari prvotužitelja ĆĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotužiteljice ĐĆ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] koje zastupa punomoćnik Nenad Dianić, odvjetnik iz [adresa], protiv prvotuženika ĆĆZ iz Californie 2719, Newsl. St. Los Angeles, CA 90028, SAD OIB [osobni identifikacijski broj] i drugotuženika ĐĆZ iz 13 Calle 7-65 Zona 9, Guatemala City, Gvatemala, OIB [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnik Marko Krpan, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti ugovora, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene 11. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, odvjetnika Krune Lisca i punomoćnika tužitelja, odvjetnika Ante Krstanovića, 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetan Ugovor o zajmu broj MM1106VDVM15 zaključen 15. lipnja 2011. godine između prvotužitelja i drugotužiteljice te prvotuženika.

II U zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku na nekretninama upisanim u - u zk. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i to kč. br. [katastarska čestica] ostala zemljišta sa 1316 m2, tri zgrade sa 216 m2, dvoriše sa 503 m2. oranica Fundus sa 597 m2

- zkul [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i to kč br [katastarska čestica] Dolnje polje sa 2108 m2 (oranica dolnje polje sa 2108 m2), kč br [katastarska čestica] Donje polje sa 982 m2 (oranica donje polje sa 982 m2), kč br [katastarska čestica] kukınovčak sa 1403 m2 (šua kukinovčak sa 1403 m2)

- zk. ul [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i to kč br [katastarska čestica] zobišće sa 6078 m2 (oranica zobišče sa 6078 m2)

- zk. ul. [broj ZK uloška] ko. [katastarska općina] i to kč br [katastarska čestica] Kukinovščak sa 4424 m2 (šuma Kukınovščak sa 4424 m2), kč br [katastarska čestica] Krči sa 5546 m2 (oranica Krči sa 5546 m2), kč br [katastarska čestica] Krči sa 5755 m2 (šuma Krči sa 5755 m2), kč br [katastarska čestica] stan sa 11031 (oranica stan sa 11031 m2).

koje su u vlasništvu prvotužitelja briše se uknjižba založnog prava, upisana u predmetu Općinskog suda u Sisku u predmetu Z-2815/2011, upisano na temelju Ugovora o zajmu broj MM1106VDVM15 od 15 lipnja 2011 godine ovjerenog kao ovršni javnobilježnički akt. te radi osiguranja tražbine prvotuženika u iznosu od 12.167.44 EUR-a sto na dan 17 lipnja 2011. godine po srednjem tečaju HNB iznosi 89.969,31 kunu s godišnjım kamatama od 6,87% plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja s rokom otplate 15.09. 2014. i s eventualnim ovršnim troškovima, koje založno pravo je uknjiženo za korist prvotuženika, OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana

III Nalaže se tuženicima solidarno platiti tužiteljima parnične troškove ovog postupka u iznosu od 2.750,00 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi je naveo da su tužitelji i tuženik navedeni kao stranke Ugovora o zajmu broj MM1106VDVM15 od 15. lipnja 2011., solemniziranog po javnom bilježniku Ladi Draškić u predmetu OV-3952/11. U navedenom ugovoru navedeno je da je tuženik navodno pozajmio tužiteljima novčani iznos od 90.000,00 kuna. Tužitelji nikada nisu upoznali tuženika niti su pregovarali sa njim i dogovorili zaključenje bilo kakvog ugovora o zajmu. Dakle tužitelji od tuženika nikada nisu niti primili iznos od 90.000,00 niti su od tuženika dobili bilo koji iznos novca. Tužitelji od tuženika nikada nisu dobili novac, a novac mu nikada nisu niti vraćali. Dakle navedeni Ugovor o zajmu je nepostojeći pravni posao odnosno, ništetan je. Stranke tužitelji i tuženici se ne poznaju niti su se ikada upoznali a pitanje je tko je uopće tuženik i govori li hrvatski te je upitno je li u sporno vrijeme uopće bio u RH i dali je potpisao ugovor o zajmu s obzirom da nije bio kod javne bilježnice Lade Draškić. Između stranaka nije postojala volja da zaključe ugovor o zajmu niti je navedeni ugovor uopće zaključen niti su tužitelji od tuženika primili bilo kakav iznos novca. Takov ugovor je protivan prisilnim propisima, Ustavu RH i moralu društva. Osim toga radi se o zelenaškom ugovoru. Dakle navedeni ugovor je nemoralan odnosno nepostojeći jer nije sklopljen. Tuženik Serpas je navodno prodao navedeno potraživanje iz spomenutog ugovora o zajmu drugotuženiku ĐĆZ te je sada drugotuženik uknjižen kao založni vjerovnik na nekretninama ĆĆ. No budući da je nepostojeći i ništetan ugovor o zajmu to je nepostojeće i ništetno i ustupanje tražbine Serpasa. ĐĆZ. Osim toga tužitelji osporavaju da bi tuženik potpisao navedeni ugovor o zajmu. Tužitelji su u vezi navedenog ugovora žrtve kaznenih djela-lihvarskog ugovora- te su odredene osobe i osuđene za kazneno djelo iz čl 242. st. 1 Kaznenog zakona. U navedenim predmetima optužbu je zastupao USKOK budući se radilo o organiziranom kriminalu sklapanja lihvarskih ugovora na štetu državljana Republike Hrvatske. Navedeni ugovor o zajmu broj MM1106VDVM15 od dana 15. 06. 2011 godine, solemniziran po javnom bilježniku Ladi Draškić u predmetu OV-3952/11 dana 15.06 2011 godine u kaznenim predmetima navodi se kao dokaz optužbe te je i dio činjeničnog supstrata pravomoćne osuđujuće presude protiv mnogih osuđenika. Na temelju Ugovora o zajmu zaključenog sa tuženikom u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Sisku u predmetu Z-2815/2011 uknjiženo je pravo zaloga na nekretninama OĆ i to na nekretninama navedenim u izreci. Kao dokaze su predložili grafološko vještačenje potpisa prvotuženika, , saslušanje stranaka, saslušanje Javnog bilježnika Lade Drašković iz te javnobilježničke prisjednice ZĆ, spis Javnog bilježnika Lade Drašković OV-3952/11, spis USKOK-a K-US-139/12, spis Županijskog suda u Zagrebu te predmete pod brojem K-US-22/16, K-US-16/16, K-US-36/15 K-US-22/15 KOV-US- 52/14 KOV-US-39/14 KOV-US-35/14 te eventualno u druge predmete po dostavi obavijesti od USKOK-a, saslušanje državnog odvjetnika Maria Nemčića, saslušanje kao svjedoka osobe ili osoba za koju USKOK potvrdi da je osumnjičena i optužena u svezi Ugovora o no svakako RĆ iz [adresa]. PĆ iz [adresa]. JĆ iz [adresa], ČĆ iz [adresa], pribava podataka MUP-a te Granične policije RH o činjenici je li i u kojem razdoblju prvotuženik bio u Republici Hrvatskoj te pribava podataka je li i u kojoj banci u RH imao otvoren račun pribava podataka MUP- a Granične policije RH te nadležnih Carinskih službi je li prvotuženik ako je ulazio u RH prijavio da u RH unosi gotov novac te ukoliko jest u kojem iznosu, pribava preslike Obrasca za prijavu gotovine za tuženika za sav novac koji je prijavio da unose u RH u odnosu na sve granične prijelaze u Republici Hrvatskoj od MUP-a RH te financijsko vještačenje na okolnost tijeka novca po pribavi svih podataka. Predložili su usvojiti tužbeni zahtjev kako je naveden u izreci točke I, uz troškove.

2. Tuženici su u odgovoru na tužbu naveli da je netočno da tužiteljima nije isplaćeno 90.000,00 kuna što je potvrđeno i potpisom tužitelja nakon što im je ugovor rastumačen. Navode da bi tužitelji trebali tražiti ispunjenje obveze ili raskid ugovora ako nije ispunjen, a ne utvrđenje ništetnosti. To što ugovor nije solemniziran u odnosu na prvotuženika je uobičajena praksa jer je solemnizacija potrebna samo za jednu ugovornu stranu. Ovdje je riječ o javnoj ispravi koja dokazuje istinitost njegovog sadržaja pri čemu je nepoznavanje hrvatskog jezika od strae tuženika nebitno. Tvrdi da nije bilo korištenja stanja nužde kod tuženika, a ustupanje potraživanja nije bilo zabranjeno. Ističe da protiv tuženika nije vođen postupak u RH. Kao dokaze su predložili saslušanje UĆ i predložili odbiti tužbeni zahtjev.

3. Tijekom postupka sud je pročitao Ugovor o zajmu broj MM1106VDVM15 od 15. lipnja 2011. (str. 5-10 spisa), zemljišnoknjižne izvatke (11-18), presudu Županijskog suda u Zagrebu Kov-US-38/14 (19-20), nalog o provođenju istrage (90- 104), dopis USKOK-a od 27. srpnja 2021. (123-4), saslušan je prvotužitelj (130 i 163) i drugotužiteljica (132 i 163), pročitan spis OV 3952-11 javne bilježnice Lade Draškić (u priklopu), zapisnik iz predmeta K-Us-55/14 Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2022. i saslušao svjedokinju UĆ (199)

4. Sud nije izvodio ostale predložene dokaze zbog ekonomičnosti postupka jer je stanje stvari dovoljno razjašnjeno da se može donijeti odluka. Zapisnik iz predmeta K-Us-55/14 Županijskog suda u Zagrebu od 24. listopada 2022. sud je uzeo u obzir iako je dostavljen nakon zaključenja prethodnog postupka jer je nastao kasnije i nije mogao biti predložen prije.

5. Među strankama nije sporno da su tužitelji i prvotuženik navedeni kao stranke Ugovora o zajmu broj MM1106VDVM15 od 15. lipnja 2011., solemniziranog po javnom bilježniku Ladi Draškić u predmetu OV-3952/11 te da je u tom ugovoru navedeno da je prvotuženik pozajmio tužiteljima novčani iznos od 90.000,00 kuna. Nesporno je i da je prvotuženik prodao navedeno potraživanje iz spomenutog ugovora o zajmu drugotuženiku. Nije sporno da je upisano založno pravo drugotuženika na nekretninama iz točke I izreke kao i da su tužitelji navedeni kao oštećenici u kaznenom postupku Županijskog suda u Zagrebu Kov-US-38/14.

6. Sporno je pitanje je li ništetan predmetni Ugovor o zajmu, je li tužiteljima prvotuženik pozajmio navedenih 90.000,00 kuna, odnosno, utječe li činjenica tko su osobe navedene kao počinitelji kaznenih djela za ovaj zajam u predmetnoj kaznenoj presudi.

7. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev kako je postavljen podneskom od 10. prosinca 2021. osnovan.

8. Sud nije ocjenjivao dokaze koji se odnose na činjenice koje među strankama nisu sporne.

9. Iz presude Županijskog suda u Zagrebu KOV-US-38/14 od 29. travnja 2014. na temelju sporazuma stranaka proizlazi da su njome osuđeni ŠĆ, LĆ, GĆ i MĆ jer su, između ostalog, na štetu ovdje oba tužitelja počinili kaznena djela na način da su im stvarno pozajmili 34.003,00 kuna, a pribavili od njih 184. 592,68 kuna. Na koji su način provodili kaznena djela vidljivo je iz naloga o provođenju istrage gdje su navedene osobe bile dio organizacije koja ja davala zajmove niže nego li su iznosi navedeni u ugovorima o zajmu, a za koje kazneno djelo su okrivljeni u gore navedenoj presudi Županijskog suda u Zagrebu.

10. Prvotužitelj je u svojem iskazu naveo da je za kredit saznao preko oglasa i od svog oca koji je bio sudužnik jednoj gospođi za isti takav kredit. Sa suprugom su se našli u blizini Trga bana Josipa Jelačića u Zagrebu s jednom gospođom i jednim čovjekom. Koliko je shvatio ta gospođa je bila prevoditelj i ona je razgovarala s javnim bilježnikom kod kojeg su potpisali ugovor. Nije detaljno čitao ugovor, bila mu je bitna visina rate. Ugovor su potpisali kod javnog bilježnika, prvotužitelj, njegova supruga i spomenuti gospodin. Nisu tom prilikom razgovarali o uvjetima kredita. Nakon što je ugovor potpisan kod javnog bilježnika ponovno su išli u spomenuti ured u blizini Trga bana Jelačića i tamo mu je ta gospođa isplatila 10.000,00 kn, a preostalih 2.000,00 kn je primio od te gospođe nakon nekoliko dana. Rate kredita su tijekom otplate počele naglo rasti. Uredi u kojima je plaćao rate bili su prvo u Sisku, potom u Ivaniću, a zadnje u Velikoj Gorici u jednoj zgradi. Prilikom plaćanja nekad bih dobio priznanicu, odnosno papirić, a nekada bi zaposlenici samo unijeli nešto preko kompjutera. Štambilji na tim priznanicama stalno su se mijenjali, svaki put bi bio neki drugi naziv. Nakon što je kredit otplatio u cijelosti otišao je u ured u Velikoj Gorici kako bi podigao priznanicu. Prije toga je kredit odjednom otplatio u gotovini, službenica je primila novac i rekla mu da dođe za tri dana po priznanicu, međutim, kada je došao ured je bio zatvoren. Ljudi iz okolnih lokala su rekli da je tamo bio USKOK i da više nikoga nema. Kada je zvao na telefonski broj koji je imao nitko se nije javljao, a nikoga više nije bilo ni u uredu u kojem su sklopili ugovor. Na pitanje je li upoznao prvotuženika naveo je da mu se nije predstavila ta osoba koja je potpisala ugovor, ne zna njezino ime, tada mu je samo rečeno da je to gazda. Kod javnog bilježnika prilikom potpisivanja ugovora bili su vrlo kratko, prvo su čekali u jednoj prostoriji, nešto je razgovarao s tom gospođom, a taj čovjek za kojeg mu je rečeno da je gazda, stajao je na drugom kraju prostorije i nije ništa pričao. Kada ih je javna bilježnica pozvala u ured, pitala ih je jesu li upoznati s ugovorom. Vidio je iznos rate koji je bio naveden u ugovoru pa je rekao da je to u redu, a javni bilježnik im nije pročitao cijeli ugovor. Taj gospodin je bio prisutan samo kod javnog bilježnika prilikom potpisivanja ugovora, a kasnije u uredu u kojem je primio novce tog čovjeka nije bilo. Sav novac mu je predala spomenuta gospođa. Kredit je otplaćivao na način da bi ga njihova službenica nazvala i prilikom svake uplate bi mu rekla gdje treba donijeti novac, isto kao i iznos rate koja se stalno povećavala. Misli da je rata bila preko 2.000,00 kn, a ukupno je vratio blizu 150.000,00 kn. Nakon što je kredit otplatio dobio je jedan dopis od odvjetnika Krpana u kojem je pisalo da nešto još moram platiti. Otišao sam kod njega i rekao da je sve platio, a budući da je prvotužitelj glasnije pričao odvjetnik ga je prijavio da je vikao i galamio. Kasnije je imao probleme i na poslu jer su stalno zvali njegovog nadređenog, to su bili pozivi po noći, on je zbog svega ovoga primao prijetnje. Zvali su i prvotužitelja i radili pritisak govoreći da treba platiti dug, stalno je primao pozive i čudne poruke, spominjali su čak i njegovu djecu. Sve to je prijavio USKOK-u. Sada prije ročišta primio je poziv s nepoznatog broja, nitko se nije javio, samo se čuo dječji plač. Nije mu poznata osoba imena OĆZ. To je ime vidio na papirima koje je dobio od USKOK-a. Odvjetnik Krpan je tražio da plati još preko 90.000,00 kn, a kasnije su tražili oko 70.000,00 kn. Nakon što je vidio oglas za ovaj kredit nazvao je taj broj i javila mu se jedna ženska osoba, rekao joj je da treba pozajmicu od oko 10.000,00 kn, ona mu je rekla da će sve dogovoriti i pripremiti budući da ne prvotužitelj ne živi u [adresa], a nakon što je to učinila pozvala ih je da dođemo u Zagreb. Prvo su došli u njihov ured, a tek potom su išli kod javnog bilježnika koji je bio u blizini. Ta gospođa ga nije pitala za što mu treba novac. Bio je zaposlen, imao je solidna primanja, ne zna kolika mu je plaća tada bila, ali 1/3 plaće davao je za alimentaciju. ĐĆ nije bila tada zaposlena. Za ovu pozajmicu se odlučio jer nije bio kreditno sposoban zbog alimentacije koju je plaćao, tako da nije mogao podići kredit u banci. Osim nekretnina navedenih u ovom ugovoru, nema druge imovine. Prije ovoga ugovora nije podizao kredite ili pozajmice. Novac mu je trebao jer je bio razveden, plaćao alimentaciju, uzdržavao je svoju baku i trebao urediti staru kuću kako sa suprugom tamo preselili. U tom uredu gdje je dobio zajam nisu provjeravali njegovu imovinu. Misli da su naplatili nekakvu proviziju. Taj zajam je uzeo na 12 mjeseci, ali nije čitao ugovor i nije prilikom potpisivanja vidio koliki je ukupan iznos zajma, bila mu je bitna samo visina rate i u ugovoru je stajalo, koliko se sjećam, da rata iznosi oko 1.600,00 kn, koliko su iznosile prve dvije rate, a kasnije rate su bile preko 2.000,00 kn. Ugovor je pročitao tek kasnije kada je započela istraga USKOK-a. Kasnije je saznao da je na njegovim nekretninama upisana hipoteka za dug od 64.000,00 kn i to mu nije bilo jasno kako su mogli uknjižiti takvu hipoteku, ali nije tada ništa poduzeo vezano za to jer je kazneni postupak već bio u tijeku. Ne sjeća se da je prije potpisivanja ovog ugovora kod javnog bilježnika potpisao neki drugi ugovor, odnosno da je ranije bio kod javnog bilježnika vezano za hipoteku koja je upisana na njegovim nekretninama. Ne zna koliko dugo je otplaćivao kredit, zna da je otplata bila ugovorena u mjesečnim ratama i da bi ga prije svake uplate zvali i rekli gdje da dođe, odnosno kako da uplati novac. Nekada bi mu tek u uredu kada bi došao platiti rekli točan iznos rate, a kada bi se rata povećala znao je pitati zašto je sad iznos veći, a oni bi tada spominjali kamate ili druge razloge. Ne zna koliki je iznos platio prilikom zatvaranja zajma, odnosno prilikom zadnje uplate. Taj novac je pribavio prodajom nekretnine, radilo se o vinogradu koji je dobio od svoje bake i na taj je način kredit otplatio u cijelosti. U pravilu plaćao je mjesečno, a ponekad bi platio i dvije rate odjednom. Iznos rata se kretao od početnih 1.600,00 kn do oko 2.800,00 kn. Ne zna koliko rata je ukupno otplatio, zna samo da sam nakon što je zajam vraćen plaćao još nekakve kamate. Na pitanje je li 28. rujna 2009. kod javnog bilježnika potpisao ugovor o zajmu s OĆZ, odgovara da zna da je samo jednom bio kod javnog bilježnika gdje je potpisao ugovor, a o čemu je već iskazao, ne zna je li to taj ugovor niti kako se zove ta osoba koja je ugovor potpisala.

11. Drugotuženica je u iskazu navela da ne zna puno o ovom ugovoru. Njen suprug ĆĆ rekao mu je samo da mora nešto potpisati došla je s njime kod javnog bilježnika, tamo je bila i jedna gospođa i neki stranac koji je stajao sa strane, a nakon što je potpisala ugovor je izašla i nije joj poznato što se dalje događalo. Nije sudjelovala u razgovorima niti je vidjela predaju novca. Ušla je u ured javnog bilježnika zajedno sa suprugom, samo je potpisala ugovor i izašla, a prije potpisivanja nije dobila ugovor niti joj je pročitan. Njen suprug nije tom prilikom razgovarao s gospodinom kojeg je spomenula. Poznato joj je da je suprug svaki mjesec otplaćivao taj zajam, mučili su se da skupe novac za svaku ratu. Sjeća se da je bilo telefonskih poziva nakon kojih bi suprug bio uznemiren, ali nije htio ništa reći ni njoj niti sinu. S vremenom je postala zabrinuta i uplašena zbog toga, a iako im nije puno govorio, rekao je da je riječ o prijetnjama i ti su pozivi uvijek dolazili s drugog broja. Prije ovog ročišta, dok su stajali pred sudnicom, suprugu je zazvonio telefon, rekao je da zovu s nepoznatog broja, a kada se javio čuo se samo dječji plač, zbog toga se uplašila za njihovog sina. Nju nikad nisu zvali iz USKOK-a. Ne znam koliki im je bio iznos zajma, nije čitala ugovor i sve to je suprug dogovarao. Poznato joj je da su rate iznosile koliko je suprug to iskazao, zna da su se s vremenom povećavale. Novac im je trebao jer smo dobili dijete i trebali su urediti kuću u kojoj nije bilo vode tako da je novac suprugu bio hitno potreban. Kod javnog bilježnika je bila sa suprugom samo jednom.

12. Sud vjeruje navedenim iskazima tužitelja jer su iskazivali detaljno, u skladu s priloženom dokumentacijom i jedan s drugim. Nadalje, opis postupanja tuženika i s njima povezanih pravnih i fizičkih osoba odgovara opisu kaznenog djela opisanog u priloženoj kaznenoj presudi. Iz navedenih je iskaza utvrđeno da su tužitelji postupali u stanju nužde jer nisu mogli na drugi način pribaviti potrebne novce.

13. Svjedokinja UĆ je navela da je radila u javnobilježničkom uredu javne bilježnice Lade Draškić od prve polovine 2011. - 2021. potvrdila je da je potpis na Ugovoru o zajmu njen i da je kao prisjednik na njemu radila, ali se ne sjeća konkretnog ugovora jer je prošlo mnogo vremena. Prilikom sklapanja ugovora identitet stranaka sam je utvrđivala uvidom u osobnu iskaznicu, putovnicu ili putem dva svjedoka istovjetnosti i način na koji je utvrđen identitet se upisivao u tekst solemnizacije. Ako u tekstu solemnizacije nije upisano način utvrđivanja identiteta neke stranke to znači da ta osoba nije ni pristupila već je ugovor bio solemniziran u odnosu na zajmoprimce. Kod ugovora o zajmu, zajmoprimci su ti koji moraju doći u ured potpisati pred javnim bilježnikom dok zajmodavac treba biti potpisan na ugovoru ali ne treba doći u javnobilježnički ured. Strankama u ovakvim slučajevima posebno objasni visina zajma, rokovi otplate što znači ovršna klauzula te u slučaju postojanja založnog prava što to znači. Ako postoji neka dvojba o pravnom pitanju, pokušavaju razjasniti strankama i ako ne uspiju, ne solemniziraju ugovor. Nadalje, ne solemniziraju niti ako se utvrdi da u ugovoru stoji nešto što stranke nisu dogovorile. S obzirom na to da je ovaj ugovor solemniziran, to znači da stranke nisu imale primjedbe na sadržaj ugovora. Ne sjeća se da su imali slučaj da su odbili solemnizirati ugovor jer bi bio protivan prisilnim propisima ili moralu društva.

14. Iz iskaza svjedokinje UĆ proizlazi da se ne sjeća konkretnog ugovora, a općeniti opisi kako je inače postupala prilikom solemnizacije ugovora nisu od utjecaja na ovaj postupak jer je i iz iskaza tužitelja vidljivo da su neoprezno pristupili sklapanju ovog ugovora.

15. Iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji u stanju nužde pristali sklopiti Ugovor o zajmu prilikom čega su prevareni jer su potpisali da su primili veći iznos od onog koji je naveden u ugovoru, a nakon čega su zastrašivani kako bi vraćali iznose koje nisu bili dužni. Činjenica da prvotuženik i drugotuženik nisu obuhvaćeni kaznenom presudom nije od utjecaja jer proizlazi da su njihova imena, odnosno, identiteti samo korišteni kako bi se zavarale stranke, odnosno, kako bi se oštećene kasnije onemogućilo da dođu do povrata svoje imovine. Kada bi sud uvažio prigovore tuženika da nisu obuhvaćeni kaznenom presudom, upravo bi pogodovao počiniteljima kaznenih djela koji su i postupali s tom namjerom, jer je očito da su zato formalno uključivane osobe iz dalekih zemalja gdje su nedostupni hrvatskom pravosuđu. Prvotužitelj se naime nije pojavio u ovom postupku dati iskaz, nije pristao dati potpise za grafološko vještačenje, a niti je bio prisutan prilikom solemnizacije ugovora. Stoga iz svih provedenih dokaza proizlazi da su tužitelji oštećeni kaznenim djelima u kojima se kao zajmodavac imenom pojavljuje prvotuženik, a iz načina postupanja prilikom počinjenja kaznenih djela, proizlazi i da je prijenos založnog prava drugotuženiku učinjen s namjerom da se zadrži imovina ostvarena počinjenjem kaznenim djelom. Odbijanjem ovog tužbenog zahtjeva, sud bi pogodovao počiniteljima kaznenog djela koji su postupali s namjerom da se oteža uspostavljanje stanja kakvo bi bilo da nije bilo počinjenja kaznenog djela.

16. Prema odredbi čl. 329. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08 i 78/15 - dalje: ZOO), ništetan je ugovor kojim netko, koristeći se stanjem nužde ili teškim materijalnim stanjem drugog, njegovim nedovoljnim iskustvom, lakomislenošću ili zavisnošću, ugovori za sebe ili za nekog trećega korist koja je u očitom nerazmjeru s onim što je on drugom dao ili učinio, ili se obvezao dati ili učiniti.

17. Naime, ugovaranje nerazmjerne koristi može biti i u korist treće osobe, pa čak i da tuženik nije imao saznanja o prilikama tužiteljice, s obzirom na to da su kod sklapanja ugovora pregovarale druge osobe, njima ta okolnost nije mogla ostati nepoznata s obzirom na to da je prvotužitelj pristao na vrlo nepovoljne uvjete prilikom sklapanja Ugovora o zajmu, pritisnuti životnim problemima i činjenicom da nije bio kreditno sposoban. Dakle, dovoljna je svijest onog tko je sudjelovao u nastanku ugovora, u konkretnom slučaju djelatnika kreditnog ureda uz posredovanje kojeg je ugovor sklopljen, o stanju nužde prvotužitelja, odnosno njegovom teškom materijalnom stanju, da bi ugovor bio ništetan, iz čega slijedi da se u konkretnom slučaju radi o zelenaškom ugovoru, o čemu se može zaključiti i analizirajući sadržaj kako ovog tako i kaznenog postupka.

18. Zbog navedenog, prihvaćen je tužbeni zahtjev i navedeni ugovor sklopljen između stranaka utvrđen je ništetnim te je brisana i uknjižba založnog prava koja je očito poduzeta da se ostvari imovinska korist počinjenjem kaznenog djela.

19. Odluka o trošku tužitelja temelji se na članku 154. st. 1. i 2. i čl. 155. ZPP-a te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa), a sukladno troškovniku predanom na ročištu na kojem je rasprava zaključena. Troškovi se priznaju uveći za 10% prema br. 40/1 Tarife. Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 275,00 eura (br. 7/1 Tarife), trošak sastava podneska od 1. studenog 2019., 19. rujna 2021., 28. veljače 2024. u iznosu od 275,00 eura za svaki (br. 8/4 Tarife) te trošak pristupa na ročišta održana 16. veljače 2021., 5. svibnja 2022., 28. rujna 2023., 12. veljače 2024. i 12. rujna 2024. po 275,00 eura za svako (br. 9/1 Tarife). Navedeno kad se zbroji iznosi 2.200,00 eura, odnosno, 2.750,00 eura s PDV-om koliko je tuženicima naloženo platiti tužiteljima.

20. Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Borković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana

- od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na ročište i pristupila, odnosno - od primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. tužiteljima po punomoćniku, uz pristojbu na presudu

2. tuženicima po punomoćniku