REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1114/2022-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Jadranka Juga predsjednika vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Damira Kontreca člana vijeća, Gordane Jalšovečki članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju punomoćnice Zrinka Golubić i Margita Plažanin, odvjetnice u Zagrebu, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice, Zagreb, Vinogradska cesta 29, OIB 84924656517, radi isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu broj Gž R-226/2021- 2 od 23. ožujka 2021., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1739/2019-31 od 26. siječnja 2021., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prihvaća se revizija i ukida:

− presuda Županijskog suda u Splitu broj Gž R-226/2021-2 od 23. ožujka 2021. u dijelovima izreke te presude kojima je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1739/2019-31 od 26. siječnja 2021.;

− presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-1739/2019-31 od 26. siječnja 2021. u dijelovima pod točkom I. izreke presude i u dijelu pod točkom II. izreke za iznos troška u visini 5.950,00 kuna sa za zateznim kamatama tekućim na taj iznos troška od 26. siječnja 2021. do isplate po stopi određenoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

a predmet se u ukinutim dijelovima vraća sudu prvoga stupnja na ponovno suđenje.

II. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati 5.275,04 kune za zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznose kako je to pobliže navedeno u izreci te presude (toč. I. izreke), naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u visini 6.887,50 kuna sa zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2021. do isplate (toč. II. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u visini 1.406,25 kuna za zateznim kamatama tekućim od 26. siječnja 2021. do isplate (toč. III. izreke).

2. Drugostupanjskom presudom je potvrđena prvostupanjska presuda u dijelu točke I. izreke te u točki II. izreke glede odluke o parničnom trošku, u dijelu kojem je naloženo tuženiku naknaditi trošak postupka tužiteljici u iznosu 5.950,00 kuna (točka „a)“ jedinog stavka izreke te presude), dok je preinačena u točki II. izreke u dijelu kojem je tuženiku naloženo da tužiteljici naknadi trošak postupka preko 5.950,00 kuna do 6.887,50 kuna (dakle, za 937,50 kuna) te je u tom dijelu zahtjev za naknadu troška odbijen (točka „b)“ jedinog stavka izreke te presude).

3. Ovaj sud je rješenjem broj Revd-3052/2021-2 od 15. ožujka 2022. dopustio tuženiku izjavljivanje revizije protiv drugostupanjske presude zbog slijedećeg pitanja:

"Da li postoji pravna osnova za umanjivanje mjesečnog fonda radnih sati za dane blagdana i neradnih dana, određenih sukladno Zakonu o blagdanima, ako oni padaju od ponedjeljka do petka samo nekim radnicima koji su te dane radili, s obzirom na to da je Zaključkom 153. Zajedničkog povjerenstva za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 21. prosinca 2015. godine jasno utvrđeno da mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8. sati te da on mora za sve radnike biti isti i da se sati koje su radnici radili na dane blagdana i neradne dane evidentiraju kao redovan rad?".

4. Postupajući po navedenom dopuštenju, protiv navedene drugostupanjske presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) koji se pri ovome odlučivanju primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 70/19), zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojih je dopuštena.

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

6. Predmet spora, koji se odnosi na ovaj stadij postupka, je zahtjev s naslova dodatka na plaću za neplaćeni prekovremeni rad odrađen na blagdan u radnom tjednu, temeljem odredbe članka 51. st. 9., st. 10., i st. 11. KU 143/13 odnosno odredbe članka 49. st. 9., st. 10. i st. 11. KU 29/18 te temeljem odredbe članka 1. Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 33/96, 96/01, 13/02, 136/02, 112/05, 59/06, 55/08, 74/11, 130/11 - dalje: ZBSN/96), koji je važio u utuženom razdoblju i zahtjev s naslova razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora temeljem odredbe članka 36. KU 143/13 te odredbe članka 34. KU 29/18, a kojima je propisano da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom koji dežura ili je pripravan pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije.

7. Utvrđenja nižestupanjskih sudova, svedena na bitno za odlučivanje u ovoj pranoj stvari, su:

− da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika na radnom mjestu medicinske sestre;

− da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za otežane uvjete rada kada je tužiteljica radila prekovremeno;

− da tuženik tužiteljici nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već samo za sate koji ulaze u redovan rad;

− da tuženik nije tužiteljici platio naknadu s naslova dodatka na plaću za neplaćeni prekovremeni rad odrađen na blagdan u radnom tjednu.

7.1. Nižestupanjski su sudovi tužbeni zahtjev ocijenili osnovanim, smatrajući u bitnome da tužiteljici, koja je čitavo utuženo razdoblje radila kao medicinska sestra na istim poslovima, svi dodaci i uvećanja koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada, jer je tužiteljica radila u otežanim uvjetima i imala je posebnu odgovornost za život i zdravlje pacijenata tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu, tako i u prekovremenom radu.

7.2. Nadalje, a što je relevantno u pogledu revizijom postavljenog pravnog pitanja, sudovi su ocijenili da se blagdani koji su određeni člankom 1. ZBSN/96 izuzimaju iz obračuna redovnog mjesečnog fonda radnih sati, jer da redovni mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati, što znači da se dani blagdana i neradnih dana izuzimaju iz tog izračuna, a, pri tome, nisu prihvatili tumačenje tuženika da se prilikom obračuna prekovremenih sati odrađenih na dan blagdana ima primijeniti Zaključak 153, jer su smatrali da ako je nešto zakonom propisano kao "neredni dan", onda da istodobno ne može biti "radni dan" u izračunu mjesečnog fonda radnih sati.

8. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojih je revizija dopuštena proizlazi da je u ovom stadiju postupka sporan način utvrđivanja mjesečnog fonda radnih sati, jer prema tvrdnji tužitelja u mjesečni fond radnih sati računaju se svi dani u tjednu, osim subote, nedjelje i blagdana, dok se prema tvrdnji tuženika mjesečni fond sati računa na način da se od dana u tjednu odbija samo subota i nedjelja, a ne i blagdan koji eventualno pada u tjednu. Dakle, sporno je tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i 49. st. 10. KU/18.

9. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13 (u bitnom identično čl. 49. st. 10 KU/18) određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

10. Tijekom postupka pred nižestupanjskim sudovima postavilo se i pitanje tumačenja odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 i domašaja tog tumačenja po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora.

11. Prema shvaćanju ovoga suda, obzirom na odredbu čl. 19. st. 6. KU/13 prema kojoj tumačenja povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora, sud je u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13 (tako ovaj sud u odlukama broj Revr-630/2017, Revr-676/13, Revr-793/13, Revr- 1515/13 i dr.). Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili sl.

12. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 Zajedničko povjerenstvo za tumačenje dva puta je tumačilo.

13. Tako su na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015., s obzirom na veliki broj upita vezanih uz mjesečni fond radnih sati kada blagdan pada u radni dan, članovi povjerenstva odlučili na sve upite odgovoriti općenitim tumačenjem te su donijeli

Zaključak broj 148 koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad.

U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom.

Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen.

Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. godine jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen.".

14. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi:

"Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno.

Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima.

Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće.

Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148.".

15. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13.

16. Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati.

17. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.

18. Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi:

"Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".

19. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu.

20. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.

21. Obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), osnovana je tvrdnja tuženika da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili materijalno pravo kada u vrijeme važenja spomenutog Zaključka 153. nisu u skladu s tim zaključkom obračunavali fond sati.

22. Odredbom čl. 52. KU/13 odnosno čl. 50. KU/18 određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu.

23. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13 odnosno čl. 49. KU/18.

24. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13.

25. Slijedom iznesenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva za razdoblje do 21. prosinca 2015. nisu raspravili primjenom Zaključka broj 148, a nakon 21. prosinca 2015. primjenom Zaključka broj 153, nema uvjeta za preinaku presude (pri čemu se napominje da ovaj, revizijski sud, svoju odluku donosi na temelju činjeničnih utvrđenja nižestupanjskih sudova, no iz njih se nije moglo razlučiti koji dio tužbenog zahtjeva se odnosi samo na dio zahvaćen nepravilnom primjenom prava – Zaključka 153 spomenutog povjerenstva), slijedom čega je (ispitujući pobijanu presudu samo u granicama koje određuju dopuštena pravna pitanja – čl. 391. st. 1. ZPP) valjalo na temelju odredbe čl. 395. st. 2. ZPP ukinuti nižestupanjske presude u pobijanim dijelovima i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

26. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Jadranko Jug