Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-3375/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Andrine Raspor Flis predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 26187994862, kojeg zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama stranaka izjavljenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4860/2022-15 od 8. ožujka 2024., dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužitelja KS kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4860/2022-15 od 8. ožujka 2024. u pobijanom dijelu od točkom I i II izreke.

II Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4860/2022-15 od 8. ožujka 2024. u pobijanom dijelu pod točkom III izreke i sudi:

Odbija se tužitelj KS sa zahtjevom za naknadu troškova parničnog postupka u svoti od 125,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. ožujka 2024. pa do isplate.

III Nalaže se tužitelju RS naknaditi tuženiku Croatia osiguranje d.d. trošak sastava žalbe u svoti od 31,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Proglašava se nedopuštenom ovrha na novčanim sredstvima tužitelja koja se vodi pred Financijskom agencijom u postupku izravne naplate temeljem presude Općinskog suda u Ivanić Gradu od dana 22. rujna 2008. godine (posl. br. P- 401/2008), a po prijedlogu tuženika, Croatia osiguranje d.d., [adresa], 10000 Zagreb, OIB : 261879944862 kao ovrhovoditelja, protiv tužitelja KS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao ovršenika.

2. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju parnični trošak sa zateznim kamatama, a koje na iznos parničnog troška teku od dana donošenja presude pa do isplate, sve u roku od 15 dana.“

II Nalaže se tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknaditi tuženiku CROATIA osiguranje d.d., [adresa], OIB: 26187994862, troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 08. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana. III Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., [adresa], OIB: 26187994862, nadoknaditi tužitelju RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 125,00 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 08. ožujka 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana".

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I i II izreke prema obrazloženju žalbe, žali se tužitelj zbog apsolutno bitne povrede odredbi Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19. i 80/22., 114/22. i 155/23. - dalje: ZPP), relativno bitne povrede odredbi ZPP, pogrešne primjene materijalnog prava te nepotpuno i pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja s prijedlogom, prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu preinačiti a podredno ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Tuženik se žali protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III izreke ne navodeći određeno žalbene razloge i predlaže uvažiti njegovu žalbu te preinačiti prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu, uz naknadu troškova žalbe.

4. Žalba tužitelja je neosnovana dok je žalba tuženika osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9. i 14. ZPP na koja ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP a budući da je prvostupanjska presuda jasna i razumljiva te se može ispitati, nije počinjena niti bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju sadržajno iznosi tuženik u žalbi.

6. Prvostupanjski sud je nadalje ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja na utvrđenje nedopuštenom ovrhe na novčanim sredstvima tužitelja, koja se vodi pored Financijskom agencijom (dalje FINA) u postupku izravne naplate a na temelju presude Općinskog suda u Ivanić- Gradu od 22. rujna 2008. (dalje: ovršna isprava) po prijedlogu tuženika i na pokretanje koje parnice je upućen zaključkom prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-2460/2022-4 od 6. rujna 2022., zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 11. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: 112/12., 25/13., 93/14., 55/16., 73/17., 131/20., 114/22., 6/24., u daljnjem tekstu: OZ) tvrdnjom, kako je nastupila zastara tražbine utvrđene pravomoćnom sudskom odlukom u smislu odredbe čl. 233. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/2018., 126/21., 114/22., 156/22., 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO).

8. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja primjenom odredbe čl. 241. ZOO prema kojoj se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom radi utvrđivanja osiguranja ili ostvarenja tražbine jer je ovršna isprava postala pravomoćna i ovršna 15. studenog 2008. a tuženik je 29. lipnja 2015., na temelju ove ovršne isprave podnio prijedlog za ovrhu na svim računima i oročenim novčanim sredstvima ovršenika, po kojem prijedlogu je donijeto rješenje o ovrsi poslovni broj Ovr-7584/15 a FINA sudu dostavila obavijest o vraćanju osnove za plaćanje 16. rujna 2015., koja je dostavljena ovrhovoditelju 23. listopada 2015. te je 13. siječnja 2016. donijeto rješenje gdje se obustavlja ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-7584/15 od 1. srpnja 2015., primjenom odredbe čl. 72. st. 2. OZ jer je ovrha postala nemoguća odnosno, iz drugih razloga se nije mogla provesti.

9.Tako prvostupanjski sud zaključuje da je zahtjev za izravnu naplatu od 7. srpnja 2022. podnijet unutar zastarnog roka jer je došlo do prekida zastare budući da je raniji ovršni postupak obustavljen zbog razloga koji leži isključivo na ovršeniku, ovdje tužitelju, na što tuženik nije imao utjecaja bez obzira na nepodnošenje prijedloga za promjenu predmeta i sredstva ovrhe.

10. Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu je utvrđeno kako je tuženik i 9. svibnja 2019. podnio FINA-i zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine na temelju ovršne isprave te je FINA obavijestila tuženika kako ovršenik, ovdje tužitelj nema aktivnih računa na teret kojih bi se mogla provesti ovrha pa je tuženik ponovnim zahtjevom za izravnu naplatu od 7. srpnja 2022. podnio FINA-i novi zahtjev za izravnu naplatu na temelju ovršne isprave, povodom kojega je podnijet predmetni prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

11. Suprotno navodima žalbe tužitelja, pobijana prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom I izreke donijeta je pravilnom primjenom odredbe čl. 241. ZOO kao i odredbe čl. 245. st. 1. ZOO prema kojoj odredbi nakon prekida, zastara počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

12. Prema odredbi čl. 245. st. 5. ZOO isto vrijedi i kad je prekid zastare nastao zahtjevom ovrhe ili osiguranja te tako i u tom slučaju, nakon prekida zastara počinje teći iznova a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru s time, da u slučaju prekida zastare podnošenjem tužbe (tako i zahtjevom ovrhe) zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na drugi način (čl. 245. st. 3. ZOO).

13. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda kako je došlo do prekida zastare podnošenjem prijedloga za ovrhu 29. lipnja 2015. na temelju kojega je donijeto rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-7584/15 od 1. srpnja 2015. a koja ovrha je obustavljena isključivo zato što je FINA dostavila obavijest o vraćanju osnove za plaćanje 16. rujna 2015. jer ovršenik, ovdje tužitelj nema aktivnih računa sa kojih bi se mogla izvršiti ovrha na novčanim sredstvima.

13.1. Tako je zastarni rok počeo iznova od dovršetka ovrhe Ovr-7584/15a nakon što je FINA obavijestila o vraćanju osnove za plaćanje na temelju odredbe čl. 4. Pravilnika o načinu i postupku provedbe ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj 6/13), neovisno o načinu na koji je dovršen ovršni postupak upravo s obzirom na odredbu čl. 245. st. 3. ZOO, prema kojoj zastara počinje teći iznova od dana kad je spor okončan ili završen na neki drugi način te tako zakonom nije propisan način dovršetka ovrhe odnosno, nije odlučna činjenica da je prethodna ovrha obustavljena.

14. Uz iznijeto, ovrhovoditelj, ovdje tuženik nije odustao od svojeg prijedloga, niti je zbog neke njegove radnje došlo do postupanja FINA-e te tako nema osnove zaključiti da bi tuženik bio odgovoran za nemogućnost naplate, u kojem slučaju tek ne bi došlo do prekida zastare a prvostupanjski sud je pravilno ocijenio kako činjenica da je tuženik imao mogućnost podnijeti prijedlog za promjenu predmeta i sredstva ovrhe ne utječe na pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući da je ovrha, koja se vodila pod brojem Ovr-7584/15 kod prvostupanjskog suda, obustavljena primjenom odredbe čl. 72. st. 2. OZ a ne zbog neke radnje za koju je odgovoran tuženik, tamo ovrhovoditelj.

15. Tako je pokretanjem ovršnog postupka 29. lipnja 2015. došlo do prekida zastare nakon čega je zastarijevanje počelo teći iznova i od tada do pokretanja novog postupka ovrhe (2022. godine) nije protekao rok iz odredbe čl. 233. st. 1. ZOO.

16. Slijedom iznijetog, budući da nije ostvaren niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava na kojega upućuje tužitelj tvrdnjom da je tuženik mogao pokrenuti ovršni postupak promjenom predmeta i sredstva ovrhe, s obzirom da je ovrha koja se vodila pod brojem Ovr-7584/15 obustavljena primjenom odredbe čl. 72. st. 2. OZ , je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP trebalo odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu u dijelu pod točkom I izreke.

17. Odluka o parničnom trošku tuženika u dijelu pod točkom II izreke donijeta je pravilnom primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP a sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23).

18. U dijelu prvostupanjske presude pod točkom III izreke je prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 156. st. 1. ZPP naložio tuženiku naknaditi tužitelju trošak pristupa na ročište održano 2. veljače 2023. ocjenom, da je to ročište odgođeno krivnjom tuženika jer je tuženik „stavio“ nove dokaze a koje je mogao podnijeti već u odgovoru na tužbu ili podneskom.

19. Donoseći ovu odluku prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbu čl. 156. st. 1. ZPP prema kojoj je stranka dužna, neovisno o ishodu parnice nadoknaditi protivnoj stranci troškove koje je uzrokovala svojom krivnjom ili slučajem koji se njoj dogodio.

20. Naime, uvidom u spis je moguće utvrditi da je tuženik odgovor na tužbu sa svim dokazima dostavio 3. studenog 2022. i na koji se tužitelj očitovao, dok je na ročištu održanom 2. veljače 2023. tuženik uputio na prekid zastare radnjom tužitelja, s obzirom da je punomoćnik tužitelja, 28. srpnja 2022. uputio tuženiku mail radi isplate mirnim putem odnosno, dostavio ponudu za jednokratnu uplatu kojim bi potraživanje tuženika tužitelj podmirio u cijelosti.

21. Označeno ne predstavlja nikakav novi dokaz zbog kojega je bilo opravdano odgoditi ročište što je sud učinio po prijedlogu tužitelja, jer se radilo upravo o upućivanju tuženika na mail tužitelja o kojem je on morao imati saznanja i zbog toga nije bilo opravdano prihvatiti prijedlog tužitelja za odgodu ročišta, kojega je prvostupanjski sud odgodio u pogrešnoj primjeni odredbe čl. 10. st. 1. ZPP te tako ovo ročište nije odgođeno krivnjom tuženika pa je, primjenom odredbe čl. 373. točka 3. ZPP preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod točkom III izreke i tužitelj odbijen sa zahtjevom za naknadu troška pristupa na označeno ročište.

22. Tuženiku je nadalje priznat trošak sastava žalbe primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i Tbr. 10. toč. 5. Tarife te je tako, s obzirom na vrijednost predmeta žalbe (125,00 eura – 25 bodova) za sastav žalbe priznato 12,5 bodova ili 25,00 eura, uz trošak poreza od 6,25 eura obređeno ukupno 31,25 eura (čl. 166. st. 2. ZPP).

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Andrina Raspor Flis