REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 83 P-2208/2020-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Blaženki Butigan Matić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AO, OIB [osobni identifikacijski broj], Slavikova 204, [adresa] zastupanog po punomoćniku BO, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Kristini Mudrovčić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 6. rujna 2024., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja Dee Frue, odvjetnice, tuženika osobno uz punomoćnicu tuženika Kristinu Mudrovčić, odvjetnicu, dana 25. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I./ Odbija se u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I. Nalaže se tuženom ZO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju AO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 40.000,00 EUR s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 40.000,00 kn od 16. prosinca 2018. do dana plateža po stopi koja se određuje za svako polugodište, s uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženom naknaditi tužitelju parnični trošak sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, sukladno čl. 29. st. 2. ZOO-a, sve u roku od 15 dana".

II./ Nalaže se tužitelju AO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] da tuženiku ZO, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] nadoknadi troškove parničnog postupka od 18.705,46 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je tuženik s tužiteljem stupio u kontakt putem poznanstva preko PO koja mu je predstavila tuženika kao mlađeg čovjeka, poslovnog i uspješnog, a kojem treba manja financijska pomoć i podrška, te da će uredno i na vrijeme vratiti predmetni novčani zajam, te da imenovani radi velike financijske poslove u prodaji izrazito skupih, kapitalnih nekretnina te posredovanja prilikom otkupa tražbina u bankarstvu. Tužitelj i tuženi, upoznali su se u Zagrebu, a posrednik njihova poznanstva bila je PO, osoba od povjerenja tužitelja. PO predstavila je tužitelju tvrtku tuženika LB savjetovanje d.o.o. kao jednu uspješnu poslovnu tvrtku u kojoj je PO ovlaštena sukladno punomoći ZO poduzimati sve pravne radnje kao da je i njena tvrtka. Tužitelj je tuženiku dana 16. srpnja 2018. neformalnim, usmenim ugovorom o zajmu "na ruke" pozajmio 40.000,00 EUR, te se tuženik tužitelju obvezao vratiti predmetni zajam beskamatno najkasnije do 15. prosinca 2018., a sve sukladno usmenom dogovoru stranaka. Tužitelj će u dokaznom postupku, niže predloženim svjedocima, dokazati da je tuženik primio utuženi novčani iznos, kao da se i obvezao vratiti ga do 15. prosinca 2018., radilo se o kratkotrajnoj novčanoj pozajmici na koju je tužitelj pristao tuženiku vjerujući svim jamstvima koje je za njega davala PO, te tužitelj nije sumnjao u poštenje tuženika, kao niti u namjere PO kada je upoznavala tužitelja s tuženikom. PO tužitelju je pored ove štete pričinila i dodatne štete u suradnji s tuženikom, te je postalo sasvim jasno da je PO u suradnji s tuženikom postupala svjesno i s namjerom da od tužitelja, kao i tužiteljeve tvrtke, kao i od trećih osoba izmami novčana sredstva koja niti PO, niti ovdje tuženik nemaju namjeru vratiti mirnim putem. U višebrojnim sastancima tuženik se obvezao tužitelju vratiti novac, više puta je molio produljenje roka povrata zajma, više puta je navodio kako je novac uzeo za sebe , ali da je dio tog novca morao dati PO, koja mu je rekla da će ona osobno regulirati sve obveze kako prema tužitelju, tako i prema njegovoj tvrtci i trećim osobama. Tuženik je u više navrata pred svjedocima navodio kako vjeruje PO i da će ona sigurno sve vratiti, te da moli da mu se produži rok kako bi novac vratio. Jedne prilike kada je bio suočen s argumentima tuženik se gorko rasplakao i molio da se protiv njega ne podižu tužbu niti prijave, da je teško bolestan, pokazivao je raskopčavši košulju zalijepljene tufere i zavoje na grudnom košu, navodeći da boluje i da moli da se s obzirom na njegovu bolest rok produži za povrat zajma. Na zadnjem sastanku, tuženiku je rečeno da se više neće čekati niti PO niti on da novac vrate, rečeno mu je da će za onaj novčani iznos koji je uzela PO prema PO će se ići sa tužbama i prijavama, a da će se za novčane iznose koje su pozajmili PO i NO i on ići sa tužbama i prijavama, te da će se prema njemu – ovdje tuženiku – i svim osobama ići sa posebnim tužbama za novčane iznose koje su primili i obvezali se vratiti, tuženik je molio da se to ne čini da će on sa svoje strane utjecati na PO da mu pomogne vratiti ovaj novčani iznos, jer da mu je PO rekla da ovaj novčani iznos on može i mora vratiti, a isti je naveo kako je od 40.000,00 EUR za sebe zadržao 18.000,00 EUR, a da je 22.000,00 EUR predao PO i njenoj sestri NO, na to mu je rečeno da to nema nikakve veze i da je novac predan osobno njemu i da isti mora vratiti u cijelosti zajedno sa kamatom od dana dogovorenog povrata, a to što je on radio sa tim novcem da je to samo i isključivo njegova stvar. Tužitelj je prozreo tuženika da učestalim traženjem produljenja roka povrata zajma, da tužitelj želi tuženika odvesti u zastaru, a što tužitelj neće dopustiti te je svjestan postupanja tuženika da se učestalim pozivanjem na treće osobe želi opravdati za nevraćanjem zajma. Ovakvim štetnim postupanjem tuženika, tužitelju je pričinjena materijalna šteta u iznosu pozajmljenog, a nevraćenog novca, točno 40.000,00 EUR. U predmetnom je slučaju tužitelj od tuženika višekratno pokušavao mirnim putem riješiti spor i dobiti povrat pozajmljenog novca, kako samostalno tako i putem punomoćnika, međutim tuženik je isto odbio učiniti sve do danas, uvijek iznova moleći produženje roka povrata pozajmice, a tuženiku je uvijek odgovoreno da novac mora vratiti u punom iznosu kako je isti primio i obvezao se vratiti, sve zajedno s kamatom. Iz svega navedenog, a što će tužitelj nedvojbeno dokazati tijekom dokaznog postupka, proizlazi da je ovdje tuženik, počinio niz protupravnih štetnih radnji koje su uzrokovale nastanak materijalne štete tužitelju. Tuženik je štetnu radnju počinio s namjerom (dolus), svjestan od trenutka sklapanja neformalnog ugovora o zajmu da nema namjeru i neće vratiti pozajmljeni novac. Sukladno svemu navedenom tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa iz toč. I. izreke presude sa zateznim kamatama na iznos od 40.000,00 EUR počev od 16. prosinca 2018. do isplate, kao i trošak parničnog postupka sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik navodi kako se poriču svi navodi iz tužbe, kao i istinitost dokaza na kojima tužitelj temelji svoju tužbu. Tužitelj u tužbi iznosi niz neistinitih navoda na kojima temelji svoj tužbeni zahtjev i pokušava iznuditi od tuženika utuženi iznos. Tuženik je tužitelja sreo samo jednom i to na pola sata kada mu je pokušao na poziv GO naći knjigovođu za njegovo društvo. Stranke se tada nisu mogle sporazumjeti, budući tužitelj ne govori niti jedan jezik osim češkog, a tuženik na žalost češki ne govori, tako da se komunikacija svela na yes/no (što je razumio tužitelj uz velike napore), no na kraju zbog jezične barijere nije angažirao jedinog od tada dostupnih knjigovođa, budući se radilo o nekom produženom vikendu koliko se tuženik sjeća tuženik nema tužiteljevu e mail adresu, nema njegov broj telefona, nikada sa imenovanim nije komunicirao, usmeno, pismeno ili telefonski, što je sve danas vrlo lako provjeriti. Ne postoji nikakva elektronska pošta, ne postoje pozivi, a vrlo teško da bi se na temelju „mahanja rukama" nekome pozajmio takav iznos, za koji tužitelj insinuira da je posudio tuženiku. Ukazuje se na mogućnost potencijalne iznude, tuženik ne poznaje niti jednu osobu koje tužitelj navodi kao svjedoke, nikada ih nije vidio, niti čuo za njihova imena. Tuženi se apsolutno nikada nije ni čuo telefonom sa tužiteljem, nikada mu uputio pismo ili elektronsku poštu, tako da odgovor na tužbu u ovom trenutku može preči granice očitovanja na tužbeni zahtjev u obvezno pravnom odnosu, te ostaje da tužitelj dokaže svoju, velikodušnu" pozajmicu nepoznatoj osobi od zahtjeva za istom, dogovora, tehnike predaje, svjedoka, po mogućnosti psihijatrijskog vještačenja na okolnost učestalosti pozajmljivanja ovca strancima koje ne možete na cesti prepoznati, a sve bez ikakvog pisanog traga. Pomalo začuđuje hrabrost tužitelja ovakvom insinuacijom (jer materijalnu istinu Sud će utvrditi) angažirati pravosuđe. No to je njegovo pravo, dok se suprotno ne dokaže, kada se mijenja stvarna nadležnost i ulazimo iz obveznog u osjetljiviju oblast prava. Predlaže se tužitelja odbiti sa tužbenim zahtjevom kao neosnovanim uz naknadu parničnog troška. Opreza radi tužena dopušta da se tužitelj zabunio u osobi kojoj je eventualno posudio novac (budući nema ugovor). Blago rečeno čudno je da bi nepoznata osoba pozajmila novac nepoznatoj osobi, ili da netko traži pozajmicu od nepoznate osobe. Tuženik je poslovni čovjek čija su specijalnost banke i kada bi trebao pozajmicu obratio bi se svojim klijentima, a ne nepoznatim suspektnim poduzetnicima koje ne poznaje.

3. U tijeku dokaznog postupka sud je izvršio uvid u presliku izjave tuženika od 23. 12. 2019. (list 17 spisa), presliku računa broj 13/18 od 16.7.2018. (list 18 spisa), presliku generalne punomoći od 30.12.2017. (list 19 spisa), presliku Sporazuma od 16. srpnja 2018. (list 20 spisa), presliku potvrde o transakciji – plaćanju računa broj 13/8 (list 21-22 spisa), sa ovjerenim prijevodima (list 24-26, 31-32 spisa), presliku potvrde od 8. listopada 2020. sa ovjerenim prijevodom (poleđina lista 27-29 spisa), presliku presude na temelju odricanja P-2089/20 od 14. veljače 2023. (list 84-86 spisa), e mail poruke (list 96-208 spisa), presliku raspravnog zapisnika P-2193/20 od 14. veljače 2023. (list 109-111 spisa), izjave DO i KO te direktora HO u predmetu P-699/12 (list 112-118 spisa), raspravni zapisnik sa iskazima istih u predmetu P-699/20 od 16. srpnja 2021. (list 119-124 spisa), ovjereni prijevod dokumentacije sa češkog jezika i to dopisa od 26.6.2018. (list 133 spisa), presliku bianco zadužnice (list 134 spisa), presliku bianco zadužnice od 20.8.2019. (list 137 spisa), presliku platnog naloga od 12.10.2018. (list 136 spisa), presliku platnog naloga od 19.7.2018. (list 139 spisa), presliku sporazuma od 16. kolovoza 2019. (list 140-141 spis), presliku zamolbe za izvadak iz dnevnika vožnji (list 143 spis), presliku e mail poruke od 2.5.2023. (list 144 spis), presliku izjave o osnivanju od 11.1.2019. (list 145- 151 spis), presliku sporazuma od 16. srpnja 2018. (list 166-167 spisa), presliku ugovora o ustupu i prijenosu tražbine od 4. listopada 2018. (list 168-173 spisa), presliku generalne punomoći od 18.5.2017. (list 174-176 spisa), presliku potvrde MUP-a od 16. listopada 2023. (list 197 spisa).

4. Nadalje proveden je dokaz saslušanjem stranaka (list 37-40 spisa) te svjedoka DO i HO (list 41-43 spisa), svjedoka PO i KO (list 49-52 spisa), svjedoka BO (list 69-70 spisa), te svjedoka RO (list 211 spisa).

5.Cijeneći rezultate dokaznog postupka kako cjelokupnog, tako i svakog pojedinačno, a na osnovi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je došao do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.

6. U svom iskazu tužitelj navodi kako je tuženika upoznao preko svoje bivše odvjetnice PO, te se 2018. sa svojom suprugom dogovorio da će u RH kupiti nekretninu. Njegov dobar prijatelj CO upoznao ga je sa ŽO i on mu je rekao da bi mu ona mogla pomoći oko kupnje nekretnine. PO je četiri godine živjela u [adresa] i zbog toga je jako dobro znala češki jezik. Pošto je njena sestra radila u ministarstvu pomislio je da je to dobra prilika i da bi mu mogli pomoći. Nakon što je PO počela za njega tražiti odgovarajuću nekretninu u svibnju 2018., u lipnju 2018. dobio je prve ponude. Krajem lipnja dok je bio na odmoru u Hrvatskoj sreo se sa PO i sa tuženikom ovdje u Zagrebu. Pronašla je nekretninu za njega kojoj je prethodni vlasnik bila propala firma Tigar d.o.o. i rekli su mu da će mu pomoći da otkupi potraživanje tvrtke APS Delta d.o.o., a tuženik je posredovao u kupnji tog potraživanja. Tužitelj je sa PO potpisao Ugovor o posredovanju za posredovanje kod otkupa potraživanja. Iako je sa tuženikom bilo dogovoreno da će sve radnje oko posredovanja oko otkupa tog potraživanja poduzimati sam tuženik, tužitelj je sam potpisao Ugovor o tom posredovanju sa PO, jer je ona rekla da će nadzirati poslove posredovanja koje poduzima tuženik. U tom Ugovori stoji da će se za posredovanje u poslu otkupa potraživanja provizija isplatiti na žiro račun tvrtke LB Savjetovanje d.o.o. u vlasništvu tuženika. Pošto ZO govori hrvatski, tužitelj je morao o pitanjima otkupa potraživanja kontaktirati sa svojom odvjetnicom PO, ali je rekao da je otkup potraživanja i učinjen u listopadu 2018. o čemu mu je PO poslala potpisani Ugovor sa APS Delta d.o.o. o otkupu potraživanja. Taj Ugovor je potpisao tužitelj osobno u Češkoj, a potom je potpisani primjerak poslao u Hrvatsku, gdje ga je potpisao ovlašteni punomoćnik ČO za tvrtku APS Delta d.o.o. Visina otkupljenog potraživanja iznosila je 90.000,00 EUR-a, a iznos provizije iznosio je 35.000,00 EUR-a. Tužitelju je PO u svim njihovim razgovorima predočavala sve radnje koje je za njega poduzeo tuženik. 16. srpnja 2018. tužitelj je došao u Zagreb, kada je donio novac u svrhu otkupa navedenog potraživanja, te ga je tada PO pitala da li može financijski pomoći tuženiku na način da mu pozajmi izvjesni iznos novca da pokrene svoje poslovanje. Toga dana PO otišla je sačiniti Ugovor o posredovanju za otkup navedenog potraživanja nakon što su dogovorili sve uvjete posredovanja, a tužitelj se sa tuženikom i HO našao poslijepodne u hotelu Esplanada. HO je poduzetnik koji radi u RH i Češkoj, upoznala ga je s njim PO, jer on zna češki jezik. Toga dana on je bio u društvu tužitelja i tuženika iz razloga što PO nije mogla biti prisutna kod razgovora tužitelja i tuženika, a kako je HO znao češki jezik on im je trebao pomoći oko sporazumijevanja. Tužitelju je tuženik tijekom tog sastanka rekao kako mu je neophodna pozajmica od 40.000,00 EUR-a radi pokretanja poslovanja, što je tužitelj i učinio jer je bio zadovoljan dotadašnjim ponašanjem tuženika koji mu je do tada pomagao. Tužitelj je osobno do tada vidio tuženika samo jednom, a komunicirali su isključivo preko PO. O izvršenom zajmu nisu potpisali nikakvu potvrdu, a tužitelj mu je tada taj novac predao na ruke u prisutnosti HO. Tužitelj pojašnjava da je taj novac bio namijenjen za isplatu potraživanja tvrtke APS Delta d.o.o., no kako je tuženiku taj novac bio potreban te je toga dana prijepodne rekao PO da taj iznos novca ima kod sebe, tužitelj ga je na tome sastanku predao tuženiku na ime zajma, a otkup potraživanja izvršio je naknadno doznakom nakon cca 10-14 dana iz Republike Češke. Tužitelj je tuženiku rekao da će mu pozajmljeni novac vratiti do 15. prosinca 2018. na isti način. Kako on to nije učinio tužitelj je putem PO i HO urgirao da mu tuženik taj novac vrati. Tužitelj tuženika nije izravno kontaktirao zbog jezične barijere. 11. siječnja 2019. tužitelj je došao u Zagreb kako bi osnovao svoju tvrtku, te se je u popodnevnim satima u hotelu Esplanada našao sa tuženikom, HO te DO suradnicom HO. Tom prilikom pod pritiskom tužitelja tuženik je izvukao list papira, a tužiteljeva namjera je bila da mu pred prisutnim svjedocima potpiše izjavu da je od njega pozajmio iznos od 40.000,00 EUR-a sa rokom vraćanja 15. prosinca 2018., međutim on mu je potom rekao kako je od tog iznosa on za sebe zadržao 18.000,00 EUR-a, dok je 22.000,00 EUR-a predao PO i njezinoj sestri NO i da taj iznos tužitelj traži od njih, te da će mu izjavu potpisati samo na iznos od 18.000,00 Eur-a. Tužitelj je na to pristao, jer je htio da mu barem nešto vrati, međutim na kraju se tuženik predomislio tijekom sastanka, te mu nije potpisao ništa, već je u jednom trenutku otvorio košulju te mu pokazivao nekakve zavoje rekavši mu da je teško bolestan, da mu nije uspio nekakav projektom sa otkupom potraživanja i da mu treba još par mjeseci za vraćanje duga. Tužitelj na to nije pristao, razišli su se u svađi, a potom je u nekoliko navrata kontaktirao PO da mu tuženik vrati novac, no isti to do danas nije učinio. Tužitelj je PO priopćio tvrdnju tuženika da je ista od tuženika dobila iznos od 22.000,00 Eura zajedno sa svojom sestrom, što je ista decidirano osporila. Tužitelj je od PO tražio pomoć za povrat tog novca od strane tuženika, no to se do danas nije dogodilo. Na tom njihovom sastanku 11. siječnja 2019. tuženik mu je obećao u zalog za ovaj zajam dati sat Rolex, no tužitelj ga nije uzeo, jer nije znao niti je mogao znati da li je sat originalan, a osim toga tužitelj je samo htio svoj novac. Tužitelj kod ugovaranja zajma nije tražio od tuženika potpisivanje nikakve potvrde, jer mu je za njega garantirala PO, a bio je i prisutan HO kao svjedok. Kada se tužitelju predočava Sporazum sa lista 20 spisa navodi da se na poleđini toga Sporazuma nalazi njegov potpis i potpis PO. Također, tužitelj je izvršio uplatu sa lista 21-22 spisa. Uplata je bila izvršena na račun tvrtke LB Savjetovanje d.o.o. u svrhu posredovanja prilikom kupnje nekretnine, a temeljem prethodno navedenog Sporazuma. Tužitelj poznaje PO od 2018., a vjerovao joj je s obzirom da ih je upoznao tužiteljev prijatelj CO, kojeg poznaje dvije godine dulje. Tužitelj novac uvijek mijenja u njihovoj najvećoj mjenjačnici u Češkoj, te je iznos od 40.000,00 EUR-a imao u apoenima od 500,00 Eur-a, a koji je predao u kuverti. Tuženik je novac prebrojao u omotnici i nije ih izvlačio van. Tužitelj toga dana nije nekom drugom išta pozajmljivao. Navodi kako je ovo jedina pozajmica koju je dao tuženiku. Tuženik je bio vlasnik tvrtke LB Savjetovanje d.o.o. i on je posredovao za tvrtku HO Plantaža Boroviček d.o.o., a tuženik i PO su radili za HO na način da su za njegovu tvrtku tražili zemljišta za izradu plantaža za uzgoj borovnica. Kako mu je rečeno da se zemljišta mogu kupovati samo u kešu, tužitelj je u tom predmetu utužio iznos koji je uplatio za kupnju zemljišta koja su udaljena 40-50 km od Zagreba. Tužitelj je u predmetu P-2088/20 utužio ĐO za novac koji je uplatio tvrtci LB Savjetovanje d.o.o. za kupnju toga zemljišta. U tom postupku je utužio tuženika budući da je novac isplaćen na račun njegove tvrtke LB Savjetovanje d.o.o., a NO iz razloga što je bila djelatnik te tvrtke. Tužitelj sa PO više nije u nikakvim odnosima, te su u sporu. Tužitelj protiv nje osobno vodi jedan spor, a protiv njezine firme još nekoliko. Nema saznanja da li je HO u sporu sa PO. Tužitelja do sada nitko nije zvao kao svjedoka u sporovima HO protiv PO.

7. Na upit da li se u sporu protiv PO radi o usmenoj pozajmici koju je tužitelj pozajmio bez ikakvih pisanih tragova uz prisutnost istih svjedoka navodi da da. Ovaj postupak nije posljedica spora između HO i PO.

8. U svom iskazu tuženik navodi da je tužitelja upoznao u trenutku kada je PO preko njegove tvrtke LB Savjetovanja d.o.o. htjela odraditi postupak posredovanja za tužitelja, no ne zna u svezi kojeg posla. Oni su inače tako surađivali, te je ona bila vanjski suradnik njegove tvrtke i bila je ovlaštena za žiro račun. Tuženik za tužitelja nikada nije poduzimao bilo kakve poslove posredovanja. Zna da je tužitelj na žiro račun njegove tvrtke izvršio isplatu provizije, a temeljem fakture koju je sačinila PO koja je njemu proslijeđena na potpis, koju je potpisao, a potom je istu uplatu izvršio tužitelj, međutim tom uplatom je raspolagala isključivo PO, jer je isplata isplaćena za njezin posao posredovanja. Tuženik je tuženika vidio samo jednom i to 2019. kada je osnovao tvrtku i kada mu je trebalo računovodstvo te je preporučio svoju knjigovotkinju RO kod koje je tužitelj došao, no nisu se uspjeli sporazumjeti zbog govorne barijere i nakon toga se više nisu vidjeli. Tuženik inače boluje od nekroze gušterače te nikada nije imao ozljede na prsima, već samo u donjem dijelu abdomena. Inače tuženik je vlasnik nekoliko tvrtki od čega su dvije u začetku, a ostale tri dobro posluju. Tuženik nikada nije bilo kakav novac od bilo koga. Ne zna detalje oko odnosa PO i HO, jednom prilikom je spominjao da ga je PO prevarila, da joj je vjerovao i bio je poprilično vulgaran, no detalje ne zna. Tuženik misli da je ovaj spor, spor iznude, a da je produkt lošeg odnosa tužitelja, PO i HO. NO radi u Ministarstvu graditeljstva na visokoj poziciji, ali ne zna na kojoj. Tuženik protiv tužitelja nije pokrenuo kazneni postupak za djelo iznude, ali mu je to plan nakon okončanja ovog postupka.

9. U svom iskazu svjedok DO navodi da ne poznaje stranke osobno, ali ih zna iz viđenja. Poznato joj je da je između stranaka došlo do zajma određenog iznosa novca, međutim točno kojeg iznosa, ali o tom ugovornom odnosu ima saznanja budući da je bila pozvana na jedan sastanak na kojem su bile prisutne stranke, gospodin HO i svjedokinja DO osobno, a gdje su oni trebali biti svjedoci potpisane potvrde od strane tuženika o vraćanju tog iznosa. Inače gospodin HO je njezin prijatelj, te ju je on tom prilikom pozvao da bude navedeni svjedok, tom prilikom našli su se u hotelu Esplanada, negdje u zimu 2018. na 2019. godinu. Sastanak je započeo na način da su kod dolaska svjedok DO i gospodin HO već zatekli stranke, te su naručili piće, te je zatim tužitelj počeo nešto govoriti na češkom, a HO je to prevodio tuženiku. Svjedok DO je iz razgovora tuženika sa tužiteljem razaznala da se radi o potvrdi o vraćanju zajma, no ne zna u kojem iznosu, no zna da tada do bilo kakve primopredaje nije došlo. Sjeća se da je tuženik rekao da je dio zajma iskoristio on, a dio netko drugi, te da ne može potpisati nikakvu potvrdu, te se sjeća da je tužitelju nudio nekakav sat. Taj sastanak je trajao cca 30 minuta, dobar dio sastanka se odvijao na češkom te su se oni nakon ovog vremena razišli. Svjedok DO je na tom sastanku prvi puta vidjela stranke. HO poznaje od 2015. te zajedno rade na plantaži [adresa] od 2019. PO poznaje od 2019. te joj je poznato da je tvrtka LB savjetovanje d.o.o. u vlasništvu tuženika. Prije 2019. bila je jednom na plantaži [adresa] sa gospodinom HO. Nikada ranije nije bila svjedokom sličnih situacija.

10. U svom iskazu svjedok HO navodi da je stranke upoznao preko odvjetnice PO, s time da je stranke upoznao u Češkoj. Tužitelj je investirao neki novac u Hrvatskoj, pa su čisto razgovarali o toj investiciji u njegovom restoranu, budući da je tada htio investirati u Hrvatsku. Tuženik je vlasnik tvrtke LB savjetovanje d.o.o. te je on u vrijeme kada je kupovao zemlju u Novom selu u Sisku, njega je PO savjetovala da se kupovina uplati na žiro račun ove tvrtke, a sa kojeg bi se krajnjem kupcu isplatila kupoprodaja, međutim, nastali su problemi, jer taj novac nikada nije u cijelosti isplaćen kupcu, budući da su tuženik i PO taj novac zadržali za sebe, zbog čega je on sada u sporu protiv istih. Zna da je tužitelj posudio izvjestan novac tuženiku, no ne zna točno koji iznos, a o tome ima saznanja budući da je bio prisutan predaji novca tužitelja tuženiku. Naime, on se to ljeto sa obitelji nalazio u Hrvatskoj, te ga je tužitelj zamolio da bude prevoditelj tijekom sastanka na kojem je tuženiku trebao pozajmiti novac. U hotelu Esplanada je održan sastanak na kojem sam je sudjelovao kao prevoditelj te se sjeća da je tužitelj predao tuženiku kovertu sa novcem, da je tuženik novac brojao, no ne zna koliko novca. Isto tako, ne sjeća se kada su stranke dogovorile povrat zajma, niti na koji način. Negdje u zimu 2018. bio je na jednom druženju sa tužiteljem u [adresa], te je tom prilikom tužitelj zamolio da nazove tuženika i da ga pita u svezi vraćanja ovog zajma. Tijekom tog razgovora tuženik mu je rekao da će vratit novac, da je upao u stanovite probleme i taj razgovor je trajao relativno kratko. Da li se spominjao iznos novca u tom razgovoru svjedok HO se ne sjeća. Napominje da kod predaje novca, stranke nisu ništa potpisivale. U siječnju 2019. nalazio se u Hrvatskoj, te ga je tužitelj zamolio da bude prisutan sastanku sa tuženikom sa kojim je dogovorio da mu tuženik potpiše potvrdu o pozajmljenom iznosu. Tužitelj je tražio da na tom sastanku budu dva svjedoka, te je on pozvao DO, koja je bila kućna prijateljica njegove sestrične. Na tom sastanku tužitelj je ponudio tuženiku potpisivanje potvrde o pozajmljenom iznosu novca, no on je kasnije saznao da je riječ o iznosu od 40.000,00 EUR-a. Tom prilikom tuženik je ponovno pričao o svojim problemima te je tužitelju nudio sat marke Rolex, međutim tužitelj to nije htio prihvatiti. Isto tako tuženik je naveo da je dio pozajmljenog novca uzela PO, a dio njezina sestra, te da je on spreman potpisati potvrdu samo na iznos novca kojeg je on zadržao za sebe, no ne zna o kojem iznosu se radi. Nakon toga nastavila se još nekakva diskusija u povišenim tonovima, te su se nakon toga svi razišli. Nije mu poznato tko je sastavio potvrdu koju je tužitelj donio na navedeni sastanak. DO poznaje dugi niz godina te je ona direktor njegove tvrtke Plantaža Boroviček, te obzirom da živi i radi u Češkoj, trebala mu je odgovorna osoba za njegovu tvrtku, a kako je DO u to vrijeme tražila posao, istu je zaposlio na navedeno radno mjesto. Tuženiku on nikada nije posuđivao novac, a niti PO.

11. Na upit pun. tuženika svjedok navodi da je na tom sastanku tuženik u nekoliko navrata podizao majicu kako bi dokazao da je teško bolestan, a to je radio i na prvom sastanku. Navodi kako je PO također trebala biti prisutna na ovim sastancima, međutim ista je uvijek eskivirala.

12.U svom iskazu PO navodi da poznaje ovdje stranke time da tuženika poznaje iz vremena od 2011. kada je isti bio odvjetnički vježbenik dok je sa tužiteljem u telefonskom kontaktu od 2017. godine. Naime 2017. godine njoj se tužitelj obratio po preporuci njezinog prijatelja ĆO na okolnost da bi želio kupiti stan u [adresa] te ju je zamolio da pregleda dokumentaciju, nakon pregleda dokumentacije utvrdila je da ne postoji građevinska dozvola i da bi bilo riskantno kupiti buduću nekretninu, a koja se nalazila u Puli. Tada joj je tužitelj rekao da ukoliko bi imali saznanja bilo tko od njezinih poznatih ili ona, da želi u [adresa] kupiti nekretninu u visini od 200.000,00 EUR-a. Negdje krajem 2017. na 2018. prodavala se tražbina od APS Delta fonda a koju informaciju je dobila od njihovog pravnika kao i cjelokupnu dokumentaciju u svezi prodaje te tražbine budući je fond kupio tražbinu od ZABE te se upisao sa prvim redom prvenstva u zemljišne knjige. O tome je informirala tužitelja. Tužitelj je rekao da će otići obići nekretninu, a radi se o nekretnini u [adresa], razgovori su trajali od negdje ožujka do sigurno travnja, svibnja 2018. Tada joj se negdje u 5. mjesecu 2018. tužitelj joj je napisao u mailu da će otići obići nekretninu, da koristi godišnji odmor. 26.6.2018. napisao joj je mail da je obišao nekretninu, da je nekretnina u vrlo lošem stanju, u odnosu na okolnost da APS Delta fond traži 250.000,00 EUR-a za tražbinu da od oka procjenjuje da bi se u istu nekretninu trebalo investirati između 250.000,00 i 300.000,00 EUR-a te da ova investicija ima smisla ukoliko bi se cijena tražbine snizila dvostruko i da pregovara sa fondom, a ukoliko ne uspije u istome da traži druge mogućnosti. U istom mailu joj navodi da li će se konačno 26.06.2018. imati mogućnosti konačno osobno sresti. Napominje da do tada tužitelja nikada nije vidjela, čak nije dobila niti njegovu osobnu iskaznicu, nije znala kako izgleda. Nakon toga pristupila je pregovorima sa APS fondom u svezi sniženja cijene potraživanja i postigli su sljedeći dogovor sa APS-om da bi se s obzirom da je tužitelj htio izvršiti određene procjene investicije mogućnosti legalizacije objekta, da bi uplatio jamčevinu u visini 35.000,00 EUR-a, a da bi ukoliko se odlučili za kupnju tražbine i zaključi ugovor o prijenosu potraživanja isplatio daljnjih 90.000,00 EUR-a. Znači ukupno bi time cijena te tražbine bila 125.000,00 EUR-a što je i ono što traži tužitelj. Nakon toga su pripremili ugovor dvojezični po kojem je platio 35.000,00 EUR-a posredniku ELB savjetovanje d.o.o. u vlasništvu tuženika, bilo je to na inzistiranje tužitelja jer se bojao da mu APS neće vratiti ovaj iznos, tu rezervaciju, i nakon toga tražio je fakturu , ugovor i poslao joj je mail da će promijeniti eure u kune i da treba i za taj iznos fakturu koja mu je ispostavljena i gdje izrijekom navodi da mora poslovati u skladu sa propisima o sprječavanju pranja novca, da mu mjenjačnica neće promijeniti novac ukoliko ne dostavi fakturu, o čemu ima mail korespondenciju. Napominje da ni jedan korak nije napravljen bez pisane korespondencije detaljno, unaprijed planiranim hodogram aktivnosti. Tužitelj ju je izvijestio da će boraviti u [adresa] na godišnjem odmoru negdje krajem 8. mjeseca 2018. i molio da li bi se končano mogli naći osobno da odu u ured za graditeljstvo i vide koje su prostorne mogućnosti za tu nekretninu. Činjenica je da su se našli nakon 3.9.2018., bila je to srijeda u [adresa] u restoranu, obišli su zajednički nekretninu, konstatirali kako izgleda i tada je imala prilike prvi puta vidjeti njegovog prvog susjeda gospodina A. Nastavno njihova komunikacije slijedi, kupovna tražbine, napominje da je tražbinu u vrijednosti 1.000.000,00 EUR-a cca Zagrebačke banke tužitelj kupio za ukupno 125.000,00 EUR-a , tužitelj je vrlo pedantan te je pregovarao u vezi svake sitnice, dapače tražio je da APS plati troškove njegovog ovjeravanja potpisa kod javnog bilježnika, solemnizaciju i sl. Tražbinu je kupio na svoje ime kao fizička osoba no planirao je investiciju te je odlučio u siječnju 2019. godine osnovati društvo. Krajem prosinca 2018. godine dostavio joj je kalendar svojih aktivnosti i molio je da od 11.- do 13. siječnja bude na dispoziciji kako bi osnovao društvo, ishodio NHD i otvorio poslovni račun te eventualno ukoliko stigne zaključio ugovor o knjigovodstvu. Boravio je između 11. i 13. u Zagrebu, osnivanje društva su napravili u javnobilježničkom uredu VO, tada su se drugi put vidjeli te nakon toga sporadično, misli dva susreta u proljeće 2019. u jednom susretu s obzirom da je bila zauzeta, zamolila je tuženika da bi tužitelja odveo u knjigovodstveni servis, jer se bez ugovora o knjigovodstvu firma nije mogla prijaviti kao porezni obveznik. Tuženik joj je napravio tu uslugu i odveo ga u knjigovodstveni servis TO no nisu se dogovorili ni po pitanju cijene niti jezično jer tuženik barem tada nije govorio engleski jezik, ali cijena im je odgovarala. U ljeto 2019. godine budući je bila angažirana na projektu plantaže borovnice u Novom selu u Sisku a tužitelj još uvijek čekao dozvole, zamolila je tužitelja da im posudi kao firmi gdje je ona bila voditelj Plantaža Boroviček d.o.o. pozajmicu u iznosu od 115.000,00 EUR-a što je isti i učinio, bila su dva ugovora, ona je sa tužiteljem potpisala ugovor kojim s obzirom da je bila partner osobno jamči povrat tog duga koji je plaćen sa računa na račun. Nastavno u sukob ulaze u trenutku kada vlasnik plantaže [adresa] HO njoj raskida partnerski odnos a budući je ista knjigovotkinja vodila knjigovodstvo društva tužitelja i Plantaže Boroviček, u tom trenutku došlo je do komunikacije između tužitelja i zz Plantaže Boroviček. Nikakve pozajmice nikada nisu dane na osnovu usmenog dogovora, niti ona tužitelju niti on njoj niti je ona tražila tužitelja usmeno pozajmicu za tuženika niti za sebe niti za nekog drugog niti je ikada primila fizički bilo kakav novac na ruke. Navodi da tužitelj i protiv nje vodi postupak radi povrata iznosa od 200.000,00 kn i to u vrijeme dok je bio u Češkoj, a koji iznos je njoj navodno posudio, istog dana kad i tuženiku.

13. Na upit pun. tužitelja navodi kako je imala ovlasti u tvrtki tuženika donositi virmane i raspolagati sa novcem. Ima saznanja da je između tužitelja i tuženika nije bilo nikakvih pozajmica budući da iz tužbenog zahtjeva tužitelja po njoj proizlazi da je ona molila pozajmicu za tuženika, a što nije, također tog dana kada se desila navodna primopredaja kojoj su prisustvovali HO i DO ona je bila u Sumatinu na otoku Braču. Nikada nije bila prisutna nikakvoj primopredaji novca između tužitelja i tuženika. KO je knjigovođa, a DO je vodoinstalater, a koja je trebala biti voditelj spomenute plantaže, a što je i postala nakon rujna 2018. kada je ona isključena, no u nizu parnica, pa i u parnici protiv nje i njezine sestre navodi da je ona uključena u taj projekt prije 2018. dakle prije nego što su ona i gospodin HO uopće osnovali društvo za razvoj projekta plantaže u Novom Selu. Isti svjedoci predali su svoje izjave pred Trgovačkim sudom u Zagrebu, no kad ih je sud pozvao da daju usmeni iskaz svjedočili su suprotno iskazu o kojem su sačinili izjavu, a koju je sastavio BO. HO kao fizička osoba tužio je ovdje tuženika, njezinu sestru i nju da bi im 14.8.2019. posudio sa istim svjedocima 205.000,00 EUR-a. O navedenom ne postoji nikakav pisani trag i kada bi postojala pozajmica o kojoj ona ne bi ništa znala tada bi sigurno tužitelj uputio njoj barem jednu poruku, mail, sms, WhatsApp u svezi toga. Koliko je njoj poznato imovno stanje tuženika je odlično. Isti ima u vlasništvu više društava, iz imućne je obitelji, te su oni čak zajednički osnivali banku u Crnoj Gori. Tužitelj je svjedok i u parnici koja se vodi protiv tuženika, njezine sestre i nje gdje je također model ponašanja da je ona za svoju sestru i ZO tražila gospodina HO 205.000,00 EUR-a, a jedini projekt na kojem radi njezina sestra je Pelješki most.

14. U svom iskazu svjedok KO navodi da poznaje tužitelja budući da za istog vodi knjige odnosno za njegovu tvrtku Seahorse apartments Medulin d.o.o. Poznato joj je da je tužitelj u RH kupio kuću za apartmane u [adresa] u svrhu davanja u najam. Poznaje PO budući je ona dogovorila vođenje knjiga za tužitelja prije cca 3 godine. Koliko ona ima saznanja PO je tužitelju pomagala oko papira za otvaranje firme u RH. Nije joj poznata tvrtka APS Delta d.o.o. Tužitelj joj je rekao da je gospođi PO posudio nekakav novac, no ne zna kada i u kojem iznosu. Isto joj je rekao i gospodin HO kojem je također vodila knjige, a za što ju je angažirala PO. Ne poznaje tuženika. Jedan od njezinih korisnika ju je preporučio PO te je ona na taj način angažirala nju u svemu opisanom. Ne sjeća se da li je u uredu BO sastavljala i potpisala nekakve izjave.

15. U svom iskazu svjedok BO navodi da je tužitelja upoznao u vrijeme tužbe kada ga je kao punomoćnika odvjetnika angažirao da ga zastupa u više predmeta, a tuženika poznaje još od 2012. godine. Tužitelj mu je u svezi predmetnog ugovornog odnosa rekao kako je tužitelj došao u Hrvatsku kako bi kupio nekretninu, a radilo se o nekretnini u [adresa] u [adresa]. Jedan češki tajkun, CO ga je povezao sa PO, a PO sa tuženikom. Rekao joj je da tuženik ima tvrtku za promet nekretnina koja se zove LB savjetovanje. PO i tuženik su mu rekli da će povoljnije proći prilikom kupnje nekretnine ukoliko otkupi potraživanje iz hipoteke kojom je predmetna nekretnina opterećena. Nije mu to bilo čudno jer je znao da se tuženik bavi nekretninama i financijskim poslovima budući da ga je isti i ranije znao posjetiti i pričati mu o tome. Inače tuženik je bivši vježbenik koji je radio kod odvjetnika Krsnika, a gdje je on radio osobno, zato se i znaju dugi niz godina. Tom prilikom mu je tužitelj na tom razgovoru spomenuo i novčanu pozajmicu tuženiku od 40.000,00 EUR-a, a da se radi o jednokratnoj pozajmici, obzirom je imao povjerenja u tuženika i PO iz nekih ranijih poslovnih odnosa koji su rezultirali povoljnim rezultatom, te je na njihovu zajedničku molbu tuženiku pozajmio navedeni iznos. Rekao mu je da je sa tuženikom usmeno dogovorio zajam, da mu je novac predao u nekom hotelu, da nisu potpisali nikakve potvrde te da je novac predan u prisutnosti jednog svjedoka HO, a koji je prijatelj PO. Tužitelj je od njega tražio da sastavi predmetnu tužbu, no kako je on poznavao tuženika predložio je tužitelju da se predmetni spor riješi mirnim putem. U tu svrhu PO je u više navrata bila u njegovom uredu dok je tuženik bio samo jedan puta ili dva puta. Tuženik mu je tijekom razgovora u njegovom uredu priznao činjenicu da je primio novac u utuženom iznosu od tužitelja i to na ime zajma, da mu je žao što se sve tako dogodilo i da smatra kako je za sve odgovorna PO jer da je sa PO ušao u određene poslovne konstrukcije koje su se izjalovile i da bi sve zapravo trebala vratiti PO. Tuženik mu je isto tako rekao da je od navedenog iznosa on za sebe zadržao 18.000,00 EUR-a, da je ispalo kao da on jamči za cjelokupan dug, a da se PO nije niti pojavila na tom sastanku kada je izvršena primopredaja novca te da je pogriješio jer je jamčio tužitelju da će on u cijelosti vratiti predmetni dug. PO u razgovorima u uredu nikada nije osporavala činjenicu da je poslovni partner tuženika, ali da ju je tuženik na neki način izigrao jer je iskoristio njezine kontakte i pozajmljivao novac sam za sebe. Jednom prilikom u uredu tuženik mu je pokazao neke dokumente iz kojih je bilo razvidno da je određeni novac sjedao na žiro račun njegove tvrtke ali da je on ovlastio PO da njime raspolaže. On je osim predmetne tužbe sačinio jednu potvrdu koji je potpisao tuženik jer mu je htio pomoći u svezi situacije poslovanja njegove firme sa PO. PO nije poznavao kao kolegicu. Tužitelj je do njega došao preko g. ĆO kojeg poznaje. Zastupa i g. HO i on ga nije upoznao sa tužiteljem. Tužitelj i HO rekli su mu da je iza sastanka na kojem je izvršena primopredaja novca održan još jedan sastanak u prisutnosti jedne ženske osobe po imenu PO (to nije PO), tuženika, tužitelja i g. HO gdje su se nastojali dogovoriti oko povrata novca. Nikada nije poslao pisani poziv tuženiku ili opomenu pred tužbu u svezi predmetnog duga, a to nije radio jer je tuženik došao kod njega u ured te mu je sve usmeno priopćio. Da li je to napravio tužitelj nije mu poznato. Ne zna koliko jezika govori tužitelj. On se sa njim sporazumijeva putem prevoditelja. Nije mu rekao da li je prevoditelj bio prisutan i kod primopredaje novca, no misli da je prevođenje vršio g. HO koji odlično govori hrvatski i češki. Za pisane korespondencije između PO i tužitelja u vezi drugih poslovnih odnosa ne zna. Nije mu poznato tko je zastupao tužitelja u drugim poslovnim odnosima.

16. U svom iskazu svjedok RO navodi da poznaje tuženika obzirom da poslovno surađuju na način da ona vodi računovodstvo u njegovoj tvrtki " Eurodragon trade". Navodi da tvrtka tuženika posluje vrlo uspješno, da ostvaruje visoku dobit, da tvrtka u posjedu ima dva vozila vrijednosti cca 35.000, 00 EUR-a, drugih nekretnine i pokretnina nema. Nema nikakvih saznanja o predmetnim pozajmica niti da bi se tuženik bavio pozajmljivanjem novca. Ne poznaje tuženika. Za tvrtku tuženika može reći da nikada nije bila u blokadi i da nema nikakvog negativnog konta. Nije joj poznata tvrtka LB savjetovanje, niti je ikada vodila knjige za tu tvrtku.

17. U ovom postupku tužitelj tvrdi kako je tuženiku kao privatnoj osobi pozajmio utuženi iznos temeljem zaključenog usmenog ugovora o zajmu, a temeljem kojeg se tuženik obvezao vratiti tužitelju bez kamatno do 15. prosinca 2018., dok tuženik pak tvrdi da nikakav novac nije primio od tužitelja, a niti je sa istim dogovorio bilo kakav usmeni zajam.

18. Među strankama je opće sporno njihovo međusobno poznavanje, a koje je prema tvrdnji tužitelja prethodilo zaključenog spornog ugovora i isplati novca, prije svega u pogledu činjenice da je prema tvrdnji tužitelja, tužitelj upoznao tuženika putem PO koja je bila poslovna partnerica tuženika i koja je između ostalog posredovala u postupku ishođenja zajma tužitelja tuženiku, a tužitelj tvrdi da je primopredaju zajma tuženiku izvršio u prisutnosti svjedoka ŠO, u hotelu Esplanada u srpnju 2018.

19. Analizirajuće iskaze stranka i saslušanih svjedoka ovaj sud je zaključio kako je tuženik bio vlasnik tvrtke LB savjetovanja d.o.o. a da je PO bila vanjski suradnik koja je preko njegove tvrtke za različite klijente u Hrvatskoj poduzimala poslove posredovanja, te za ugovorene poslove primala iznose provizije na žiro račun tvrtke tuženika, a kojim novcem je raspolagala isključivo PO, te u navedenom djelu poklanja vjeru iskaza tužitelja i saslušanog svjedoka PO kao logičnom i u međusobnom suglasju.

20. Sud međutim ne vjeruje iskazu tužitelja i saslušanih svjedoka ŠO i BO da bi tužitelj upravo tuženiku pozajmio utuženi iznos novca posredstvom PO, kao niti tvrdnji tužitelja da je predmetna pozajmica posljedica ranije stvorenog povjerenja tuženika prema tužitelju u poslovima uspješne suradnje u posredovanju koju je tuženik prethodno poduzimao za tužitelja, obzirom u tom dijelu njihovi iskazi ne odgovaraju iskazu tužitelja, PO i kronologiji analiziranih dokaza u spisu.

21. Isto tako sud ne vjeruje iskazu tužitelja kako je pozajmljivanju novca tužitelja tuženiku posredovala svjedokinja PO, i to prije srpnja 2018. dok vjeruje iskazu tužitelja i saslušanih svjedoka ŠO i DO kako PO nije bila prisutna kod primopredaje novca, te im u tom dijelu sud poklanja vjeru kao logičnom i u međusobnom suglasju, budući da primopredaje novca nije niti bilo, a niti su navedeni svjedoci kod takove primopredaje bili prisutni u hotelu Esplanada kako to tvrdi tužitelj. Naime svjedok ŠO iskazuje kako je bio prisutan kod primopredaje novca, no nema saznanja o kojem iznosu se točno radi, i kada su stranke dogovorile povrat novca, dok tužitelj tvrdi kako se tada tuženik novac obvezao vratiti do 15. prosinca 2018. Nelogično je da je svjedok na opisanom sastanu stranaka prema njegovoj tvrdnji i tvrdnji tužitelja zbog jezične barijere između stranaka obavljao ulogu prevoditelja, pa da je doista bio prisutan, zasigurno bi znao detalje dogovorenog iznosa i vremena njegovog povrata.

.

22. Iz dostavljene dokumentacije u spisu ovaj sud je zaključio kako se stranke prije navodnog zajma, a i nakon toga sve do proljeća 2019. nisu poznavale, pa stoga nisu niti bile u ugovorenom odnosu zajma kako to tvrdi tužitelj. Sud vjeruje tuženiku kako je vidio tužitelja jednom u životu u proljeće 2019. kada je na zamolbu PO pokušao tužitelju ugovoriti knjigovodstvene usluge, ali se nisu niti sami mogli sporazumjeti niti sa knjigovođom, budući tužitelj ne vlada engleskim jezikom, a nitko nije moga prevoditi na češki jezik, obzirom je njegov iskaz u tom dijelu životan i sukladan priležećoj dokumentaciji, prije svega e-mail korespondencije od 13.04.2019. u kojoj se tužitelj OO obvezuje dostaviti traženu punomoć.

23. Da tužitelj prije proljeća 2019. nije poznavao tuženika, a kojeg je prema njegovoj tvrdnji upoznao preko PO potvrđuje i e-mail poruka tužitelja PO od 26.06.2019. u kojem tužitelj navodi kako od 18.6.2018 do 1.7.2018. ide na godišnji odmor u Hrvatsku: planirao je posjetiti nekretninu, zatim mail od 26.6.2018. u kojem istu obavještava PO da je posjetio nekretninu, te da ima smisla istu kupiti za maksimalno 100.000 EUR-a, a APS Delta u to vrijeme tražio prvo 250.000,00 EUR-a pa potom 200.000,00 EUR-a. Pita da li je moguće za tu cijenu kupiti nekretninu, te tužitelj pita da li će se konačno sresti u Rijeci i da li će biti prilike da se konačno upoznaju, da li ima službeni šut i da će se pokušati prilagoditi njenom vremenu.

24. Navedeno govori u prilog činjenici da tužitelj prije proljeća 2019. nije fizički vidio sa DO koja je prema tvrdnji tužitelja posredovala u ishođenju zajma za tuženika, koji je prema tvrdnji tužitelja bio 15. prosinca 2018., a niti je tada poznavao tuženika, a kamoli mu pozajmio utuženi iznos novca čemu bi svjedočio HO, te sud ne vjeruje iskazu tužitelja da se sreo sa tuženikom u lipnju 2018., obzirom je njegov iskaz u tom dijelu suprotan iskazu tuženika i prethodno analiziranoj dokumentaciji.

25. Isto tako neživotan je iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi navodi da je dana 16.7.2018. bio u Zagrebu jer iz dostavljene e-mail komunikacija tužitelja i PO proizlazi da je nakon što je dogovorena cijena i troškovi otkupa potraživanja PO uputila mail tužitelju, a tužitelj je ispravlja u e-mailu od 17.7.2018 i navodi da je na temelju čeških zakona i zakona o pranju novca potrebno osim ugovora dostaviti i punomoć i fakturu što se tužitelju i dostavlja, a da se dana 17. 7.2018. potpisuje Ugovor o otkupu potraživanja i razmjenjuju skenirani potpis, a što upućuje na zaključak da se do tada tužitelj i PO još nisu upoznali ni vidjeli, a isto tako niti tuženik, budući se suradnja tužitelja i PO očito odvija elektronskom poštom.

26. Sud ne vjeruje iskazu tužitelja niti u djelu u kojem navodi da bi bilo što u vezi otkupa potraživanja dogovarao s tuženikom, dok vjeruje iskazu tuženika da bi tužitelja vidio samo jednom i to 2019. kada je osnovao tvrtku i kada mu je trebalo računovodstvo te je preporučio svoju knjigovotkinju RO obzirom je sudu neživotno da tužitelj ne bi razmijenio sa tuženikom niti jedan e-mail ili telefonsku komunikaciju, a kao što je to radio sa PO. Tužitelj tijekom postupka ne dostavlja niti punomoć temeljem koje je navodno ovlastio tuženika za poduzimanje radnji posredovanja, a zbog kojih bi prema tuženiku stvorio odnos povjerenja, te mu pozajmio utuženi iznos ovca.

27. Iz e-mail korespondencija sa PO razvidno je da je tužitelj vrlo detaljan i ništa ne radi površno, pregledava ugovore skenira razmjenjuje original, te povjerenje ako i postoji u to vrijeme nije isključivao da bi sve radnje ipak bile praćene pisanim dokumentom kako je razvidno iz cijele dokumentacije, pa stoga da je doista angažirao tuženika za poslove posredovanja, o tome bi zasigurno postojao barem neki pisani trag nalog, komunikacije i sl.

28. Iz provedenih dokaza razvidno je kako otkup potraživanja za koji tužitelj tvrdi da je vršen posredovanjem tuženika, nije bio usmena pozajmica između nepoznatih osoba već između definiranih ugovornih strana uz odvjetničke usluge i posredovanje PO, dok tužitelj niti jednim relevantnim dokazom ne dokazuje da bi se između APS Delata koji ustupa potraživanje tužitelju, i tuženika kao njegovog posrednika odvijala bilo kakva komunikacija, pa je u tom dijelu iskaz tužitelja neistinit i neživotan.

29. Neživotan je i dio iskaza tužitelja da bi dana 16. srpnja 2018. tužitelj bio u hotelu Esplanada kada je u prisutnosti ŠO predao tuženiku utuženi iznos zajma od novca koji je bio predviđen za spomenuti otkup tražbine, budući da tijekom postupka tužitelj ne dostavlja u spis eventualne račune restorana, kafića i smještaja u kojem je boravio.

30. Osim toga tužitelj u svom iskazu navodi da je plaćanje novca za otkup tražbine izvršio za 14 do 15 dana nakon izvršene pozajmice, dok je iz priložene potvrde od 19.07.2018. jest razvidno da je plaćanje izvršeno 19.7.2018. u 9,47 sati o čemu dostavlja dokaz na mail PO, pa i navedeno upućuje na zaključak da tužitelj nije upotrijebio dio novca za isplatu zajma tuženiku, a koji je bio predviđen za otkup tražbine.

31. Sud ne vjeruje iskazu tužitelja da bi se sreo sa tuženim i PO bilo kada u srpnju 2018, te da bi PO tražila pozajmicu za tuženika, obzirom iz prethodno analizirane dokumentacije i iskaza tuženika proizlazi da se uopće do tada nisu upoznali i vidjeli, a iz e -mail komunikacije razvidno je da tužitelj i PO komuniciraju iz Hrvatske i Češke.

32. Iz e-mail poruka od 13. 8. 2018. proizlazi kako PO dostavlja tužitelju svu dokumentaciju za otkup potraživanja u više mailova, tužitelj istu proučava, počinje pripremati projekt za rekonstrukciju proširenje, iako još nije otkupio potraživanje u cijelosti, da tužitelj želi kupiti potraživanje kao fizička osoba i biti vlasnikom nekretnine nakon stečajnog postupka, dok iz e-mail poruka od 14.8.2018. proizlazi kako tužitelj pregledava punomoć odvjetnika prodavatelja potraživanja i moli da plaćanje izvrši u eurima da ne gubi na kursnoj razlici, traži i dopune ugovora.

33. Navedeno sve upućuje na zaključak da je tužitelj ekonomski osviještena i obrazovana osobi pa je sudu neživotno i nelogično da bi nepoznatim osobama posuđivao nekakav novac bez ikakvog pisanog traga.

34. Nadalje iz raspravnog zapisnika od 12.02.2023. u predmetu ovog suda P- 2193/20 proizlazi da je tužitelj vodio postupak i protiv svjedoka PO radi povrata zajma od 200.000,00 EUR, a koju pozajmicu je izvršio istog dana kada i ovdje tuženiku također bez ikakve potvrde. Po navodima iz obje tužbe tužitelj je toga dana tuženiku dao 40.000,00 EUR-a i PO 200.000,00kn, dok iz prethodno analiziranih korespondencija proizlazi da je toga dana tužitelj bio je u Češkoj i izvršio transfer sukladno ugovoru, te u svojim e-mail porukama upozorio na pranje novca.

36. U svom iskazu tužitelj navodi kako je on je toga dana trebao doći u RH sa 70.000,00 EUR-a gotovine, pa sudu nije logično zašto bi donio gotovinu kada je već imao Ugovor i fakturu, a plaćanje je izvršio u skladu s Ugovorom, a ne kako u iskazu neistinito navodi 14-15 dana kasnije.

37. Iz e-mail poruke od 03.09.2018. razvidno je kako se dana 5. rujna 2018. tužitelj prvi puta fizički sastao sa PO u [adresa] na posjeti nekretnine koja je predmet založnog prava vezano za potraživanje koje je tužitelj kupio, pa sudu nije logično da mu je tuženik dosita dugovao novac posuđen prema tvrdnji tužitelja 16.07.2018. da navedeno ne bi spomenuo PO čijim je posredovanjem novac pozajmio tuženiku, a što u svom iskazu ne navode niti tužitelj niti PO.

38. Isto tako neživotan je iskaz tužitelja u dijelu u kojem navodi da je kontaktirao PO da mu tuženik vrati novac, obzirom na tu okolnost ne prilaže sudu niti jedan maila ili sms poruke, dok je iz prethodnih dokaza vidljivo da se komunikacija sa PO odvijala e- mailom gotovo na dvodnevnoj bazi i u istoj se ne spominju bilo kakva potraživanja prema bilo kome pa ni prema tuženiku.

39. Nadalje u svom iskazu u ovoj pravnoj stvari tužitelj navodi da tog dana nije nikome drugom ništa posudio, dok se kod ovog suda vodi postupak P-2193/2020 u kojem je također predmet postupka pozajmica na temelju usmenog dogovora o pozajmici i to PO na iznos 200.000,00 kn također na ruke bez potvrde istog dana. U tom postupku svjedok HO navodi kako 16.7.2018. nije ni čuo da tužitelj postoji, svjedočio je o predaji novca tuženiku.

40. U tom predmetu tužitelj navodi u tužbi da je posudio u srpnju 2018. 200.00,00 kn, a HO svjedoči da je to bilo u ljeto 2019. u Esplanadi, dok DO svjedoči da je to bilo u zimi 2018. iako tada nije poznavala PO no bila je i tog datuma svjedok, a koji se datum niti u pola godine ne poklapa sa svjedokom HO.

41. Iz dostavljene korespondencije i iskaza stranaka i svjedoka prema stavu ovog suda proizlazi da su se PO i tužitelj prvi put sreli 5. kolovoza 2018., da se kritičnog 16. srpnja 2018. nitko nije nikada od učesnika osobno poznavao osim PO i tuženika, da tužitelj u sporno vrijeme nije sa tuženikom zaključio nikakakav usmeni ugovor o zajmu temeljem kojeg mu je predao utuženi iznos kojem i nazočio svjedok ŠO, da bi potom za tu istu predaju u prisutnosti ŠO i DO tužitelj dana 11.01.2019. pokušao ishoditi potpisivanje potvrde o isplati koju je tuženik odbio potpisati, dok svjedok BO o činjenici zajma u većini iskaza svjedoči prema kazivanju tužitelja, dok mu sud ne vjeruje u dijelu u kojem svjedoči o sastancima tuženika u njegovom uredu na kojem bi tuženik priznao postojanje sporne pozajmice, jer je sudu neživotno dao kao punomoćnik tužitelja u interesu tužitelja kao njegove stranke zbog neplaćanja predmetnog duga, ne bi uputio tuženiku nikakvu pisanu opomenu ili upozorenje, a što je i sam naveo u svom iskazu.

42. Obzirom iz cjelokupnog postupka proizlazi kako tužitelj nije dokazao da bi bio sa tuženikom u ugovorom odnosu zajma, da bi tuženiku temeljem zaključenog usmenog ugovora o zajmu predao utuženi iznos novca koji mu se tuženik obvezao vratiti, te je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti odbiti kao neosnovan i odlučiti kao u izreci ove presude pod točkom I.

43. Tuženiku je dosuđen parnični trošak i to: za sastav odgovora na tužbu 1.000,00 EUR, za sastav podneska od 16.11.2020., 16.03.20023., 12.12.2023., 1.000,00 EUR za svaki podnesak, za pristup na ročište 06.10.2020., 01.02.2021., 07.09.2021., 14.12.2021., 11.05.2022., 14.10.2022., 24.03.2023., 20.12.2023., 03.05.2024., 06.09.2024. 1.000,00 EUR za svako ročište, za pristup na ročište 16.10.2023. 250,00 EUR, ukupno 14.250,00 kn, uvećano za 25% PDV-a u iznosu od 3.562,50 EUR, a na osnovi Tbr. 7, Tbr. 8., Tbr. 9. i Tbr. 42. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (NN 37/05, 59/07 i 148/09.), kao i trošak sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznosu od 892,96 EUR, a na osnovi Zakona o sudskim pristojbama (NN br. 26/03 i 125/11).

44. Visinu troškova zastupanja sud je dosudio imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema i vrijednosti boda Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u vrijeme poduzimanja pojedine parnične radnje.

45. Tuženiku je stoga na osnovi čl. 154. st. 3. i čl. 155. ZPP-a dosuđen trošak parničnog postupka u ukupnom iznosu od 18.705,46 EUR, dok je tužitelj zbog gubitka spora u cijelosti odbijen sa tužbenim zahtjevom, slijedom čega je u pogledu parničnog troška stranaka odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom I. i II.

46. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka tužitelja odlučeno je na osnovi odredbe čl. 27. st. 3. Ovršnog zakona (NN br. 57/96., 29/99., 194/05. i 88/05.) i čl. 29. st. 2. Zakon o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (NN 114/22) i Uredbi o izmjeni Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 156/22), a počev od donošenja ove presude, tj. dana 25. ožujka 2025. do isplate.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025. godine

Sudac:

Blaženka Butigan Matić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana dostave prijepisa iste, u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda na Županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.