Poslovni broj: P-461/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Velikoj Gorici
Velika Gorica, Trg kralja Tomislava 36
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Velikoj Gorici, po sucu tog suda Igoru Kanajetu u pravnoj stvari tužiteljice ISE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mladenu Obradoviću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćniku Toniju Smrčku, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Utvrđuje se ništetnom odredba Ugovora o kreditu broj 066-53261146 od 18. lipnja 2019. sklopljenog između tužiteljice ISE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] i tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, sadržana u članku 5. Ugovora o kreditu a koja glasi:
„Prije isplate kredita odbija se od iznosa kredita jednokratna naknada na ime troškova obrade kreditnog zahtjeva što iznosi 1.00% (jedan posto) iznosa kredita, maksimalni iznos 900,00 HRK (devetsto kuna). Korisnik kredita ovlašćuje Banku da u svakom trenutku bez ikakvog daljnjeg pitanja ili suglasnosti s njegove strane može teretiti partiju kredita za sve troškove koji bi mogli nastati kod kontrole, vođenja i naplate kredita.”
II Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 82,02 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 19. lipnja 2019. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan l. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
III Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos troška izdavanja potvrde u iznosu od 0,85 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom počev od 4. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan l . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
IV Nalaže se tuženiku da tužiteljici plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 1.106,18 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan l. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana, a s više postavljenim zahtjevom do zatraženih 1.356,18 eura troškova, tužiteljica se odbija.
Obrazloženje
Slijedom rješenja Županijskog suda u Puli broj Gž-1170/24 od 7. listopada 2024. predmetno je sud ponovno postupao pridržavajući se drugostupanjske upute pri čemu je potrebno navesti slijedeće.
Tužiteljica u tužbi od 4. studenog 2022. u bitnom navodi da je s tuženikom 18. lipnja 2019. sklopila ugovor o kreditu kojim joj je odobren nenamjenski kredit u iznosu do 15.000,00 kuna koji je u cijelosti otplaćen, kao korisniku kredita nisu joj javno i nedvosmisleno predočene strukture troškova povezanih uz obradu kreditnog zahtjeva te kontrole vođenja i naplate kredita, što obvezu tužiteljice kao potrošača čini neodređenom, neodredivom, posljedično tome nepoštenom i ništetnom i temeljem odredbi Zakona o obveznim odnosima kao i Zakona o zaštiti potrošača, pri čemu se radi o tipskom standardiziranom obrascu ugovora koji je unaprijed sastavljen i pripremljen od tuženika kao nedvojbeno jače ugovorne strane temeljem statusa financijske institucije i profesionalnog dioničkog društva. Nastavno tome tuženik je nezakonito i nepošteno i primjenjivao ugovorne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva dovodeći tužiteljicu u neravnopravan položaj jer o istom nije pojedinačno prigovarala s tužiteljem, time je nametnuta tužiteljici neopravdana obveza koja uzrokuje znatnu neravnotežu prava i obveza stranaka, pri čemu je tužiteljica potrošač, a tuženik trgovac, suprotno načelima obveznog prava, te temeljem iznesenog tuženik nije tužiteljici pri isplati kredita na njezin račun kod Zagrebačke banke isplatio ugovorenih 15.000,00 kuna već 14.382,00 kuna ustegnuvši time 618,00 kuna, time tuženik nije ispunio svoju ugovornu obvezu, a tužiteljici za izdavanje potvrde o isplaćenom kreditu prouzročio daljnji trošak od 6,40 kuna (čime je naplaćen iznos naknade koja ulazi u radno mjesto kreditnog referenta Zagrebačke banke) te kako je neravnotežom u međusobnim odnosima stranaka promatrajući ih kroz status trgovca i potrošača nejasno koji bi to bili pravedni i objektivni troškovi koje bi trgovac imao vezano za sklapanje predmetnog ugovora uz činjenicu da se radi o djelatnosti trgovca koji je predmetno obavljao svoju osnovnu djelatnost, tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnosti opisane ugovorne odredbe, povrat isplaćenih 618,00 kuna s pripadnostima, isplatu navedenog troška od 6,40 kuna s pripadnostima, sve uz naknadu troškova postupanja. Tužbu i detaljnije obrazlaže navodeći dokaze, te je konačno postavlja izraženu u eurima.
U odgovoru na tužbu tuženik u bitnom ističe nedostatke radi kojih bi tužbu trebalo odbaciti, prigovara svojoj pasivnoj legitimaciji, zastari, tužiteljevom svojstvu potrošača, tumači radi čega odredba predmetnog ugovora o obradi kredita nije nezakonita i ništetna, nije niti nepoštena, nije povrijeđeno načelo savjesnosti i poštenja, ugovorne odredbe naznačene kao sporne jasne su i razumljive, te uobičajene za ugovore o kreditu, citira sudsku praksu, izostaje kamatna obveza tuženika jer nije nepošten stjecatelj, ako bi postojala ništetnost ona je manjeg značaja posebice budući je predmetni ugovor u cijelosti ispunjen, nema temelja potraživanju iznosa od 6,40 kuna za izdavanje potvrde Zagrebačke banke jer tuženik niti je stekao kakav iznos niti je pasivno legitimiran, slijedom koje ukupnosti očitovanja predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz naknadu troškova.
U dokaznom postupku sud je pročitao cjelokupni spis, čime su pročitani, ugovor o kreditu (list 4-7 spisa), otplatni plan, potvrda, pregled transakcija (list 8-12 spisa), dokumentacija Zagrebačke banke (list 100 spisa), pravilnik o naknadama za potrošačke kredite (list 112 spisa).
U postupku je saslušana tužiteljica (list 168 spisa).
Saslušana kao stranka tužiteljica u bitnom ističe da je sa tuženikom zaključila predmetni ugovor o kreditu kako je to precizno navela u tužbi, time da je razgovore obavljala u poslovnici tuženog u Slavonskoj Aveniji u Zagrebu. Namjena kredita bili su soboslikarski radovi na njenom stanu u [adresa] u kojem živi od 1978. godine do danas i koji stan je uvijek koristila isključivo za stanovanje. Kako je u to vrijeme tuženik nudio nenamjenske kredite u prvom razgovoru je izrekla namjeru podići kredit od 15.000,00 kuna a na drugom razgovoru predmetni ugovor je već bio sačinjen i njoj predočeno da ga može kao takovog samo prihvatiti ili ne, nije se nudila mogućnost pregovaranja o odredbama ugovora. Tuženik joj je nakon što je ugovor sklopljen isplatio na njezin račun u Zagrebačkoj banci umanjeni iznos kredita kako je to tužbom objasnila, time nije primila svih 15.000,00 kuna kako je očekivala, a kako je započela sa soboslikarskim radovima i odmah imala novčane obveze prema izvođačima nije reagirala na umanjeno primljenu isplatu. Takova umanjena isplata nije ugovorena, niti joj je usmeno rečeno da će do toga doći. Također joj nije objašnjeno u što spada za banku ugovoreni trošak obrade kredita od jedan posto, objašnjenje je tražila, a odgovoreno joj je da banka nema drugi parametar za taj trošak osim same visine kredita. Ne spori da je ugovor pročitala, ali njegove odredbe je tumačila na način kako to predočuje sudu. Pisano nije prigovorila vezano za primjedbe koje iznosi pred sudom, to također tumači svojim otpočetim novčanim obvezama prema izvođačima soboslikarskih radova. Od Zagrebačke banke podignula je potvrdu o iznosu koji joj je isplaćen na tekući račun budući joj tuženik na njeno usmeno traženje takovu potvrdu nije htio izdati. Ističe i to da je kamate po predmetnom ugovoru plaćala i platila na iznos od 15.000,00 kuna, a ne umanjeni iznos koji je u naravi primila.
Slijedom tako provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući provedene dokaze svaki za sebe i u međusobnoj povezanosti, uspoređujući iste s očitovanjima stranaka, sud je prihvatio tužbeni zahtjev na način naveden u izreci presude.
Prigovor zastare potraživanja nije osnovan jer se predmetno po stavu suda pravno radi o stjecanju bez osnove, time se radi o petogodišnjem roku zastare tužiteljevog prava temeljem Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 155/23 u daljnjem tekstu ZOO), a kako je ugovor zaključen 2019. godine, a tužba podnesena u studenom 2022. tužba je pravovremeno podnesena. Tužiteljica ima status potrošača a kako je to u postupku prihvatljivo argumentirala. Ovo iz razloga što su njene tvrdnje skladne sadržaju predmetnog ugovora koji je izrijekom naznačen kao ugovor o nenamjenskom kreditu, a kako je isti tužiteljica kao diplomirani pravnik odnosno sudac koristila za soboslikarske radove u svojem stanu (suprotni dokazi izostaju) to je u svemu nastupala kao potrošač kako je pojmovno definiran u čl. 4. 21 Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 19/22,59/23) i koji je kredit koristio izvan svoje profesionalne djelatnosti.
Prihvatljivo je i da se o elementima ugovora nije pojedinačno pregovaralo jer je prethodno tome iskazivanjem tužiteljice i načinom i tekstom sastava ugovora prihvatljivo da se predmetno radi o ugovoru sastavljenom po tuženiku. A nastavno tome tuženik je stjecatelj bez osnove koji tužiteljici kao korisniku kredita nije pružio potpunu obavijest o svim potrebnim elementima bitnim za donošenje valjane odluke te se tužiteljica na ništetnost osnovano poziva, te o istom prihvatljivo iskazuje kao osoba koja iako ima visoko stručnu spremu, nema specifična znanja vezana uz bankarsko poslovanje a ta je okolnost predmetno bitna radi ravnopravnosti stranaka u ugovaranju i za donošenje valjane odluke temeljene na cjelovitoj obavijesti.
Završno potvrda koju je tužiteljici izdala Zagrebačka banka, povezana je s neprihvatljivim ustezanjem iznosa obrade kreditnog zahtjeva, kao i prihvatljivom dokumentom kojim stranka ugovora želi imati u posjedu, time predstavlja dio pravne cjeline koju tužba opisuje, te je nastavno tome osnovan i taj dio potraživanja tužbe.
Slijedom iznesenog osnov tužbe je dokazan, te se utvrđuje ništetnost ugovorne odredbe kako je tužbom traženo.
Dokazana je i visina potraživanja jer se radi o iznosima koji su u dokumentaciji koja je priložena tužbi vidljivi, isti u svojoj visini i nisu sporni a tok kamata je ispravno naznačen datumom kada je tužiteljica primila umanjen iznos kredita odnosno morala platiti potvrdu povezanu s isplaćenim kreditom.
Time je sud gore navedene i provedene dokaze ocijenio na izneseni način, tako ocjenjujući materijalnu dokumentaciju koja je razmatrana kao dokaz spisa, navedena dokumentacija u cijelosti je skladna te dijelom objašnjena iskazom tužiteljice, očitovanja tuženika ne dovode u pitanje takova utvrđenja suda, kao što izostaju i dokazi koji dokazuju suprotno, čime je činjeničnopravna ukupnost ocijenjena kako je to sud učinio.
Daljnje dokaze nije bilo potrebno provesti jer je temeljem iznesenog sud mogao, te jest, u potpunosti utvrditi činjenično stanje.
Parnični trošak obračunat je po Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15), a priznaju se troškovi zastupanja kako su zatraženi podneskom od 18. travnja 2024. te time sastav podneska kojim se precizira tužbeni zahtjev i zastupanje na dva ročišta u dane 9. travnja i 18. travnja 2024. što s obračunatim PDV-om ukupno iznosi 750,00 eura te troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu te time 106,18 eura, odnosno sveukupno 856,18 eura, kojem trošku u ponovljenom postupanju treba pridodati i trošak rasprave od 27. veljače 2025. s obračunatim PDV-om u iznosu od 250,00 eura te ga isti tužiteljica ima pravo potraživati temeljem odredbi Glave XII te posebice čl. 154 ZPP-a (SL SFRJ 4/77, 36/77, 6/80, 36/80, 43/82, 69/82, 58/84, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 i NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje u tekstu ZPP), čime se ne priznaje jedino sastav podneska od 18. prosinca 2024. jer se isti u smislu tbr. 47 Tarife ne smatra troškom koji se može obračunati suprotnoj stranci .
Stoga je cjelovito odlučeno kao u izreci.
U Velikoj Gorici, 25. ožujka 2025.
Sudac
Igor Kanajet
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku 15 dana od dana primitka prijepisa ove presude.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku
2. tuženiku po punomoćniku
