REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-698/2024-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Mateji Cvitić Gašparac, u pravnoj stvari tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica Ema Kolobara, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, koga zastupa punomoćnik Ivan Ester, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, sudskog raskida i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025., u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da nije dopuštena Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2024. KLASA: 112-03/24-01/46, UR. BROJ: 01-10-24-01, te da radni odnos tužitelja OJ kod tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. nije prestao.

II Sudski se raskida Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen 24. travnja 2023. između tužitelja OJ i tuženika ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. s danom 6. listopada 2024.

III Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. po osnovi naknade plaće isplatiti tužitelju OJ brutoiznos od 9.045,65 EUR (slovima: devet tisuća četrdeset pet eura i šezdeset pet centi), te zateznu kamatu, osim zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržane u svakom pojedinom bruto iznosu, koja teče na iznos od:

- 320,40 EUR od 11. svibnja 2024. do isplate,

- 2.310,25 EUR od 11. lipnja 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. srpnja 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. kolovoza 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. rujna 2024. do isplate,

- 1.470,25 EUR od 11. listopada 2024. do isplate,

- 106,80 EUR od 11. listopada 2024. do isplate,

- 427,20 EUR od 11. studenog 2024. do isplate, sve po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. po osnovi regresa za korištenje godišnjeg odmora isplatiti tužitelju OJ netoiznos od 232,26 EUR (slovima: dvije stotine trideset dva eura i dvadeset šest centi) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. rujna 2024. od isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

V Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida isplatiti tužitelju OJ brutoiznos od 18.482,00 EUR (slovima: osamnaest tisuća četiri stotine osamdeset dva) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja OJ u dijelu po osnovi regresa za korištenje godišnjeg odmora za iznos od 167,74 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. rujna 2024. od isplate.

VII Nalaže se tuženiku ZAGREBAČKOM HOLDINGU d.o.o. naknaditi tužitelju OJ trošak parničnog postupka u iznosu od 1.900,00 EUR (slovima: tisuću devetsto) zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VIII Odbija se zahtjev tuženika ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. za naknadu troška postupka u iznosu od 2.553,09 EUR.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 31. svibnja 2024. navodi da je bio zaposlenik tuženika od 2. listopada 2006., da je 24. travnja 2023. sklopio Ugovor o radu za radno mjesto ekspert za poslove održavanja u Službi za održavanje pri Sektoru za upravljanje imovinom i uslugama, da mu je tuženik 25. travnja 2024. uručio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2024. KLASA: 112-03/24-01/46, UR. BROJ: 01-10-24-01, protiv koje je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je dostavljen tuženiku 6. svibnja 2024., a na koji se tuženik nije očitovao niti je istome udovoljio. Navodi da je tuženik povrijedio članak 119. stavak 2. Zakona o radu jer prije otkazivanja ugovora o radu nije upoznao tužitelja s onime što mu se stavlja na teret, niti je od njega zatražio očitovanje. Osporava navode iz obrazloženja Odluke o otkazu da je zajedno s drugim zaposlenikom tuženika, VJ, obavio zamjenu i provlačenje novih instalacija te da je prije početka radova, u prvoj polovici ožujka 2024., od trgovačkog društva MAGA MONT d.o.o. zatražio plaćanje izvođenja navedene instalacije po zaposleniku VJ u iznosu od 640,00 EUR (160,00 EUR po danu uz procijenjeno trajanje radova od četiri dana). Navodi da su predmetne radove obavili PJ i GJ, radnici tuženika, budući da je na tome inzistirao voditelj Podružnice Autobusni kolodvor CJ iz razloga što izvođač MEGA MONT d.o.o. nije imao za to adekvatne radnike. Tužitelj je navedeno samo prenio radniku VJ kada ga je pozvao da dođe sa slobodnih dana koje je koristio kako bi izvršio provlačenje novih instalacija. Ističe kako je izjava ŽJ, direktora trgovačkog društva MEGA MONT d.o.o., beskrupulozno klevetanje usmjereno na tužitelja zbog činjenice da je svom poslodavcu i Poreznoj upravi ukazao kako je za kaznu od 9.500,00 EUR, koju je tuženik dobio, odgovorno upravo to društvo zbog neizvršavanja obveza provedbe i kontrole fiskalizacije računa za korištenje WC-a u Podružnici Autobusni kolodvor. Navodi da je tuženik povrijedio i svoju obvezu iz članka 150. stavka 1. Zakona o radu jer tuženik radničkom vijeću nije dostavio nikakve podatke relevantne za donošenje odluke. Naposljetku navodi da u Odluci o izvanrednom otkazu nije dana uputa o pravnom lijeku, što s jedne strane predstavlja povredu članka 28. Ustava Republike Hrvatske, a s druge tendenciozno postupanje prema tužitelju. Slijedom navedenog, konačno uređenim tužbenim zahtjevom iz podneska od 17. siječnja 2025. predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2024. KLASA: 112-03/24-01/46, UR. BROJ: 01-10- 24-01, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, sudski raskinuti Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023. s danom 6. listopada 2024., naložiti tuženiku isplatu iznosa od 9.045,65 EUR po osnovi naknade plaće i razlike naknade plaće, iznosa od 400,00 EUR po osnovi neisplaćenog regresa za korištenje godišnjeg odmora, iznosa od 18.482,00 EUR po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida sve zajedno sa zateznom kamatom kako je to specificirano u citiranom podnesku te mu naknaditi troškove parničnog postupka zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 21. lipnja 2024. navodi da je tužitelj svojim nezakonitim i protupravnim postupanjem (iznuđivanjem novca od strane izvođača radova MEGA MONT d.o.o., prolongirajući cjelokupni projekt sa svrhom da na taj način prisili izvođača da plati i time dovrši posao) počinio osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa, koja se ogleda u povredi prava i obveza prema poslodavcu i prema trećima, što je rezultiralo nanošenjem štete ugledu tuženika, koji je javni servis građana i kao takav treba predstavljati primjer zakonitog i moralnog, a ne koruptivnog ponašanja. Navodi da sama povreda ujedno znači i potpuni gubitak povjerenja i nemogućnost daljnjeg nastavka radnog odnosa. Nadalje navodi da je tužitelj, zaposlen kao ekspert za poslove održavanja, u konkretnom slučaju bio zadužen za planiranje i organiziranje poslova zamjene i provlačenja nove instalacije na barijerama u prostorijama unutar WC-a na Autobusnom kolodvoru Zagreb, da je za to potreban materijal tuženik naručio od društva MEGA MONT d.o.o., dok su izvršenje trebali obaviti radnici tuženika, da je tužitelj bez naloga i upute tuženika zatražio od društva MEGA MONT d.o.o. da se njegovom kolegi, radniku tuženika VJ (O) plate troškovi obavljenog rada u ukupnom iznosu od 640,00 EUR, bez ikakve upute i potrebe, da je navedenu neovlaštenu i protupravnu naplatu radova i zlouporabu položaja i ovlasti tužitelj još sredinom ožujka 2024. najavio djelatniku MEGA MONT d.o.o. LJ po završetku sastanka na kojem su dogovarali pojedinosti nadolazećih radova, da je tužitelj potom odugovlačio s izvođenjem potrebnih radova s ciljem iznuđivanja novčanih sredstava u korist radnika PJ. Ističe da je time pored štete na internoj razini poslovanja tuženika, tužitelj oštetio i same korisnike, odnosno građane koji financiraju i računaju na funkcionalnost jednog autobusnog kolodvora koji je u domeni javnog poduzeća u vlasništvu Grada Zagreba. Naposljetku navodi da su ispunjene i formalnopravne pretpostavke u mjeri u kojoj je to u danoj situaciji bilo moguće, odnosno da je prije uručenja pobijane odluke tužitelju 25. travnja 2024. proveden postupak savjetovanja, da se na isto niti jedan sindikat niti predsjednik sindikata nije očitovao, da je tuženik u zakonskom roku otkad je saznao za činjenicu na kojoj se temelji otkaz donio predmetnu Odluku, da je ugovor o radu otkazan i radniku VJ s obzirom da su obojica počinili osobito tešku povredu obveza iz radnog odnosa te da, s obzirom na sve navedeno, tuženik nije i ne vidi mogućnost pružanja tužitelju prilike za iznošenje obrane. Zaključno navodi da je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja i opravdano se bojao i boji se da bi se ovakvo ponašanje tužitelja moglo ponoviti, što vodi zaključku da je pobijana Odluka u danim okolnosti obrazložena i donesena na zakonit i opravdan način. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku.

3. Budući da je tužitelj podneskom od 17. siječnja 2025. preinačio tužbu, a preinaka je bila svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, na temelju odredbe članka 190. stavaka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) i članka 125. stavka 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23 i 64/23; dalje: ZR), odlučeno je kao u rješenju donesenom na ročištu održanom 17. siječnja 2025.

4. Tužitelj je 25. travnja 2024. primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je 6. svibnja 2024. podnio Zahtjev za zaštitu prava radnika (list 17- 19 spisa), na koji se tuženik nije očitovao. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 31. svibnja 2024., ocjena je ovog suda da je ista podnesena u roku propisanom odredbom članka 133. stavka 2. ZR.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem elektroničkih zapisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 7-10, 200-203 spisa), Ugovora o radu od 24. travnja 2023. (list 11-14 spisa), Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2024. (list 15-16 spisa), Zahtjeva za zaštitu prava radnika od 3. svibnja 2024. (list 17-19 spisa), ponude od 29. veljače 2024. (list 20 spisa), e-mail korespondencije (list 21-24, 33-34, 45-46, 165-166 spisa), prekršajnog naloga od 27. veljače 2024. (list 25-32 spisa), izjave (list 47 spisa), Pravilnika o organizaciji ZAGREBAČKOG HOLDINGA d.o.o. Podružnice Autobusni kolodvor (list 48-56 spisa), Pravilnika o organizaciji korporativnih servisa tuženika (list 57-93 spisa), Pravilnika o radu tuženika iz lipnja 2023. (list 94-132 spisa), Etičkog kodeksa tuženika od 24. studenog 2010. (list 134-139 spisa), ispisa iz e- Komunikacije (list 144-147 spisa), isplatnih lista tužitelja (list 153-155, 196-198 spisa), obrazaca Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (list 195, 199 spisa), saslušani su svjedoci OJŠ (list 174-175 spisa), MJ (list 176 spisa), GJ (list 181-182 spisa), PJ (list 182-183 spisa), CJ (list 185-187 spisa), ŽJ (list 187-188 spisa), LJ (list 188-189 spisa) te tužitelj OJ (list 176-178 spisa).

6. Na ročištu održanom 10. veljače 2025. tužitelj je odustao od dokaznog prijedloga za provođenje vještačenja po vještaku elektrotehničke struke, a tuženik od dokaznog prijedloga za provođenje vještačenja po vještaku telekomunikacijske struke. Slijedom navedenog sud predmetne dokaze nije izvodio.

7. Temeljem tako provedenog postupka, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, sukladno odredbi članka 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje nedopuštenosti Odluke tuženika o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2024. KLASA: 112- 03/24-01/46, da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, sudski raskid Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023. s danom 6. listopada 2024., naloga tuženiku za isplatu iznosa od 9.045,65 EUR po osnovi naknade plaće i razlike naknade plaće, iznosa od 400,00 EUR po osnovi neisplaćenog regresa za korištenje godišnjeg odmora te iznosa od 18.482,00 EUR po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida, sve zajedno sa zateznom kamatom kako je to specificirano podneskom od 17. siječnja 2025.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na temelju Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023. na radnom mjestu eksperta za poslove održavanja I u Službi za održavanje Sektora za upravljanje imovinom i uslugama, da mu je tuženik 25. travnja 2024. uručio pobijanu Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, protiv koje je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava, koji je dostavljen tuženiku 6. svibnja 2024., na koji se tuženik nije očitovao.

10. Sporno je u ovom predmetu je li tuženik pravilno proveo propisanu proceduru prije otkazivanja ugovora o radu tužitelju te je li imao opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Sporna je i visina tužbenog zahtjeva po osnovi naknade štete zbog sudskog raskida.

11. Odredbom članka 116. stavka 1. ZR propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da se ugovor o radu može izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

12. Odredbom članka 135. stavka 3. ZR propisano je da je u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

13. Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 24. travnja 2024. utvrđeno je da je tuženik donio citiranu odluku zbog osobito važne činjenice zbog koje nastavak radnog odnosa nije moguć, bez prava na otkazni rok i otpremninu, da tužitelju radni odnos prestaje danom dostave predmetnog otkaza te da je dužan vratiti tuženiku sva sredstva rada, predmete i dokumentaciju koji pripadaju tuženiku, kao poslodavcu, a odnose se na njegovo poslovanje. Iz obrazloženja citirane odluke proizlazi da se 12. travnja 2024. voditelju Podružnice Autobusni kolodvor dopisom obratio ŽJ, direktor trgovačkog društva MEGA MONT d.o.o., koji ga je obavijestio o izvršenim radovima izmještanja automatike iz barijera u prostorije unutar toaleta na adresi sjedišta Podružnice, naveo da su radove zamjene i provlačenja nove instalacije obavili radnici tuženika, OJ i PJ, koristeći materijal navedenog trgovačkog društva te da je tužitelj prije otpočinjanja radova, u prvoj polovici ožujka 2024., od trgovačkog društva MEGA MONT d.o.o. zatražio plaćanje izvođenja navedene instalacije radniku VJ u iznosu od 160,00 EUR po danu uz procijenjeno trajanje radova od četiri dana. Nadalje proizlazi da postupanje tužitelja, koji je zadužen za obavljanje stručnih poslova održavanja i planiranja održavanja, na način da traži plaćanje radova u korist kolege na način da bi kolega, obavljajući poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu, tijekom radnog vremena sebi pribavio materijalnu korist, dovodi u pitanje transparentnost poslovanja tuženika te stručnost i poštenje tužitelja, a i ostalih radnika tuženika, da je navedeno postupanje tužitelja dovelo do narušavanja ugleda tuženika i prouzročilo gubitak povjerenja tuženika u tužitelja, na kojeg su bili delegirani poslovi za koje je potreban visok stupanj povjerenja tuženika, a od kojeg se također traži pridržavanje odgovarajućih društveno prihvatljivih normi poštenog ponašanja te postupanja. Tuženik je prije donošenja predmetne odluke proveo postupak savjetovanja s radničkim vijećem.

14. Tijekom postupka je utvrđeno da je u veljači 2024., zbog problema s kašnjenjem izdavanja fiskalnih računa, tuženik kontaktirao trgovačko društvo MEGA MONT d.o.o., koje je obavilo posao nadogradnje sustava barijera javne naplate toaleta u Podružnici Autobusni kolodvor, radi potrebe saniranja navedenog problema, da je početkom ožujka 2024. održan sastanak na kojem su prisustvovali tužitelj, LJ i PJ radi dogovora oko izvođenja navedenog posla, da je na tom sastanku tužitelj rekao da smatra da taj posao moraju tehnički odraditi radnici trgovačkog društva MEGA MONT d.o.o., a ne radnici tuženika te da navedeno trgovačko društvo mora snositi troškove tog posla jer je tuženik zbog njih dobio kaznu u prekršajnom postupku, da je tužitelj usred tog sastanka otišao pa su na njemu ostali LJ i PJ, da je PJ, nakon što je tužitelj otišao s predmetnog sastanka, rekao LJ da obavljanje tog posla stoji 100 i nešto EUR po danu, da su predmetni radovi trebali početi nakon Uskrsa, ali je voditelj Podružnice Autobusni kolodvor tražio da se posao ubrza i rekao tužitelju da posao provlačenja instalacije odrade radnici tuženika, da je tužitelj po nalogu voditelja Podružnice Autobusni kolodvor nazvao VJ i zamolio ga da se vrati sa slobodnih dana koje je koristio radi obavljanja predmetnog posla, da su instalacije provukli PJ i GJ u subotu i nedjelju s materijalom koji je u subotu donio LJ, što im je bilo evidentirano kao radno vrijeme i plaćeno od strane tuženika, da tužitelj nije bio prisutan obavljanju toga posla, da je tužitelj po obavijesti PJ da su instalacije provučene u nedjelju o tome obavijestio direktora trgovačkog društva MEGA MONT d.o.o., koji je u utorak poslao radnike da postave opremu na provučene instalacije, da je nakon odrađenog posla PJ poslao SMS poruku LJ s podatkom koliko je sati odradio on, a koliko GJ, da ga je nakon nekoliko dana po odrađenom poslu ponovno kontaktirao telefonskim putem i rekao mu da podsjeti ŽJ na plaćanje navedenog iznosa, da tužitelj nikada od LJ nije tražio da trgovačko društvo MEGA MONT d.o.o. plati VJ za odrađeni posao, da je nakon nekoliko dana od obavljanja predmetnog posla voditelja Podružnice Autobusni kolodvor nazvao ŽJ i rekao mu da ga njegovi radnici iz tehničke službe već drugi puta traže novac za odrađene radove koje su sami bili dužni izvršiti, da ne želi da ga se "reketari" i neka to riješi "unutar kuće", da je bio vrlo uzrujan, da je tuženik potom proveo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika i nakon toga donio pobijanu odluku, da je 25. travnja 2024. održan sastanak na kojem su bili prisutni tužitelj, PJ, OJŠ i VJŠ na kojem su tužitelju i VJ uručene pisane Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da se tužitelj tom prilikom očitovao da ništa od navedenog u Odluci o otkazu nije točno. Navedeno u bitnome proizlazi iz iskaza svjedoka OJŠ, GJ, PJ, CJ, ŽJ, LJ i tužitelja te materijalne dokumentacije koja je priložena spisu (list 21-34, 45-46 spisa).

15. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka OJŠ, GJ, ŽJ, LJ i tužitelja budući da su iskazivali uvjerljivo, koherentno, životno logično, u bitnome u suglasnosti jedni s drugima i materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu (list 21-34, 45-46 spisa).

16. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka CJ u dijelu u kojem navodi da nije tražio od tužitelja da zatraži od PJ da se vrati sa slobodnih dana i odradi predmetni posao zbog hitnosti jer je isto u suprotnosti s iskazom tužitelja, kojem je sud u cijelosti povjerovao, i iskaza svjedoka PJ, kojem je sud u tom dijelu povjerovao, te činjenici da nije životno logično da bi tužitelj, koji nije bio odgovorna osoba tuženika niti nadređena osoba VJ, samovoljno tražio od PJ da se vrati sa slobodnih dana i predmetni posao obavi u dane vikenda niti bi to PJ po njegovom nalogu napravio. U preostalom dijelu sud je povjerovao iskazu navedenog svjedoka budući da je iskazivalo uvjerljivo, koherentno te u suglasnosti s materijalnom dokumentacijom koja je priložena spisu.

17. Sud nije povjerovao iskazu svjedoka PJ u dijelu u kojem navodi da nije od LJ tražio plaćanje posla provlačenja instalacija od strane trgovačkog društva MEGA MONT d.o.o. jer je isto u suprotnosti s iskazom svjedoka LJ, kojem je sud u cijelosti povjerovao.

18. Sud nije ocijenio iskaz svjedokinje MJ budući da nije imala nikakvih saznanja o relevantnim činjenicama koje je bilo potrebno utvrditi u ovom postupku.

19. Sud nije povjerovao navodima iz e-mail korespondencije između LJ i ŽJ od 15. ožujka 2024. (list 46 spisa) u kojem LJ navodi da tužitelj traži plaćanje posla koji treba odraditi V (PJ) budući da je u svom iskazu pred ovim sudom svjedok LJ naveo da tužitelj nikada od njega nije tražio da trgovačko društvo MEGA MONT d.o.o. VJ plati navedeni odrađeni posao.

20. Izvanredni otkaz je krajnja mjera u rasponu radnopravnih mjera koje poslodavac može poduzeti prema radniku radi uređenja međusobnih odnosa te je isti predviđen za najteže slučajeve počinjenja osobito teških povreda obveza iz radnog odnosa ili kakve druge osobito važne činjenice radi koje nastavak radnog odnosa više nije moguć. Prilikom ocjene opravdanosti izvanrednog otkaza ugovora o radu radniku pojedinačni postupak radnika treba ocjenjivati u sklopu cjelokupnog događaja na kojem poslodavac temelji razloge za otkaz, imajući na umu i posljedice takvog postupka radnika.

21. Tijekom postupka, prema ocjeni ovog suda, tuženik nije dokazao postojanje razloga koji opravdava donošenje odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja.

22. Naime, uvidom u materijalnu dokumentaciju koja je priložena spisu te iz iskaza svih saslušanih svjedoka, posebice LJ, te tužitelja nije utvrđeno da je tužitelj od trgovačkog društva MEGA MONT d.o.o. (bilo izravno ili putem radnika tog društva LJ) tražio plaćanje za obavljanje posla premještanja instalacija radniku tuženika VJ u iznosu od 160,00 EUR po danu uz procijenjeno trajanje od četiri radna dana pa da bi zbog toga narušio ugled tuženika i da bi zbog toga tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, kao radnika. Stoga je ocjena ovog suda da nije nastupila osobito važna činjenica radi koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa tužitelja i tuženika nije moguć, zbog koje je donesena pobijana Odluka o otkazu. Napominje se da je tijekom postupka utvrđeno da je tužitelj u nekoliko navrata rekao kako smatra da trgovačko društvo MEGA MONT d.o.o. treba snositi troškove otklanjanja problema te iste otkloniti, što tužitelj u svom iskazu nije niti osporavao, međutim isto predstavlja puko izražavanje mišljenja tužitelja, a ne radnju iznuđivanja novaca zbog koje je tužitelju otkazan ugovor o radu.

23. Slijedom navedenog, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno je kao u stavku I izreke presude.

24. Ostali priloženi dokazi nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

25. Budući da tuženik nije prije izvanrednog otkazivanja ugovora o radu tužitelju omogućio iznošenje obrane, ocjena je ovog suda da nije postupio sukladno članku 119. stavku 2. ZR. Da je tuženik isto omogućio tužitelju, moguće je da bi u konkretnom slučaju pravilnije utvrdio činjenično stanje.

26. U odnosu na obvezu savjetovanja tuženika s radničkim vijećem prije donošenja pobijane odluke, navodi se da u situaciji kada kod poslodavca nije formirano radničko vijeće, niti je određen sindikalni povjerenik, niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz članka 150. stavka 1. ZR (tako i VSRH u odluci od 9. siječnja 2024. poslovnog broja Rev 1162/2022-2). Stoga je ocjena ovog suda da tuženik, iako je proveo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, isto nije bio dužan.

27. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, na zahtjev tužitelja raskinut je Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 24. travnja 2023., s danom 6. listopada 2024., kao danom koji prethodi danu sklapanja ugovora o radu tužitelja s novim poslodavcem Ministarstvom prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine (list 201 spisa). Stoga je odlučeno kao u stavku II izreke ove presude.

28. Na temelju odredbe članka 95. stavaka 3. i 5. ZR tuženiku je, po osnovi razlike plaće za tri radna dana u travnju 2024. naložena isplata iznosa od 320,40 EUR, za svibanj 2024. (kada tužitelj nije bio zaposlen) iznosa od 2.310,25 EUR, što predstavlja prosječnu plaću koju bi tužitelj ostvario kod tuženika da je radio, za razdoblje od lipnja do rujna 2024. iznosa od 1.470,25 EUR, što predstavlja razliku između prosječne plaće koju bi tužitelj ostvario kod tuženika da je radio i plaće koju je ostvario kod poslodavca MANORETI d.o.o., za 30. rujna 2024. iznos od 106,80 EUR, što predstavlja dan kada tužitelj nije bio zaposlen te za prva četiri radna dana u listopadu 2024. u iznosu od 427,20 EUR kada tužitelj nije bio zaposlen. Visina predmetnog tužbenog zahtjeva nije bila sporna tijekom postupka.

29. Na dosuđeni iznos razlike naknade i naknade plaće, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od 11. za protekli mjesec do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO), članka 114. Pravilnika o radu tuženika iz lipnja 2023. (list 127 spisa; dalje u tekstu: Pravilnik o radu) i članka 6. stavka 3. Ugovora o radu od 24. travnja 2023. Stoga je odlučeno kao u stavku III izreke presude.

30. Na temelju odredbe članka 125. stavka 1. Pravilnika o radu (list 136 spisa) tužitelju je po osnovi regresa za korištenje godišnjeg odmora dosuđen netoiznos od 232,26 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. rujna 2024. do isplate, sukladno odredbi članka 125. stavka 2. Pravilnika o radu budući da je općepoznato i uobičajeno da se prvi dio godišnjeg odmora koristi u srpnju ili kolovozu tekuće godine. Stoga je odlučeno kao u stavku IV izreke presude.

31. Tužitelj nije dokazao da mu pripada veći iznos regresa od onog propisanog člankom 125. stavkom 1. Pravilnika o radu, stoga se u tom dijelu prigovor tuženika o previsoko određenoj visini tog tužbenog zahtjeva ocjenjuje osnovanim. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u stavku VI izreke presude.

32. S obzirom da iz obračunskih lista tužitelja za siječanj, veljaču i ožujak 2024. (list 153-155 spisa) proizlazi da je prosječna bruto plaća tužitelja kod tuženika iznosila 2.310,25 EUR, koji iznos tuženik tijekom postupka nije osporavao, na temelju odredbe članka 125. stavka 1. ZR, tužitelju je dosuđena naknada štete u visini od osam ugovorenih mjesečnih bruto plaća što ukupno iznosi 18.482,00 EUR bruto. Pritom je uzeto u obzir trajanje radnog odnosa tužitelja kod tuženika od 17,5 godina, da je tužitelj srednje životne dobi (49 godine) te da uzdržava maloljetnu kći. Stoga je odlučeno kao u stavku V izreke presude.

33. Na dosuđeni iznos naknade štete, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 29. stavka 1. ZOO.

34. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 5. ZPP, a trošak je odmjeren sukladno Tbr. 7/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23; dalje: Tarifa).

35. Tužitelju je, u granicama postavljenog zahtjeva, do trenutka postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva (podnesak od 2. kolovoza 2024.), dosuđen trošak u visini jednokratne nagrade od 250 bodova (Tbr. 7/2), što uključuje sastav tužbe, sastav podneska od 22. srpnja 2024. i pristupa na ročišta održana 15. listopada 2024. i 14. siječnja 2025.

36. Nakon postavljanja novčanog tužbenog zahtjeva tužitelju je dosuđen trošak prema vrijednosti predmeta spora u trenutku poduzimanja svake radnje.

37. Tužitelju je, u granicama postavljenog zahtjeva, dosuđen trošak sastava zahtjeva za zaštitu prava radnika od 50 bodova (Tbr. 30), pristupa na ročišta održana 16. siječnja 2025. i 17. siječnja 2025. od 2x50 bodova (Tbr. 9/1), sastava podneska od 17. siječnja 2025. (kojim je preinačio tužbu) od 50 bodova (Tbr. 8/1), sastava podneska od 27. siječnja 2025. (kojim se očitovao na prigovore tuženika na preinačenu tužbu) od 250 bodova (Tbr. 8/1) te pristupa na ročište održano 10. veljače 2025. od 250 bodova (Tbr. 9/1), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR (Tbr. 54 u vezi Tbr. 52/3), sve ukupno iznosi 1.900,00 EUR. Stoga je odlučeno kao u stavku VII izreke.

38. Na dosuđeni parnični trošak tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

39. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka u iznosu od 2.553,09 EUR odbijen je kao neosnovan budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog toga dijela nisu nastali posebni troškovi, na temelju odredbe članka 154. stavka 5. ZPP. Stoga je, odlučeno kao u stavku VIII izreke ove presude.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Mateja Cvitić Gašparac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.