Zakon.hr

Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-4542/2024-2

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Marijana Vugića kao predsjednika vijeća, Jasenke Grgić kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja protutuženika VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupaju punomoćnici AV i KČ, odvjetnici u [adresa], protiv I. -tuženika protutužitelja ĐN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa punomoćnica HS, odvjetnica u [adresa], i II.-tužene ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja i upisa, odlučujući o žalbama tužitelja protutuženika i I. - tuženika protutužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2155/2022-134 od 9. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja protutuženika i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2155/2022-134 od 9. srpnja 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke.

II. Preinačava se ista prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom II. i IV. izreke i sudi se:

"1/a Određuje se brisanje uknjižbe prava vlasništva na 2076/30000 dijela (10. SUVLASNIČKI DIO) nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 2323, oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR.23 I DVORIŠTE, [adresa], površine 339 m2, sa imena I. tuženika ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

1/b Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba upisa brisanja.

2/a Utvrđuje se da je tužitelj VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], temeljem Predugovora o kupoprodaji od dana 9. svibnja 2003.g., koji sadrži izričitu izjavu prodavatelja kojom mu se dozvoljava upis u zemljišne knjige te Anexa predugovoru o kupoprodaji nekretnine od dana 7. lipnja 2006.g., koje je kao kupac zaključio sa II. tuženom RN, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao prodavateljem, zastupanom po EN temeljem punomoći od dana 25. studenog 2002.g., stekao valjani pravni temelj za stjecanje i upis prava vlasništva na 2076/30000 dijela (10. SUVLASNIČKI DIO) nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 2323, oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR.23 I DVORIŠTE, [adresa], površine 339 m2 što je II. tužena RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] dužna trpjeti.

2/b Određuje se upis prava vlasništva tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na 2076/30000 dijela (10. SUVLASNIČKI DIO) nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 2323, oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR.23 I DVORIŠTE, [adresa], površine 339 m2.

2/c Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba upisa.

Nalaže se I.-tuženiku protutužitelju i II.-tuženoj da tužitelju protutuženiku naknade trošak parničnog postupka u iznosu od 14.687,13 eura, kao i trošak žalbe u iznosu od 781,25 eura, sve u roku od 15 dana."

II. Odbija se kao neosnovana žalba I.-tuženika protutužitelja i potvrđuje se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu pod točkom IV. izreke.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev I. -tuženika protutužitelja za naknadu troškova postupka u povodu žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je presuđeno:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I/a Utvrđuje se da je Kupoprodajni ugovor sklopljen između II. tužene RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženog ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], dana 21. travnja 2006. godine, čiji je predmet kupoprodaja nekretnine

- 6,92/100 dijela zk.č.br.2323, oznake zemljišta Zgrada i dvorište, [adresa], površine

337 m2, odnosno 94 hvata, upisana u popisni list ”A”, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], na kojemu je uspostavljeno vlasništvo posebnoga dijela nekretnine i to stana br. 12, potkrovlje, trosobni stan, neto korisne površine 56,78 m2, u nacrtima označeno plavom bojom, koji dolazi upisan u vlasnički ”B” list zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], pod rednim brojem 12, i koje je vlasništvo posebnoga dijela nekretnine neraskidivo povezano sa suvlasničkim dijelom (6,92/100) čitave nekretnine, uključujući i pripadajući dio zemljišta, zajedničkih dijelova i uređaja zgrade, ništetan.

I/b Određuje se uspostava ranijeg zemljišnoknjižnog stanja na način da se briše uknjižba prava vlasništva na 2076/30000 dijela (10. SUVLASNIČKI DIO) nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 2323, oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR.23 I DVORIŠTE, [adresa], površine 339 m2, sa imena I. tuženika ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj].

I/c Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba upisa brisanja.

II/a Utvrđuje se da je VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], dosjelošću stekao pravo vlasništva 2076/30000 dijela (10. SUVLASNIČKI DIO) nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 2323, oznake zemljišta

STAMBENA ZGRADA BR.23 I DVORIŠTE, [adresa], površine 339 m2, što su II. tužena RN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i I. tuženi ĐN, OIB: [osobni identifikacijski broj], dužni trpjeti.

II/b Određuje se upis prava vlasništva tužitelja VN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na 2076/30000 dijela (10. SUVLASNIČKI DIO) nekretnine upisane u Zemljišne knjige Općinskog građanskog suda u Zagrebu, u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označene kao zk.č.br. 2323, oznake zemljišta STAMBENA ZGRADA BR.23 I DVORIŠTE, [adresa], površine 339 m2.

II/c Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba upisa.

III. Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana.

II. Odbija se eventualno kumulirani tužbeni zahtjev koji glasi:

1/b Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba upisa brisanja.

2/c Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog građanskog suda u Zagrebu provedba upisa.

3 Nalaže se tuženicima da tužitelju naknade trošak parničnog postupka, u roku od 15 dana.", kao neosnovan.

III. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je Aneks Predugovora o kupoprodaji nekretnina zaključen 07.06.2006. godine između tužitelja- I protutuženika kao kupca i ovdje II tuženice- II protutuženice zastupane po EN temeljem specijalne punomoći od 14. travnja 2006. godine ovjere kod Javne bilježnice PM u [adresa] pod brojem Ov-4551-06 kao prodavateljice, na kojem je potpis tužitelja- I protutuženika ovjeren 07. srpnja 2006. godine pod brojem OV-16270/06 pred Javnim bilježnikom MB, ništetan u cijelosti.

Tužitelj- I protutuženik i II tuženica- II protutuženica dužni su I tuženiku-protutužitelju nadoknaditi troškove parničnog postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate sve u roku 15 dana.",

kao neosnovan.

IV. I tužitelj/ I protutuženik i I tuženik/protutužitelj sami snose svoje troškove postupka.

V. Odbija se zahtjev II.-tuženice za naknadom troškova postupka kao neosnovan."

2. Protiv prvostupanjske presude, u dijelu pod točkom I., II. i IV. izreke, tužitelj protutuženik (dalje: tužitelj) je izjavio žalbu zbog svih zakonskih razloga iz čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 57/11, 25/13, 89/14 - Odluka USRH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/22 - dalje: ZPP) s prijedlogom za preinačenje.

3. Žalbu protiv presude je izjavio i I.-tuženik protutužitelj (dalje: I.-tuženik) pobijajući zbog svih zakonskih razloga odluku o troškovima postupka pod točkom IV. izreke, s prijedlogom za preinačenje.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana a žalba I.-tuženika nije osnovana.

5. Osnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ističe žalbeni razlog bitne povrede odredbe parničnog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je odlučne činjenice utvrdio primjenom odredbe čl. 373.a ZPP, što slijedi iz daljnjeg obrazloženja.

6. U ovom postupku nisu sporne sljedeće činjenice:

- između II.-tuženice kao prodavateljice, zastupane po punomoćniku EN i tužitelja kao kupca je 9. svibnja 2003. sklopljen predugovor, predmet kojeg je bila nekretnina, dvoiposobni stambeni prostor u potkrovlju zgrade lijevo, ukupne neto površine 60 m2 u [adresa], izgrađena na kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ugovorena je kupoprodajna cijena u kunskoj protuvrijednosti 60.000,00 EUR-a, potvrđeno je da je taj iznos kupac danom potpisa predugovora i ovjere kod javnog bilježnika isplatio prodavateljici u cijelosti, prodavateljica je dozvolila kupcu danom potpisa predugovora upis u zemljišne knjige te stupanje u posjed iste,

- utvrđeno je i sada nije sporno da je Javni bilježnik MB izvršio ovjeru potpisa prodavateljice zastupane po punomoćniku, 9. svibnja 2003. pod br. OV- 6577/03,

- anexom predugovora o kupoprodaji nekretnine od 7. lipnja 2006., sklopljenim između tužitelja kao kupca i II tuženice, zastupane po punomoćniku EN, izmijenjen je opis predmeta kupoprodaje iz predugovora, na način da je tužitelj kao kupac kupio idealni dio suvlasništva u 4/24 dijela nekretnine obiteljske stambene ulične zgrade u [adresa] i dvorište, izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] što u naravi predstavlja stan br. 12, u potkrovlju, trosoban stan u 6,92/100, površ. 56,79 m2 u nacrtima označeno plavom bojom, ostale odredbe predugovora nisu mijenjane,

- sada nije sporno da je potpis punomoćnika prodavateljice EN ovjerio istoga dana javni bilježnik MB pod br. OV-17270/06 (utvrđeno iz Ispravka ovjere od 3. svibnja 2022. te Zapisnika o posvjedočenju činjenica Javnog bilježnika Mladena Bureca od 24. siječnja 2023. posl.br. OU-134/23),

- ovdje II tuženica je opunomoćila EN da u njezino ime, između ostalog, potpiše predugovore i ugovore o kupoprodaji u vezi prodaje njezina suvlasničkog dijela nekretnine budućeg stambenog objekta koji se treba izgraditi na zk.č.br. 2323 obiteljska stambena ulična zgrada u [adresa] i dvorište upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te primiti kupovninu i obaviti sve druge potrebne radnje i to,

- Punomoć od 25. studenog 2002. na kojoj je potpis ovdje II.-tuženice ovjeren kod Javnog bilježnika VM 29. studenog 2002. pod br. OV-8867/02,

- Punomoć od 14. travnja 2006. na kojoj je potpis ovdje II tuženice ovjeren kod Javnog bilježnika PMZ 14. travnja 2006. pod br. OV-4451/06,

- tužitelj je odmah kod sklapanja predugovora isplatio u cijelosti ugovorenu cijenu i stupio je u samostalni posjed iste,

- etažni elaborat za nekretninu nije bio u vrijeme sklapanja predugovora i do podnošenja tužbe u ovom sporu proveden,

- nadalje, I.-tuženik kao kupac i II.-tuženica kao prodavateljica zastupana po punomoćniku EN, sklopili su 21. travnja 2006. kupoprodajni ugovor predmet kojega je bila ista nekretnina, za kupoprodajnu cijenu kunske protuvrijednosti iznosa 70.000,00 EUR-a, I tuženik je u cijelosti ispunio svoju ugovornu obvezu isplatom ugovorne cijene punomoćniku prodavateljice,

- iz citiranog ugovora o kupoprodaji od 21. travnja 2006. nadalje proizlazi da prodavateljica ovlašćuje kupca da bezuvjetno upiše svoje pravo vlasništva u zemljišne knjige (tabularna izjava), da ga u trenutku zaključenja uvodi u vlasnički samoposjed nekretnine, slobodne od osoba i stvari, uz predaju svih primjeraka ključeva svih ulaznih vrata te uz sastavljanje zapisnika o primopredaji nekretnine,

- nije sporno da kod sklapanja ugovora o kupoprodaji između I. -tuženika i II.-tužene nekretnina nije predana u posjed I. -tuženiku, nisu mu predani ključevi stana niti je sastavljen zapisnik o primopredaji, u posjedu nekretnine do sada je tužitelj,

- nije sporno kako se pred Općinskim kaznenim sudom u Zagrebu vodio kazneni postupak posl.br. KO-2605/07, protiv okrivljenika EN i ovdje II.-tuženice, a u kojem postupku je pravomoćnom presudom od **.**.2009. EN proglašen krivim što je dana 21. travnja 2006. u [adresa], u nakani stjecanja znatne nepripadne materijalne dobiti prilikom sklapanja kupoprodajnog ugovora sa ĐN temeljem specijalne punomoći od 14. travnja 2006., iako svjestan da je za istu nekretninu, stan broj 12 (tamo pobliže opisan) sklopio sa VN **.**.2003. ugovor o kupoprodaji i 7. lipnja 2006. aneks predugovora o kupoprodaji, navedenu nekretninu ponudio na prodaju ĐN za iznos od 70.000,00 eura pa je ĐN ne imajući razloga za sumnju, sa istim zaključio kupoprodajni ugovor te mu isplatio iznos od 70.000,00 eura na ime ugovorne cijene, koji iznos je on zadržao za sebe, dok se ĐN nije mogao uknjižiti kao vlasnik, čime je oštetio ĐN za iznos od 511.000,00 kn i time počinio kazneno djelo protiv imovine prijevarom iz čl. 224. st. 1. i st. 4. Kaznenog zakona,

- istom kaznenom presudom je ĐN dosuđen imovinskopravni zahtjev u iznosu od 511.000,00 kn dok je za ostatak zahtjeva upućen u parnični postupak,

-istom presudom je ovdje I.-tužena oslobođena optužbe da bi istom prilikom počinila kazneno djelo protiv imovine prijevarom,

- I.-tuženik je 28. travnja 2006. podnio prijedlog za uknjižbu prava vlasništva temeljem ugovora o kupoprodaji koji je odbijen rješenjem od 7. svibnja 2010.

- tužitelj je 27. srpnja 2006. podnio prijedlog zabilježbe koji je odbijen rješenjem od 23. lipnja 2010.,

- u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pp-236/07 je pravomoćnim rješenjem od 13. prosinca 2007. utvrđeno da je ovdje I. -tuženik smetao tužitelje VN i ĆN u posjedu ovdje spornog stana tako što je neutvrđenog dana, što su oni saznali 28. srpnja 2007. nasilno ušao u njihov stambeni prostor, izmijenio bravu na ulaznim vratima, stavio novu bravu i na vratima svoje ime,

- ovdje I.-tuženik je 2011. podnio protiv VN i ĆN tužbu Općinskom građanskom sudu u Zagrebu sa zahtjevom za iseljenje i predaju u posjed predmetnog stana, tužbeni zahtjev je odbijen presudom poslovni broj Ps-195711 od 6. studenoga 2012., pravomoćnom 15. rujna 2015.,

- povodom tužbe I.-tuženika od 19. studenoga 2007. protiv tužene RN Općinski građanski sud u Zagrebu je 13. veljače 2012. donio presudu na temelju priznanja kojom je utvrđeno da je tamo kao tužitelj stekao temeljem ugovora o kupoprodaji sklopljenog 21. travnja 2006. valjani pravni temelj za stjecanje prava vlasništva na spornom stanu i naloženo je tuženoj da mu izda valjanu tabularnu ispravu, zabilježba spora je izvršena 19. studenoga 2007.,

- 6. studenoga 2013. zaprimljen je prijedlog I. -tuženika za uknjižbu temeljem presude na temelju priznanja od 13. veljače 2012. te je izvršen upis njegovog prava vlasništva.

7. Tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji sklopljenog 21. travnja 2006. između tuženih tužitelj temelji na tvrdnji da je "činidba prodaje prava vlasništva na stanu koji je već prodan suprotna moralu društva", da je u ovom slučaju nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor a drugi ugovaratelj, u ovom slučaju I.-tuženik, je za to znao ili morao znati.

8. Činjenica da je spornim ugovorom o kupoprodaji od 21. travnja 2006. vlasnica po drugi puta otuđila nekretninu drugom kupcu ne čini sama po sebi taj ugovor ništetnim u smislu odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 41/05 - dalje: ZOO), važećeg u vrijeme sklapanja toga ugovora. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 1991. jer on u vrijeme sklapanja ugovora nije bio na snazi no to u ovom slučaju nije od utjecaja na pravilnost odluke u tome dijelu jer oba propisa sadrže identične opće odredbe o razlozima ništetnosti ugovora.

9. Naime, prema odredbi čl. 322. ZOO, ništetan je onaj ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo. Samu činjenicu dvostruke prodaje nekretnine taj Zakon ne propisuje kao razlog ništetnosti, a pravne posljedice takvih poslova su regulirane propisima o vlasništvu i stvarnim pravima.

10. Prema odredbi čl. 273. st. 1. ZOO niti pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost.

11. Odredba st. 2. istog zakonskog članka propisuje da ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati, ugovor će biti bez učinka.

12. Iz citirane odredbe st. 2. proizlazi neosnovanost tužbenog zahtjeva za utvrđenje ništetnosti neovisno o mogućnosti saznanja I. -tuženika za nedopuštenost pobude. Naime, prema toj odredbi ugovor u ovakvom slučaju nije ništetan već on uopće ne nastaje. Nepostojeći ugovori su oni kojima nedostaje jedan ili više bitnih sastojaka za nastanak ugovora za razliku od ništetnih ugovora kod kojih su bile formalno ispunjene predviđene pretpostavke za nastanak ugovora ali se njihovi učinci anuliraju budući da su protivni Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva. Kod nepostojećih ugovora dakle nisu uopće ispunjene pretpostavke za njihov nastanak, tako da oni i ne postoje, jer nije postignuta suglasnost volja ugovornih strana za njihov nastanak.

13. Stoga je konkretni ugovor u smislu odredbe čl. 273. st. 2. ZOO pravno nepostojeći i kao takav ne može biti protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima te moralu društva pa slijedom toga niti ništetan u smislu odredbe čl. 322. st. 1. ZOO (tako i Rev-12/20, Rev-2357/15).

14. Stoga u ovom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za prihvaćanje tužbenog zahtjeva kojim se traži utvrđenje ništetnosti spornog ugovora o kupoprodaji i s tim u vezi zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja te utvrđenje i upis prava tužitelja temeljem dosjelosti. Iz navoda tužbe naime proizlazi da je tužitelj uz zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora i uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja vezao zahtjev za utvrđenje prava stečenog dosjelošću i upis toga prava pozivom, uz ostalo, na odredbu čl. 130. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 143/12, 152/14 - dalje: ZVDSP).

15. Iz odredbe čl. 130. ZVDSP proizlazi da tko stekne pravo vlasništva nekretnine na temelju zakona, ovlašten je ishoditi upis stečenog prava u zemljišnoj knjizi. U st. 2. istog zakonskog članka je propisano da se vlasništvo nekretnine stečene na temelju zakona ne može suprotstaviti pravu onoga koji je, postupajući s povjerenjem u zemljišne knjige, u dobroj vjeri upisao svoje pravo dok još pravo koje je stečeno na temelju zakona nije bilo upisano u zemljišnoj knjizi. Argumentum a contrario, na temelju zakona stečeno pravo imalo bi prednost u odnosu na onoga tko nije bio u dobroj vjeri pri upisu svoga prava.

16. Zbog izloženih razloga nisu odlučni zaključci i utvrđenja suda prvoga stupnja o tvrdnjama tužitelja da je I. -tuženik pozajmio novac punomoćniku prodavateljice, II. - tužene te je ovaj zbog duga po toj osnovi sklopio sporni ugovor s I. -tuženikom, da je I.-tuženik zapravo pozajmljivanjem novca EN financirao izgradnju te bio kamatar i lihvar. Ipak se ukazuje da, suprotno obrazloženju prvostupanjskog suda, tužitelj nije ovim razlozima tvrdio da je sporni ugovor o kupoprodaji fiktivan već je argumentirao tvrdnju da je I. -tuženik u tim okolnostima imao saznanja o nedopuštenoj pobudi sklapanja ugovora. Osim toga, odredba čl. 285. st. 1. ZOO propisuje da prividan ugovor nema učinka među strankama, dakle uopće ne nastaje pa sve i da je takav osnov ništetnosti tužitelj istaknuo, zahtjev ne bi bio osnovan zbog istih razloga kao i u slučaju isticanja nedopuštene pobude.

17. Međutim, ovaj sud smatra da je osnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev za brisanje upisa prava vlasništva I. -tuženika i upis prava tužitelja u smislu odredbe čl. 125. ZVDSP.

18. U st. 1. citirana odredba propisuje da u slučaju kada je više osoba sklopilo s otuđivateljem pravne poslove radi stjecanja vlasništva iste nekretnine, vlasništvo će steći ona osoba koja je u dobroj vjeri prva zatražila upis u zemljišnu knjigu, ako su ispunjene i sve ostale pretpostavke za stjecanje vlasništva.

19. Odredbom st. 2. je propisano da brisanje prava vlasništva osobe iz st. 1. toga članka može zahtijevati osoba kojoj je otuđivatelj otuđio nekretninu i predao joj u samostalni posjed ako dokaže da stjecateljica nije postupila u dobroj vjeri jer je u trenutku kad je sklopila pravni posao s otuđivateljem znala da je nekretnina drugomu već valjano otuđena i predana u samostalan posjed zahtjev za brisanje može se postaviti u roku od tri godine od upisa čije se brisanje traži.

20. U čl. 122. ZVDSP je uređeno pitanje zaštite stjecanja nekretnine prema načelu povjerenja u zemljišne knjige. Prema odredbi u st. 1., smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnoga stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Iz odredbe st. 2. proizlazi da je stjecatelj bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kad je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju. U st. 3. je propisano da se nedostatak dobre vjere ne može predbaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje.

21. Prvostupanjski sud je, ocjenjujući značenje nesporne činjenice da je tužitelj u neprekidnom posjedu nekretnine, (izuzev razdoblje u kojem je I. -tuženik ušao nasilno u stan) utvrdio, u bitnom, (t. 24. obrazloženja) da je tužitelj zajedno s punomoćnikom EN poslovno surađivao, "modus operandi" je bio takav da su zajedno gradili nekretnine i prodavali stanove kupcima, stoga je prihvaćen iskaz I. -tuženika da mu je tužitelj koji se predstavljao kao prodavatelj zajedno s EN pokazivao predmetni stan pa je logično da je tužitelj imao ključeve stana a ne EN. Stoga, smatra da I. -tuženik pouzdajući se u stanje zemljišne knjige, nije imao razloga smatrati da sporna nekretnina pripada tužitelju.

22. Do ovih utvrđenja i zaključaka prvostupanjski sud je došao odbivši kao pristrane iskaze tužitelja i njegove vanbračne supruge ĆN. Oni su tvrdili,u bitnom, da je EN, kada se ispostavilo da je stan prodao i I.-tuženiku, to opravdavao govoreći da duguje novac ĐN, da je taj ugovor fiktivan i da će on taj dug na neki drugi način riješiti. Nasuprot, prihvaćen je kao objektivan i vjerodostojan iskaz svjedoka EN uz obrazloženje da jedino navedeni svjedok nije zainteresiran za ishod ovoga postupka jer je ionako već pravomoćno osuđen za kazneno djelo prijevare u vezi sklapanja kupoprodajnih ugovora koji su predmet ovoga postupka. Posljedično je prihvaćen i iskaz I. -tuženika.

23. Argumenti ocjene dokaza su nelogični i protivni nespornim činjenicama i sadržaju pisanih dokaza.

24. Upitno je koliko svjedok EN može biti nezainteresiran za ishod ovoga postupka, to ne ovisio o samoj činjenici kažnjavanja u kaznenom postupku. Naime, ishod ovoga spora će za njega proizvesti u svakom slučaju imovinskopravne posljedice, obzirom da je u odnosu na I.-tuženika već utvrđena obveza njegovog obeštećenja, a sa ostatkom potraživanja je upućen na parnicu. Nadalje, u svom iskazu taj je svjedok iznio više očitih neistina o bitnim činjenicama.

25. Tako je u iskazu naveo da u predmetnom stanu prije nego što ga je kupio I. - tuženik nitko nije živio, što se protivi iskazu svjedokinje TN, vlasnice stana u istoj zgradi koja je kao nepristrani svjedok potvrdila da je u stanu živjela BN a tužitelja je u stanu viđala rjeđe. Nadalje, iako svjedok EN i I. -tuženik suglasno tvrde da je u prodaji sudjelovao tužitelj, svjedok EN je izjavio i da je tužitelj sastavio sporni ugovor o kupoprodaji s I.-tuženikom, I.-tuženik je izjavio da je ugovor sastavila njegova odvjetnica. Svjedok je nadalje izjavio da je novac primljen na ime kupoprodajne cijene od I. -tuženika predao tužitelju, doduše bez ikakve potvrde, dok je u kaznenom postupku priznao da je taj novac zadržao za sebe te upravo ta okolnost čini bitno obilježje kaznenog djela za koje je proglašen krivim. S druge strane, tužitelj nije proglašen krivim za ikakvo kazneno djelo, protiv njega nije niti podignuta optužnica. Također je svjedok EN izjavio da je I.-tuženik ušao u posjed stana jer su mu predani ključevi, ne sjeća da li ih je predao on ili tužitelj. Međutim, nesporno je da I. -tuženiku nikada nije predan posjed stana niti ključevi, već je on tijekom 2007. nasilno ušao u stan promjenom brave na vratima no tužitelj je u vezi s tim ostvario zaštitu posjeda putem suda.

26. I iskaz I.-tuženika nije moguće prihvatiti kao dosljedan i istinit, ne samo stoga što je zainteresiran za ishod spora, kao što je to i tužitelj, već zbog promjena u iskazivanju o pojedinim činjenicama i nepodudarnosti s dijelom iskaza nepristranih svjedoka.

27. Tako je u ovom sporu on poricao da je ikada pozajmljivao novac EN dok je u kaznenoj prijavi od 18. veljače 2008. (list 100. spisa) podnesenoj protiv EN, i RN i ovdje tužitelja naveo da od prije poznaje EN kao građevinskog poduzetnika,da mu je pozajmljivao manje iznose novca koje je ovaj uvijek vraćao, što naknadno ocjenjuje "navlakušom" obzirom na okolnosti sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji. Također, tom kaznenom prijavom tereti prijavljene vezano za sklapanje predmetnog ugovora o kupoprodaji zbog kaznenog djela prijevare i pribavljanja protupravne imovinske koristi no za to je djelo proglašen krivim samo EN dok optužnica protiv VN nije ni podignuta (za razliku od RN). Dok ovom kaznenom prijavom tereti RN i EN za prijevaru kod sklapanja ugovora, u ovom postupku izričito navodi (podnesak, list 175. spisa) da RN nije imala ikakve nezakonite i nedopuštene pobude pa čak to isto tvrdi i za EN usprkos pravomoćnoj kaznenoj presudi kojom je ovaj proglašen krivim za kazneno djelo za koje ga je on prijavio. Dakle, I.-tuženik je očito mijenjao iskaz prilagođavajući ga interesima u svakom od postupaka. Nadalje, prilikom prvog saslušanja u ovom postupku tvrdio je da u predmetnom stanu u vrijeme kada je dogovarao kupnju i pregledao stan nitko nije živio, iako je u njemu zatekao ĆN, a prilikom ponovnog saslušanja je na pitanje zbog čega je s tužiteljem razgovarao o kupnji kuhinje odgovorio da je ovaj valjda živio u stanu. U kaznenom postupku broj KO-2605/07 na zapisnik od 18. ožujka 2009., saslušan kao svjedok i oštećenik, izjavio je uz ostalo da je u predmetni stan došao s prijateljem PN, tamo ga je doveo EN a u stanu je bio VN koji je prodavao stan. Međutim, saslušan kao svjedok, prijatelj I.- tuženika PN u predmetu Kir-2749/08 je na zapisnik od 2. rujna 2008. izjavio, uz ostalo, da je s ĐN bio i stanu, tamo su bila dva muškarca, od kojih jedan po imenu V ili EN, stan su pogledali i otišli, dok je on bio prisutan nije bilo govora o kupnji stana, jedan od dvojice muškaraca je stanovao u tom stanu, ne zna koji.

28. Kako je već rečeno, nepristrana svjedokinja TN, vlasnica stana u istoj zgradi, je uz ostalo iskazala da je u predmetnom stanu stanovala ĆN sa svojim sinom, dok je VN povremeno viđala. Nije sporno da je ĆN vanbračna supruga tužitelja.

29. Iskaz ove svjedokinje kao i svjedoka NN u dijelu kojim opisuju da je tužitelj inače sudjelovao s EN u kupoprodaji stanova nisu u ovom slučaju relevantni dokaz jer oni očito nemaju saznanja o okolnostima sklapanja ovog konkretnog ugovora što je ovdje jedino bitno.

30. Zbog prethodno opisanih razloga nisu prihvatljivi kao vjerodostojni iskazi EN i I.-tuženika da je tužitelj prodavao predmetni stan I. -tuženiku, tim više što je cijena isplaćena EN na ruke, očito bez svjedoka, on je taj novac zadržao za sebe, tužitelj s druge strane nije niti optužen za ikakvo kazneno djelo. Ukoliko je prodavatelj stana bio VN nejasno je zbog čega je I. -tuženik cijenu isplatio EN jer on nije nastupao kao njegov punomoćnik niti je VN formalno naveden kao prodavatelj u ugovoru. Tvrdnje svjedoka i I. -tuženika o tome da je tužitelj nastupao kao prodavatelj su paušalne, neodređene, bez konkretnog opisa sadržaja pregovora. Nelogične su i stoga jer je tužitelj legalno kupio stan i da je doista htio prodati ga I. -tuženiku, nejasno je iz navoda svjedoka EN i I. -tuženika zbog čega bi odustao, koji bi u ovom slučaju bio njegov motiv, očito je protupravnu korist prodajom stekao EN a ne tužitelj.

31. Osim toga, i da je VN doista nastupao kao prodavatelj, kraj činjenice da je I. - tuženiku bilo poznato stanje zemljišne knjige (jer ga je provjerila njegova odvjetnica) u kojoj je kao vlasnica bila upisana II. -tužena, upravo bi ta okolnost nalagala da posumnja u točnost podataka zemljišne knjige i da ispita i utvrdi zbog čega i u kojem svojstvu uopće nekretninu prodaje osoba koja nije vlasnik a koja živi u stanu i koja drži ključeve stana dok punomoćnik upisane vlasnice EN nije imao ključeve stana te je prema iskazu svjedokinje TN doveo I. -tuženika da pogleda njen stan, budući ima isti raspored kao tužiteljev. Također nije jasno zbog čega je, usprkos činjenici da je navodno prodavatelj bio tužitelj, isplatio 70.000,00 eura punomoćniku druge osobe kao prodavatelja, zbog čega je potpisao ugovor u kojem je druga osoba navedena kao prodavatelj, u kojem ugovoru je netočno konstatirano da su mu predani svi ključevi stana i da je napravljen zapisnik o primopredaji stana, uz to je potvrdio i da prije potpisa ugovora i isplate cijene "nije o VN obavijestio svoju odvjetnicu" koja je provjeravala stanje zemljišne knjige i sastavljala ugovor.

32. Sukladno izloženom, utvrđenje prvostupanjskog suda o "modusu operandi" utemeljeno je na površnoj, manjkavoj, parcijalnoj ocjeni dokaza i osim toga je paušalno i općenito, sud nije dao jasne i određene razloge kako je točno taj "modus" proveden u ovom konkretnom slučaju, tj. u kojoj je točno ulozi tužitelj nastupao, kao vlasnik ili kao posrednik, s kojim točno interesom i motivom, imajući u vidu da je cijena isplaćena punomoćniku i on je taj novac zadržao, počinivši kazneno djelo, dok tužitelj nije niti optužen. Činjenica da je tužitelj prodao neke druge stanove i da je poslovno surađivao s EN nije stoga relevantna u ovom slučaju, uostalom tužitelj je izjavio da vezano za prodaju stanova njega nitko nije prijavio za bilo kakve nezakonitosti, tako nešto niti ne proizlazi iz dokaza.

33. Iako je načelno točno da stranka nije dužna istraživati izvanknjižno stanje, iz provedenih dokaza po ocjeni ovoga suda proizlazi da je I. -tuženik prilikom sklapanja ugovora imao uvid ne samo u zemljišnoknjižno stanje već je poznavao tužitelja i EN, dolazio u stan i mogao se uvjeriti da u stanu žive druge osobe, pri čemu nije riječ o upisanoj vlasnici, koje, za razliku od EN, imaju ključeve stana, i u vrijeme kada je ugovor potpisao i isplatio cijenu nisu iz stana iselile niti mu predale ključeve, nisu mu se javljale kao niti EN, a nisu to učinile niti do trenutka kada je prvi puta zatražio upis vlasništva, tj. do 28. travnja 2006., niti mu je stan do danas predan u posjed.

34. Stoga su u tim okolnostima postojali objektivni, evidentni razlozi koji su upućivali da su stvarni vlasnici osobe zatečene u stanu, kao samostalni posjednici, samo su one imale ključeve stana a ne i punomoćnik upisane vlasnice. U takvim okolnostima je mogao znati, da je provjerio uz pomoć odvjetnice koju je angažirao, tko je stvarni vlasnik stana umjesto što joj "nije spomenuo VN" i stoga nije kod sklapanja ugovora bio u dobroj vjeri, kao niti kod podnošenja prijedloga za upis vlasništva 28. travnja 2006. (koji je međutim odbijen).

35. Obzirom na daljnje sudske postupke zbog smetanja posjeda predmetnog stana u kojem je utvrđeno da je počinio smetanje posjeda ovdje tužitelja dok je u drugom postupku odbijen njegov zahtjev za predaju u posjed stana, izvjesna su njegova saznanja o tome da je s tužiteljem prethodno sklopljen ugovor o kupoprodaji stana koji nije raskinut, da temeljem toga ugovora tužitelj drži stan u samostalnom posjedu. Stoga, suprotno zaključku suda prvoga stupnja, niti u vrijeme podnošenja zahtjeva za uknjižbu temeljem presude na temelju priznanja nije bio u dobroj vjeri. U odnosu na presudu na temelju priznanja, valja reći da ona ima pravni učinak i uređuje samo odnos između stranaka toga spora, ovdje I. i II.-tuženih i kao takva nije zapreka za odlučivanje o zahtjevu tužitelja u ovom postupku.

36. Iz nespornih činjenica o sadržaju predugovora od 9. svibnja 2003. sklopljenog između tužitelja i II.-tužene proizlazi da on sadrži sve bitne elemente ugovora o kupoprodaji i kao takav obvezuje prema odredbama čl. 45. st. 3. u vezi čl. 454. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 53/91, 73/91, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01). Nesporno je i da je ugovor izvršen jer je tužitelj isplatio ugovorenu cijenu i nekretnina mu je predana u samostalan, vlasnički posjed. Kako je sklopljen s vlasnikom nekretnine kao prodavateljem, predugovor predstavlja valjani pravni osnov za stjecanje prava vlasništva tužitelja.

37. Zaključak prvostupanjskog suda da je protekao rok za podnošenje zahtjeva za brisanje je pogrešan jer taj rok prema odredbi čl. 25. st. 2. ZVDSP teče od izvršenog upisa u zemljišnu knjigu, u ovom slučaju upis je izvršen 6. studenoga 2013. temeljem presude na temelju priznanja a ne od datuma zabilježbe toga spora 19. studenoga 2007. Naime, prije no što je upis stvarno proveden, tužitelj nije mogao postaviti zahtjev za njegovo brisanje i zbog toga prije stvarnog upisa nije mogao teći propisani prekluzivni rok te zabilježba spora u pogledu početka tijeka ovoga roka nema pravni učinak.

38. Zbog izloženih razloga, osnovan je zahtjev za brisanje uknjižbe prava vlasništva I.-tuženika, utvrđenje da je temeljem predugovora od 9. svibnja 2003. tužitelj stekao valjani pravni osnov za uknjižbu njegovog prava vlasništva i za provedbu toga upisa.

39. Budući da je izmijenjen uspjeh stranaka u sporu, valjalo je temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP preinačiti i odluku o parničnom trošku. Tužitelj je u ovom postupku uspio sa svojim suštinskim zahtjevom za brisanje vlasništva I.-tuženika i uknjižbu njegovog vlasništva, također je u cijelosti uspio u odnosu na protutužbeni zahtjev. Raspravljanje i provođenje dokaza i time prouzročeni troškovi su u bitnom isti za prvi tužbeni zahtjev i za eventualno kumulirani zahtjev pa stoga raspravljanje o dijelu tužbenog zahtjeva s kojim nije uspio nije prouzročilo posebne troškove ili su oni neznatni. Stoga tužitelju primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP pripada naknada svih troškova postupka. Naknada je odmjerena prema vrijednosti predmeta spora u tužbi a nakon podnošenja protutužbe 10. studenog 2015. je uzeta u obzir i vrijednost naznačena u protutužbi od 663,00 eur.

40. Primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23) priznati su mu troškovi zastupanja za sastav tužbe, podnesaka od 4.5.2015.i 26.8.2015. te za ročišta 11.5.2015., i 8.9.2015. po 250 bodova (Tbr. 8.t.1. i Tbr. 9.t.1.), troškovi ročišta 10.11.2015.,13.1.2016., 2.3.2016., 20.4.2016., 7.4.2017, 13.9.2017., 16.3.2018. i ročišta 17.5.2024. po 300 bodova (Tbr. 9.t.1.), troškovi sastava podnesaka 14.12.2015., 4.9.2017. po 300 bodova (Tbr. 8.t.1.) troškovi podneska od 15.3.2017. i 3.3.2023. po 37,5 bodova (Tbr.8.t.4.) za podneske od 8.11.2017. i 26.1.2024. po 125 bodova (Tbr. 8.t.3.), za ročište od 15.11.2017. i podnesak od 6.3.2017. po 75 bodova (Tbr. 9.t.3. i Tbr. 8.t.3.), za ročišta 15.10.2019, 24.6.2020., i 7.10.2022. po 150 bodova (Tbr. 9.t.2.), za ročišta 1.9.2020., 10.10. 2023. i 6.2.2024. po 62,5 bodova (Tbr. 9.t.5.), za sastav žalbe od 17.9.2020 zatraženih 300 bodova, ukupno 5.662,5 bodova ili 11.325,00 eura, uz PDV 14.156,25 eura. Tome su dodani troškovi pristojbi na tužbu i presudu u iznosu od 530,88 eura, ukupno 14.687,13 eura. Također tužitelju pripada naknada troškova sastava predmetne žalbe od 781,25 eura.

41. Budući da I.-tuženik nije uspio u sporu, neosnovana je njegova žalba protiv odluke o parničnom trošku pod točkom IV. izreke kao što je neosnovan i njegov zahtjev za naknadu troškova postupka u povodu žalbe (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 2. ZPP).

42. Slijedom izloženog, temeljem odredbe čl. 373.a st. 1.t. 2. i st. 3. ZPP presuđeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

Marijan Vugić

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte