Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Gž-392/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Snježani Šaško kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VN, OIB: [osobni identifikacijski broj] i ŽN, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje na adresi: [adresa], zastupanih po punomoćniku Josipu Tomasu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku u Sisku, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Psp-10/2022-16 od 4. siječnja 2024., dana 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Psp-10/2022-16 od 4. siječnja 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio rješenje čija izreka glasi:

„I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„Utvrđuje se da je tužena NN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) dana 02. svibnja 2020. godine smetala prvo tužiteljicu VN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) i drugo tužitelja ŽN (OIB: [osobni identifikacijski broj]) u zadnjem mirnom posjedu nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Gradec od 1057 m2, koji je u geodetskom nalazu vještaka Ivice Hapčića od 15. veljače 2022. označen plavim kosim crtama, uznemiravanjem na način da je skinula gornji površinski sloj zemlje s dijela te nekretnine tužitelja, pa se tuženoj zabranjuje takvo ili slično smetanje ubuduće pod prijetnjom novčane kazne.“

II/ Nalaže se prvo tužiteljici EN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i drugo tužitelju GN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženici NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknade troškove postupka u iznosu od 875,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena tekućom od 4. siječnja 2024. pa do isplate, u roku od 15 dana.“

2. Navedeno rješenje pravovremeno izjavljenom žalbom pobijaju tužitelji zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu da drugostupanjski sud uvaži žalbu i preinači pobijano rješenje na način da usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti i dosudi im troškove postupka (uključujući i troškove žalbenog postupka), a podredno da pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da ih je tuženica smetala u zadnjem mirnom posjedu nekretnine upisane u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to kčbr. [katastarska čestica] Vinograd Gradec od 1057 m2, na dijelu koji je u geodetskom nalazu vještaka Ivice Hapčića od 15. veljače 2022. označen plavim kosim crtama, uznemiravanjem na način da je na tom dijelu nekretnine tužitelja skinula gornji površinski sloj zemlje, te zahtjev da joj se zabrani takvo ili slično smetanje ubuduće.

6. Ranijom odlukom ovog drugostupanjskog suda - rješenjem poslovni broj: Gž- 1088/2022-2 od 13. listopada 2022. potvrđeno je rješenje Općinskog suda u Sisku, poslovni broj: Psp-10/20120-31 od 24. lipnja 2022. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev u odnosu na smetanje posjeda na kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (točka II. izreke), dok je ukinuto rješenje u dijelu u kojem je usvojen zahtjev tužitelja da ih je tuženica smetala u zadnjem mirnom posjedu nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uznemiravanjem na način da je skinula gornji površinski sloj zemlje (točka I. izreke), kao i u odluci o parničnom trošku (točka III. izreke) i u tom je dijelu predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

7. Na temelju činjenica koje između stranaka nisu sporne i onih koje je utvrdio uvidom u priložene isprave, provedenim geodetskim vještačenjem, saslušanjem svjedoka i stranaka, prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenično stanje:

- da kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja vinograd sa starom drvenom klijeti, koju nekretninu su tužitelji kupili i ušli u njezin posjed prije više od 10 godina

- da se do navedene nekretnina tužitelja dolazi postojećim poljskim putem koji nije ucrtan u katastarskom planu, a koji završava na spornom dijelu - površini koja je u skici izmjere geodetskog vještaka Ivice Hapčića od 15. veljače 2022. iscrtana plavim kosim linijama, površine 66 m2, kvadratnog oblika

- da navedeni put kojim se dolazi do sporne površine i nekretnina tužitelja prolazi pokraj zidanog objekta, koji je u suposjedu tuženice i njezinog strica TN, koji u posjedu imaju i susjedne nekretnine (tuženica kčbr. [katastarska čestica], a njezin stric kčbr. [katastarska čestica]), koje graniče s nekretninom tužitelja kčbr. 3364/1

- da su sve navedene nekretnine većeg nagiba, te upravo sporna površina predstavlja završetak puta i posljednji relativno ravni dio do kojeg je moguć pristup automobilom, traktorom ili drugim vozilom

- da iako se sporna površina nalazi na dijelu kčbr. [katastarska čestica] koja u zemljišnoknjižnom smislu pripada tužiteljima da se radi o središnjem dijelu navedenih nekretnina kojeg su koristili prednici tuženice (njezini djedovi, otac, stričevi, ujna) za pristup na svoje nekretnine, dakle i osobe od kojih su tužitelji kupili sada svoje nekretnine, tako da sporni dio nekretnine predstavlja površinu koja je u suposjedu kako tužitelja tako i tuženice

- da tuženica navedenu spornu površinu koristi za parkiranje vozila, postavljanje šatora, roštiljanje i druženje

- da je nesporno da su zemljani radovi koji prema tvrdnjama tužitelja predstavljaju čin smetanja njihovog posjeda poduzeti na navedenoj spornoj površini po nalogu tuženice

- da su se ti radovi sastojali od skidanja gornjeg površinskog sloja zemlje, poravnavanja terena i utabavanja zemljišta (tzv. žabicom)

- da je nesporno da tuženica kao suposjednica nije isključila tužitelje kao suposjednike od uživanja spornog dijela nekretnine, kojeg su isti koristili za parkiranje vozila, što mogu i sada

- da tužitelji tek u ponovnom postupku iznose navode da je radnjama tuženice nastala „stepenica“ koja ih u bitnome ograničava u pristupu na njihovu nekretninu, dok je na priloženim fotografijama razvidno postojanje četiri stepenice različite visine, koje služe za pristup povišenom dijelu terena na kojem se nalazi drvena klijet tužitelja

- da postojanje jedne dodatne stepenice ispod četiri već postojeće ne predstavlja bitno ograničenje ranijeg načina posjedovanja

- da se ni ranije na nekretnine tužitelja nije moglo pristupati vozilima dalje od sporne površine zbog kosine i postojeće prirodne konfiguracije terena.

8. Na temelju navedenih činjenica, prvostupanjski sud zaključuje da su stranke u suposjedu spornog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te da tuženica svojim postupanjem, odnosno time što su po njezinom nalogu izvedeni zemljani radovi uklanjanja gornjeg površinskog sloja zemlje, poravnavanje i utabavanje sporne površine, nije isključila tužitelje kao suposjednike, niti im je bitno ograničila dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, jer spornu površinu i nakon poduzetih radova tužitelji mogu koristiti za pristup i parkiranje vozila, dakle u svrhu i na način na koji su je do tada koristili, slijedom čega isti sukladno odredbi čl. 24. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje: ZVDSP-a) nemaju pravo tražiti zaštitu svog suposjeda u odnosu na suposjed tuženice, pa je tužbeni zahtjev odbio.

9. U žalbi tužitelji ističu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14-Odluka USRH, 70/19, dalje: ZPP-a koji se na ovaj predmet primjenjuje u skladu sa čl. 107. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 80/22, s izuzecima iz čl. 107. st. 2., 3., 4. i 5. tog Zakona) navodeći da rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, osobito jer nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, a razlozi koji su navedeni su nejasni i proturječni. Ističu i povredu odredbe čl. 8. ZPP-a, kao i izostanak razložnog i argumentiranog obrazloženja, a osim toga i da im je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske, koje jamči zaštitu od arbitrarnosti u odlučivanju sudova, kao i pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno čl. 14. Ustava. Osporavaju utvrđenje prvostupanjskog suda da se radi o suposjedu stranaka na spornoj površini, ističući da su isključivi posjednici spornog dijela nekretnine. U kontekstu navedenog preocjenjuju izvedene dokaze, te ističu da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz ukidne odluke, da nije izveo sve dokaze koje su predložili, pa ponovno nije pravilno utvrdio činjenično stanje, te je pogrešno primijenio materijalno pravo.

10. Sukladno odredbi čl. 365. st. 2. u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka.

11. Ispitujući na takav način pobijano rješenje i postupak koji je prethodio njegovom donošenju utvrđeno je da u prvostupanjskom postupku nije počinjena niti jedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Također, nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tužitelji ukazuje u žalbi jer pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, razumljivo je, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, izneseni razlozi su jasni, određeni i bez ikakvog proturječja između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika o iskazima i samih tih isprava ili zapisnika.

12. Nadalje, nisu počinjene niti daljnje bitne povrede odredaba parničnog postupka koje tužitelji ističu u žalbi, i to bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 8. ZPP-a jer je prvostupanjski sud do svog uvjerenja o bitnim činjenicama koje će uzeti kao dokazane došao na osnovu savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na osnovu rezultata cjelokupnog postupka. Prema odredbi čl. 8. ZPP-a pravo ocjene dokaza pridržano je za prvostupanjski sud, time da slobodna ocjena dokaza ne znači i arbitrarnost u postupanju. U konkretnom slučaju obrazloženje pobijane odluke nema elemenata arbitrarnosti jer sadrži dovoljno razloga o bitnim aspektima u postupku iznesene činjenične i pravne argumentacije tužitelja, dakle razloge zašto sud nije prihvatio tvrdnje tužitelja, odnosno zbog čega je odbio tužbeni zahtjev, pa nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 1. u vezi 338. st. 4. ZPP-a na koju tužitelji sadržano ukazuju u žalbi, neosnovano prigovarajući da je odluka proizvoljna (arbitrarna) te da im je povrijeđeno pravo na obrazloženu sudsku odluku.

13. Glede toga tužitelji neosnovano u žalbi navode da im je u postupku povrijeđeno pravo na pravično suđenje i jednakost pred zakonom. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred prvostupanjskim sudom tužiteljima bilo omogućeno da iznesu svoje tvrdnje kao i odlučne činjenice, predlože dokaze te se izjasne o navodima suprotne stranke i na toj način ravnopravno sudjeluju u postupku. Kao što je naprijed navedeno, prvostupanjski sud je odgovorio na sve odlučne navode tužitelja, a pobijano rješenje je dostatno obrazloženo te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi glede ocjene dokaza, kao i ocjene neosnovanosti tužbenog zahtjeva, pa se rješenje ne može smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnim. Dakle, tužitelji nisu učinili vjerojatnim da bi im pogrešnom primjenom materijalnog prava ili osobito teškom povredom odredaba parničnog postupka bila povrijeđena gore navedena temeljna Ustavom zajamčena prava.

14. Također, neosnovano tužitelji u žalbi navode da prvostupanjski sud nije postupio po uputi iz ukidne odluke, obzirom da je u smislu odredbi čl. 377. st. 1. i 2. ZPP-a proveo novu glavnu raspravu i raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio ovaj sud u svom rješenju. Pri tome valja reći da rješenjem ovog suda poslovni broj: Gž- 1088/2022-2 od 13. listopada 2022. nije određeno ponovno provođenje prethodnog postupka, već utvrđivanje odlučnih činjenica na temelju do tada predloženih dokaza. Ovo sukladno odredbi čl. 299. st. 1. ZPP-a prema kojoj su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te se izjasniti o činjeničnim navodima i dokaznim prijedlozima protivne stranke, jer prema stavku 3. istog članka nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog članka sud neće uzeti u obzir. Stoga tužitelji neosnovano u žalbi kao propust prvostupanjskog suda ističu okolnost da nije saslušao pet svjedoka, čije saslušanje su predložili tijekom glavne rasprave.

15. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporavaju utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, jer je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti koje su bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio činjenično stanje, koje prihvaća i ovaj sud. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud je po ocjeni ovog suda pravilno primijenio materijalno pravo.

16. Naime, suprotno žalbenim navodima tužitelja pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se parnične stranke nalaze u suposjedu spornog dijela nekretnine kčbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle osim tužitelja spornu površinu da održava i koristi tuženica (za parkiranje vozila kod dolazaka do svog objekta, postavljanje šatora, roštiljanje i sl.), što proizlazi ne samo iz dokaza predloženih od strane tuženice, već i iz iskaza svjedoka MN čije saslušanje su predložili tužitelji, a koji kao posjednik susjednih nekretnina i prema ocjeni ovog suda o tome ima relevantna saznanja. Stoga tužitelji neosnovano u žalbi ustraju u tvrdnji da su isključivi posjednici sporne površine, osporavajući postojanje i izvršavanje faktične vlasti tuženice u odnosu na taj dio nekretnine. U svezi toga, nisu osnovani ni žalbeni navodi tužitelja kojima preocjenjuju izvedene dokaze i iznose vlastitu, no pogrešnu ocjenu dokaza, koja nema realnu podlogu u činjeničnoj građi koja se nalazi u spisu.

17. Osim toga, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da tužiteljima uslijed radova koje je tuženica izvela na spornoj površini početkom svibnja 2020. nije bitno ograničen dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti, u svezi čega je prvostupanjski sud utvrdio da je sporni dio nekretnine tužiteljima služio za prilaz i parkiranje vozila. Naime, uslijed skidanja gornjeg površinskog sloja zemlje, poravnavanja terena i utabavanja zemljišta, tužitelji i prema ocjeni ovog suda nisu bili bitno ograničeni u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti (u prilazu nekretnini i parkiranju vozila), niti je eventualno ograničenje dotadašnjeg načina korištenja trajalo značajnije vrijeme. Konačno, tužitelji u žalbi ne iznose nikakve konkretne razloge osporavanja pravilnosti zaključka prvostupanjskog suda da postupanjem tuženice nisu bitno ograničeni u dotadašnjem načinu izvršavanja faktične vlasti, za koji zaključak je prvostupanjski sud iznio opširne i valjane razloge, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud.

18. Kako se dakle parnične stranke nalaze u suposjedu spornog dijela nekretnine, pravilno prvostupanjski sud ističe da tužitelji neosnovano traže pružanje posjedovne zaštite u odnosu na isključivi posjed tog dijela nekretnine. Osim toga, imajući u vidu da suposjednik uživa posjedovnu zaštitu u međusobnim odnosima sa drugim posjednikom ako jedan od njih isključuje ili bitno ograničava drugoga u dotadašnjem načinu obavljanja faktične vlasti na stvari u njihovom posjedu, a što ovdje nije slučaj, pravilno je prvostupanjski sud primijenio odredbu čl. 24. st. 1. ZVDSP-a i odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

19. Obzirom da tužitelji u žalbi navode da rješenje pobijaju u cijelosti, proizlazi da pobijaju i odluku o troškovima postupka, no bez konkretiziranja razloga osporavanja tog dijela rješenja, pa kako prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a drugostupanjski sud u žalbenom postupku ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka po službenoj dužnosti, to se žalba tužitelja ukazuje neosnovanom i u tom dijelu.

20. Slijedom svega iznijetog, valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje pozivom na odredbu čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

21. Obzirom da tužitelji nisu uspjeli sa žalbom, njihov zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka valjalo je odbiti kao neosnovan (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. ZPP-a).

Varaždin, 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Snježana Šaško