REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-608/2021-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, sudac toga suda Nikola Raguz kao sudac pojedinac u pravnoj stvari tužitelja ĆG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa odvjetnica Ivana Brkić iz Zagreba, protiv I. tuženika ĆGŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i II tuženika VG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], oboje zastupani po odvjetniku Željku Županiću iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 10. veljače 2025. godine, u nazočnosti tužitelja i II tuženika osobno te opunomoćenika stranaka i izočnosti uredno pozvane II tužene, dana 25. ožujka 2025.godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja ĆG kojim zahtijeva nalaganje tuženicima da mu predaju u posjed parkirno mjesto površine 4,50 m2 , oznake P2 na zk.č.br.3931/1 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a prikazano u diobnom nacrtu koji se nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z-1067/02, slobodno od svih predmeta i naknade trošak parničnog postupka u roku 15 dana.

II Nalaže se tužitelju ĆG naknaditi trošak parničnog postupka I tuženiku ĆGŽ i II tuženiku VG u svoti od 1.766,13 eur u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 2. veljače 2021. godine tvrdi da je suvlasnik u 9,98/100 dijela etažnog vlasništva E-2 nekretnine upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to dvosobnog stana u prizemlju površine 34,71 m2 oznake S2 s pripadnim parkirnim mjestom , površine 4,50 m2, oznake P2 s pripadnim vrtom koje parkirno mjesto se nalazi istočno od stambene zgrade sukladno etažnom elaboratu- diobnom nacrtu koje je provedeno u zemljišnim knjigama pod poslovnim brojem Z-1067/02, koja je kupljeno i uknjiženo parkirno mjesto je koristio više od 10 godina. Tako dio suvlasnika ove nekretnine nije uspio preurediti suvlasničke odnose u stambenoj zgradi tada su točno neutvrđenog dana ponovno asfaltirali okućnicu i iscrtali parkirna mjesta po svojim željama, a tužiteljevo mjesto je označila I tužena, dočim je tužitelj nastavio koristiti parkirno mjesto u svom vlasništvu. No, za vrijeme njegove izočnosti su oba tuženika parkirnim blokadama ogradili tužiteljevo parkirno mjesto na koje je II tuženik parkirao neregistrirano osobno vozilo i odbio je maknuti ga skupa s blokadom unatoč tužiteljevom pozivu te zahtijeva kao u tužbi tj. nalaganje tuženicima da mu predaju u posjed parkirno mjesto površine 4,50 m2 , oznake P2 na zk.č.br.3931/1 k. o. [katastarska općina], upisano u zk. ul. br. [broj ZK uloška], a prikazano u diobnom nacrtu koji se nalazi u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Z- 1067/02, slobodno od svih predmeta i naknade trošak parničnog postupka u roku 15 dana.

2. Tuženici u odgovoru na tužbu od 23. veljače 2021. godine prigovaraju promašenoj pasivnoj legitimaciji i poriču činjenične navode u tužbi i navode da je netočno i neistinito da bi I tužena označila tužiteljevo parkirno mjesto nakon ovog iscrtavanja a poriču da su asfaltirali okućnicu i iscrtavali nova parkirna mjesta. U vrijeme kad su stranke kupovale stanove u predmetnoj zgradi, parkiralište nije bilo iscrtano, već je to učinjeno naknado uz suglasnosti s ostalim suvlasnicima i načinom kako ih oni koriste. Nesporno je da je tužitelj upisan kao vlasnik parkirnog mjesta površine 4,5 m2 što i koristi u naravi, dok je I tužena upisana kao vlasnik parkirnog mjesta površine 15 m2, koje koristi u naravi. Poriču da bi tužitelj ipak koristio parkirno mjesto suprotno etažnom elaboratu, jer ni jedno parkirno mjesto nije bilo označeno u vrijeme kupnje nekretnine, a diobni nacrt nije valjan jer se pakirna mjesta oznaka P2, P4 i P6 ne nalaze na mjestima gdje su ucrtana jer bi u suprotnom parkirna mjesta oznaka P4 i P6 bila ukopana u brdo budući se navedena zemljišnoknjižna čestica nalazi na kosom zemljištu što onemogućuje kako samo parkiranje , tako i kretanje po tom dijelu. Prilažu fotografije za koje tvrde da je tužiteljevo parkirno mjesto bilo isto na kojem se nalazi i sada osim što je značajno prošireno na štetu I tuženičinog parkirnog mjesta te jedino tužitelj svoje vozilo parkira i na druga parkirna mjesta. Netočno je i neistinito da su tuženi parkirnim blokadama ogradili tužiteljevo parkirno mjesto kao i da tuženik parkira neregistrirano osobno vozilo na tužiteljevu parkirnom mjestu. Radnici koji su iscrtavali parkiralište uspostavili i blokade na parkirnim mjestima da susjedi koji ne žive u predmentoj zgradi ne parkiraju svoja vozila te predlažu odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška parničnog postupka.

3. Sud je proveo dokaz uvidom u ispis poruka, diobni nacrt i izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], fotografije priložene uz odgovor na tužbu na listovima 13-14. spisa, odredio očevid i mjerničko vještačenje, kao i u potvrdu Grada Zagreba od 15. studenog 2021. godine, međuvlasnički sporazum od 5. ožujka 2022. godine s diobnim nacrtom i zajedničkim prostorom te povijesni prikaz istoga zemljišnoknjižnog izvatka uz diobni nacrt s iskazom čestica, koje je priložio sam vještak radi razjašnjenja svog mišljenja, preslušao svjedoke SG, LG, AG i VGŽ te tužitelja i II tuženika dočim je tuženikov opunomoćenik na ročištu 10. veljače 2025. godine odustao od njenog preslušanja kao dokaza.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Nije prijeporno da je tužitelj suvlasnik stambene zgrade broj 25 i dvorišta, [adresa] i to dvosobnog stana u prizemlju površine 34,71 m2 oznake S2 s pripadnim parkirnim mjestom površine 4,50 m2 oznake P2 te pripadnim vlasništvom vrta, kako je i uknjižen u zemljišnim knjigama za zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica].

6. Također nije prijeporno da je to parkirno mjesto P2 u diobnom nacrtu ucrtano odmaknuto od stambene zgrade u [adresa] i položeno ukoso na stražnji zid zgrade te su sva parkirna mjesta označena od P1-P6 te su prvotni suvlasnici ove nekretnine međuvlasničkim ugovorom od 5. ožujka 2002. godine , čl. 3, t. podijelili svoje suvlasništvo ove nekretnine tako da je tužiteljevo suvlasništvo uknjiženo kako je navedeno u zemljišnim knjigama.

7. Prijeporno jest je li tužitelj parkirao svoje vozilo na mjestu označenom kao P2 i gdje se točno nalazi u naravi te tako bio u posjedu istoga i jesu li mu tuženici oduzeli taj posjed tj. jesu li tuženici sada u posjedu tog parkirnog mjesta kojeg tužitelj smatra svojim.

8. Svjedoci LG i SG iskazuju da je tužitelj parkirao svoje tj. svoja vozila, ovisno o marci vozila i to u dvorištu iza stambene zgrade ukoso od stražnjeg zida zgrade tj. ulijevo, što odgovara i diobnom nacrtu. u odnosu na položaj tog parkirnog mjesta, kao što iskazuje i tužitelj.

9. Oba svjedoka VGŽ pak iskazuju da je tužitelj uvijek parkirao svoje vozilo iza zgrade, gdje je sada parkirno mjesto oznake P2, koje je na drugom mjesto od onoga u diobnom nacrtu premda označenoga istom oznakom, kao što iskazuje i drugotuženik.

10. Očevidom je utvrđeno da se iza stambene zgrade u području sjever-istok nalazi 7 parkirnih mjesta koje su iscrtane bijelom bojom te se uz zgradu nalazi jednom mjesto s oznakom P2 a dalje sve do dvorišne ograde susjedne nekretnine nižu mjesta s oznakama P4A, P4B,P6E, P6D, P6C, P6B.

11. Nadalje s južne strane stambene zgrade uz ogradu sa susjednom nekretninom su iscrtana bijelom bojom parkirna mjesta s oznakama P6A, P3 i P5.

12. Također je utvrđeno da su na asfaltiranom tlu gdje su iscrtane sve oznake bijelom bojom vidljivi tragovi ranijih oznaka iscrtanih bijelom bojom koji se razlikuju od sadašnjih oznaka za parkiranje.

13. Nadalje je utvrđeno da sada iscrtanim parkirnim mjestima oznake P4A i P4B se nalaze ugrađeni u asfalt zaprjeke za parkiranje s lokotima te su trenutačno podignute.

14. Tužitelj je pokazao parkirno mjesto oznake P4A gdje se ranije parkirao i to od izbrisane ranije oznake bijelom crtom na sadašnjem parkirnom mjestu oznake P2 pa do zidića, tj. tužitelj navodi da to njegovo parkirno mjesto se nije protezalo do zidića na istočnoj strani već je jedan dio bio slobodan.

15. Tuženi su pokazali da su parkirna mjesta oznake P4A, P4B i P6 E njihova a da je parkirno mjesto sadašnjih oznaka P2 tužiteljevo te su ga još proširili tako da se vidi razlika između prijašnje i sadašnje bijele crte uz koju su dvije parkirališne zaprjeke u asfaltiranoj površini na parkirnom mjestu P4A. Posl.br: 18 P-608/2021-8 2

16. Sud je utvrdio da je na parkirnom mjestu oznake P2 parkirano tužiteljevo vozilo a na onima koje su tuženi pokazali kao svoja su parkirana njihova vozila , kako stranke iskazuju same.

17. Vještak mjernik u svom nalazu i mišljenju od 22. prosinca 2021. godine utvrđuje da se sporno parkirno mjesto oznake P2 nalazi na zkč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koje odgovara kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] te je u naravi zatečeno stanje toga parkirnog mjesta označeno sivom bojom u prijašnjem stanju što je suprotno s tužiteljevim iskazom na očevidu, a koji tvrdi da je parkirao na sadašnjem parkirnom mjestu oznake P4A pa je vještaku ostalo nejasno što su prijašnje sive oznake i kad su nastale, dočim je bijelom bojom označeno u sadašnjem stanju ono stanje parkirnog mjesta P2 približnih dimenzija 5,47x2,91 m, površine 15,88 m2 istočno uz objekt [adresa], a projektirano prvotno stanje parkirališta na diobnom nacrtu je bez oznaka dimenzija i površine parkirnih mjesta i različito od sadašnjeg stanja u naravi, gdje je parkirno mjesto oznake P2 se4 nalazilo na dijelu sadašnjeg parkirnog mjesta oznake P4A, čamu prigovara tužitelj sadržajno kao u podnesku od 25. siječnja 2022. godine, a tuženici 8. veljače 2022. godine te vještak na ročištu 2. lipnja 2022. godine navodi da se očituje na prigovor pod točkom. 3. tužitelja od 26.siječnja .2022. godine tako da je tužitelj pogrešno shvatio i protumačio nalaze i mišljenja u kojem se nigdje govori o neistinitom iskazu tužitelja, već da je zatečeno stanje na očevidu parkirnog mjesta oznake P2 (sada pored stambenog objekta u naravi) u suprotnosti sa položajem prijašnjeg korištenja istog parkirnog mjesta, a prema iskazu tužitelja na sadašnjem položaju parkirnog mjesta oznake P4 a, a koje je odgovaralo najvećim dijelom označenom parkirnom mjestu oznake P2 u diobnom nacrtu kako je navedeno u nalazu i mišljenju, što je konstatirao i tužitelj pod točkom 4. svog podneska. Što se tiče tuženikova podneska od 8.veljače .2022. godine tvrdi da navod tuženika "da se vještak nije očitovao gdje je bilo parkirališno mjesto tužitelja prije, a misli se na diobni nacrt iz 2002.godine koji je priložen uz tužbu" nije točan jer u nalazu i mišljenju u zadnjoj rečenici jasno se navodi "također se primjećuje da je projektiranje prvotno stanje parkirališta na diobnom nacrtu približnog mjerila 1:1000 bez oznake dimenzija i površine parkirališta (strana 6 spisa) različito od sadašnjeg stanja na terenu, gdje se projektirano parkiralište P 2 nalazilo na dijelu sadašnjeg parkirališta P 4 a". Na pitanje da li je diobni nacrt sačinjen sukladno pravilima struke i stvarnog stanja na terenu, ne može odgovoriti precizno iz razloga što ne zna tko je ucrtavao navedena parkirališta u diobni nacrt, da li je bio arhitekt, građevinac ili geodet, može reći da je inače svrha diobnog nacrta sasvim druga, a ne ucrtavanje i određivanje parkirnih mjesta. U ovom slučaju je samo grafički dio diobnog nacrta iskorišten za formalno približno ucrtavanje parkirnih mjesta, a da se nije pri tome vodilo računa o konfiguraciji terena jer je prema ucrtanim parkirnim mjestima na istom diobnom nacrtu vidljivo da se parkirno mjesto P 2 nalazilo odmaknuto od stambenog postojećeg objekta za približno istu širinu parkirnog mjesta P 2, koje sada postoji uz sam objekt, dok projektirano stanje na diobnom nacrtu se treba nalaziti prema sadašnjem stanju na parkirnom mjestu oznake P 4 a. Nadalje, parkirna mjesta P 4 i P 6 na diobnom nacrtu se nalaze ispod parkirnog mjesta P 2 sa svojim smjerom protezanja od istoka prema zapadu pogotovo same postojeće ograde na terenu predmetne čestice 2259 k. o. [katastarska općina], a što odgovara iskazu tužitelja na očevidu. Također sam tuženik je konstatirao činjenicu da su takva parkirna mjesta neupotrebljiva prema diobenom nacrtu u odnosu sada iscrtana na terenu u naravi. Parametar za utvrđivanje i povezivanje parkirnog mjesta P 2 označenog na diobnom nacrtu i stanja u naravi je bio grafički uklop izmjerenog istočnog zida stambenog objekta sa istom linijom objekta u grafičkom dijelu diobnog nacrta pod pretpostavkom da se sam stambeni objekat odnosno njegova istočna strana nije u međuvremenu mijenjala.

Na tužiteljev upit može li reći koliko se postotna tj. približno parkirno mjesto P 2 nalazi prema diobnom nacrtu u sadašnjem rasporedu parkiranja oznake P 4 a, iskazuje da ne može to točno utvrditi zbog onoga što je naveo o grafičkom prilogu uz diobni nacrt, već samo može reći da se mjesto P 2 pretežito nalazi u sadašnjem mjestu P 4 a. Na tuženikov upit je li u zemljišnim knjigama utvrdio koliko iznosi tužiteljeva površina parkirališnog mjesta iskazuje da to nije bio njegov zadatak. Isto tako niti površina parkirališnog mjesta za tuženike u zemljišnim knjigama nije bio njegov zadatak. Na tuženikov upit kako je moguće da tužitelj koji ima upisanih 4,50 m2 parkirališta zauzme više od dva parkirališna mjesta koja pripadaju tuženiku, iskazuje da to ne treba pitati vještaka. Na tuženikov upit iz kojih razloga projektirano parkirališno mjesto P 2 iz situacije projektiranog stanja u nalazu i mišljenju, je ucrtano dijelom na parkirališno mjesto P 4, koje u naravi koristi tužena strana, i zašto nije vještak to mjesto P 2 ucrtao skroz do zidića kao na grafičkom prikazu diobnog nacrta uz tužbu u kojem je ucrtano da se P 2 naslanja na zid, iskazuje da je situaciju projektiranog stanja preuzeo iz grafičkog prikaza diobnog nacrta, a naslanja se parkirališno mjesto P2 na zid, to treba pitati onoga tko je nacrta taj grafički prilaz. Na tuženikov upit je li moguće da mjesta P 4 i P 6 kako su ucrtana na grafičkom prilazu diobenog nacrta u naravi postoje jednako, budući je na očevidu opaženo da je na tim mjestima strmina, izjavljuje kao prethodno da svrha diobnog nacrta u geodetskom smislu nije ucrtavanje parkirnih mjesta već usklađenje zemljišne knjige i katastra po pitanju oblika površine predmetnih čestica. Na tuženikov upit predstavlja li grafički prikaz diobnog nacrta nekakav relevantan dokaz u ovom postupku, iskazuje da u slučaju da su površine parkiranih mjesta upisane u zemljišnoj knjizi, mogu izvršiti analizu i uvid na temelju koje relevantne dokumentacije je to učinjeno, s obzirom da sam diobni nacrt nije dovoljan za to., a dopunom nalaza i mišljenja od 9. kolovoza 2022. godine pak navodi da je u zbirci isprava zemljišnoknjižnog odjela ovog suda uložen etažni elaborat, sastavni dio kojeg je međuvlasnički sporazum prvotnih suvlasnika Ć, koji uključuje i parkirna mjesta s grafičkim prikazom na diobnom ugovoru, koji je već priložen spisu , a koji je napravljen samo radi zadovoljavanja zakonskih uvjeta za dodjelu tih mjesta po stanovima ove zgrade, no nema elemenata za njihovo pozicioniranje te je opet naveo da prvobitno mjesto oznake P2nije ucrtano realno zbog kosine u dvorištu zgrade pa ne može odrediti gdje je to mjesto bilo prvotno u naravi, s tim što je i netočno označena njegova površina u diobnom nacrtu tj međuvlasničkom ugovoru od 4,5 m2, a stvarno je površine 18 m2.koji nalaz i mišljenje sud prihvaća kao stručan i obrazložen zasnovan na izravnom opažaju i svima potrebnim ispravama pa i u zbirku isprava, čemu prigovaraju tuženici sadržajno kao u podnesku do 5. rujna 2022. godine , a vještak na ročištu 13. studenog 2023. godine navodi da kod izradbe etažnog elaborata se prilikom obračunavanja stvarne površine vrtova i parkirnih mjesta koriste koeficijenti redukcije jer kod računanja idealnih dijelova zemljišta koja pripadaju određenim stambenim cjelinama , vrijednost okolnog zemljišta , vrtova i parkirališta nije jednaka vrijednosti kvadrata stambenog prostora te postoji stvarna i reducirana površina.

18. Tako tim vještačenjem nije bilo moguće utvrditi gdje je točno na dvorištu ove zgrade parkirno mjesto P2 za koje tužitelj tvrdi da je njegovo.

19. Očevidom i iskazom drugotuženika je utvrđeno da je njegovo neregistrirano vozilo bilo ostavljeno na parkirnom mjestu P4A s zaprjekom, s tim što je očevidom opažen i lokot na toj zaprjeci, a drugotuženik iskazuje da ne zna ni tko je tu zaprjeku postavio na mjestu gdje drži svoje neregistrirano vozilo i da zaprjeku diže i spušta rukom, što je očito suprotno utvrđenju prilikom očevida i nelogično je da bi itko postavljao tu zaprjeku za parkiranje na parkirnom mjestu bez lokota tako da je netko treći poput drugotuženika može dizati i spuštati proizvoljno, a k tomu je nelogično da drugotuženik ne zna tko je postavio tu zaprjeku, a ostavio je svoje neregistrirano vozilo ia nje, zaštićeno lokotom te je njegov iskaz u tom dijelu neprihvatljiv, osim da je na tom parkirnom mjestu njegovo neregistrirano vozilo.

20. Isto tako je drugotuženikov iskaz neprihvatljiv u dijelu da ne zna tko je iscrtao parkirna mjesta u dvorištu za koje tvrdi da su njegova pa i ovo mjesto P4A te tko je postavio zaprjeke s lokotima, a svakako bi ga trebalo zanimati, jer je riječ o navodno njegovima parketnim mjestima te je upitno kako onda može ostvariti parkiranje na njima.

21. Samim tim je neprihvatljiv drugotuženikov iskaz u ostalom dijelu tj da je parkirao na mjestu P4A i prije iscrtavanja parkirnih mjesta u dvorištu ove zgrade, a da je tužitelj parkirao svoje vozilo iza stambene zgrade uza stražnji zid zgrade, gdje je sada parkirno mjesto oznake P2, to tim više što je taj dio suprotan iskazima svjedoka LG i SG te tužiteljevu u tom dijelu, a koje potonje iskaze je sud prihvatio kako će biti obrazloženo nadalje.

22. Stoga sud prihvaća tužiteljev iskaz da je parkirao svoje vozilo od početka korištenja zgrade na mjestu iza stambene zgrade otprilike na mjestu gdje je sada parkirno mjesto P4A, a tako pokazuje i prilikom očevida te sud prihvaća iskaze svjedoka LG i SG u tom dijelu, jer iskazuju da je tužitelj parkirao ukoso iza zgrade, a parkirno mjesto P4A jest postavljeno ukoso u odnosu na na stambenu zgradu, dočim je parkirno mjesto P2 vodoravno s stražnjim zidom te zgrade te su u dobrim odnosima sa strankama i nemaju osobnog interesa za uspjeh bilo koje od njih u ovom postupku niti su zainteresirani za ova parkirna mjesta koja su sporna. K tomu, to što svjedok SG nije prijavljen na ovoj adresi nije odlučno, već je bitno da tamo živi oko deset godina i opazio je stanje u dvorištu zgrade glede parkiranja, a to što svjedok LG pak ne stanuje na tom mjestu dvije ili više godina nije odlučno, budući je i on tamo imao parkirno mjesto te poznaje stanje u dvorištu glede parkiranja.

23. Točno je da tužitelj iskazuje da je potpisao neki ugovor 2018. godine od svjedoka VGŽ, no nije dokazao kako i kakve to veze ima s ovim sporom, premda je logično da ga priloži, ako već iskazuje da ima neku poveznicu s parkiranjem u dvorištu ove zgrade.

24. Prihvatljiv je i dio tužiteljeva iskaza da mu je drugotuženik dao nekoliko dana da ukloni svoje vozilo s parkirnog mjesta u dvorištu koje sada djelomice nosi oznaku P4A, jer to odgovora porukama s mobitela na listu 4. spisa, što drugotuženik nije osporio i ne dokazuje suprotno tj. ne dokazuje netočnost te poruke.

25. Nadalje sud ne prihvaća iskaze oba svjedoka VGŽ da je tužitelj parkirao svoje vozilo uvijek na sadašnjem parkirnom mjestu P2 odmah uza stražnji zid stambene zgrade, kao suprotan prihvaćenim iskazima tužitelja i svjedoka LG i SG u tom dijelu, a k tomu je upravo svjedok AG naručio iscrtavanje novih parkirnih mjesta u dvorištu, zbog kojeg je i započeo ovaj spor.

26. Nije bilo moguće utvrditi kada su iscrtana sadašnja parkirna mjesta zatečena na očevidu, jer svjedok SG iskazuje da je to bilo prije par godine, svjedokinja AG nekoliko godina, svjedok AG deset do dvanaest godine, a tužitelj iskazuje da je to bilo 2018. godine u neko neodređeno doba te godine, dočim drugotuženik iskazuje da su iscrtana u vrijeme kad su se doselili svjedoci AG, a ne zna točno kada je to bilo, a oni pak iskazuju da su se doselili 2006. godine.

27. Utvrđeno je da su ta zatečena parkirna mjesta na očevidu iscrtana po nalogu svjedoka AG, koji iskazuje tako, kao i svjedokinja AG, a i svjedok SG, što je i logično, jer sam svjedok AG iskazuje da je njegova žena predstavnik suvlasnika, a te poslove obavlja uglavnom on.

28. Tako je utvrđeno da je tužitelj ima pravo zahtijevati predaju u posjed svoga parkirnog mjesta te to što povremeno boravi u [adresa] nije odlučno za posjed, jer ga može ostvarivati po svojim potrebama, budući je kupio parkirno mjesto i ima pravo ostvarivati posjed istoga kako i kad mu odgovara, a drugotuženik nije dokazao postojanje nekoga svojeg prava koje ga ovlašćuje na posjed toga tužiteljeva parkirnog mjesta, sukladno odredbi čl 163, st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96-94/17).

29. No, tužbeni zahtjev protiv drugotuženika je odbijen, jer po odredbi čl. 162, st. 1. istoga Zakona niti vještačenjem nije bilo moguće utvrditi stvarni opseg toga parkirnog mjesta u diobnom nacrtu označenoga kao P2 i njegov točan položaj u naravi. Vještak mjernik navodi da je parkirno mjesto P2iz diobnog nacrta samo pretežito na sadašnjem mjestu oznake P4A, a to nije bilo moguće utvrditi ni očevidom, kao ni iskazima svjedoka i stranaka, dočim se tužbeni zahtjev zasniva na diobnom nacrtu koji je vještačenjem utvrđen kao neprecizan, a tužbeni zahtjev mora biti određen, dočim ovdje nije ni odrediv.

30. Tužbeni zahtjev protiv prvotužene je odbijen kao nedokazan, jer iz svih dokaza ne proizlazi da bi bilo što iscrtavala glede parkirnih mjesta u dvorištu ove zgrade ili držala svoje vozilo na parkirnom mjestu P4A niti da je postavila zaprjeke za parki9tanje s lokotima na tim mjestima tj. tužitelj nije dokazao da ona posjeduje njegovo parkirno mjesto pa nije uvjerljiv ni dio njegov iskaza da je pitao V, tj oba tuženika i da su oba tuženika odredili tužitelju nekoliko dana za premještaj njegova vozila, jer je tužitelj priložio samo poruku drugotuženoga pa nije prihvatljivo da je u to dopisivanje i odnos bila uključena i drugotužena.

31. Na osnovi odredbe čl.154. st.1. Zakona o parničnom postupku, primjenom tbr 7, 8. i 9. OT je sud tuženima dosudio trošak odvjetničkog zastupanja i to za odgovor na tužbu, ročište 11.6.2021., očevid, podnesak 8.2.2022., ročište 2.6.2022., podnesak 5.9.2022., ročište 13.11.2023., 11.4.2024., 5.9.2024. i 10.2.2025. po 150,00 eur, premda po vrijednosti predmeta spora je svaka radnja 100 bodova, što je ukupno 1.500,00 eur uz uvećanje od 10% po Tbr.40. točka 1. , što je 1.650,00 eur te 116,13 eur za vještačenje što je 1.766,13 eur.

U Zagrebu, dana 25. ožujka 2025. godine

Sudac

Nikola Raguz

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Županijskom sudu u roku 15 dana od uručenja prijepisa. Žalba se podnosi putem ovoga suda.

DNA:

- opunomoćenicima stranaka