Republika Hrvatska
Općinski sud u Čakovcu
Čakovec, Ruđera Boškovića 18
Poslovni broj: K-129/2023-125
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Čakovcu, u vijeću sastavljenom od sutkinje toga suda Željke Kovačić kao predsjednice vijeća, te sudaca porotnika Josipa Vidovića i Gordane Vidović, uz sudjelovanje zapisničara Marijete Novak, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog RB i dr., zbog kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. al.
4. i čl. 61. Kaznenog zakona/97 i dr. (NN br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07 i 152/08, dalje u tekstu KZ/97) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva (u daljnjem tekstu: ODO) u Čakovcu broj:
K-DO-568/11 od 31. srpnja 2012. godine, izmijenjene pod brojem pod brojem: K-DO- 298/2015-31 od 21. studenoga 2018., te na raspravi 25. veljače 2019., nakon glavne rasprave održane i dovršene 20. ožujka 2025. u nazočnosti predstavnika ODO u Čakovcu zamjenika GB, 1. okrivljenog RB osobno, branitelja 1. okrivljenog CB, odvjetnika u [adresa], predstavnika okrivljene pravne osobe TD "Validus d.d. u stečaju", ŠB, stečajnog upravitelja, i branitelja okrivljene pravne osobe EB, odvjetnika u [adresa], **.**.2025. objavio je, a dana 20. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
1. Okrivljeni: RB, sin R i G rođene C, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin RH, sa završenom visokom stručnom spremom, mag. ekonomije, razveden, otac dvoje djece, zaposlen u Karfiam d.o.o. Varaždin, prima plaću oko 700,00 eura, posjeduje ½ nekretnine obiteljske kuće u [adresa], posjeduje Spomenicu domovinskog rata, neosuđivan, protiv kojeg se ne vodi drugi kazneni postupak,
4. okrivljeno trgovačko društva VALIDUS d.d. u stečaju, sa sjedištem u [adresa], MBS: 070039838, kojeg zastupa stečajni upravitelj ŠB, sin Š, rođen **.**.1968. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], po zanimanju dipl. oec.
k r i v i s u
I/ I. okrivljeni RB
1) što je u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 18. kolovoza 2009. u Varaždinu, kao direktor trgovačkih društava PLURIS d.d. Varaždin, ranijeg naziva FIMA GRUPA d.d., te VALIDUS d.d. Varaždin, i to u trgovačkom društvu PLURIS d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2007. do 18. kolovoza 2009., a u trgovačkom društvu VALIDUS d.d. u razdoblju od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2008., koja su društva kao porezni obveznici, uz neoporezive isporuke sukladno članku 11. stavak 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 47/95 do 90/05) i članka 69. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (Narodne novine broj 60/96 do 153/05), obavljala i oporezive isporuke u smislu članka 2. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, u nakani pribavljanja tim društvima veće nepripadne materijalne dobiti na štetu državnog proračuna Republike Hrvatske, pravo na odbitak pretporeza u primljenim računima koristio protivno odredbi članka 20. stavak 3. točka 1. i stavka 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost te članka 104. stavak 5. i članka 117. stavak 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, na način da nije izvršio podjelu pretporeza na dio koji se može odbiti i dio koji se ne može odbiti, a na temelju odnosa oslobođenih i oporezivih isporuka, već je pretporez koristio u cijelosti, za podmirenje poreznih obveza tih i povezanih društava, te ujedno protivno člancima 32. i 35. Zakona o porezu na dobit (Narodne novine broj 177/04, 90/05 i 57/06) iskazao manju osnovicu za oporezivanje porezom na dobit, slijedom čega je obračunao manji porez na dobit, čime je navedenim društvima pribavio nepripadnu materijalnu dobit na štetu Proračuna Republike Hrvatske, i to na način da bi:
A) za trgovačko društvo PLURIS d.d. neosnovano odbio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 4.588.376,37 kuna i nije obračunao i uplatio porez na dobit u iznosu od 3.409.537,28 kuna, čime je proračunu Republike Hrvatske pričinio štetu u iznosu od 7.997.913,65 kuna, u kojem je iznosu pribavio nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu PLURIS d.d., pa je tako:
a) za 2007. godinu neosnovano koristio pravo na pretporez u iznosu od 1.906.259,47 kuna te nije obračunao i uplatio porez na dobit u iznosu od 1.114.465,50 kuna,
b) za 2008. godinu neosnovano koristio pravo na pretporez u iznosu od 2.625.507,83 kuna te nije obračunao i uplatio porez na dobit u iznosu od 2.295.071,78 kuna,
c) za razdoblje od 1. siječnja do 18. kolovoza 2009. neosnovano koristio pravo na pretporez u iznosu od 56.609,07 kuna,
B) za trgovačko društvo VALIDUS d.d. neosnovano odbio porez na dodanu vrijednost u iznosu od 3.110.832,08 kuna te nije obračunao i uplatio porez na dobit u ukupnom iznosu od 74.661,84 kuna, čime je proračunu Republike Hrvatske pričinio štetu u iznosu od 3.185.493,92 kuna, u kojem je iznosu pribavio nepripadnu materijalnu dobit trgovačkom društvu VALIDUS d.d., pa je tako:
a) za 2006. godinu neosnovano koristio odbitak pretporeza u iznosu od 1.461.043,46 kuna,
b) za 2007. godinu neosnovano koristio odbitak pretporeza u iznosu od 1.409.154,81 kuna te nije obračunao i uplatio porez na dobit u iznosu od 74.661,84 kuna,
c) za 2008. godinu neosnovano koristio odbitak pretporeza u iznosu od 240.633,81 kuna,
dakle, kao odgovorna osoba u pravnoj osobi s ciljem pribavljanja protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, pri izvršavanju obveza prema proračunu i fondovima uskratio sredstva koja im pripadaju, a djelom je pribavljena znatna imovinska korist i postupao je s ciljem pribavljanja takve koristi,
II/ IV. okrivljeno trgovačko društvo VALIDUS d.d. Varaždin u stečaju
4) kaznenim djelom činjenično i pravno opisanim pod točkom 1B), koje je počinio I. okrivljeni RB, kao odgovorna osoba tog društva, pribavilo sebi nepripadnu imovinsku korist na štetu proračuna Republike Hrvatske u ukupnom iznosu od 3.185.493,92 kuna,
čime su počinili kaznena djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja i to I okrivljeni RB radnjama opisanim pod toč. 1) – zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju - opisano u čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. al. 4. i čl. 61. KZ/97 a IV okrivljeno trgovačko društvo Validus d.d. u stečaju radnjama opisanima pod toč. 4) - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju - opisano u čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. al. 4. i čl. 61. KZ/97 te čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.
III/ Na temelju čl. 292. st. 2. uz primjenu čl. 61. Kaznenog zakona/97 se okrivljeni RB
o s u đ u j e
na kaznu zatvora
od 1 (jedne) godine
IV/ Na temelju čl. 63. KZ/97 okrivljenom RB se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uračunava vrijeme od uhićenja i provedeno u pritvoru, odnosno vrijeme od 24. kolovoza 2011. do 23. rujna 2011.
V/ Na temelju čl. 292. st. 2. Kaznenog zakona/97 u svezi čl. 10. st. 2. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela (NN br. 151/2003 i 110/2007) se okrivljenom trgovačkom društvu „Validus“ d.d. u stečaju
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 30.000,00 (trideset tisuća) kuna / 3.982,00 (tri tisuće devetsto osamdeset dva) eura,
koju novčanu kaznu je dužno platiti u roku od 3 (tri) mjeseca od pravomoćnosti presude.
VI/ Na temelju čl. 10.a Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, ako IV okrivljeno TD "VALIDUS" d.d. u stečaju ne plati novčanu kaznu u ostavljenom roku, novčana kazna naplatit će se prisilno.
VII/ Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 (Narodne novine broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17 i 126/19, dalje u tekstu ZKP/08) 1. okrivljeni RB i 2. okrivljeno trgovačko društvo „Validus“ d.d. u stečaju su dužni naknaditi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od po 350,00 (tristo pedeset) eura, te solidarno troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 koji se odnose na troškove dopunskih vještačenja u ukupnom iznosu od 3.122,07 (tri tisuće sto dvadeset dva eura i sedam centi) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Varaždinu je dana 31. srpnja 2012. godine pod brojem K-DO-568/11 i KPO-DO-69/11 podiglo optužnicu protiv I. okrivljenog RB, II. okrivljena VB, III. okrivljenog trgovačkog društva Pluris d.d. [adresa], IV. okrivljenog trgovačkog društva Validus d.d. [adresa], V. okrivljenog trgovačkog društva Fima Alfa d.o.o. [adresa], te VI. okrivljenog trgovačkog društva Stog d.o.o. [adresa] zbog kaznenih djela protiv sigurnosti platnog prometa i poslovanja, i to I. okrivljeni RB radnjama opisanim pod t.1) - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju- opisano u čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. al. 4. u svezi čl. 61. KZ/97 a kažnjivo po čl. 292. st. 2. u svezi čl. 61. KZ/97, II. okrivljena ĐB radnjama opisanim pod t. 2) - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju - opisano u čl. 292. st. 2. u svezi st.1 .al. 4. u svezi čl. 61. KZ/97 a kažnjivo po čl. 292.st.2. u svezi čl. 61. KZ/97, III. okrivljeno TD Pluris d.d. [adresa] ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod t. 3), IV. okrivljeno TD Validus d.d. [adresa] ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod t. 4) odgovorni su za kazneno djelo )- zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju u produljenom trajanju - opisano u čl. 292.st.2. u svezi st.1.al.4. u svezi čl. 61. KZ/97 i čl. 3. st.1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a kažnjivo po čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, V. okrivljeno TD Fima Alfa d.o.o. [adresa] ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod t. 5) i VI. okrivljeno TD Stog d.o.o. [adresa] ostvarenjem imovinske koristi na način opisan pod t. 6) odgovorno je za kazneno djelo - zlouporabom ovlasti u gospodarskom poslovanju
- opisano u čl. 292. st. 2. u svezi st. 1.al. 4. KZ/97 i čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, a kažnjivo po čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela.
2. Rješenjem Županijskog suda u Varaždinu broj Kr.10/13-3 od 15. veljače 2013. za vođenje ovog kaznenog postupka, zbog prijedloga za prenošenje mjesne nadležnosti, određen je Općinski sud u Čakovcu.
3. Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, koje je preuzelo kazneni progon je tijekom postupka odustalo od kaznenog progona protiv II. okrivljene VB, te III. okrivljenog Pluris d.d., V. okrivljenog Fima Alfa d.o.o. i VI. okrivljenog Stog d.o.o. za koje je obustavljen postupak, te je mijenjalo činjenični opis dana 21. studenog 2018., te dana 25. veljače 2019. na način kako je to pobliže opisano u izreci presude.
4. Općinski sud u Čakovcu je pod brojem K-49-/13-75 od 1. ožujka 2019. donio presudu kojom je okrivljenike RB i TD "Validus" d.d. u stečaju oslobodio optužbe za terećena kaznena djela, ali je prvostupanjska presude po žalbi ODO u Čakovcu ukinuta presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj: Kž-478/2019-4 od 8. listopada 2020. godine, te je predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku. U ponovljenom postupku koji se vodio pod brojem: K-192/2020 sud je donio presudu pod brojem: K-192/2020-89 od 1. srpnja 2021. kojom je okrivljenike proglasio krivima te 1. okrivljenika osudio na kaznu zatvora od jedne godine, a 2. okrivljenu pravnu osobu novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 kuna. Povodom žalbe okrivljenika ista je presudom Županijskog suda u Bjelovaru broj Kž-216/2022-4 od 30. ožujka 2023. godine ukinuta te predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
5. U ponovljenom postupku, pozvani da se očituju kakav stav zauzimaju prema optužbi 1. okrivljeni RB i stečajni upravitelj ŠB, predstavnik IV. okrivljenog trgovačkog društva Validus d.d. u stečaju, su izjavili da se ne smatraju krivima i da će obranu iznijeti na kraju dokaznog postupka.
6. U dokaznom postupku sud je na temelju čl. 431. st. 1. t. 7. i t. 8. ZKP/08 pročitao iskaz svjedokinje NB i svjedokinje ČB sa raspravnog zapisnika od 15. veljače 2024., te iskaz svjedoka ŽB sa raspravnog zapisnika od 9. travnja 2024., pročitao je dopunu vještačkog nalaza i mišljenja sa prilozima (list 2304 – 2345), te ispitao vještakinju Kseniju Špoljarić, a potom uz suglasnost stranaka pročitao iskaze svjedoka OB, UB, BB, AB, JB, DB, ĆB, IB iz istražnog spisa, iskaz vještakinje sa zapisnika od 23. siječnja 2019., zapisnik o poreznom nadzoru TD Pluris d.d. [adresa], porezno rješenje istom poreznom obvezniku (listovi 30-111, 112-178), povijesni izvadak iz sudskog registra za navedeno TD (list 179-187), dokumentacija TD Pluris ispostavljena poreznoj upravi i rješenje poreza sa lista 188-638, ugovor o podjeli s preuzimanjem i priležeća dokumentacija sa lista 641-667, ugovor o kreditu broj G-19/05 sa pripadajućom dokumentacijom list 938- 974, porezno rješenje poreznom obvezniku Validus d.d. list 1148-1217, zapisnik o nadzoru kod poreznog obveznika Validus d.d. list 1612-1744, povijesni izvadak iz sudskog registra za isto TD, te dodatak zapisniku i porezno rješenje za isto TD listovi 1753-1765 do 1769 te 1770-1840, dokumentacija o korištenju pretporeza za Validus d.d. sa lista 1910-2263, rješenje Ministarstva financija službe za drugostupanjski upravni postupak od 17.9.2008., rješenje porezne uprave za Validus d.d. od 31.3.2008., zapisnik o ponovljenom postupku kod Validus d.d. listovi 2276-2363, rješenje Ministarstva financija samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak od 4.4.2007. listovi 2365-2418, rješenje i zapisnici Ministarstva financija sa listova 2419-2472, knjigovodstvene kartice i podaci o stanju blokade sa listova 2473-2515, prijave poreza na dobit i PDV obrasci sa listova 2538-2570, dokumentacija dostavljena od strane porezne uprave i popisa u dopisu od 7.11.2011. list 2790-4512, nalaz i mišljenje knjigovodstvene vještakinje Ksenije Špoljarić sa listova 4520-4716 sa privicima uz nalaz na listovima 4719-5457, sve iz istražnog spisa, te dopunski nalaz Ksenije Špoljarić sa lista 1816 ovosudnog spisa, imovinske podatke za 1. okrivljenog, te izvadak iz kaznene evidencije, te su ispitani okrivljenici.
7. Okrivljeni RB je iskazao da ostaje kod obrane koju je iznio na raspravi od 24. lipnja 2021., te je u spis predao i pisanu obranu koju je pročitao na raspravi, a u obrani je decidirano poricao počinjenje kaznenih djela za koje se tereti kako tijekom istrage tako i na raspravi navodeći da je Fima Grupa, koje je bio direktor, u navedeno vrijeme bilo društvo koje je imalo preko 4.000 zaposlenika u 30-tak poduzeća u 8 država te je bilo uredno organizirana i strukturirana kompanija u čijem su vlasništvu i pod upravljanjem u temeljnom poslovanju bile dvije banke, treća u osnivanju, pet brokerskih kuća za trgovanje vrijednosnim papirima i jedna za posredovanje osiguravateljskim proizvodima, dva investicijska društva koja su upravljala sa šest fondova, pet konzultantskih poduzeća za poslove investicijskog savjetovanja i jedno za poslovanje s nekretninama te tri društva za faktoring i trgovanje potraživanjima. U sporednom poslovanju bili su većinski vlasnici ili značajni suvlasnici u još desetak većih hrvatskih kompanija u turističkom, prehrambenom kao i nekim drugim industrijskim sektorima a ukupna imovina pod upravljanjem Fima Grupe iznosila je oko milijardu kuna, imali su preko trideset tisuća klijenata s kojima se dnevno provodilo stotine, povremeno i više od tisuću različitih poslovnih transakcija. Stoga je bilo važno dobro organizirati, strukturirati i stručno voditi poslove knjigovodstva, platnog prometa i financija te su za većinu core business poduzeća u holdingu Fima Grupe ti poslovi bili objedinjeni u društvu - AFP d.o.o. (Agencija za financijsko posredovanje). Proces kolanja sve dokumentacije bio je vrlo strogo i precizno propisan poslovnim procedurama i uhodan u tim društvima, a napose s knjigovodstvenom dokumentacijom. Nadležnost je bila jasna: knjigovotkinje su provodile knjiženja, šefica knjigovodstva bila je NB, direktorica AFP-a KB, a njoj pretpostavljena direktorica financija Fima Grupe je bila LB. Njima su na raspolaganju još bili interna, licencirana porezna savjetnica MB te vanjski porezni savjetnik, a sve zajedno je dodatno bilo nadgledano od strane djelatnika revizorske kuće DTTC d.o.o. i njezinog vlasnika i direktora ŽB. Sve su transakcije i poslovni događaji bili uredno proknjiženi, prijavljeni i prezentirani u svim redovnim poslovnim izviješćima, kvartalno, polugodišnje i godišnje te nadležnim poreznim tijelima kao i Narodnoj banci Hrvatske i HANFA-i, koji su također bili nadležni za kontrolu poslovanja, zapravo su gotovo cijelo vrijeme imali nekog od njih u kontroli. Jedina uputa koju je dao svim zaposlenicima Fime u tom dijelu poslovanja je bila da moraju raditi i pronalaziti rješenja u skladu sa Zakonom, aktualnim propisima i najboljom poslovnom praksom te tako posložiti procedure, a što su svi ispitani i posvjedočili u svojim iskazima u istrazi. Kako su djelatnosti i poslovanje nekih navedenih društava kao npr. trgovanje vrijednosnim papirima, upravljanje otvorenim i zatvorenim investicijskim fondovima, akvizicije, izdavanje vrijednosnih papira i investicijsko bankarstvo vrlo sofisticirani i u ono vrijeme su bili novina u pravnom i poreznom sustavu RH, a ponekad u stvarnom životu i nepoznanica poreznim i regulatornim tijelima, to su stručne službe često konzultirale nadležna porezna i regulatorna tijela, surađivale s njima, no usprkos toga se nakon podnošenja poreznih prijava znalo dogoditi da poreznici u kontroli imaju drugačija tumačenja od njihovih kolega koje su prije predaje kontaktirali po istom pitanju, a koji pri tome mnogo puta nisu ni imali stav ili ga nisu htjeli službeno iznijeti. U takvim slučajevima su stručne službe s vanjskim savjetnicima donosile prijedloge kako to knjižiti, što je kao glavna odgovorna osoba uvažavao te prihvaćao njihove profesionalne i temeljem struke bazirane prijedloge. U nadzorima i kontrolama su poreznici ponekad prihvaćali takva rješenja a ponekad i nisu. S obzirom na tu neizvjesnu situaciju koju nitko od nadležnih poreznih i regulatornih tijela nije znao niti želio olakšati u svim takvim slučajevima uvijek su rezervirali posebna sredstva za eventualne potrebe naknadnog plaćanja poreznih obveza, a kao što su bila rezervirana sredstva i u ovom konkretnom slučaju za koji ga se optužuje. To su potvrdili u svojim iskazima i svi ispitani svjedoci a stalna sudska vještakinja Ksenija Špoljarić istakla da u ponašanju okrivljenih nije bilo devijantnih ponašanja. Ističe kako je osobno naložio takve rezervacije, obzirom je Fima poslovala u financijskoj djelatnosti i na tržištu kapitala, gdje je uz poslovanje u skladu sa zakonom, aktualnim propisima i najboljom poslovnom praksom, posebno važna reputacija za uspješno dugoročno poslovanje u takvim djelatnostima. Poreznim i drugim nadzornim tijelima je u svim slučajevima prezentirana sva dokumentacija na temelju koje su vršili nadzor i donosili odluke, nikada nije ništa nedostajalo od dokumentacije i sve je bilo redovno proknjiženo, a što je potvrdila i sudska vještakinja Ksenija Špoljarić. Upravo temeljem takve dokumentacije porezna služba je kontrolirala porezne prijave i odobravala tako obračunate povrate poreza pa se očito tada, u vrijeme poslovnih događaja složila s dokumentacijom i prijavama te odobrila, redovno bez primjedbi, povrat PDV-a kao i obračune poreza na dobit. Tek kasnije se pojavilo drugačije tumačenje utemeljeno na propisu koji nije postajao niti važio u to vrijeme, već je donesen 01.01.2010. Tijekom 2010. god. u novim okolnostima u posebnom poreznom nadzoru radili su se novi porezni obračuni temeljem iste stare dokumentacije i prema njegovoj ocjeni naknadno tražili načini pojačavanja optužnice u aferi Podravka, a u kojoj je 2016. godine prvostupanjski oslobođen po svim točkama optužnice. Nakon dovršenja poreznog nadzora sami djelatnici Porezne uprave iz [adresa] su ih u više navrata upozorili da se obavezno žale na rješenje jer su pod pritiskom svašta iskonstruirali u tom rješenju. Kako tada više nije bio odgovorna osoba u Fima Grupi, tadašnjem Plurisu kao ni u Validusu, to je odgovorne osobe u tim društvima zamolio da se žale na rješenje poreznog nadzora ali o tome što se događalo nema saznanja. Smatra da u ovom postupku ne postoji niti jedan dokument, niti jedna izjava koja osporava njegovo postupanje kao direktora u skladu sa zakonom, pozitivnim propisima te najboljom poslovnom praksom. Svoju odgovornost nije prenosio na druge zaposlenike na način na koji je to tumačilo ODO stoga što je to u tako velikom sustavu nemoguće jer su sve procedure bile propisane vrlo precizno, za sve su se koristile stručne osobe i zaposlene unutar sustava kao i vanjski porezni savjetnici i revizori i savjetnici na poreznim ispostavama a on je kao odgovorna osoba organizirao taj posao koji se u tako velikom sustavu sa 30 kompanija u 8 država sa preko 4000 zaposlenih i prometima u milijardama kuna sa dnevno od nekoliko stotina do tisuća transakcija nije ni mogao organizirati drugačije osim na način kao što je ovdje opisao, a što je uobičajena praksa u tako velikim kompanijama. Za sva ta da tako kaže "sporna" plaćanja, prihvatio je savjete stručnih službi a dodatno je tražio da se rezerviraju sredstava rezerve u slučaju da porezna uprava ima drugačije mišljenje u svojim kontrolama, što je također bila praksa jer su se oni bavili djelatnošću koja u Hrvatskoj nije razvijena, nije postojala standardna praksa i procedura, te se i porezni stručnjaci nisu unutar sebe slagali. Tako im se događalo da im porezna da jedan savjet knjiženja a u naknadnoj kontroli nakon nekoliko godina dođu ljudi iz iste te porezne koji imaju drugo mišljenje. U tim slučajevima je uvijek slušao i prihvaćao stručne savjete a za dodatno osiguranje su rezervirali fond rezervi što su potvrdili svi svjedoci kao i sudski vještak. Cijeli postupak je zapravo pokrenut promjenom Zakona o knjiženju koji je donesen 2010. a inkriminirano razdoblje je bilo nekoliko godina prije toga te ostaje kod onoga što je izjavio, a da su na ODO i Uskoku radili pritisak na njega pokušavajući doći do ne zna ni sam čega i poboljšati svoju poziciju u osnovnom slučaju. I da zaključi nevjerojatnom situacijom, on je optužen i u aferi Spice i ovdje da je organizirao posao da bi drugi od toga imali koristi pri čemu nikada nije optužen da je osobno imao koristi, znači on bi se bavio organiziranim kriminalom zbog drugih a cijeli sustav FIME grupa je organizirao iz nule, da bi to razvio kao krinku za svoju kriminalnu djelatnost što je jednostavno neshvatljiva inkriminacija.
8. Predstavnik IV okrivljenog TD se pridružio obrani I okrivljenika i dodao da je u ovom kaznenom postupku u odnosu na Validus d.d. u stečaju masu postavljen imovinskopravni zahtjev kao sastavni dio optužnice te u vezi sa tim zahtjevom ističe da je RH prijavila svoju tražbinu u stečajni postupak i to po istoj osnovi po kojoj je postavljen i imovinskopravni zahtjev i u ovom postupku čime je imovinskopravni zahtjev ostvaren. Dodatno ista prijava je priznata u stečajnom postupku te je tražbina utvrđena a prodajom imovine u stečajnom postupku, budući da je RH ujedno bila i razlučni vjerovnik u odnosu iste tražbine, tražbina kako je postavljena u imovinskopravnom zahtjevu je u cijelosti izmirena a kako to proizlazi i iz dopune vještačenja sudske vještakinje Ksenije Špoljarić od 10. rujna 2024. godine.
9. Iz iskaza svjedokinje KB proizlazi da je bila direktorica TD AFP d.o.o. od 31.12.2008., nakon toga od 1.1.2009. su zaposlenici prešli u radni odnos u Fima Grupu. To društvo je na temelju ugovora vodilo trgovačke knjige za društva u sastavu Fima grupe u skladu sa zakonskim propisima te ni jedan posao nije proveden da bi se oštetio državni proračun. Poznato joj je da su u poreznom nadzoru prije 2006.utvrđene nepravilnosti u odnosu na pravo odbijanja pretporeza za TD Validus, na porezno rješenje je izjavljena žalba koja je uvažena te naložena nova kontrola porezne uprave, donijeto je isto rješenje za koje se vodi upravni spor. Glede obračuna i plaćanja poreza i doprinosa I okrivljeni im nikada nije davao naloge, radili su isključivo po zakonu. U slučaju nedoumica konzultirali su se u okviru službe ili sa internom i eksternom revizijom. Nakon poreznog rješenja iz 2006. stav uprave i revizije je bio da nastave po dotadašnjem sistemu obračuna poreza i doprinosa dok se odluka o upravnom sporu ne postane konačna. Obvezu po poreznom rješenju su knjigovodstveno evidentirali kao obvezu te obračunali kamatu te bi ukoliko izgube spor obvezu platili. Obvezu PDV- a su prijavljivali svaki mjesec. O završnom računu je I okrivljeni bio pisano i usmeno obaviješten u nazočnosti revizora. Glede pretporeza navodi da je kompenzaciju ovjeravala Porezna uprava te drži da ukoliko nešto nije bilo u redu to nisu trebali ovjeriti. Glede kamatnih stopa navodi da su dobili pisanu informaciju porezne uprave, jer je zakon bio nejasan, da kamatna stopa može biti 4% da bi zatim u kontroli tvrdili kako to nije točno i da mora biti 9%.
10. Iz iskaza svjedokinje NB proizlazi da je bila voditeljica knjigovodstva isprva u AFP a zatim u Fima grupi i Fima alfa, do travnja 2010. , da je poreznim nadzorom u Validusu tijekom 2006. koji se odnosio na obračun poreza za 2004 i 2005. utvrđeno da nije obračunat i plaćen PDV na usluge koje su oni smatrali neoporezivima te je po nalogu KB obračunata obveza evidentirana u poslovnim knjigama društva kao obveza i obračunata kamata koja bi se, ukoliko porezno rješenje postane pravomoćno, platila. Potvrđuje iskaz svjedokinje KB da su se u slučaju nedoumica konzultirali s poreznim savjetnicima i revizijskom kućom, te da su nastavili s ranijom praksom kod obračuna stope na kamate i PDV-a dok rješenje porezne kontrole ne postane konačno. Po završnom računu za 2008. utvrdili su da na neke fakture nije obračunat PDV što su ispravili te obračunali PDV i kamate te isto prikazali kao porezno nepriznate rashode te na isto upozorili poreznu kontrolu 2010. Tvrdi da se nikada nije ništa radilo u nakani skrivanja ili izbjegavanja plaćanja poreza i doprinosa. Na raspravi 15. veljače 2024. je na upit da kratko pojasni način na koji su se sva knjiženja radila u društvima u kojima je radila je izjavila da je u razdoblju od 2006. do kolovoza 2009. radila u društvu AFP koje je vodilo kompletno knjigovodstvo za sva društva vezano uz FIMI grupu. Njoj nadređena osoba odnosno šefica bila je ZB, a sva knjiženja radili su prema uputama koje su nalazili u literaturi savjetničkih kuća, saznanjima sa seminara kojima su prisustvovali, te su koristili i usluge revizorskih kuća bez čije kontrole nisu poslali niti jedan završni račun. Kasnije je došla i kolegica ČB koja je mijenjala gospođu ZB za vrijeme trajanja njezinog porodnog dopusta, a ranije je radila u revizorskoj kući. Nakon poreznog nadzora, koji je bio, misli 2006. godine, se u rješavanje poreznih pitanja uključila i gospođa MB stručnjakinja za područje poreza. U slučaju eventualnih porezno- pravnih pitanja koja su se pojavila, i ukoliko je u toku godine došlo do bilo kakvih nedoumica tada su redovito konzultirali porezne referente koji su bili zaduženi za pojedinu firmu i kojima su predavali obračune za istu. Isto tako konzultirali su i neovisne porezne savjetnike. Sjeća se da su tako konzultirali poreznog savjetnika E, imena se ne sjeća, i poreznu savjetničku tvrtku Zgombić i partneri. Niti jedan direktor pa tako ni direktor RB nikada nije od nje tražio da se nešto knjiži protuzakonito ili davao nekakve upute u tom pravcu, ona je naloge dobivala od svoje šefice PB i to savjetodavnog karaktera i nikada joj nitko nije naložio da se napravi nešto što nije u skladu sa pozitivnim propisima. U poslovnim knjigama su se svi poslovni događaji prikazivali istinito i poreznoj je upravi dostavljanja sva dokumentacija koju je bilo potrebno dostaviti. Za svako društvo je bila knjižena sva dokumentacija koja im je bila dostavljena na knjiženje prema istinitim događajima koji su se preslikavali tom dokumentacijom, i porezna uprava je dobila apsolutno svu dokumentaciju koju je tražila da bi mogla napraviti svoj nadzor. Nakon poreznog nadzora za 2005/2006 godinu rezervirali su sredstva na način da se ukalkulirala obaveza obračunatog poreza prema obračunu porezne uprave i to se unijelo u završni račun. Iz svih bilanca je bilo vidljivo i iz porezne prijave kako se to proknjižilo. Tadašnji direktor RB nije davao nikakve naloge kad je bilo spornih pitanja nego je tražio da se to riješi putem stručnih službi i u suradnji sa vanjskim suradnicima i iznađe najbolje rješenje problema. Nije joj poznato na koji način je završio upravni spor koji je bio pokrenut nakon donošenja pravomoćnog rješenje porezne uprave. Ali može konstatirati da su nakon rješenje porezne uprave iznos poreza zajedno sa kamatom ukalkulirali odnosno prikazali kao obavezu koja se mora platiti i poznato joj je da se obročno otplaćivao taj iznos poreza i to putem kompenzacija. Zapravo je to bio dogovor između društva i porezne uprave pa pretpostavlja da je tako napravljeno jer ona o tome nema informacije budući je nakon 31.3.2009. te poslove za tvrtku Validus odrađivala neka druga tvrtka, njoj nepoznatog imena.
11. Iz iskaza svjedokinje ČB proizlazi da je zaposlena u društvu AFP i kasnije u Fima alfa kao direktor financija, te tvrdi da su postupali u skladu sa zakonskim propisima, da nikada nisu dobili uputu da se nešto u vezi poreza sakrije, da su prilikom kontrole Porezne uprave prezentirali svu potrebnu dokumentaciju na temelju koje je sačinjen zapisnik o kontroli, poznato joj je da su utvrđene nepravilnost kod obračuna PDV-a za što se vodi upravni spor. Zaposlena je upravo zbog svojih kompetencija jer je imala certifikat internog i eksternog revizora i da se uvijek radilo po zakonskoj regulativi i profesionalnoj struci bez ikakvih naloga direktora RB. Na raspravi 15. veljače 2024. je nadodala da kada su bila u pitanju porezan pitanja uvijek su se konzultirali i porezni revizori i djelatnici porezne uprave a i vanjski porezni savjetnici. Poreznoj upravi je prilikom nadzora dostavljena i dana na raspolaganje sva dokumentacija koju su tražili. Poznato joj je da su se radi mogućih obveza prema poreznoj upravi rezervirala sredstva poslovna politika grupacije je bila da se sve potencijalne obveze po poreznim pitanjima i sudskim procesima uknjiže kako bi poslovni rezultat poduzeća bio što istinitiji te su te rezervacije čekale do pravomoćnog ishoda bilo kakvog rješenja po tim pitanjima. Stručna praska bila je temelj poslovnog odnosa u Fima grupaciji tako da je stručnost bila na glavnom mjestu i uvijek se nadređenim pozicijama u društvu davao opis pojedine situacije sa mogućim rješenjima te situacije ako se znalo a ako se nije znao tražio se savjet vanjskih suradnika. Konačnu odluku o načinu kako će se riješiti sporno pitanje je donosio direktor ali nakon svih mogućih savjeta koje je dobio od stručnih službi i ta njegova odluka je bila u skladu sa dobivenim savjetima. Nije joj poznat ishod upravnog postupka koji se vodio nakon pravomoćnosti poreznog rješenja porezne uprave.
12. Svjedoci inspektori Porezne uprave u [adresa] HB, DB, ĆB i IB suglasno su potvrdili da im je prilikom kontrole prezentirana sva dokumentacija koju su tražili na pregled, da su kod odbitka pretporeza utvrdili nepravilnosti jer u poslovnim knjigama nisu evidentirane neoporezive isporuke a što se tiče korištenja pretporeza sve je išlo preko porezne uprave ali se bez poreznog nadzora ne može utvrditi da li se pretporez koristi u skladu sa zakonom.
13. Tako iz iskaza svjedoka HB proizlazi da je kao Viši inspektor u Poreznoj upravi u [adresa] zajedno s kolegom DB, vršio nadzor obračuna PDV-a i poreza na dobit u tvrtki VALIDUS u svibnju 2010. pri čemu su kontrolirali razdoblje od 1. siječnja 2006. do 17. svibnja 2010., a porez na dobit za razdoblje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2009. Nadzor su vršili u poslovnim prostorima VALIDUSA u Aninoj 2, s time da su tražili da im se glavne knjige kopiraju na stick i kompjutor koji su imali na raspolaganju, a u susjednoj sobi je bila fizički dokumentacija koju su tražili na pregled. Dokumentaciju im je prezentirala ĐB i tajnica, s time da im je prezentirana sva dokumentacija koju su zatražili na pregled. Vezano uz obračun poreza odabrali su 10 do 20 većih faktura koje su iskontrolirali, pa kad su vidjeli određene nepravilnosti, tražili su na uvid i druge fakture, pri čemu nisu pregledavali one do 1.000,0 kuna. Tu su utvrdili nepravilnosti kod odbitka pretporeza, te su utvrdili da u knjigama nisu evidentirane sve neoporezive isporuke. U skladu sa čl. 20. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, pravo na odbitak pretporeza za neoporezive isporuke ima u visini oporezivih isporuka, dok se više od tog iznosa nema pravo odbiti i upravo u tome su oni uočili velike nepravilnosti. Prilikom zahtjeva za povrat PDV-a referenti su kontrolirali samo ulazne fakture koje su bitne za povrat PDV- a, a nisu kontrolirali da li je ispoštovano pravilo omjera oporezivih i neoporezivih faktura. Naveo je da mu se čini da unazad godinu ili dvije postoji posebna služba u poreznoj upravi koja to kontrolira.
14. Svjedok DB je iskazao da je vršio nadzor u tvrtki VALIDUS, i to u njihovom sjedištu u [adresa], gdje su nakon pregleda knjiga, kada su uočili da nešto nije u redu, tražili pojedinačne dokumente koji su im svi bili prezentirani, s time da su pojedinačne dokumente po osnovu kojih su utvrdili određene nepravilnosti dodatno kopirali. Uočili su nepravilnosti oko prijave i plaćanja PDV odnosno odbijanja pretporeza, jer u TD VALIDUS nisu iskazivali neoporezive isporuke, dok se u skladu sa zakonskim propisima pretporez može odbijati samo u visini oporezivih isporuka. Pri tome navodi da je to propis koji se odnosi na trgovinu dionicama i važi za tvrtke koje se bave prodajom dionica. Vezano za ovu nepravilnost prilikom nadzora 2004 godine utvrđena je ista situacija, te je u tom pravcu i donijeto porezno rješenje koje je postalo pravomoćno. Što se tiče korištenja pretporeza, VALIDUS ga je koristio za plaćanje svojih obveza prema Poreznoj upravi, za plaćanja za povezana društva ili je pak tražio povrat novca. Iako je to sve išlo preko Porezne uprave, svjedok je istaknuo da se bez nadzora u samoj firmi ne može utvrditi da li se pretporez koristi u skladu sa zakonskim propisima ili ne.
15. Svjedokinja ĆB je iskazala da je u svojstvu višeg inspektora u Poreznoj upravi Područni ured Varaždin zajedno s inspektorom IB vršila nadzor PDV i porezna na dobit u tvrtki PRULIS, i to PDV-a od početka 2006. do zaključno 17. svibnja 2010., te poreza na dobit za 2006., 2007. 2008 i 2009. Kontrolirali su glavne knjige te su metodom uzoraka vršili i pregled dokumentacije, a nepravilnosti su našli gotovo na svim stavkama, što su sve konstatirali u svom zapisniku. Vezano uz PDV, utvrdili su nepravilnosti oko korištenja pretporeza. S tim u vezi pregledali su sve fakture po osnovu kojih je obračunavan PDV i tražen povrat pretporeza. Kod poreza na dobit nisu pregledavali svaki pojedini dokument, već su vršili pregled metodom uzoraka. Na uvid su dobili svu dokumentaciju koju su zatražili, a istu im je predavala uglavnom BB, povremeno je došla i ČB, koja im je, uz RB, za određene stavke davala pojašnjenja i prezentirala dodatnu dokumentaciju u svrhu razjašnjenja neke situacije. Vezano za porez po odbitku na fakture tvrtke iz Amerike ASC Konzulting, u TD PLURIS su bili na stanovištu da ne treba obračunavati i plaćati porez po odbitku, da se tu ne radi o uslugama savjetovanja, dok su oni imali suprotno stanovište te su tražili dokumentaciju iz koje bi bilo vidljivo da se ne radi o uslugama savjetovanja, odnosno što je ASC Konzulting njima isporučio, međutim takve dokumente nisu dobili. Vezano za stopu kamate na kredite između povezanih društava i tvrdnji da je Porezna dostavila podatak da je ta kamata 4% godišnje, svjedokinja je navela da takav dokument njima nije prezentiran prilikom pregleda, a ova situacija je riješena i zakonski tako da je zaključno s 2007. ta kamata bila 4%, a nakon toga 9 %. Postojanje takve potvrde njoj kod nadzora nije niti spominjano. Svjedokinja je također navela da je svaki dokument naveden u zapisniku stvarno i pregledan, te su ga imali na uvid.
16. Svjedok SB je iskazao da je kao viši inspektor, zajedno s ĆB vršio nadzor PDV i poreza na dobit u tvrtki PRULIS d.d. Naveo je da su sve nepravilnosti konstatirali zapisnički, a radi se o nepravilnostima vezano za obračun i plaćanje PDV i korištenja pretporeza. Sto se tiče poreza na dobit pregledom po određenim kontima uočili su da bi moglo biti nekih nepravilnosti te su za takve situacije tražili da im se prezentira potrebna dokumentacija, na temelju koje su onda utvrdili određene nepravilnosti. Pri tome navodi da im nije prezentiran dokument koji bi opravdavao tvrdnju poreznog obveznika da se radi o zakonski priznatom trošku, što su onda oni tretirali da se ne radi o zakonski priznatom trošku, a takva je situacija bila i u odnosu na prihode, a vezano za kamate. Što se tiče nepravilnosti oko korištenja pretporeza, navodi da porezni obveznik nije vodio knjige neoporezivih usluga već samo oporezivih, što zakonski gledano dovodi do situacije da se, ako nema zasebnih knjiga, porezna obveza utvrđuje po sistemu omjera oporezivih i neoporezivih usluga u odnosu na ukupne isporuke. Utvrdili su da je društvo PRULIS d.d. pravo na odbitak pretporeza koristilo za sve fakture.
17. Iz iskaza svjedoka ŽB, proizlazi da je bio ovlašteni revizor i direktor revizorske tvrtke DTTC Varaždin te navodi da su obavili reviziju u društvima Fima grupa d.d. i Validus d.d. za razdoblje od 2001. do 2008, svake godine zasebno u navedenom periodu, radili su komercijalnu reviziju, te sudjelovali u pisanju žalbi i prigovora na porezne rješenja kao i žalbe na rješenje o kontroli iz 2004. Poznato mu je da je osnovano društvo AFP d.o.o. koje je vodilo knjigovodstvo za većinu društava iz Fima grupe a koje je putem financijskih izvještaja informiralo direktore društava za koje je vodilo knjigovodstvene poslove. U okviru revizije su imali obvezu pregledati konačni godišnji obračun i utvrditi da li je usklađen s poreznom upravom, koliko se sjeća nisu imali primjedbe jer je Fima grupa uredno knjižila obveze i ostalu knjigovodstvenu dokumentaciju. Poznato mu je da je žalba na porezno rješenje usvojena, rješenje poništeno i proveden ponovni nadzor rezultat kojega je bila gotovo identična obveza, međutim kako je izvršen preustroj navedenih društava Validus i Fima to u drugom rješenju povodom kontrole nije naveden niti jedan račun iz kojega bi proizašla obveza. Na raspravi 9. travnja 2024. je nadodao na upit je li kao revizor društava koja su predmetom ovog postupka imali uvid u poslovne knjige i prezentiranje i evidentiranje poslovnih događaja te da li ste kao revizor utvrdili ili barem primijetili da li su se ti poslovni događaji prikazivali istinito i da li je nadležnoj poreznoj upravi dostavljana sva potrebna dokumentacija kod obraćanja tom tijelu od strane tih društava da je njegova revizorska tvrtka obavljala reviziju u Validusu i društvima koja su bila povezana sa Validusom odnosno u društvima u kojima je Validus imao većinsko vlasništvo. Poslovne knjige su se vodile uredno i ažurno i k tome su godišnje izdavali mišljenje. Na skupštinama društva odgovarali su na postavljena pitanja dioničara i nije bilo nikada nikakvih tužbi niti sporova da bi se osporavala bilo koja pozicija računa dobiti i gubitka i bilanca. Što se tiče toga da li je društvo podnosilo izvještaje poreznoj upravi ili dokumentaciju o tome ne mogu suditi, njihov je zadatak bio da sve poslovne isprave uredno i ažurno budu pravilno evidentirane u poslovnim knjigama. Bili su upoznati sa sporom koje je društvo Validus vodilo sa poreznom upravom oko plaćanja PDV-a u 2004. i 2005. godini a potencijalna obaveza koju je utvrdila porezna uprava bila je uredno u poslovnim knjigama i proknjižena kao trošak za koje nije još dospjela obveza plaćanja. U vezi toga znaju da je prvo rješenje koje je porezna uprava u [adresa] podnijela, na drugostupanjskom postupku poništeno. Tako se u to vrijeme, obzirom na te nalaze porezne uprave, pokušalo i provela organizacija knjigovodstva i poslovnih transakcija tako da u budućnosti ne bi više trebalo doći do bilo kakvih sumnji u to da se može obračunati neki dodatni porez. Što se tiče tog rješenje i nalaza porezne uprave ona se zasnovala na činjenici da bi društvo Validus obavljalo brokerske poslove koji su poslovi bili oslobođeni plaćanja PDV-a. S obzirom da su oni kao revizori bili zaduženi i imali pravo zastupti društvo pred sudovima za porezne stvari tamo gdje su radili reviziju, njegova je tvrtka sudjelovala u cijelom tom postupku po nadzoru porezne uprave iz 2004. i 2005. godine. Ono što im je bilo dostupno i što mogu tumačiti bili su na stavu a što je i potvrđeno drugostupanjskim rješenjem da društvo ne obavlja nikakve brokerske poslove odnosno poslove koji su oslobođeni PDV-a. Kod toga je porezna uprava tražila da se 98% prihoda Validusa ne priznaju kao pretporez svih ulaznih PDV- a što je nesumnjivo pokazivalo da je to brokerska kuća. To je i u rješenju drugostupanjskog tijela i navedeno kao osnovna stvar. Zna da je ponovno obavljen nadzor međutim nadzor se nije obavljao u prostorijama Validusa a predočeni su mu bili potpuno isti registratori sa dokumentacijom kao i u prvostupanjskom postupku koji je poništen. Ta činjenica je pokazala, što su smatrali u ono vrijeme, da će vjerojatno i ponovni postupak završiti na isti način kao i postupak iz 2006., no to se nije dogodilo, društvo je čini mu se platilo taj porez za 2004. i 2005. a troškovi tog poreza bili su još nadoknađeni u 2006. na teret rezultata društva. Na upit je li njega ili bilo koju osobu iz njegove revizorske kuće bilo tko iz društava koje su predmetom ovog postupka a posebice RB utjecali ili pokušali utjecati na rezultate revizije i njihovo mišljenje ili je revizija obavljana nepristrano, odgovara da je revizija obavljanja nepristrano. Revizija je više puta prolazila provjeru na skupštini društva gdje su dionice tog društva imale osobe koje su i revizori sa dugogodišnjim stažom, što se može provjeriti i iz izvoda zapisa sa skupština gdje je među pojedinim dioničarima bio i gospodin V koji je imao svoju revizorsku tvrtku i bio osoba poznata u revizorskoj struci. RB nije mogao utjecati na rezultate revizije ne samo radi toga što su bili dužni nezavisno to učiniti već i stoga što su sa njim imali samo kontakte kod prve posjete prethodnih postupaka revizije i na kraju kada se predavalo izvješće. Sa njima je kontaktiralo računovodstvo koje je imalo dovoljno stručne ljude da je rješavalo sve probleme. Oni su bili angažirali i osobe koje su bile porezno obučene i uz to su angažirali i vanjske savjetničke kuće. Na upit da pojasni smisao rezervacije sredstava u konkretnom slučaju odgovara da se svaka potencijalna obveza za koju se može dokazati da ima iznos i osnovu mora iskazati u poslovnim knjigama. Obveza je normalno rashod koji umanjuje prihod odnosno rezultat poslovanja društva i standard HSFI ili MSFI su za takve stvari određivale da se za takve potencijalne obveze moraju nadoknaditi troškovi u godini u kojoj se sazna za te financijske rashode te obaveze. Na takav način je obavljena rezervacija sredstava za porezno rješenje koliko zna nakon što je drugostupanjsko tijelo poništilo rješenje, te da je u istoj toj godini obavljen ponovni nadzor i ponovno je postojala potencijalna obveza tako da se ta rezerviranja nisu u toj godini prihodovala i da ta je potencijalna obveza ostala kao obveza sve dok oni više nisu obavljali reviziju. Obveza je trebala biti riješena nakon pravomoćnog okončanja drugog postupka, ali on sa time nije više upoznat. Na upit da li su obavljajući reviziju u društvima koja su predmet ovog postupka primijetili bilo kakvo ponašanje u tim društvima i odgovornih osoba društava prilikom sastavljanja isprava, knjiženja ili komunikacije sa poreznom upravom a koje bi bilo porezno devijantno ili sumnjivo u pravcu da bi se bilo što netočno i neistinito prikazivalo tom tijelu odgovara da su oni revizija koja se provodi nakon što se svi poslovni događaji dogode, nakon što se sve proknjiži. Oni nikako nikada ne sudjeluju u nekom poslovnom događaju ili u ocjeni tog poslovnog događaja u realno vrijeme kada se poslovni događaj događa. Zna da je nastalo, kada je došla kriza oko problema Podravke, odnosno da su bili porezni nadzori i zna da je u tim, po njegovoj ocjeni, poreznim nadzorima svašta bilo utvrđivano, da tako kaže, da se bolje može razumjeti, kod Validusa je kazneno prijavljena osoba koja je priznala ulazni račun sa PDV-om a da nikada taj PDV nije od države povučen. Znači kad se ulaznim računima primi taj PDV u odnosu na izdane račune i PDV u izlaznim računima, društvo treba platiti razliku PDV-a. Zna da je kod Validusa kolegica ĐB prijavljena za kazneno djelo porezno koje nikada nije nastalo. Da bi se nešto proknjižilo ona automatski ne pokazuje cijeli poslovni događaj već u konkretnom slučaju je država trebala vratiti novac Validusu a što nije nikada učinila. Tako da je to njemu bilo do kraja nejasno kako se može teretiti društvo za ono što ima pravo na povrat novca a koji novac nikad nije od države isplaćen društvu. I stoga mu se čini da je u tom vremenu krize dolazilo do nedovoljne pažnje u nadzoru poreznog tijela. Na upit okrivljenika svjedoku da li tvrtka Valdius uopće u registracijskim papirima ima kao djelatnost navedenu brokersku djelatnost, odgovara da ne može reći jer nema pred sobom, a prošlo je prilično vremena, da bi znao koje su djelatnosti registrirane, a u svakom slučaju zna da Validus nije mogao prodavati ničije tuđe dionice nego je mogao prodavati samo svoje dionice koje je preuzeo pretvaranjem, mislim Pletera u dioničko društvo i mogao je trgovati samo svojim dionicama koje je preuzeo iz transformacije Pletera u Validus i koje je eventualno kupio dodatno na tržištu za poslove za koje je bio registriran. Može sa sigurnošću reći da za nikoga, ni za jednu drugu stranku nije obavljao nikakav posao s kojima bi ostvario brokersku proviziju ili proviziju koja je bila oslobođena plaćanja PDV-a. Na upit okrivljenika da li je osim TD Validus u Hrvatskoj bilo još koje TD sa istim statusom, odgovara da je u RH bilo 8 ili 9 privatizacijskih investicijskih fondova koji su se isto kao i Pleter transformirali u d.d. po posebnom zakonu i koji su obavljali istu djelatnost za što su bili osnovani i drugu djelatnost nisu mogli obavljati. Među njima je bila Dom fond, Esen fond, Slavonski fond, Ekspandija kasnije Proficio. Na upit okrivljenika da li je osim TD Validus nad još kojim TD bio sličan porezni nadzor, odgovara kako su bili upoznati da se vodi spor od porezne uprave protiv Valdiusa tako su bili dobili informacije da su se takvi porezni nadzori obavljali i u drugim fondovima o kojima je malo prije pričao. Za Ekspandiju znamo da je isto vodilo spor kao i Validus. Kako je to završilo ne može o tome govoriti jer nema dovoljno podataka, ali zna da se i kod njega vodio isti takav nadzor. Na upit suda je li TD Validus u knjiženjima za terećeno razdoblje postupilo sukladno pravomoćnom rješenju porezne uprave, svjedok odgovara da je nakon tog nadzora 2004/2005 pokušano uspostavljanje takve organizacije da se otkloni mogućnost da se nešto tretira suprotno zakonu prema tom nalazu porezne uprave. To nije moguće bilo učiniti zato jer su u portfelju Validusa postojale vrijednosnice koje su činile 97%-98% vrijednosti imovine fonda. Pokušalo se samo na onaj dio dionica što se dodatno eventualno kupilo na tržištu da bi se prodale zajedno u paketu sa onim dionicama koje je bio vlasnik Validus da se taj dio dionica kupuje i prodaje preko nekog drugog društva unutar grupe. Znači da ako je tu bilo eventualno godišnje 5-6 dionica koje su kupljene da se te dionice ne kupuju preko Validusa nego preko nekog povezanog društva, i prodaju naravno. Oni u tome nisu vidjeli kako se može otkloniti ta činjenica da se za tu prodaju dionica ne obavi prodaja. Nadodao je da se, pri prodaji dionica koje Validus obavljao 2004/2005, slučajno obavila prodaja po manjim vrijednostima od knjigovodstvenih vrijednosti, tada Validus niti ne bi imao prihoda, pa se postavlja pitanje kako bi se uopće izračunalo što bi se trebalo na ime poreza priznati a što ne priznati, ako nemate prihoda. Na upit branitelja 2. okrivljenika ako je Validus bio slijednik fonda, je li prodajom dionica prodavao vlastitu ili tuđu imovinu, svjedok odgovara vlastitu. Na daljnji upit branitelja 2. okrivljenika da je TD Validus bila brokerska kuća čiju bi imovinu prodavala, odgovara da bo prodavala tuđu imovinu, a TD Validus nikada nije bila i brokerska kuća.
18. Iz nalaza i mišljenja provedenog knjigovodstveno – financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji Kseniji Špoljarić od 15. svibnja 2012., proizlazi da je vještakinja utvrdila nepravilnosti vezane uz korištenje pretporeza u trgovačkim društvima VALIDUS d.d. i PLURIS d.d. navodeći da je člankom 20. st. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i čl. 104. st. 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 60/96 – 97/09) propisano da poduzetnik koji dijelom obavlja isporuku dobara i usluga oslobođenih plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje nisu oslobođene, ima pravo na odbitak pretporeza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke te da u tom slučaju u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive isporuke ta da u tom slučaju u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Vještačenjem je utvrđeno da navedena društva nisu osigurala te podatke a u kojem slučaju pripadajući iznos pretporeza u neoporezivim isporukama valja utvrditi procjenom i to stavljanjem u odnos oporezive i neoporezive isporuke, pri čemu se u o odnosu na neoporezive isporuke ima primijeniti načelo neto vrijednosti ostvarene prodajom vrijednosnica, kao razlika između nabavne i prodajne vrijednosti. Vještakinja je u navedenim trgovačkim društvima utvrdila iznose pretporeza koji nisu mogli biti korišteni.
19. Iz iskaza vještakinje sa raspravnog zapisnika od 23. siječnja 2019. proizlazi da se u konkretnom slučaju ne bi moglo govoriti o devijantnom ponašanju TD Pluris i TD Validus sa aspekta neprijavljivanja poreznih obveza, jer su oba društva porezne obveze prijavljivali nadležnoj poreznoj upravi, a porezna uprava je temeljem prijava, nakon kontrole dokumentacije vršila povrat poreza na dodanu vrijednost. U vezi obveza s osnova poreza na dobit također se radi o troškovima koji su poslovno uvjetovani i s računovodstvenog aspekta predstavljaju trošak koji je proknjižen u poslovnim knjigama, no s aspekta poreznih propisa radi se o porezno nepriznatim troškovima za koje je društvo trebalo uvećati osnovicu za oporezivanje. Svi su ti troškovi bili proknjiženi u poslovnim knjigama i bili su vidljivi prilikom nadzora od strane inspektora koji su obavljali nadzor kao i u vrijeme zahtijevanog povrata poreza na dodanu vrijednost. Zato smatra da se ne radi o devijantnim poreznim obveznicima koji porezne obveze ne obračunavaju i ne prijavljuju poreznoj upravi. Međutim, porezne obveze utvrđene sukladno poreznim propisima iznose, kao što su navedene u izmijenjenoj optužnici od 21.11.2018. i podložni su kritici, a ovisno o statusu sudionika u kaznenom postupku. Stoga smatra da je dovođenje svih utvrđenih činjenica u nalazu od 15.5.2012. i dopune nalaza od 5.6.2018. u kontekstu počinjenja kaznenog djela isključivo pravno pitanje, a ostaje kod poreznih obveza s aspekta računovodstvenih i poreznih propisa. U odnosu na dokumentaciju koju je analizirala nije primijetila da neka dokumentacija ne bi bila proknjižena u poslovnim knjigama društva, a u vezi metode obračuna PDV-a detaljno je sve obrazložila na str. 16. – 18. dopune nalaza i mišljenja od 5.6.2018. U nalazu je procjenu prava na korištenje pretporeza utvrdila metodom procjenjivanja oporezivih i neoporezivih isporuka u vezi čega navodi da je metoda procjene prava na korištenje pretporeza u slučaju kada društvo ne osigurava podatke u knjigovodstvenim evidencijama bila propisana i za inkriminirani period kao i za period nakon toga u kojem je bila opisana i metodologija o načinu na koji se procjena ima izvršiti. Ta je zakonska odredba stupila na snagu 1.1.2010. Smatra da je u nalazu procjenu izvršila sukladno poreznim propisima važećim u inkriminiranom razdoblju i da je koristila metodu koja je bila primjerena za procjenu. I Ministarstvo financija, Samostalna službe za II. st. upravni postupak (listovi 2862-2865) povodom žalbe TD "Validus" od 31.3.2008. na porezno rješenje kojim je osporeno pravo na korištenje pretporeza za 2004. i 2005., zauzelo stav da je I. st. porezno tijelo ispravno osporilo pravo na korištenje pretporeza, a koriste metodu odnosa oslobođenih i oporezivih usluga, odnosno metodu koja je korištena i u njezinom nalazu. Okolnost rezervacije sredstava za plaćanje poreznih obveza nije joj bio predmetom naloga za vještačenje, pa na tu okolnost nije provodila analize.
20. Tijekom postupka pred ovim sudom vještakinji je naloženo da dopuni nalaz i mišljenje te utvrdi točan iznos poreznih obveza utvrđenih nalazom od 15. svibnja 2012. za društva Pluris d.d., Validus d.d., Fima Alfa d.o.o. i Stog d.o.o. u kontekstu presude Europskog suda pravde u predmetu C-424/12 čija primjena je obvezujuća za sve članice obzirom je donijeta u postupku utvrđivanja utaje poreza na dodanu vrijednost i odnosi se na gubitak proračunskih prihoda povezan sa utajom poreza na dodanu vrijednost.
20. 1. Naime, na okolnosti utaje poreza na dodanu vrijednost doneseno je više presuda Europskog suda pravde npr. C 424/12, C-439/04, C-440/04, C131/13, C- 163/13, C 164/13 u kojima je, neovisno o tome što je prema zakonima članice porezna obveza nastala i dospjela, za donošenje zaključka o tome da je provedenom transakcijom došlo do utaje poreza potrebno dokazati da je nastupio gubitak proračunskih prihoda i da je porezni obveznik znao ili morao znati da sudjeluje u poreznoj prijevari.
20.2. Analizirajući svoj vještački nalaz i mišljenje u kontekstu spomenutih presuda Europskog suda pravde za obveze s osnove poreza na dodanu vrijednost koji je utvrđen nalazom od 15. svibnja 2012.za društvo Pluris d.d. u iznosu od 4.607.540,03 kn i društvo Validus d.d. u iznosu od 3.136.198,19 kn vještakinja konstatira da je došlo do gubitka poreznih prihoda u trenutku kada je na temelju podnesenih zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost od strane društava Pluris d.d. i Validus d.d. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin donosilo rješenja kojima je odobravalo zahtjeve društava i vršilo povrate iz proračuna Republike Hrvatske.
20.3. Naime, društva Pluris d.d. i Validus d.d. obavljala su djelatnost prometa vrijednosnica koja je prema članku 11. stavak 3. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost oslobođena poreza na dodanu vrijednost pa stoga, po računima dobavljača za primljena dobra i obavljene usluge što su ih koristili za isporuku vrijednosnica prema članku 20. stavak 3. istog zakona, nisu mogla u poreznim prijavama iskazati pravo na pretporez.
20.4. Radi utvrđivanja prava na pretporez za primljena dobra i usluge što ih nisu koristili za isporuku vrijednosnica društva su trebala, u smislu odredbe članka 20. stavak 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i članka 104. stavak 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, u knjigovodstvu ili izvan knjigovodstvenim evidencijama osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga, što nisu učinila već su na temelju podataka proknjiženih u poslovnim knjigama, u prijavama poreza na dodanu vrijednost koje su podnosili sukladno članku 18. Zakona o porezu na dodanu vrijednost iskazala obvezu s osnove poreza na dodanu vrijednost utvrđenu prema članku 17. istog zakona.
20.5. Dakle, društva Pluris d.d. i Validus d.d. su od obračunate obveze po svim računima koje su izdali sukladno članku 15. istog zakona za isporuku oporezivu porezom na dodanu vrijednost oduzela ukupan iznos pretporeza iskazan u ulaznim računima dobavljača zbog čega su se, sukladno poreznim propisima, stekli uvjeti za procjenu pretporeza iskazanog u računima dobavljača.
20.6. Međutim, ističe vještakinja, način procjene do dana stupanja na snagu Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 149/09), odnosno do 1. siječnja 2010. godine, nije bio propisan pa je procjena poreznih obveza u vještačkom nalazu od 15. svibnja 2012., kojom je utvrđen gubitak proračunskih prihoda korištenjem prava na pretporez u odnosu na društvo Pluris d.d. u iznosu od 4.607.540,03 kn i odnosu na društvo Validus d.d. u iznosu od 3.136.198,19 kn, izvršena na način propisan Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost koji je stupio na snagu od 1. siječnja 2010. iako se radi o poreznim obvezama nastalim prije stupanja na snagu navedenog Pravilnika.
20.7. Do gubitka proračunskih prihoda došlo je, prema mišljenju vještakinje, i za obveze s osnove poreza na dobit utvrđene nalazom od 15. svibnja 2012. u odnosu na društvo Pluris d.d. u iznosu od 3.409.537,45 kn i društvo Validus d.d. u iznosu od 74.661,84 kn iz razloga što su spomenuta društva u prijavama poreza na dobit nadležnoj ispostavi Porezne uprave iskazali manju osnovicu za oporezivanje od osnovice utvrđene sukladno poreznim propisima jer svi proknjiženi rashodi poslovanja društva Pluris d.d. za koje je umanjena osnovica za oporezivanje u 2007. za 5.572.327,50 kn i 2008. u iznosu od 11.248.959,47 kn predstavljaju osnovane, ali ne i porezno priznate rashode.
20.8. Isto tako je neispostavljanjem računa, a time i neknjiženjem prihoda, s osnove ugovorene kamate po zajmovima odobrenim povezanim osobama u 2008. u iznosu od 226.399,42 kn umanjenja osnovica za oporezivanje porezom na dobit.
20.9. Posljedica knjiženja porezno nepriznatih rashoda i ne knjiženja prihoda s osnove ugovorene kamate manje je obračunata i prijavljena obveza društvo Pluris d.d. s osnove poreza na dobit za 2007. u iznosu od 1.114.465,50 kn (5.572.327,50 x 20%) i za 2008. u iznosu od 2.295.071,78 kn (11.475.358,89 x20%).
20.10. Analizom poslovnih knjiga društvo Validus d.d. utvrđeno je da je to društvo u prijavi poreza na dobit za 2007. iskazalo preneseni gubitak u iznosu od 18.529.839,67 kn, koji je po mišljenju vještaka osporen za iznos od 373.309,12 kn.
20.11. Naime, Validus d.d. je u 2006. protivno odredbama članka 11. stavak 2. Zakona o porezu na dobit (NN RH 177/04–57/06), kojim je propisano da se rashodom razdoblja smatraju rezerviranja za sudske sporove, osim u odnosu na zatezne kamate, evidentiralo trošak rezerviranja s osnove zatezne kamate po započetim sudskim sporovima u iznosu od 373.309,12 kn, a koji je trošak, kroz preneseni gubitak iz ranijeg razdoblja, iskazalo i u prijavi poreza na dobit za 2007.
20.12. Posljedica umanjenja rashoda u iznosu od 373.309,12 kn, manje je obračunata i prijavljena obveza društva Validus d.d. s osnove poreza na dobit za 2007. u iznosu od 74.661,84 kn (373.309,12 * 20%).
20.13. Inspektori Porezne uprave, Područni ured Varaždin izvršili su nadzor obračunavanja, evidentiranja, prijavljivanja te plaćanja poreza i drugih javnih davanja TD Pluris d.d. kojim su utvrđene određene nepravilnosti i obveze i to s osnove poreza na dodanu vrijednost za razdoblje od 01.01.2006. do 17.05.2010. godine, poreza na dobit po odbitku za razdoblje od 01.01.2006 do 18.08.2009. godine i poreza na dobit za razdoblje od 01.01.2006. do 31.12.2009. godine o čemu je dana 25.10.2010. godine sastavljen zapisnik Klasa:471-02/10-01/166, URBROJ:513-07-05/10-3.
20.14. U poreznom nadzoru utvrđeno je da je Pluris d.d. iskoristilo pravo na pretporez protivno zakonskim propisima u razdoblju od 01. siječnja 2006. do 06. prosinca 2009. godine u ukupnom iznosu od 10.669.368,62 kn jer nije osiguralo podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive isporuke dobara i usluga i pretporezu koji se odnosi na neoporezive isporuke dobara i usluga, pa su pozivajući se na članak 20. stavak 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 47/95 do 90/05) i članak 104. stavak 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 60/96 do 153/05) važećeg u razdoblju od 01.01.2006. do 31.12.2009. godine pravo Pluris d.d. na korištenje pretporeza utvrdili procjenom.
20.15. Vještakinja smatra da je porezno tijelo prilikom poreznog nadzora trebalo uzeti u obzir tada važeće propise i to;
20.16. Člankom 11. stavkom 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 47/95 do 79/07) važećem za razdoblje od 01.01.2006. do 31.12.2009. godine propisano je da je, između ostalog, plaćanja poreza na dodanu vrijednost oslobođen promet vrijednosnica kojima se u smislu članka 69. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost smatraju vrijednosni papiri iz Zakona o tržištu vrijednosnih papira (NN 84/02) , a člankom 20. stavkom 3. točkom 1. istog zakona da porezni obveznik ne može odbiti pretporez sadržan u računima za primljena dobra i obavljene usluge što ih koristi za isporuku dobra i obavljene usluge iz članka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost.
20.17. Člankom 20. stavkom 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost i člankom 104. stavkom 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost ( NN 60/96 do 97/09) propisano je da poduzetnik koji dijelom obavlja isporuke dobara i usluga oslobođene plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje nisu oslobođene, imaju pravo na odbitak pretporeza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke, te da u tom slučaju u knjigovodstvu ili izvan knjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Iznimno, ako poduzetnik ne može u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive odnosno neoporezive isporuke (opći troškovi-režije, dugotrajna imovina i dr. ), pripadajuće iznose utvrđuje procjenom.
20.18. Zakonom o tržištu vrijednosnih papira, člankom 2. propisano je da vrijednosni papir označava dionice, obveznice, trezorske zapise, blagajničke zapise, komercijalne zapise, certifikate o depozitu i druge vrijednosne papire izdane u seriji.
20.19. Slijedom navedenog, društvo Pluris d.d. koje je u inkriminiranom razdoblju obavljalo isporuku vrijednosnica oslobođenu poreza na dodanu vrijednost, je u smislu članka 20. Zakona o porezu na dodanu vrijednost za iznos pretporeza koji se odnosi na neoporezive isporuke bilo dužno osigurati podatke u knjigovodstvenim ili izvanknjigovodstvenim evidencijama.
20.20. Obzirom te podatke nije osiguralo, ispravno je porezno tijelo zaključilo da pripadajući iznos pretporeza u neoporezivim isporukama valja utvrditi procjenom, te je izvršilo procjenu pretporeza stavljanjem u odnos oporezive i neoporezive isporuke.
20.21. Podjela pretporeza prema izlaznim isporukama (prometu) u pravilu ne smatra mjerilom za podjelu, već da se ista mora utvrditi prema stvarnoj uporabi primljenog dobra ili korištene usluge što je propisano člankom 117. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, međutim, način procjene pretporeza u slučaju da društvo ne osigurava podatke u knjigovodstvenim evidencijama, do dana stupanja na snagu Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost, odnosno do 01.01.2010. godine nije bio propisan.
20.22. Stoga, vještakinja smatra da procjena po poreznom tijelu nije izvršena sukladno članku 117. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost i mišljenjima Ministarstva financija, jer prema do tada važećim poreznim propisima nije bio jasno propisan način procjene u konkretnom slučaju isporuke vrijednosnica te je procjenu pretporeza potrebno izvršiti na način da se na neoporezive isporuke ima primijeniti načelo neto vrijednosti ostvarene prodajom vrijednosnica kao razlika između nabavne vrijednosti i prodajne vrijednosti, a sve obzirom se i prihodi i rashodi vrijednosnica u financijskom izvještaju Računu dobiti i gubitka prikazuju primjenom metode neto vrijednosti, a sukladno 39-tom Međunarodnom računovodstvenom standardu.
20.23. Nalazom vještakinje za razdoblje poslovanja od 01.01.2006. do 31.12.2008. godine utvrđena je obveza s osnove poreza na dobit za društvo Pluris d.d. u iznosu od 3.409.537,28 kn jer je nalazom za navedeno razdoblje izvršeno povećanje prihoda s osnove neobračunatih kamata na zajmove povezanim osobama u iznosu od 226.399,42 kn, umanjenje rashoda s osnove porezno priznatog vrijednosnog usklađenja u iznosu od 2.378.546,84 kn, umanjenje rashoda s osnove troškova kamata na kredite u iznosu od 1.475.306,67 kn, umanjenje rashoda s osnove troškova ugovora o preuzimanju ispunjenja u iznosu od 2.186.916,66 kn te povećanje porezne osnovice s osnove nerealiziranih gubitaka u iznosu od 10.780.516,80 kn, odnosno utvrđeno je povećanje prihoda u iznosu od 226.399,42 kn, smanjenje rashoda u iznosu od 6.040.770,17 kn, povećanje porezne osnovice s osnove nerealiziranih gubitaka u iznosu od 10.780.516,80 kn, a temeljem utvrđenog povećanje porezne
osnovice za ukupno 17.047.686,39 kn (226.399,42+6.040.770,17+10.780.516,80), te je primjenom porezne stope od 20% utvrđena obveza s osnove poreza na dobit za razdoblje od 01.01.2006. do 31.12.2008. godine u iznosu od 3.409.537,28 kn koji porez na dobit TD Pluris d.d. nije obračunalo ni platilo.
20.24. U dopuni nalaza vještakinja je imajući u vidu presude Europskog suda pravde ( C 424/12, C-439/04, C-440/04, C131/13, C-163/13, C 164/13) u kojima je, neovisno o tome što je prema zakonima članice porezna obveza nastala i dospjela, za donošenje zaključka o tome da je provedenom transakcijom došlo do utaje poreza potrebno dokazati da je nastupio gubitak proračunskih prihoda i da je porezni obveznik „znao ili morao znati“ da sudjeluje u poreznoj prijevari izvršila rekapitulaciju obveza utvrđenih primarnim nalazom ( 15. svibnja 2012.) te utvrdila;
20.25. Da u kontekstu presuda Europskog suda pravde za obveze s osnove poreza na dodanu vrijednost utvrđene nalazom od 15. svibnja 2012. u odnosu na TD Pluris d.d. u iznosu od 239.649,01 kn, TD Validus d.d. u iznosu od 264.639,97 kn, nije nastupio gubitak proračunskih prihoda ili porezni obveznik nije mogao imati saznanja da sudjeluje u poreznoj prijevari.
20.26. U kontekstu presuda Europskog suda pravde za obveze s osnove poreza na dodanu vrijednost utvrđene nalazom od 15. svibnja 2012. u odnosu na društvo Pluris d.d. u iznosu od 4.607.540,03 kn i Validus d.d. u iznosu od 3.136.198,19 kn je došlo do gubitka poreznih prihoda, koji su u izreci presude specificirani po godinama nastanka.
20.27. Do gubitka proračunskih prihoda došlo je u trenutku kada je na temelju podnesenih zahtjeva za povrat poreza na dodanu vrijednost od strane TD Pluris d.d. i TD Validus d.d. Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin donosilo rješenja kojima je odobravalo zahtjeve TD Pluris d.d. i TD Validus d.d. i vršilo zahtijevane povrate iz proračuna Republike Hrvatske.
20.28. Naime, društvo Pluris d.d. je obavljanjem gospodarske djelatnosti u inkriminiranom razdoblju ostvarilo prihode u iznosu od ukupno 225.722.343,80 kn, od čega prihode iz članka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost (promet vrijednosnica) bez prava na korištenje pretporeza u iznosu od 90.960.416,18 kn, prihode koji podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost s pravom na korištenje pretporeza u iznosu od 48.453.848,09 kn i prihode koji ne podliježu oporezivanju u iznosu od 86.308.079,53 kn. Za inkriminirano je razdoblje nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnosilo prijave poreza na dodanu vrijednost u kojima je iskazalo porez na dodanu vrijednost obračunat u ispostavljenim izlaznim računima za isporuke dobara i usluga u iznosu od 48.453.848,09 kn koje se oporezuju porezom na dodanu vrijednost koji je umanjilo za pretporez iskazan u svim primljenim računima te je u konačnici zatražilo povrat poreza na dodanu vrijednost isplatom iz proračuna Republike Hrvatske u inkriminiranom razdoblju u iznosu od 6.547.596,41 kn, a prema nalazu od 15. svibnja 2012. pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost ostvarilo bi u iznosu od 1.940.056,38 kn (6.547.596,41- 4.607.540,03). Na temelju podnesenih zahtjeva Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin donosilo je rješenja kojima je odobravalo zahtjeve TD Pluris d.d. i vršilo zahtijevane povrate poreza na dodanu vrijednost isplatom iz proračuna Republike Hrvatske.
20.29. Primjera radi vještakinja navodi dana 31. srpnja 2007. donijeto rješenje (listovi 264-265 spisa) kojim TD Pluris d.d. temeljem ugovora o ustupanju potraživanja odobrava povrat poreza na dodanu vrijednost za 2006. u iznosu od 10.430,48 kn isplatom na račun primatelja TD Fima Perfectus d.o.o., dana 24. svibnja 2007. četiri rješenja (listovi 291-292, 297-298, 304-305 i 316-317spisa) kojima TD Pluris d.d. odobrava povrat poreza na dodanu vrijednost za ožujak 2007. u iznosu od 226.459,48 kn (29.312,98 + 16.024,35 + 139.244,61 + 41.877,54) isplatom na račun primatelja TD Fima Red d.o.o., TD Agit d.o.o., Fima Fas d.o.o. i Fima Perfectus d.o.o., dana 27. rujna 2007. dva rješenja (listovi 248-249 i 253-254 spisa) kojima TD Pluris d.d. odobrava povrat poreza na dodanu vrijednost za mjesec srpanj 2007. u iznosu od 135.958,35 kn (67.011,15 + 68.947,20) isplatom na račun primatelja TD Fima Fas d.o.o. i TD AFP d.o.o. te dana 24. prosinca 2008. rješenje (listovi 381-382 spisa) kojim TD Pluris d.d. odobrava povrat poreza na dodanu vrijednost za listopad 2008. u iznosu od 25.116,82 kn isplatom na račun primatelja TD AFP d.o.o.
20.30. Glede društva Validus d.d. navodi da je obavljanjem gospodarske djelatnosti u inkriminiranom razdoblju ostvarilo prihode u iznosu od ukupno 166.120.843,95 kn, od čega prihode iz članka 11. Zakona o porezu na dodanu vrijednost oslobođene od plaćanja poreza na dodanu vrijednost (promet vrijednosnica) bez prava na korištenje pretporeza u iznosu od 85.446.966,81 kn, prihode koji podliježu oporezivanju porezom na dodanu vrijednost s pravom na korištenje pretporeza u iznosu od 19.472.669,96 kn i prihode koji ne podliježu oporezivanju u iznosu od 61.201.207,18 kn.
20.31. Društvo Validus d.d. je za inkriminirano je razdoblje nadležnoj ispostavi Porezne uprave podnosilo propisane prijave poreza na dodanu vrijednost u kojima je iskazalo porez na dodanu vrijednost obračunat u ispostavljenim izlaznim računima za isporuke dobara i usluga u iznosu od 19.472.669,96 kn koje se oporezuju porezom na dodanu vrijednost koji je umanjilo za pretporez iskazan u svim primljenim računima te je u konačnici zatražilo povrat poreza na dodanu vrijednost isplatom iz proračuna Republike Hrvatske, za inkriminirano u iznosu od 7.807.472,33 kn, a prema nalazu od 15. svibnja 2012. pravo na povrat poreza na dodanu vrijednost ostvarilo bi u iznosu od 4.671.274,14 kn (7.807.472,33 -3.136.198,19).
20.32. Na temelju podnesenih zahtjeva Ministarstvo financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin donosilo je rješenja kojima je odobravalo zahtjeve TD Validus d.d. i vršilo povrate poreza na dodanu vrijednost te kao primjer navodi rješenje Ministarstva financija, Porezna uprava, Područni ured Varaždin od 28. veljače 2008. (listovi 2001-2002 spisa) kojim TD Validus d.d. temeljem ugovora o ustupanju potraživanja odobrava povrat poreza na dodanu vrijednost za mjesec prosinac 2007. u iznosu od 144.237,11 kn isplatom na račun primatelja TD Agit d.o.o., dana 28. svibnja 2008. tri rješenja (listovi 2034-2035, 2046-2047 i 2052-2053 spisa) kojima TD Validus d.d. odobrava povrat poreza na dodanu vrijednost za ožujak 2008. u iznosu od 544.565,17 kn (401.829,55 + 26.011,73 + 116.723,89) isplatom na račun primatelja TD Fima Fas d.o.o., TD AFP d.o.o. i TD Fima Red d.o.o., a dana 28. kolovoza 2008. devet rješenja (listovi 2105-2106, 2113, 2121, 2126, 2131, 2136, 2140, 2144 i 2149 spisa) kojima TD Validus d.d. odobrava povrat poreza na dodanu vrijednost za mjesec lipanj 2008. u iznosu od 1.002.903,51 kn (1.214,63 + 43.065,34 + 143.273,15 + 105.417,76 + 6.338,31 + 80.603,98 + 577.987,84 + 7.569,90 + 37.432,60) kn isplatom na račun primatelja TD Perform d.o.o., TD Fima Global Invest d.o.o., TD Kult d.o.o., TD Fima Fas d.o.o. i TD Fima Red d.o.o. U odnosu na utvrđene obveze s osnove poreza na dobit društva Pluris d.d. u iznosu od 3.409.538,28 kn i Validus d.d. u iznosu od 74.661,84 kn na ove obveze se ne odnose presude Europskog suda pravde.
20.33. U nalazu od 15. svibnja 2012. utvrđeno je da su društva Pluris d.d. i Validus d.d. u prijavama poreza na dobit iskazala manju osnovicu za oporezivanje od osnovice koju su bila dužna iskazati sukladno poreznim propisima na temelju podataka proknjiženih u poslovnim knjigama.
20.34. Analizom poslovnih knjiga društva Pluris d.d. utvrđeno je da je za porezno priznate rashode i ne evidentirane prihode od ugovorenih kamata umanjilo osnovicu za oporezivanje za 2007. i 2008. posljedica čega je manje obračunata i prijavljena obveza s osnove poreza na dobit za 2007. u iznosu od 5.572.327,50 kn, od čega neosnovanim prijenosom gubitka za 2006. za porezno nepriznate rashode u iznosu od 2.880.398,03 kn( stranice 45-46 nalaza), knjiženjem rashoda s osnove ugovora o preuzimanju ispunjenja obveze prema FB u iznosu većem za 2.186.916,66 kn od nastalog rashoda i rashoda s osnove proknjižene zatezne kamate obračunate komfornom metodom, umjesto proporcionalnom metodom po kreditu primljenom od Đurđević Bosiljke u iznosu od 505.012,81 kn, za 2008. u iznosu od 11.475.358,89 kn, od čega knjiženjem rashoda s osnove umanjenja vrijednosti dionica Slatinske banke d.d. u iznosu od 10.780.516,80 kn koji je osnovan, ali ne predstavlja porezno priznati rashod i rashoda s osnove proknjižene zatezne kamate obračunate komfornom metodom, umjesto proporcionalnom metodom po kreditu primljenom od TB u iznosu od 468.442,67 kn te ne ispostavljanjem računa, pa time i ne knjiženjem prihoda s osnove ugovorene kamate po zajmovima odobrenim povezanim osobama u iznosu od 226.399,42 kn.
20.35. Stoga, svi proknjiženi rashodi poslovanja TD Pluris d.d. za koje je umanjenja osnovica za oporezivanje u 2007. za 5.572.327,50 kn i 2008. u iznosu od 11.248.959,47 kn predstavljaju osnovane ali porezno ne priznate rashode, nadalje ne ispostavljanjem računa pa time i ne knjiženjem prihoda s osnove ugovorene kamate po zajmovima odobrenim povezanim osobama u 2008. u iznosu od 226.399,42 kn umanjenja osnovica za oporezivanje porezom na dobit.
20.36. Posljedica knjiženja porezno nepriznatih rashoda i ne knjiženja prihoda s osnove ugovorene kamate manje je obračunata i prijavljena obveza TD Pluris d.d. s osnove poreza na dobit za 2007. u iznosu od 1.114.465,50 kn (5.572.327,50 x 20%) i za 2008. u iznosu od 2.295.071,78 kn (11.475.358,89 x20%).
20.37. Analizom poslovnih knjiga TD Validus d.d. utvrđeno je da je u prijavi poreza na dobit za 2007. iskazalo preneseni gubitak u iznosu od 18.529.839,67 kn, koji je po mišljenju vještaka osporen za iznos od 373.309,12 kn.
20.38. Naime, TD Validus d.d. je u 2006. protivno odredbama članka 11. stavak 2. Zakona o porezu na dobit (NN RH 177/04–57/06) kojim je propisano da se rashodom razdoblja smatraju rezerviranja za sudske sporove, osim u odnosu na zatezne kamate, evidentiralo trošak rezerviranja s osnove zatezne kamate po započetim sudskim sporovima u iznosu od 373.309,12 kn, a koji je trošak, kroz preneseni gubitak iz ranijeg razdoblja, iskazalo i u prijavi poreza na dobit za 2007. a posljedica umanjenja rashoda u od 373.309,12 kn je manje obračunata i prijavljena obveza TD Validus d.d. s osnove poreza na dobit za 2007. u iznosu od 74.661,84 kn (373.309,12 * 20%).
21. Iz dopune nalaza i mišljenja od 10. rujna 2024. proizlazi da je stečena imovinska korist koja je predmet postupka sastavni dio tražbine utvrđene u stečajnom postupku TD "Validus" d.d. te je naplaćena, te da isto trgovačko društvo nije bilo registrirano i kao brokerska kuća niti je obavljalo djelatnost brokerske kuće, a što se tiče podjele pretporeza kod prodaje vlastitih dionica uz ogradu od pravnih pitanja, vještakinja je mišljenja da poreznim propisima u inkriminiranom razdoblju kod prodaje vlastitih dionica nije bilo propisano izuzeće od obveze podjele pretporeza prema članku 20. stavku 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (NN 47/95 do 76/07) i članku 104. st. 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 60/96 do 97/09). Prema čl. 2. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost porez na dodanu vrijednost plaća se na isporuke svih vrsta dobara i sve obavljene usluge u tuzemstvu uz naknadu koju poduzetnik izvrši baveći se svojom gospodarskom ili drugom djelatnosti. Poduzetnikom se u smislu čl. 2. st. 2. Zakona smatra pravna ili fizička osoba koja samostalno i trajno obavlja djelatnost s namjerom ostvarivanja prihoda. Odredbom čl. 20. st. 2. Zakona i čl. 104. st. 5. Pravilnika na dodanu vrijednost propisano je da poduzetnik koji dijelom obavlja isporuke dobara i usluga oslobođene plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje nisu oslobođene, imaju pravno na odbitak pretporeza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke, ta da u tom slučaju u knjigovodstvu ili izvan knjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Iznimno, ako poduzetnik ne može u knjigovodstvu ili izvan knjigovodstveno osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive odnosno neoporezive isporuke, pripadajuće iznos utvrđuje procjenom. Čl. 117. Pravilnika je propisano: 1. ako poduzetnik koristi dobra i usluge u okviru svoje poduzetničke djelatnosti za isporuke dobara i usluga po kojima je dopušten odbitak pretporeza i za isporuke po kojima je isključen odbita pretporeza, takve iznose pretporeza treba podijeliti na dio koji se može odbiti i na dio koji se ne može odbiti. 2. Podjela pretporeza utvrđuje se prema stvarnoj porabi primljenog dobra ili korištene usluge. 3. podjela pretporeza u smislu st. 1. toč 2. ovoga članka ne može se izvršiti za one iznose pretporeza koji se po svojoj uprabi mogu podijeliti ali nisu ispunjeni ostali uvjeti za odbitak pretporeza iz čl. 20. Zakona. 5. Podjela prema izlaznim isporukama u pravilu se ne smatra mjerilom za podjelu pretporeza i stoga nije dopuštena. 6. ako se pretporez ne može podijeliti na temelju fizičkih svojstava gospodarskog dobra, podjela pretporeza mora se obaviti temeljem računovodstvenih podataka. Pri tome je potrebno voditi računa da rashodi koji su pripisani ostvarenim prihodima ne stoje nužno u svezi s odbitkom pretporeza, te se stoga računovodstveni obračuni mnogu koristiti samo u slučaju kada se pretporez ne može utvrditi na temelju stvarnog korištenja dobara odnosno usluga. 7. podjela pretporeza koja se temelji samo na odnosu oporezivih i neoporezivnih ispruka nije prihvatljiva i može se upotrijebiti samo kada ne postoji niti jedno drugo mjerilo podjele pretporeza. Uz ogradu od pravnih pitanja u nalazu i mišljenju je uslijed nedostataka knjigovodstvenih evidencija društva u kojima su osigurani dužni podaci o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke kao uslijed nedostataka propisane metode za podjelu pretporeza u inkriminiranom razdoblju izvršena podjela pretporeza po najboljem znanju i uvjerenju vještaka korištenjem metode za podjelu utvrđivanjem razmjernog dijela pretporeza stavljanjem u omjer ostvarene oporezive i neoporezive isporuke društva. Na raspravi 20. ožujka 2025. vještakinja je na upit branitelja 1. okrivljenika u vezi metodologije koju je primijenila pri izračunu omjera ostvarene oporezive i neoporezive isporuke odgovorila da se o istoj detaljno očitovala u osnovnom nalazu na stranicama 18-19 istoga, prvoj dopuni na stranicama 16-18 iste, na dvije rasprave, a i sada u ovoj dopuni od 10. rujna 2024.
22. Na temelju svih dokaza provedenih u postupku sud je našao dokazanim da su okrivljenici počinili kazneno djelo kojim ih se tereti, upravno na način kako je to činjenično i pravno opisano u izreci ove presude, zbog čega ih je proglasio krivim i osudio po Zakonu.
23. U tijeku postupka je došlo do promjene Kaznenog zakona, te je prije svega valjalo raspraviti pitanje pravnog kontinuiteta kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. i 1. alineja 4. Kaznenog zakona/97, koje je stupanjem na snagu Kaznenog zakona/11 prestalo postojati. Obrana smatra da pravni kontinuitet ne postoji, jer osnovni oblik kaznenog djela iz članka 256. KZ-a/11 čini onaj tko postupa s ciljem da on ili druga osoba potpuno ili djelomično izbjegne plaćanje poreza ili carine te daje netočne ili nepotpune podatke o dohocima, predmetima ili drugim činjenicama koje su od utjecaja na utvrđivanje iznosa porezne ili carinske obveze ili tko s istim ciljem u slučaju obvezne prijave ne prijavi prihod, predmet ili druge činjenice koje su od utjecaja na utvrđivanje porezne ili carinske obveze, pa zbog toga dođe do smanjenja ili neutvrđenja porezne ili carinske obveze u iznosu koji prelazi dvadeset tisuća kuna, dok se o kvalificiranom obliku osnovnog kaznenog djela radi kada je došlo do smanjenja ili utvrđenja porezne obveze velikih razmjera, pa smatraju da se o počinjenju kaznenog djela utaje poreza ili carine iz članka 256. KZ-a/11 može raditi samo onda ako se sredstva proračunu uskraćuju na način da se ne podnosi ili se podnosi nepotpuna porezna prijava, čime se u tom segmentu na neki način „sužuje” protupravnu djelatnost počinitelja u odnosu na djelo iz članka 292. stavak 2. i 1. alineja 4. KZ-a/97. No, po stavu ovog suda, upravo suprotno stavu obrane, u konkretnom slučaju postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz čl. 292. st. 2. i st. 1. al. 4. KZ/97 i kaznenog djela iz čl. 256. KZ/11, jer se činjenični opis djela koje se okrivljenicima stavlja na teret, može podvesti pod kazneno djelo iz čl. 256. Kaznenog zakona/11, odnosno okrivljenici su radnjama opisanima u izreci ove presude ostvarili obilježja i tog kaznenog djela.
24. Osim toga nije sporan niti kvalificirani oblik kaznenog djela jer je prema važećem Kaznenom zakonu porezna obveza velikih razmjera sukladno odredbi čl. 87. toč. 27. KZ/11 kada vrijednost porezne obveze prelazi 600.000,00 kuna, dok se prije smatralo da je porezna obveza velikih razmjera bila ako prelazi iznos od 300.000,00 kuna što je bilo utvrđeno na sjednici kaznenog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz 2006. godine (broj Su-IV-155/06-6).
24.1. Za terećeno kazneno djelo je u vrijeme počinjenja djela bila propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 8 (osam) godina, a prema trenutno važećem zakonu je za isto propisana kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) do 10 (deset) godina.
24.2. Prema odredbi čl. 3. st. 1. Kaznenog zakona/11 prema počinitelju se primjenjuje zakon koji je bio na snazi u vrijeme kad je kazneno djelo počinjeno.
24.3. (2) Ako se zakon nakon počinjenja kaznenog djela, a prije donošenja pravomoćne presude, izmijeni jednom ili više puta, primijenit će se zakon koji je najblaži za počinitelja.
24.4. (3) Ako se u slučajevima iz stavka 2. ovoga članka izmijeni naziv ili opis kaznenog djela, sud će ispitati postoji li pravni kontinuitet tako da činjenično stanje podvede pod biće odgovarajućeg kaznenog djela iz novog zakona pa ako utvrdi da postoji, primijenit će zakon koji je blaži za počinitelja. Nema kaznenog djela ako pravni kontinuitet ne postoji.
24.5 Sukladno navedenom sud je prema okrivljeniku primijenio zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela, kao blaži za okrivljenika.
25. Najprije valja naglasiti da je na temelju obrane okrivljenika, kao i materijalne dokumentacije u spisu, nespornim utvrđeno da je 1. okrivljeni RB u inkriminiranim razdobljima bio direktor TD "Pluris" d.d. i okrivljene pravne osobe "Validus" d.d., sada u stečaju, u kojem mu je svojstvu bilo povjereno obavljanje poslova iz područja djelovanja tih pravnih osoba, slijedom čega je nesporno njegovo svojstvo odgovorne osobe u smislu čl. 89. st. 7. Kaznenog zakona/97.
26. Sud je isto tako, iz nalaza i mišljenja kao i dopuna nalaza sudske vještakinje Ksenije Špoljarić, te njezinih pojašnjenja danih na raspravama, a koje je ocijenio istinitima i točnima jer ih je dala ovlaštena vještakinja u skladu s pravilima struke te po najboljem znanju i vještini, našao nespornim da su egzistirale nepodmirene porezne obveze pobrojane i specificirane u izreci presude i da time što je vještakinja procjenu poreznih obveza u vještačkom nalazu od 15. svibnja 2012., kojom je utvrđen gubitak proračunskih prihoda korištenjem prava na pretporez u odnosu na društvo Pluris d.d. i društvo Validus d.d. izvršila na način propisan Pravilnikom o porezu na dodanu vrijednost koji je stupio na snagu od 1. siječnja 2010., nije postupila na štetu okrivljenika.
27. Nesporno je da su Društva Pluris i Validus u knjigovodstvenim evidencijama bila dužna osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga, što nisu učinila, te je do gubitka proračunskih prihoda došlo i za obaveze s osnove poreza na dobit jer su društva u poreznim prijavama iskazivala manju osnovicu za oporezivanje od osnovice koja je trebala biti utvrđena sukladno poreznim propisima na temelju podataka proknjiženih u poslovnim knjigama.
28. Nesporno je nadalje da su trgovačka društva Pluris i Validus te 1. okrivljenik kao odgovorna osoba istih, pravo na odbitak pretporeza u primljenim računima koristili protivno odredbi čl. 20. st. 3. toč. 1. i st. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost, te čl. 104. st. 5. i čl. 117. st. 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja kaznenih djela, jer su između ostalih obavljala djelatnost prometa vrijednosnicama koja su oslobođena poreza na dodanu vrijednost, a nisu izvršili podjelu pretporeza na dio koji se može odbiti i dio koji se ne može odbiti i što su bili dužni učiniti procjenom, već su pretporez koristili u cijelosti, čime je iskazivana i manja osnovicu za oporezivanje poreza na dobit, slijedom čega je obračunat manji porez na dobit, a čime je pribavljena nepripadna materijalna dobit na štetu Proračuna Republike Hrvatske za TD "Pluris" i TD "Validus" na način opisan u izreci ove presude, odnosno nastao je dug kojeg okrivljenici nisu obračunali niti platili, već je isti naplaćen tek u stečajnom postupku.
29. Okrivljenog RB se tereti da je kao odgovorna osoba u pravnoj osobi počinio kazneno djelo zlouporabe ovlasti u gospodarskom poslovanju iz čl. 292. st. 2. u svezi st. 1. alineja 4. Kaznenog zakona, a koje kazneno djelo čini odgovorna osoba u pravnoj osobi koja s ciljem pribavljanja znatne protupravne imovinske koristi za tu pravnu osobu, pri izvršavanju obveza prema proračunu i fondovima, uskrati sredstva koja im pripadaju, i time pravnoj osobi pribavi takvu korist, te je nužno utvrditi da je postupao s namjerom.
30. U svojoj obrani 1. okrivljeni RB, poriče da bi počinio terećeno kazneno djelo, navodeći da su poslovi u trgovačkim društvima u kojima je bio direktor pa tako i predmetnim trgovačkim društvima, poslovi knjigovodstva, platnog prometa i financija bili dobro organizirani, strukturirani i stručno vođeni, na način da su bili objedinjeni u jednom društvu - AFP d.o.o. (Agencija za financijsko posredovanje), koje ih je obavljalo za članice Fima Grupe, da je proces kolanja sve dokumentacije bio vrlo strogo i precizno propisan poslovnim procedurama i uhodan u tim društvima, a napose kolanje i postupanje s knjigovodstvenom dokumentacijom. Nadležnost nad tom procedurom je bila jasna: od knjigovotkinja, koje su provodile knjiženja pa preko njihove šefice knjigovodstva RU, zatim direktorice AFP-a KB te njoj pretpostavljene direktorice financija Fima Grupe LB. Njima su na raspolaganju još bili interna, licencirana porezna savjetnica MB te vanjski porezni savjetnik, a sve zajedno je dodatno bilo nadgledano od strane djelatnika revizorske kuće DTTC d.o.o. i njezinog vlasnika i direktora ŽB. Navodio je kako su sve transakcije i poslovni događaji bili uredno proknjiženi, prijavljeni i prezentirani u svim redovnim poslovnim izviješćima, kvartalno, polugodišnje i godišnje te također nadležnim poreznim tijelima kao i Narodnoj banci Hrvatske i HANFA-i, koji su također bili nadležni za kontrolu njihovog poslovanja, a da je njegova jedina uputa svima bila ta da moraju raditi i pronalaziti rješenja u skladu sa zakonom, aktualnim propisima i najboljom poslovnom praksom te tako posložiti procedure. Dakle, okrivljenik svoju odgovornost prebacuje na stručne službe koje su bile zadužene za vođenje knjigovodstva u okrivljenim društvima.
31. Iz iskaza svjedokinja KB, NB i ČB koje potvrđuju obranu 1. okrivljenika, proizlazi da se sve radilo po Zakonu i pozitivnim propisima, te da ni jedan posao nije proveden da bi se oštetio državni proračun. No sud u tom dijelu nije povjerovao svjedokinjama, kao što nije prihvatio ni obranu 1. okrivljenika u kojoj nastoji prikazati da nije bilo namjere na počinjenje terećenog kaznenog djela.
32. Naime, iz iskaza svjedokinje KB, osobe zadužene za vođenje knjigovodstva, proizlazi da je ona sva izvješća slala na email 1. okrivljenom RB, uz popratni dopis, a ista su išla van kada je on to odobrio, te i završni račun, u odnosu na koji je ona 1. okrivljeniku podnosila i usmeno izvješće, osim mjesečnog PDV-a, koje mu je samo slala na potpis, iz čega proizlazi zaključak da knjigovodstvena služba nije bila samostalna u svom radu, već je naputke za rad dobivala od okrivljenika, koji je kao direktor bio odgovoran za zakonito poslovanje svojih društava. Upravo on je i potpisivao porezne prijave jamčivši svojim potpisom za istinitost i vjerodostojnost u njima navedenih podataka.
33. Iskaze ranije navedenih svjedoka djelomično potvrđuje i nalaz vještakinje Špoljarić, koja pojašnjavajući svoj nalaz na raspravi navodi da su oba društva porezne obveze prijavljivali nadležnoj poreznoj upravi, a porezna uprava je temeljem prijava, nakon kontrole dokumentacije vršila povrat poreza na dodanu vrijednost. U vezi obveza s osnova poreza na dobit također se radi o troškovima koji su poslovno uvjetovani i s računovodstvenog aspekta predstavljaju trošak koji je proknjižen u poslovnim knjigama, no s aspekta poreznih propisa radi se o porezno nepriznatim troškovima za koje je društvo trebalo uvećati osnovicu za oporezivanje. Svi su ti troškovi bili proknjiženi u poslovnim knjigama i bili su vidljivi prilikom nadzora od strane inspektora koji su obavljali nadzor kao i u vrijeme zahtijevanog povrata poreza na dodanu vrijednost. Zato smatra da se ne radi o devijantnim poreznim obveznicima koji porezne obveze ne obračunavaju i ne prijavljuju poreznoj upravi. Međutim, porezne obveze utvrđene sukladno poreznim propisima iznose, kao što su navedene u izmijenjenoj optužnici od 21.11.2018. i podložni su kritici, a ovisno o statusu sudionika u kaznenom postupku. Stoga smatra da je dovođenje svih utvrđenih činjenica u nalazu od 15.5.2012. i dopune nalaza od 5.6.2018. u kontekstu počinjenja kaznenog djela isključivo pravno pitanje, a ostaje kod poreznih obveza s aspekta računovodstvenih i poreznih propisa. U odnosu na dokumentaciju koju je analizirala nije primijetila da neka dokumentacija ne bi bila proknjižena u poslovnim knjigama društva, a u vezi metode obračuna PDV-a detaljno je sve obrazložila na str. 16. – 18. dopune nalaza i mišljenja od 5.6.2018. U nalazu je procjenu prava na korištenje pretporeza utvrdila metodom procjenjivanja oporezivih i neoporezivih isporuka u vezi čega navodi da je metoda procjene prava na korištenje pretporeza u slučaju kada društvo ne osigurava podatke u knjigovodstvenim evidencijama bila propisana i za inkriminirani period kao i za period nakon toga u kojem je bila opisana i metodologija o načinu na koji se procjena ima izvršiti.
34. Iz iskaza svjedoka poreznih inspektora pak proizlazi da su prilikom inspekcijskih nadzora u predmetnim trgovačkim društvima utvrdili nepravilnosti koje su predmet ovog postupka, a koje poreznici prilikom donošenja rješenja o povratu poreza nisu mogli primijetiti iz dostavljene dokumentacije već upravo nadzorom u trgovačkim društvima.
35. Iz provedenog dokaznog postupka, obrane okrivljenika, te iskaza ispitanih svjedokinja koje su radile poslove knjigovodstva i računovodstva za predmetna trgovačka društva, naoko proizlazi da se sve radilo po Zakonu, te da na strani 1. okrivljenik kao odgovorne osobe trgovačkih društava i osobe koja je o svemu bila izvještavana, koje je sve kontrolirala i bila podnositelj poreznih prijave i izvješća, nije bilo nikakvih propusta. No, upravo suprotno proizlazi iz provedenog dokaznog postupka.
36. Naime, prije svega valja navesti kako su propisi koji su bili na snazi u vrijeme počinjenja predmetnih kaznenih djela bili jasni i u njihovoj primjeni nije bilo pravnih pitanja na koja ukazuje obrana.
37. Tako je odredbom čl. 11. st. 3. Zakona o porezu na dodanu vrijednost bilo propisano da se porez po ovome Zakonu ne plaća na promet zlatnih poluga koji obavlja Narodna banka Hrvatske, domaćih i stranih zakonskih sredstava plaćanja, vrijednosnica i udjela u poduzećima.
38. Nadalje odredbom čl. 20. st. 6. Zakona o porezu na dodanu vrijednost je bilo propisano da ako poduzetnik koristi primljena ili uvezena dobra i usluge koje su mu obavljene djelomično za isporuke dobara i obavljanje usluga koje isključuju odbitak pretporeza, tada se ne može odbiti onaj dio pretporeza koji se odnosi na isporuke dobara i usluga koje su oslobođene poreza. Iznos pretporeza koji se odnosi na isporuke dobara i usluga koje su oslobođene poreza utvrđuje se na temelju knjigovodstvene i druge dokumentacije. Iznimno, poduzetnik može, procjenom utvrditi iznose pretporeza koji se ne mogu odbiti.
39. Odredbom čl. 104. st. 5. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost (NN 60/96-97/09) je bilo propisano da poduzetnici koji dijelom obavljaju isporuke dobara i usluga oslobođene plaćanja poreza, a dijelom isporuke koje nisu oslobođene, imaju pravo na odbitak pretporeza u dijelu koji se odnosi na oporezive isporuke. U tom slučaju u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstvenim evidencijama treba osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive i neoporezive isporuke dobara i usluga. Iznimno, ako poduzetnik ne može u knjigovodstvu ili izvanknjigovodstveno osigurati podatke o pretporezu koji se odnosi na oporezive odnosno neoporezive isporuke (opći troškovi - režije, dugotrajna imovina i dr.), pripadajuće iznose utvrđuje procjenom.
40. Odredbom čl. 117. st. 6. Pravilnika o porezu na dodanu vrijednost je bilo propisano da ako se pretporez ne može podijeliti na temelju fizičkih svojstava gospodarskog dobra, podjela pretporeza mora se obaviti temeljem računovodstvenih podataka. Pri tome je potrebno voditi računa da rashodi koji su pripisani ostvarenim prihodima ne stoje nužno u svezi s odbitkom pretporeza, te se stoga računovodstveni obračuni mogu koristiti samo u slučaju kada se pretporez ne može utvrditi na temelju stvarnog korištenja dobara odnosno usluga.
41. Dakle, već iz samih citiranih propisa proizlazi da okrivljenici nisu smjeli odbiti pretporez na način kao što je to opisano u izreci presude, a ukoliko im citirani propisi nisu bili jasni, tada iz rješenja Porezne uprave iz 2006. godine sa lista 2375 -2417 istražnog spisa, proizlazi da su na isto bili upozoreni, ali unatoč tom rješenju nastavili su knjiženja na način na koji nisu smjeli, jer se radilo o nepravomoćnom rješenju koje su osporili žalbom, te je ponovljen porezni postupak koji je u konačnici završio pravomoćnim rješenjem iz 2008. godine sa lista 2267-2270 istražnog spisa iz kojeg nedvosmisleno proizlazi kako su obavljali oporezive i neoporezive isporuke, a koristili pravo na odbitak pretporeza u cijelosti po primljenim računima, što nisu smjeli. Dakle, nije točan navod obrane 1. okrivljenika da se sve radilo po propisima jer je sama svjedokinja KB u svome iskazu potvrdila da je nakon poreznog rješenja iz 2006. stav uprave bio da nastave obračune poreza i doprinosa po dotadašnjem sistemu, što je očiti dokaz da se namjerno kršio propis i tumačenje Porezne uprave, iako je rješenje Porezne uprave postalo pravomoćno 2008. godine, te se osporavalo upravnom tužbom, jer upravni spor ne odgađa izvršenje pravomoćne odluke. 1. okrivljenik RB je znao za rješenje Porezne uprave, ali je unatoč tome, nastavio s nezakonitim načinom postupanja, te je očito da je kod njega postojala svijesti o svim elementima inkriminiranog kaznenog djela, volje na počinjenje istoga, te motiva zbog kojeg je zabranjene radnje poduzimao — da se korištenjem pretporeza u punom iznosu te neobračunavanjem i neplaćanjem poreza pribavi nepripadna materijalna dobit društvima u kojima je bio odgovorna osoba, čime je ostvario i objektivna i subjektivna obilježja kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret, radi čega ga je sud proglasio krivim i osudio po Zakonu.
42. Prilikom odabira vrste i visine kaznenopravne sankcije sud je 1. okrivljeniku RB kao olakotnu okolnost vrednovao raniju neosuđivanost, te duži protek vremena od dana počinjenja kaznenog djela, dok otegotne okolnosti nisu utvrđene. Imajući u vidu navedene okolnosti, stupanj krivnje, pogibeljnost počinjenog kaznenog djela i znatne posljedice, a u skladu s načelom individualizacije u kažnjavanju i ličnosti okrivljenika, sud mu je izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine jer smatra da izrečena kaznenopravna sankcija odgovara stupnju krivnje, težini djela i ličnosti okrivljenog te da je podobna za ostvarenje zakonom proklamiranih ciljeva opće i posebne svrhe kažnjavanja u smislu čl. 41. Kaznenog zakona/11.
43. Na temelju čl. 63. KZ/97 okrivljenom RB je u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine, uračunato vrijeme od uhićenja i provedeno u pritvoru, odnosno vrijeme od 24. kolovoza 2011. do 23. rujna 2011.
44. Kako odgovornost pravne osobe sukladno odredbi čl. 3. st. 1. Zakona o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela i postoji ako je dokazano kazneno djelo koje je počinila odgovorna osoba te ako je djelom povrijeđena neka dužnost pravne osobe ili ostvarena ili se trebala ostvariti protupravna imovinska korist za pravnu osobu, to je i 2. okrivljena pravna osoba proglašena krivom i kažnjena po Zakonu, uzimajući u obzir visini imovinske koristi kao otegotnu okolnost, a kao olakotnu raniju neosuđivanost, te što je u međuvremenu imovinska korist naplaćena u stečajnom postupku.
45. Budući je u tijeku postupka u kaznenim odredbama izmijenjen Zakon o odgovornosti pravnih osoba za kaznena djela, to je sud na okrivljenu pravnu osobu primijenio Zakon koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja kaznenog djela jer je povoljniji za okrivljenu pravnu osobu.
46. S obzirom da su okrivljenici proglašeni krivima sud ih je obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka, iz čl. 145. st. 2. t. 6. ZKP/08, u paušalnom iznosu od po 350,00 eura, s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovinske prilike okrivljenika, te solidarno troškove iz čl. 145. st. 2. toč. 1. ZKP/08 koji se odnose na troškove dopunskih vještačenja u ukupnom iznosu od 3.122,07 (tri tisuće sto dvadeset dva eura i sedam centi) eura, sve u roku od 15 (petnaest) dana od pravomoćnosti presude pod prijetnjom ovrhe.
U Čakovcu 25. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Željka Kovačić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude.
Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
O tom obavijest:
1. ODO Čakovec na broj K-DO-298/15
2. 1. okrivljeni RB
3. 4. TD Validus d.d. u stečaju, po stečajnom upravitelju Nenadu Homar
4. Branitelj 1. okrivljenika CB, odvjetnik iz [adresa]
5. Branitelj 2. okrivljene pravne osobe EB, odvjetnik u [adresa]
