Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-779/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću sutkinja Slavice Garac, predsjednice, OEG, izvjestiteljice i članice, OE, članice, u pravnoj stvari tužitelja PE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane, OIB: 66486182714, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-137/2020-20 od 6. lipnja 2024., u sjednici održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-137/2020-20 od 6. lipnja 2024. u dijelu stavka I. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i u stavku II. izreke.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr- 137/2020-20 od 6. lipnja 2024. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tuženi zahtjev i zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška i sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev za isplatu bruto iznosa od 2.399,97 eura na ime razlike bruto plaće za razdoblje od 31. listopada 2014. do 31. listopada 2019. i za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.200,00 eura sve sa zatraženom zateznom kamatom.

Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici parnični trošak u iznosu od 1.100,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate po stopi koja tuženici pripada kao sudioniku u ostalim odnosima u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženici trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe i odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj-Ministarstvu obrane, OIB: 52634238587, da tužitelju AE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike plaće isplati bruto iznos od 2.399,97 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama po kamatnoj stopi iz članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05) koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja

Europske središnje banke, koje teku:

- na iznos od 37,33 eura od 15.04.2015. godine

- na iznos od 4,60 eura od 15.06.2015. godine

- na iznos od 8,78 eura od 15.07.2015. godine

- na iznos od 35,01 eura od 15.08.2015. godine

- na iznos od 51,38 eura od 15.09.2015. godine

- na iznos od 67,34 eura od 15.10.2015. godine

- na iznos od 55,21 eura od 15.12.2015. godine

- na iznos od 50,41 eura od 15.01.2016. godine

- na iznos od 46,01 eura od 15.03.2016. godine

- na iznos od 11,71 eura od 15.06.2016. godine

- na iznos od 64,42 eura od 15.07.2016. godine

- na iznos od 55,21 eura od 15.08.2016. godine

- na iznos od 76,13 eura od 15.10.2016. godine

- na iznos od 16,10 eura od 15.12.2016. godine

- na iznos od 35,84 eura od 15.02.2017. godine

- na iznos od 62,42 eura od 15.03.2017. godine

- na iznos od 17,14 eura od 15.04.2017. godine

- na iznos od 8,21 eura od 15.05.2017. godine

- na iznos od 17,14 eura od 15.06.2017. godine

- na iznos od 7,47 eura od 15.07.2017. godine

- na iznos od 100,90 eura od 15.08.2017. godine

- na iznos od 32,05 eura od 15.09.2017. godine

- na iznos od 78,19 eura od 15.10.2017. godine

- na iznos od 12,18 eura od 15.11.2017. godine

- na iznos od 8,14 eura od 15.01.2018. godine

- na iznos od 53,50 eura od 15.02.2018. godine

- na iznos od 77,68 eura od 15.04.2018. godine

- na iznos od 23,60 eura od 15.05.2018. godine

- na iznos od 130,77 eura od 15.06.2018. godine

- na iznos od 183,10 eura od 15.07.2018. godine

- na iznos od 124,75 eura od 15.10.2018. godine

- na iznos od 62,41 eura od 15.11.2018. godine

- na iznos od 149,15 eura od 15.12.2018. godine

- na iznos od 19,53 eura od 15.01.2019. godine

- na iznos od 61,23 eura od 15.02.2019. godine

- na iznos od 133,78 eura od 15.03.2019. godine

- na iznos od 89,27 eura od 15.04.2019. godine

- na iznos od 76,81 eura od 15.05.2019. godine

- na iznos od 10,56 eura od 15.07.2019. godine

- na iznos od 107,14 eura od 15.08.2019. godine

- na iznos od 46,41 eura od 15.09.2019. godine

- na iznos od 67,54 eura od 15.10.2019. godine

- na iznos od 23,42 eura od 15.11.2019. godine, pa sve do isplate,

kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak u iznosu 2.200,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke tekućom od 6. lipnja 2024. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. S preostalim dijelom zahtjeva u ukupnom iznosu od 213,05 EUR sa zz kamatom tekućom na iznose kako slijedi:

- na iznos od 91,79 eura od 15.12.2014. godine

- na iznos od 39,21 eura od 15.01.2015. godine

- na iznos od 40,99 eura od 15.02.2015. godine

- na iznos od 41,06 eura od 15.03.2015. godine

tužitelj se odbija.

III. Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto razlici plaće pod točkom I. izreke."

2. Protiv presude u dijelu stavka I. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška i u stavku II. izreke žali se tužitelj iz žalbenog razloga bitne povreda odredba paničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 353. st. 1. to. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku /"Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03 i 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/1, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, u daljnjem tekstu: ZPP-a), predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima, podredno ukidanje i vraćanje predmeta sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Protiv presude u stavku I. izreke te u dijelu kojim nije prihvaćen zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška žali se tuženica iz svih žalbenih razloga propisanih odredom čl. 353. st. 2. ZPP-a predlažući njezinu preinaku u pobijanom dijelu, sukladno žalbenim navodima. Traži trošak sastava žalbe.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj se protivi navodima žalbe tuženice te ju predlaže odbiti. Traži trošak sastava odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja je neosnovana.

6. Žalba tuženice je osnovana.

7. Prvostupanjskom presudom niti postupkom koji je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

8. Sud prvog stupnja raspravio je sve tvrdnje, na kojima stranke temelje svoje zahtjeve i prigovore te je na osnovi izvedenih dokaza, predloženih po parničnim strankama i njihovom pravilnom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) utvrdio činjenice odlučne za prosudbu osnovanosti tužbenog zahtjeva, ali je na iste pogrešno primijenio materijalno pravo usvojivši tužbeni zahtjev (čl. 356. ZPP-a).

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće po osnovi dodataka za posebne uvjete vojne službe tj. dodatka za vojnu službu, kao razliku iznosa kojeg je primio po toj osnovi i iznosa koji bi primio da mu je tuženica dodatak za vojnu službu obračunala i isplatila za ukupno odrađene sate rada temeljem njegove stvarne radne angažiranosti za vrijeme obavljanja poslova i radnih zadaća, sve za utuženo razdoblje od 31. listopada 2014. do 31. listopada 2019.

10. Između stranaka nije sporno da je tužitelj u utuženom razdoblju radio kao djelatna vojna osoba u MORH-u Hrvatska kopnena vojska sa sjedištem Zapovjedništva u [adresa] i da je obavljanje poslova tužitelja bilo organizirano na način da je isti bio radno angažiran prekovremeno, subotama, nedjeljama, blagdanom, u smjenama, turnusima, na terenu, u stražarskoj službi i službi dežurstva.

11. Tijekom prvostupanjskog postupka, kao i u žalbenom stadiju postupka sporno je da li tužitelj u utuženom razdoblju (31. listopada 2014. do 31. listopada 2019.) ostvaruje pravo na povećanu plaću, s obzirom da je u utuženom razdoblju bila na snazi Odluka o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14, u daljnjem tekstu: Odluka/14) i Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine", broj: 33/14, u daljnjem tekstu Pravilnik/14) kojim je bilo propisano da tužitelju ne pripada pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada već dodaci na plaću kao što je vojni dodatak.

12. Osnovano u žalbi ističe tuženica da sukladno odredbi čl. 155. ZOSORH-a djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s čl. 139. tog Zakona, koji dodatak je tužitelju nesporno isplaćen. U slučaju kada se sati rada koje je tužitelj odradio dulje od redovnog radnog vremena preraspodjeljuju, to zapravo znači da tužitelju taj dodatak pripada i na tako izvršenu preraspodjelu. Odredom čl. 155. Zakona isključena je mogućnost da se djelatnim vojnim osobama daje uvećanje za prekovremeni rad.

12.1. Naime, odredbom čl. 139. st. 1. istog Zakona propisano je da su dodaci na plaću oni koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja struke; dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada; dodatak za vojnu službu ostvaruju sve djelatne vojne osobe te nadalje dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti sa otegotnim uvjetima rada; da se dodaci utvrđuju u postotku od osnovice za obračun plaće i da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti sa otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodataka kao i deficitarna zvanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak.

13. Imajući u vidu navedeno, kao i nespornu činjenicu da je tužitelju u utuženom razdoblju priznato pravo na isplatu odgovarajućeg vojnog dodatka, isključena je mogućnost uvećavanja plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom i stanju pripravnosti i sl.

14. Identično je propisano i u Odluci o rasporedu radnog vremena ("Narodne novine", broj: 66/14, u daljnjem tekstu: Odluka/14) u čl. IV. gdje je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba.

15. Isto tako u navedenoj Odluci/14 je propisano da je radno vrijeme razdoblje u kojem su djelatne vojne osobe obvezne obavljati poslove dužnosti koju obnašaju prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadređene osobe (točke I. i II.); da je djelatna vojna osoba obvezana po zapovjedi ili nalogu zapovjedne osobe raditi dulje od redovnog radnog vremena iz točke V. Odluke zbog izvanrednog povećanja opsega poslova, žurnih izvanrednih zadaća, završetka poslova u određenom roku ili dugih potreba službe, a sati rada dulje od radnog vremena se preraspodjeljuju u skladu s točkom VI. Odluke na način u omjeru 1 prema točki VII. te Odluke i da osim rada u redovnom radnom vremenu rad u pojedinim ustrojstvenim jedinicama ovisno o potrebama službe može biti organiziran i kao rad u smjenama i rad u turnusu (toč. IX.).

16. Radi navedenoga osnovani su žalbeni navodi da tužitelju za sporno razdoblje ne pripada pravo na povećanje plaće po osnovi prekovremenog rada, već mu pripada isplata dodataka na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka IV. Odluke/14), koji dodaci su tužitelju isplaćeni i koji se moraju obračunati samo za redovno radno vrijeme (Odluka VSRH poslovni broj Rev-1231/2024-2 od 28. siječnja 2025.), radi čega je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev valjalo odbiti, slijedom čega su neodlučni žalbeni navodi tužitelja kojima se osporava pravilnost odluke suda prvog stupnja u dijelu kojim je tužbeni zahtjev djelomično odbijen prihvaćanjem istaknutog prigovora zastare.

17. Radi izmijenjenog uspjeha stranaka u sporu valjalo je preinačiti o odluku o parničnom trošku te odbiti zahtjev tužitelja za njegovom naknadom, a isti priznati tuženici (čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a u vezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika /"Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem tekstu: OT).

17.1. Tako je tuženici priznat trošak sastava odgovora na tužbu, podnesaka od 21. lipnja 2023. i 28. ožujka 2024. sve po 100 bodova (tbr. 8/1 OT), zastupanja na ročištima 13. veljače 2023. i 24. travnja 2024. po 100 bodova (tbr. 9/1 OT), pristupa na ročište za objavu presude 50 bodova (tbr. 9/3 OT), ukupno 550 bodova ili 1.100,00 eura (tbr. 54. OT), na koji iznos i zateznu kamatu tekuću od donošenja ove odluke do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

18. Tuženici je priznat trošak sastava žalbe u iznosu od 250,00 eura (čl. 154. st. 1. ZPP-a u vezi s tbr. 10/1 i 54. OT).

19. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe, jer s istom nije uspio (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu, jer taj trošak nije bio potreban za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a)

21. Slijedom navedenoga odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. ZPP-a za stavak I., čl. 373. toč. 3. ZPP-a za stavak II., čl. 166. st. 2. ZPP-a za stavak III. i čl. 166. st. 1. ZPP-a za stavak IV.).

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Slavica Garac