Poslovni broj: Us I-3972/2024-17
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Andreje Fortunić, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Matija Bartol, odvjetnik u Zagrebu, Ulica Đure Crnatka 20, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, u Zagrebu, Ulica grada Vukovara 33, OIB: 36162371878, radi šutnje uprave, 25. ožujka 2025.
r i j e š i o j e
I Tužba se odbacuje.
II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora.
Obrazloženje
1. Ovaj Sud je 26. rujna 2024., zaprimio tužbu izjavljenu zbog propuštanja tuženika da kao javno pravno tijelo u zakonom propisanom roku odluči o zahtjevu tužitelja za izdavanjem dozvole za boravak i rad na teritoriju Republike Hrvatske.
2. U svom odgovoru na tužbu tuženik ukazuje kako zahtjev za izdavanjem dozvole za boravak i rad nije podnio tužitelj, već njegov potencijalni poslodavac „KONZUM PLUS“ d.o.o. Navodi kako je postupajući po tom zahtjevu utvrdio kako je tužitelj temeljem pravomoćnog i izvršnog rješenja Policijske postaje Beli Manastir KLASA: UP/I-216-02/23-23/6689, URBROJ: 511-07-25-23, od 3. studenoga 2023., bio u obvezi napustiti teritorij Republike Hrvatske i EGP te da njegov izlazak sa teritorija Republike Hrvatske nije evidentiran, iz kojeg razloga je uveden u potražne evidencije Informacijskog sustava Ministarstva unutarnjih poslova. Tuženik dodaje kako je o ovom obavijestio podnositelja zahtjeva (dakle društvo „KONZUM PLUS“ d.o.o., a ne tužitelja) i imajući na umu da se temeljem članka 88. Zakona o strancima u Republici Hrvatskoj i ne može zaposliti osoba koja nezakonito boravi na njenom teritoriju. Navodi i kako je nakon ove obavijesti podnositelj zahtjeva od istog odustao, iz kojeg razloga je sam postupak naknadno obustavljen. Konačno tuženik je naveo da podnositelj zahtjeva o obustavi bio uredno obavješten te da tužitelj u postupku i nije sudjelovao, jer nije bio dostupan tuženiku.
3. Prije no što se upustio u meritum ovog spora pa i prije no što se upusti u ocjenu uvjeta iz članka 46. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/04. - u daljnjem tekstu Zakon), Sud je bio u obvezi ocijeniti da li je tužba uredna, odnosno sadržava li sve zakonom propisane elemente.
4. Budući da u tužbi nije naznačena adresa tužitelja, dok je na punomoći navedena adresa koja se nije mogla povezati s adresama tužiteljevog prebivališta, odnosno boravišta te imajući na umu okolnost da je sukladno navodima tuženika tužitelj u obvezi napustiti teritorij Republike Hrvatske, ovaj Sud je temeljem članka 33. stavka 3. Zakona zatražio dostavu bilježnički ovjerene punomoći.
5. Tužitelj je svojim podneskom od 18. ožujka 2025. ovom sudu dostavio ovjerenu bilježničku punomoć, čime je otklonjena sumnja u urednost iste. Stoga je ovaj Sud nastavno prešao na ocjene ostalih uvjeta dopuštenosti tužbe.
6. Tužba nije dopuštena.
7. Člankom 90. stavkom 1. Zakona o strancima (Narodne novine, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), propisano je da zahtjev za izdavanje dozvole za boravak i rad može podnijeti državljanin treće zemlje sukladno članku 58. ovoga Zakona ili poslodavac u policijskoj upravi odnosno policijskoj postaji prema mjestu namjeravanog boravka ili rada državljanina treće zemlje ili sjedištu poslodavca.
8. Spisu tuženika prileži ispis službenih evidencija tuženika, a sukladno kojem proizlazi kako je društvo KONZUM PLUS d.o.o., kao potencijalni poslodavac tužitelja (dakle ne tužitelj u ovom sporu), 19. veljače 2024. podnijelo Zahtjeva za dozvolu za boravak i rad za tužitelja.
9. Postupajući po navedenom zahtjevu poslodavca tuženik je izvršio uvid u svoje službene evidencije sukladno kojima postoji izvršno rješenje o povratku tužitelja u zemlju podrijetla, odnosno kojim se tužitelju nalaže napuštanje EGP-a u roku od 8 dana. Evidentirana je i moguća potraga za tužiteljem u SIS-u.
10. Sukladno stanju spisa Sud nalazi kako je tuženik o ovoj okolnosti još 22. veljače 2024. obavijestio podnositelja zahtjeva (društvo KONZUM PLUS d.o.o.), koji je tada iskazao kako će dostaviti podnesak kojim odustaje od zahtjeva. Sud nalazi kako je naknadno i svojim podneskom od 31. listopada 2024. poslodavac kao podnositelj zahtjeva odustao od podnesenog zahtjeva i predložio obustavu postupka izdavanja tražene dozvole.
11. Člankom 91. stavkom 6. Zakona o strancima propisano je da će se u slučaju odustajanja od zahtjeva iz stavka 1. ovoga članka postupak obustaviti u obliku zabilješke u spisu.
12. Spisu tuženika prileži službena zabilješka KLASA: UP/I-216-02/24- 09/43643, URBROJ: 511-12-32-24-5, od 31. listopada 2024., a sukladno kojoj se konkretan postupak obustavlja.
13. Sukladno opisanom stanju Sud odlučnim nalazi okolnost kako konkretan zahtjev nije podnio tužitelj, u nekom svom pravom uspostavljenom interesu, već potencijalni poslodavac koji je svoj zahtjev, iz razloga svojih potreba podnio temeljem naprijed citiranih odredbi zakona. Stoga pravni interes za vođenje ovog postupka pa tada i prvo na dispozicije u istom, ima isključivo podnositelj zahtjeva, a ne tužitelj, kojem se ne može priznati postojanje pravnog interesa za vođenje postupka za izdavanje dozvole za rad, kod osobe poslodavca koja taj rad ni ne želi. Sud napominje i kako tužitelj bez interesa poslodavca takav zahtjev i ne bi mogao postaviti te da je konačno podnositelj zahtjeva sa stvarnim pravnim interesom u ovom postupku od istog odustao, a iz kojeg razloga je postupak konačno obustavljen.
14. Člankom 46. stavkom 1. točkom 2. Zakona propisano je da će Sud rješenjem odbaciti tužbu, jer ne postoje pretpostavke za vođenje spora, ako utvrdi: da se pojedinačnom odlukom, postupanjem ili upravnim ugovorom ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
15. Sukladno naprijed citiranoj odredbi ovaj Sud zauzima stav da se propuštanjem tuženika da postupa po zahtjevu treće osobe (u trenutku kada je ta osoba već navela da nema pravni interes za daljnje postupanje), ne dira u pravo ili pravni interes tužitelja.
16. Stoga je odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
17. S obzirom na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog njegovim troškovnikom od 18. ožujka 2025., na ukupan iznos od 7.500,00 Eura, Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. i pod pretpostavkom ostvarenja uvjeta iz članka 147. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima. Budući je sukladno članka 147. stavku 1. Zakona propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora i imajući na umu kako je točkom I izreke ove presude odbijen tužbeni zahtjev za poništenje osporenog rješenja, Sud zaključuje kako je tužitelj ovaj upravni spor izgubio te je tada u obvezi snositi sve njegove izdatke pa posljedično i troškove vlastitog zastupanja. Iz ovog razloga odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.
Zagreb, 25. ožujka 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ovog rješenja.
DNA:
1. Odvjetnik Matija Bartol, Zagreb, Ulica Đure Crnatka 20,
2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Zagreb, Ulica grada Vukovara 33
3. U spis
