Poslovni broj: Usž-2234/2024-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja NU, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Anamarija Biočić Siničić, odvjetnica iz Solina, Zvonimirova 73/I, protiv tuženika Državnog inspektorata Republike Hrvatske, Područnog ureda Split, Službe građevinske inspekcije, Odjela građevinske inspekcije, Split, Mike Tripala 6, radi uklanjanja građevine, odlučujući o žalbi tužitelja, zastupanog po istoj opunomoćenici protiv presude i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 Us I-2336/23-8 od 7. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja i potvrđuju presuda i rješenje Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: 15 Us I-2336/23-8 od 7. ožujka 2024.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom prvostupanjskog upravnog suda odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-362-02/22- 02/810, URBROJ: 443-02-03-12-01-23-6 od 3. svibnja 2023., dok se prvostupanjskim rješenjem, istog broja i datuma, odbija kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika naređuje se tužitelju, kao investitoru, uklanjanje bespravno rekonstruiranih dijelova stambeno-poslovne građevine na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (armirano-betonske ravne ploče u nivou poda etaže prvog kata zajedno s dva armirano-betonska stupa visine prizemlja na koje je oslonjena, tri krovne kućice (luminare) izvedene iznad južne krovne plohe postojeće građevine, armirano-betonske ploče dograđene uz jugozapadno pročelje zgrade), zatim u cijelosti nove građevine izgrađene izvan građevinskog područja (ukopanu armirano-betonsku građevinu tlo. dim. cca 10 x 15 m, sastavljenu od armirano-betonske školjke bazena i prostorije s provedenim instalacijama, sve izvedeno na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prizemnu građevinu od opeke s provedenim instalacijama struje, prizemnu građevinu pod AB ravnom stropnom pločom zajedno s betonskom podnom pločom i potpornim zidom duljine cca 6 m visine cca 2,20 m izgrađenim po istočnom rubu opisane betonske ploče, a sve izgrađeno na zapadnom dijelu k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], kolni pristupni betonski put sveukupne duljine cca 85 m izgrađen od morske obale prema sjeveru na dijelovima k. č. [katastarska čestica], koji međusobno povezuje opisane građevine, prizemnu građevinu tlo. dim. cca 40x18 m, prizemnu građevinu od opeke, ojačanu AB serklažima, pod ravnom AB krovnom pločom, maksimalnih tlo. dim. cca 6,60 x 8,50 m i građevinu visine podrum + prizemlje maksimalnih tlo. dim. cca 12 x 11 m zajedno s pristupnom armirano-betonskom stazom izgrađenom uz zapadno pročelje podrumske etaže sve na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a koje su izvedene bez pravomoćne odnosno izvršne građevinske dozvole, te se određuje uklanjanje armirano-betonskog potpornog zida "L" tlocrtnog oblika, debljine cca 20 cm, visine cca 1,60 m, sveukupne duljine cca 70 m, izgrađenog bez glavnog projekta izvan građevinskog područja s jugozapadne strane opisanih bespravno izgrađenih građevina, uz morsku obalu pa prema sjeveru, sve na način i pod uvjetima detaljno opisanim tim rješenjem.
2. Tužitelj je protiv osporene presude i rješenja (odluke o trošku) izjavio žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbenim razlozima, u bitnom, ponavlja da je osporeno rješenje doneseno protiv osobe koja nije vlasnik predmetne nekretnine, a time niti investitor gradnje na istoj. Bilo kakve radnje gradnje koje je eventualno i poduzimao tužitelj na tuđoj nekretnini, ne čini ga investitorom jer isti nije ovlašten na tuđoj nekretnini niti graditi niti rušiti, stoga je pobijano rješenje naspram tužitelja neprovedivo. Ističe da se vlasništvo stječe upisom u zemljišnu knjigu te da je investitor sukladno Zakonu o gradnji vlasnik nekretnine. Tužitelj je direktor trgovačkog društva VILA WIENA d.o.o., a koje društvo je vlasnik nekretnine te investitor svakog zahvata na nekretnini, zbog čega je za zaključiti da je tužitelj na saslušanju u Uredu građevinske inspekcije pristupio u svojstvu direktora, odnosno zastupnika navedenog trgovačkog društva. Pored navedenog, tuženik je kod donošenja pobijanog rješenja dijelom pogrešno, a dijelom nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu gradnje na predmetnoj nekretnini te je, temeljem istog, pogrešno primijenio materijalne propise i počinio bitne povrede odredaba postupka. Naime, VILA WIENA d.o.o. je ishodio uvjerenje – legalizaciju od 15. rujna 2008. od nadležnog upravnog tijela Ispostave Supetar. Također je izvršio rekonstrukciju gospodarske građevine na predmetnoj nekretnini k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sukladno rješenju o uvjetima građenja od 5. svibnja 2010., a kojim je rješenjem dozvoljena upravo rekonstrukcija navedene nekretnine. Dodaje da je navedeno trgovačko društvo nadležnom Uredu podnijelo zahtjev za ishođenje nove lokacijske i građevinske dozvole na predmetnoj nekretnini prema stečenim lokacijskim uvjetima osnovnom pravnog slijeda kupoprodaje od ranije vlasnice, a koji postupak nije okončan niti nakon više od 20 godina, što je protivno članku 101. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUP) ističe da mu je više puta usmeno rečeno od strane službenih referenata da ima pravo raditi pomoćne objekte manjih dimenzija za koje nije potrebna građevinska dozvola, ukoliko postoji suglasnost susjeda, čime je tužitelj doveden u zabludu o postojanju prava na izgradnju pomoćnih objekata, odnosno gustirne, nadstrešnice, solarnog panela, s obzirom da je osporeno rješenje u suprotnosti s ovim uputama. Nastavno, tužitelj ističe da su objekti iz točke 1. a) i b) izreke osporenog rješenja pogrešno označeni te zapravo predstavljaju objekte koji čine sastavni dio ranije izgrađenog i legaliziranog stambenog objekta, odnosno da su pojedini opisani objekti rekonstruirani sukladno rješenju o uvjetima građenja, kao i da su svi navedeni objekti nužni za život tužitelja, budući se radi o objektima za opskrbu vodom i navodnjavanje poljoprivrednih površina, zatim za skladištenje poljoprivredne opreme te postavljanje sustava obnovljivog izvora energije, odnosno solarnih panela. Slijedom svega navedenog, tužitelj predlaže ovom Sudu poništiti osporenu presudu i rješenje tuženika, te predmet vratiti tuženiku na ponovni postupak.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući osporenu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da je prvostupanjski upravni sud pravilno postupio kada je odbio tužbeni zahtjev tužitelja, te da time nije povrijedio zakon na njegovu štetu.
6. Naime, iz podataka sveza spisa, osobito priloženih zapisnika o inspekcijskom nadzoru i o saslušanju tužitelja, razvidno je da je tužitelj, u svojstvu investitora, na predmetnoj lokaciji (izvan građevinskog područja), na više katastarskih čestica od kojih nije formirana građevna čestica, bez izvršne građevinske dozvole odnosno glavnog projekta, te bez prijave početka građenja, nakon ishođenog rješenja o izvedenom stanju od 23. listopada 2015. (kojim je ozakonjena stambeno-poslovna građevina izgrađena na k. č. [katastarska čestica]), izveo rekonstrukciju postojeće stambeno-poslovne građevine i izgradio nove građevine na način i u dimenzijama detaljno opisanim zapisnikom o inspekcijskom nadzoru obavljenom 13. listopada 2022., sastavni dio kojega su fotografije i skica izvedene gradnje. Stoga su, i po ocjeni ovoga Suda, ostvareni uvjeti za primjenu odredbe članka 113. stavka 1. točke 1. i točke 2. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj: 115/18. i 117/21.), kojom je građenje građevine odnosno njezina dijela bez izvršne građevinske dozvole, odnosno glavnog projekta, sankcionirano uklanjanjem takve protupravno izgrađene građevine odnosno njezinih dijelova.
7. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni navodi žalbe, kojima tužitelj ističe da nije vlasnik predmetne nekretnine, a time niti investitor gradnje na istoj. Naime, sukladno članku 49. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19. i 125/19.), investitor je pravna ili fizička osoba u čije ime se gradi građevina. Stoga okolnost da je netko vlasnik građevine odnosno zemljišta ne znači sama po sebi da je takva osoba i investitor, jer u inspekcijskom postupku, koji se vodi zbog gradnje građevine protivno ili bez valjanog odobrenja, graditelj može biti investitor i građenjem na tuđem zemljištu, odnosno rekonstrukcijom građevine koja nije u njegovom vlasništvu.
7.1. Nije pravno odlučan niti prigovor tužitelja da nije investitor predmetne bespravne gradnje, jer za takvu tvrdnju nema podloge u podacima sveza spisa, osobito zapisniku o saslušanju tužitelja od 16. prosinca 2022., kojom prilikom tužitelj nije problematizirao pitanje vlasništva niti je naveo da bi vlasnik predmetne nekretnine bio netko drugi, već je, u svojstvu investitora, pored ostalog izjavio u koje vrijeme je i s gradnjom kojih građevina započeo, te za koje građevine nije ishodio valjani akt za gradnju. Navedeni zapisnik tužitelj je potpisao bez primjedbi na činjenična utvrđenja inspektora glede zakonitosti opisane gradnje pa, s obzirom da je zapisnik sastavljen sukladno odredbi članka 76. ZUP-a, takav zapisnik je javna isprava te predstavlja dokaz o tijeku i sadržaju radnje postupka i danih izjava (članak 76. stavak 5.), a iz kojeg upravo proizlazi da je tužitelj investitor.
8. Neosnovano tužitelj smatra da je u konkretnom slučaju pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer su objekti čije se uklanjanje naređuje pogrešno označeni i ne predstavljaju stambeni objekt, već su sastavni dio ranije izgrađenog i ozakonjenog stambenog objekta (nadstrešnica, solarni paneli, spremište, bazen i sl.), a za koje pomoćne objekte manjih dimenzija nije potrebno ishoditi građevinsku dozvolu. Naime, iako je nesporno da neke od novoizgrađenih građevina predstavljaju pomoćne građevine, i za njihovu gradnju je u konkretnom slučaju trebalo ishoditi građevinsku dozvolu, jer u odnosu na iste nema mjesta primjeni Pravilnika o jednostavnim i drugim građevinama i radovima ("Narodne novine", broj: 112/17., 34/18., 36/19., 98/19., 31/20. i 74/22., dalje: Pravilnik) s obzirom na činjenicu da za postojeću (ozakonjenu) stambeno-poslovnu građevinu nije utvrđena građevna čestica, već je bespravna gradnja izvedena na više katastarskih čestica (izvan građevinskog područja).
8.1. U odnosu na potporni zid "L" tlocrtnog oblika, za koji tužitelj tvrdi da predstavlja granicu posjeda, napominje se da je, sukladno članku 4. točki 4. Pravilnika, za gradnju potpornog zida visine veće od 1 m, mjereno od najnižeg dijela konačno zaravnanog i uređenog terena uz zid do najviše točke zida, potrebno ishoditi glavni projekt, a koji tužitelj nesporno nije pribavio iako se radi o potpornom zidu visine 1,60 m. 9. Kako, dakle, iz dokaza pribavljenih u postupku proizlazi da je osporena presuda donesena temeljem pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pravilnom primjenom mjerodavnog materijalnog stanja, a koji zaključak nije doveden u sumnju ni žalbenim navodima tužitelja, to ovaj Sud nije našao osnove za usvajanje žalbe.
10. S obzirom na navedeno, Sud nalazi pravilnom i odluku o trošku jer, osim što tužitelj određeno niti ne obrazlaže u čemu bi se sastojala povreda zakona s tim u vezi, sukladno članku 79. stavku 4. ZUS-a, stranka nema pravo na naknadu troška ako izgubi upravni spor u cijelosti, što je ovdje slučaj, radi čega niti po toj osnovi nije bilo mjesta usvajanju žalbe.
11. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a, a sukladno ovlaštenju iz članka 169. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), žalbu odbiti kao neosnovanu.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović
