Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Ovr-278/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Kliček-Horvat, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista NU, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen sa sjedištem u [adresa], OIB: 24250429800, zastupana po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri iz Zagreba, protiv ovršenika RANEL d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 77869109333, zastupano po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te za odgodom prijenosa zaplijenjenih novčanih sredstava, izvan ročišta, 25. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio sudu prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate temeljem odredbe članka 210. Ovršnog zakona navodeći da je ovrhovoditelj 16. veljače 2024. godine pokrenuo pred Financijskom agencijom postupak izravne naplate temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu novčane tražbine i to s osnove: bjanko zadužnice izdane dana 24. srpnja 2014. godine koja je solemnizirana po javnom bilježniku v.d. Lani Mihinjač iz Varaždina, Braće Radić 6 dana 25. srpnja 2014. godine pod poslovnim brojem: OV-5258/14. Temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu od dana 16. veljače 2024. godine Financijska agencija je s računa ovršenika zaplijenila ukupan iznos novčanih sredstava od 66.626,85 EUR i to:

- iznos od 66.361,40 EUR temeljem Zadužnice broj: OV-5258/14 i

- iznos od 265,45 EUR na ime naknade za provedbu osnove za plaćanje. Nadalje, ovršenik temeljem odredbe čl. 210. Ovršnog zakona podnosi prijedlog za donošenjem rješenja kojim će se pljenidba i prijenos u postupku izravne naplate na temelju ovršne isprave – Zadužnice proglasiti nedopuštenim i to iz razloga navedenih u odredbi čl. 50. st. 1. točki 7. i 9. Ovršnog zakona obzirom da je tražbina ovrhovoditelja prije podnošenja zahtjeva za izravnom naplatom prestala temeljem Ugovora o otplati kredita (jednokratni kredit) koji je ovršenik sklopio sa ovrhovoditeljem dana 25. kolovoza 2006. godine, a koji ugovor je solemniziran po Javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina, Pavlinska 5 dana 25. kolovoza 2006. godine pod poslovnim brojem: OU-1096/2006-1, te da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju iste ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika. Zbog neuredne otplate kredita temeljem Ugovora o otplati kredita (jednokratni kredit) koji je ovršenik sklopio sa ovrhovoditeljem dana 25. kolovoza 2006. godine, a koji ugovor je solemniziran po Javnom bilježniku Jagodi Vajdić Sevšek iz Varaždina, Pavlinska 5 dana 25. kolovoza 2006. pod poslovnim brojem: OU-1096/2006-1, ovrhovoditelj je pokrenuo ovršni postupak radi naplate ukupnog dugovanja, te je Općinski sud u Varaždinu dana 25. svibnja 2011. godine donio Rješenje o ovrsi broj: Ovr-714/11-2 kojim je određena ovrha na nekretnini:

- čk.br. 726/13 - poslovna zgrada [adresa] od 363 m2 i dvorište od 1027 m2, ukupne površine 1390 m2, sve upisano z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina].

U predmetnom postupku navedena nekretnina je dana 07. prosinca 2021. godine na održanoj I. javnoj dražbi prodana te je Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu dana 07. prosinca 2021. godine donijela Rješenje o dosudi broj: Ovr-714/2011- 92. Obzirom da je Rješenje o dosudi postalo pravomoćno dana 31. prosinca 2021. godine, a kupac je u propisanom roku uplatio kupovninu, ispunjene su pretpostavke za predaju nekretnine kupcu u posjed, te je sud donio Zaključak o predaji nekretnine u posjed kupcu i to dana 13. travnja 2022. godine pod brojem: Ovr-714/2011-99. U daljnjem tijeku postupka, izvan ročišta, dana 13. travnja 2023. godine Općinski sud u Varaždinu, Stalna služba u Ivancu je donijela Rješenje o namirenju broj: Ovr-714/2011- 108, koje je postalo pravomoćno dana 27. travnja 2023. godine i ovršno dana 15. svibnja 2023. godine, kojim je utvrđeno kako su namirene tražbine ovrhovoditelja, i to u cijelosti je namirena tražbina ovrhovoditelja s osnova prioritetnih tražbina te u cijelosti s osnova glavnice, troškova postupka, te zakonske zatezne kamate na glavnicu i na troškove postupka, a kako je to i navedeno u točki II/ predmetnog rješenja. Isto tako u toč. III. izreke navedenog rješenja je određeno:

“Nalaže se računovodstvu suda da u roku od 15 dana od pravomoćnosti ovog rješenja, ovršenici HU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 7.695,60 Eur1/57.982,49 kn (sedam tisuća šestodevedesetpet eura i šezdeset centi/pedesetsedam tisuća devetstoosamdesetdvije kune i četrdesetdevet lipa) koji iznos je preostao iz položene kupovnine nakon namirenja ovrhovoditelja, i to na broj računa koji se poziva dostaviti ovršenica u roku od 3 dana od dana zaprimanja ovog rješenja.”. U vezi s tim bitno je istaknuti kako je ovrhovoditelj potpuno neosnovano Zahtjev za izravnu naplatu podnio Financijskoj agenciji, a s obzirom da ne postoji njegovo potraživanje te su time ispunjenje i pretpostavke iz čl. 50. st. 1. točki 7. i 9. Ovršnog zakona, a vidljivo je da je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala nakon potvrđivanja ovjeravanja javnobilježničke isprave na kojoj se temelji zahtjev ovrhovoditelja. Slijedom navedenog, očito je da je iz razloga iznesenih u ovom prijedlogu zahtjev ovrhovoditelja za izravnom naplatom tražbine temeljem Zadužnice potpuno neosnovan iz razloga što je ovrhovoditeljeva tražbina prestala 15. svibnja 2023. godine, te je potrebno ovrhovoditeljev zahtjev za pljenidbom i prijenosom u postupku izravne naplate proglasiti nedopuštenim.

2. Isto tako, ovršenik je trgovačko društvo koje zapošljava već broj radnika, točnije njih 28, a provođenjem ovakve neosnovane izvansudske ovrhe bilo bi mu onemogućeno radnicima isplatiti plaće kao i obvezna davanja na plaću i iz plaće u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, a što bi posljedično dovelo do velikog broja otkaza i nemogućnosti dovršetka drugih već započetih radova i ugovaranja novih. Naravno na ovaj način, ovršenik ostaje i bez minimuma nužnih tekućih sredstava koja mu služe za redovno funkcioniranje, odnosno nabavu materijala, gorivo, režije i druge redovne kratkoročne potrebe poslovanja i funkcioniranja društva. Time bi poslovanje ovršenika bilo potpuno blokirano, uslijedile bi tužbe naručitelja radi naknada štete, a trgovačko društvo ovršenika postalo bi nelikvidno i na kraju završilo u stečaju, a što bi osim potpunog uništenja ovršenika značilo i štetu za radnike i buduće vjerovnike ovršenika. Naravno da si ovršenik takvu štetu i izmaklu zaradu više nikada ne bi mogao nadoknaditi od ovrhovoditelja, jer bi sasvim sigurno prije nastupile trajne blokade ovršenika i stečaj društva, pa bi svi eventualni daljnji postupci bili besmisleni. Uz to, teško je i zamisliti da bi nakon takvog događaja, sve da se društvo ovršenika održi "na životu" nakon ovakve reputacijske štete moglo zadržati poziciju na tržištu i uspjeti ugovarati nove poslove. Shodno navedenome, ovršenik je predložio odgodu izvansudske ovrhe.

3. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe dostavljeni su ovrhovoditelju na očitovanje, koji se u podnesku od 11. ožujka 2024. usprotivio svim navodima i prijedlozima ovršenika, kako za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, tako i za odgodu ovrhe. Ovrhovoditelj je naveo da osporava navode ovršenika da bi tražbina ovrhovoditelja prije podnošenja zahtjeva za izravnu naplatu prestala, odnosno da ovrhovoditelj nije ovlašten na temelju iste tražiti ovrhu protiv ovršenika, a da bi sve to sve proizlazilo iz rješenja o namirenju Općinskog suda u Varaždinu pod posl. br. Ovr-714/2011. Upravo suprotno, ovrhovoditelj ističe da iz prijedloga za izravnu naplatu nedvojbeno proizlazi kako ovrhovoditelj ima otvoreno potraživanje prema ovršeniku kao korisniku kredita, a što potvrđuje i izvadak iz poslovnih knjiga ovrhovoditelja kao vjerodostojna isprava, a koji ovrhovoditelj dostavlja u prilogu ovog podneska. S tim u vezi, ovrhovoditelj ističe kako njegova tražbina skoro pa duplo prelazi iznos glavnice u ovom ovršnom predmetu, međutim zbog ograničenja koje proizlazi iz bjanko zadužnice, ovrhovoditelj je bio primoran ograničiti svoj iznos potraživanja, a što ne znači da trenutno potraživanje ovrhovoditelja iznosi 66.626,85 EUR, za slučaj da ovršenik opetovano pogrešno zaključi suprotno. Naime, u ovršnom postupku pod posl. br. Ovr-714/2011, ovrhovoditelj je ograničio svoje potraživanje samo na založnu nekretninu te prilikom obračuna potraživanja nije dostavio izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg bi proizlazilo cjelokupno dugovanje, što ne znači da ovrhovoditelj nije imao daljnja potraživanja prema korisnicima kredita. Ukazuje se da je navedeno autonomno pravo ovrhovoditelja da samostalno odluči na kojem će predmetu i kojim sredstvom ostvariti prisilnu naplatu djelomičnog iznosa svog potraživanja. U okviru ovršnog postupka pod posl. br. Ovr-714/2011, ovdje ovršenik je kupio založnu nekretninu, a što se uopće nije smjelo niti dogoditi, obzirom da je isti upravo korisnik kredita temeljem kojeg je i upisano založno pravo na nekretnini. Navedeno nedvojbeno proizlazi iz prilog dostavljenih uz prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim. Obzirom da je ovršni postupka pod posl. br. Ovr-714/2011 završio tako kako je završio, ovrhovoditelj je ponovno na istoj nekretnini pokrenuo ovršni postupka, i to protiv ovdje ovršenika kao vlasnika nekretnine, obzirom da je isti temeljem ugovora o kreditu dopustio da se ovrha provede na njegovoj cjelokupnoj imovini. Navedeni ovršni postupka se vodi pred Naslovnim sudom pod posl. br. Ovr-1124/2022. Uz prijedlog za ovrhu od dana 03.05.2022. godine, ovrhovoditelj je dostavio izvadak iz poslovnih knjiga iz kojeg jasno proizlazi postojanje njegove tražbine, koja je na dan 29.04.2022. godine iznosila 164.402,00 EUR-a. Dakle, ovršeniku navedeno ne može biti nepoznato. Nadalje, ovršenik je s ciljem izbjegavanja plaćanja svog nespornog dugovanja prema ovrhovoditelj, manipulativno nakon što je saznao da je ovrhovoditelj pokrenuo ovršni postupka na nekretnini, predmetnu nekretninu ponovno prenio u vlasništvo HU, ovršenici iz ovršnog postupka pod posl. Ovr-714/2011, a sve kako bi onemogućio sud u provedbi ovršnog postupka te kako bi onemogućio ovrhovoditelja u naplati svog osnovanog potraživanja.

4. U odnosu na prijedlog za odgodu prijenosa ovrhovoditelj ističe kako ovršenik pogrešno smatra da su ispunjeni uvjeti za odgodu propisani člankom 65. OZ-a, i to iz sljedećih razloga. Naime, da bi u konkretnom slučaju došlo do primjene navedenog članka potrebno je sljedeće:

1. da je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz članka 52. ili 53. OZ-a, odnosno žalbu ili podnio tužbu iz članaka 52. ili 55. OZ-a, te 2. da ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje. Slijedom navedenog, ovrhovoditelj ističe kako je za primjenu gore navedenog članka potrebno da se kumulativno ispune gore navedeni uvjeti. Ovrhovoditelj ističe kako ovršenik nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno nije učinio vjerojatnim da je odgoda ovrhe u konkretnom slučaju potrebna da bi se spriječilo nasilje, a što predstavlja jedan od uvjeta iz članka 65. OZ-a te iz čega nedvojbeno proizlazi kako uvjeti za odgodu ovrhe iz gore navedenog članka nisu kumulativno ispunjeni. Naime, ovršenik može provedbom ovrhe eventualno trpjeti onu štetu koja je nužna posljedica provedbe ovrhe, a koju ovrhovoditelj svakako ima pravo zahtijevati radi ostvarenja svoje na zakonu osnovane tražbine koju ovršenik, unatoč postojanju ovršne isprave, nije dobrovoljno ispunio. Pozivanje ovršenika na obavljanje poslovne djelatnosti, egzistenciju poslovanja ovršenika te na narušenu „reputaciju“ je u cijelosti neosnovano. Upravo iz dostavljenih ugovora o izvođenju radova jasno proizlazi ugovorena cijena usluga koje ovršenik pruža, a koja prelazi iznos od 720.000,00 EUR-a. Dakle, evidentno je da ovršenik izrazito uspješno posluje te da naplata iznosa od svega 66.626,85 EUR neće niti malo utjecati na poslovanje ovršenika, kao niti da će istom nastati bilo kakva šteta.

5. Sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 ; dalje: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim. Prema čl. 210. st. 2. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe.

6. Prema ocijeni ovog suda, evidentno je kako ovrhovoditelj raspolaže s ovršnom ispravom, tj. kako je ista evidentirana u Očevidniku FINA-e, što znači da se izvansudska ovrha provodi temeljem valjane ovršne isprave. Isto tako, evidentno je kako se protiv ovršenika vodi kod ovoga suda ovršni predmet u kojem ovdje ovrhovoditelj u predmetu br. Ovr-1124/2022 traži od suda prodaju nekretnine ovršenika i namirenje njegove tražbine.

7. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a, na koje navode se ovrhovoditelj očitovao i usprotivio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. 210 OZ-a u vezi s čl. 52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

7.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno ako ovršenik učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je uz to kumulativno ispunjen i jedan od slijedećih uvjeta:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. ili. 53. Ovršnog zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. Ovršnog zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtjeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

8. U konkretnom slučaju ovršenik nije dokazao da bi mu prijetio nastanak nenadoknadive štete, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio dostatne dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelji ne bi bili u mogućnosti nadoknaditi štetu, kao npr. da ovrhovoditelji nemaju imovine, ne ostvaruju prihode, da su im računi blokirani i sl., pa da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Potrebno je navesti, čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl.65. st.1. OZ – a i jedna od pretpostavki iz čl.65. st.1.toč.1.-11. OZ-a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Sud pri tome uzima u obzir i da se ovrha provodi na temelju valjane ovršne isprave kojom se prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom te da se ista treba provesti u razumnom roku. Slijedom ovršenikovih navoda, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st.1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl.65. st.1. OZ -a, a u vezi čl.210. st.1. i 2. OZ -a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

9. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a, na koje navode se ovrhovoditelj očitovao i usprotivio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl.210 OZ-a u vezi s čl.52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

Varaždin, 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Gordana Kliček-Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno, ovome sudu, time da o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl.11.st.5. OZ-a).

Dostaviti:

1/ Ovrhovoditelj, po punomoćnicima u OD Kallay & partneri iz Zagreba

2/ Ovršenik, po punomoćniku Domagoju Krpini, odvjetniku iz Varaždina