Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: Ovr-779/2024-4

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

I

Z A K LJ U Č A K

Općinski sud u Varaždinu, po sutkinji Gordani Kliček-Horvat, kao sucu pojedincu, temeljem prijedloga višeg zemljišnoknjižnog sudskog savjetnika-specijalista ĐO, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja POSOJILNICA BANK eGen, Paulitschgasse 5-7, Klagenfurt, Republika Austrija, OIB: 24250429800, zastupana po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kallay & partneri iz Zagreba, protiv ovršenika RANEL d.o.o., Trnovec (Općina Trnovec Bartolovečki), Gajeva ulica 3, OIB: 77869109333, zastupano po punomoćnicima u Odvjetničkom društvu Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina, radi pravna sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, povodom prijedloga ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, te odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava, izvan ročišta, 25. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim.

II. Odbija se prijedlog ovršenika za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava.

III. Odbija se zahtjev ovršenika za naknadom troškova ovog postupka.

z a k lj u č i o  j e

Upućuje se ovršenik da u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave ovog zaključka pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. Ovršnog zakona.

Obrazloženje

1. Ovršenik je podnio sudu prijedlog radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate, te odgode izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava temeljem odredbe članka 210. Ovršnog zakona navodeći da je dana 5. travnja 2024. godine ovrhovoditelj podnio osnovu za naplatu Financijskoj agenciji. Osnova za naplatu bila je bjanko zadužnica, koju je potvrdila javna bilježnica Lana Mihinjač iz Varaždina 25. srpnja 2014. godine. Uz to, ovrhovoditelj je priložio presliku Zahtjeva za izravnu naplatu i spomenutu bjanko zadužnicu. Ovršenik osporava osnovanost zahtjeva za izravnu naplatu, tvrdeći da je pljenidba sredstava i prijenos koji je izvršen od strane FINE nedopušten. Ovršenik ističe da iznos od 49.252,58 EUR nije ispravno prikazan i da ovrhovoditelj zapravo nema dug prema njemu. Osim toga, ovršenik tvrdi da je dug bio smanjen temeljem Sporazuma koji su sklopili 16. lipnja 2014. godine, a koji je potpisan u skladu s Ugovorom o otplati kredita, čime je iznos duga smanjen na 100.000,00 EUR, a kamata smanjena na 4%. Ovršenik je redovito podmirivao obveze do 31. ožujka 2009. godine. Ovrhovoditelj je 16. veljače 2024. godine pokrenuo postupak izravne naplate temeljem bjanko zadužnice izdanom 24. srpnja 2014. godine. Financijska agencija je, temeljem tog zahtjeva, zaplijenila iznos od 66.626,85 EUR s računa ovršenika. Ovrhovoditelj je ponovno 5. travnja 2024. godine pokrenuo postupak izravne naplate temeljem druge bjanko zadužnice, te je Financijska agencija zaplijenila dodatnih 49.252,58 EUR. Ukupno, ovrhovoditelj je s računa ovršenika zaplijenio 115.879,43 EUR. Ovršenik tvrdi da je sveukupan iznos koji je podmirio ovrhovoditelju, nakon sklopljenog Sporazuma, iznosio 269.702,84 EUR, čime bi se smatralo da nije preostala tražbina prema ovrhovoditelju. Zbog toga, ovršenik podnosi prijedlog za proglašenje pljenidbe nedopuštenom, navodeći da je tražbina ovrhovoditelja prestala prije nego što je podnesen zahtjev za izravnu naplatu, te da je zahtjev temeljen na neosnovanom dugu. Ovršenik također ističe da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu, uključujući nemogućnost isplate plaća radnicima i daljnje poslovne gubitke. Zbog toga traži da se odgodi prijenos zaplijenjenih sredstava.

2. Prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim i prijedlog za odgodu ovrhe dostavljeni su ovrhovoditelju na očitovanje, koji se u podnesku od 12. srpnja 2024. usprotivio svim navodima i prijedlozima ovršenika, kako za proglašenje nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava, tako i za odgodu ovrhe. Ovrhovoditelj je naveo naglašava da ovršenik može podnijeti prijedlog za proglašenje pljenidbe i prijenosa nedopuštenim samo u slučajevima predviđenim zakonom (čl. 50. Ovršnog zakona). Ovrhovoditelj smatra da ovršenik nije dostavio dovoljno dokaza za svoj prijedlog i stoga traži odbacivanje prijedloga, također ovrhovoditelj tvrdi da je njegova tražbina prema ovršeniku nedvojbeno dokazana, te da je izvadak iz poslovnih knjiga jasno pokazao iznos duga koji premašuje glavnicu u ovom postupku. Ovrhovoditelj navodi da je zbog ograničenja u bjanko zadužnici bio prisiljen ograničiti svoje potraživanje na dva iznosa u prethodnim postupcima. Također, ovrhovoditelj ukazuje na postupke ovršenika, koji je navodno pokušao manipulirati prijenosom vlasništva nekretnine kako bi spriječio ovrhovoditelja u naplati svog duga. Ovrhovoditelj tvrdi da je takvim radnjama pretrpio štetu, jer nije mogao naplatiti dug na zakonit način, te je naveo da osporava osnovanost prijedloga za odgodu prijenosa, tvrdeći da ovršenik nije ispunio uvjete za odgodu prema zakonu (čl. 65. Ovršnog zakona) niti da ovršenik nije dokazao postojanje nenadoknadive štete koju bi pretrpio od provedbe ovrhe, niti da je potrebno odgoditi ovrhu zbog nasilja. Ovrhovoditelj smatra da su svi navodi ovršenika neosnovani i usmjereni na odugovlačenje postupka. Stoga predlaže da sud odbaci prijedlog ovršenika za proglašenje pljenidbe nedopuštenim, kao i prijedlog za odgodu ovrhe. Također traži od suda da obveže ovršenika na naknadu troškova postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.U suštini, ovrhovoditelj smatra da ovršenik pokušava opstruirati postupak i ne priznaje njegove pravne zahtjeve te traži da sud odbaci prijedloge ovršenika.

3. Sukladno čl. 210. st. 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 ; dalje: OZ) nakon što primi obavijest o tome da je protiv njega zatražena izravna naplata tražbine na temelju isprave iz čl. 209. st. 1. OZ, odnosno obračuna poslodavca, prema odredbi čl. 209. st. 5. OZ ili nakon što na drugi način sazna za to da je zatražena takva naplata protiv njega, ovršenik može predložiti sudu da donese rješenje kojim će se pljenidba i prijenos proglase nedopuštenim. Prema čl. 210. st. 2. OZ na prijedlog za odgodu prijenosa iz čl. 210. st. 1. OZ na odgovarajući se način primjenjuju odredbe OZ o odgodi ovrhe.

4. Prema ocijeni ovog suda, evidentno je kako ovrhovoditelj raspolaže s ovršnom ispravom, tj. kako je ista evidentirana u Očevidniku FINA-e, što znači da se izvansudska ovrha provodi temeljem valjane ovršne isprave. Isto tako, evidentno je kako se protiv ovršenika vodi kod ovoga suda ovršni predmet u kojem ovdje ovrhovoditelj u predmetu br. Ovr-1124/2022 traži od suda prodaju nekretnine ovršenika i namirenje njegove tražbine.

5. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a, na koje navode se ovrhovoditelj očitovao i usprotivio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl. 210 OZ-a u vezi s čl. 52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

6. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da sud može na prijedlog ovršenika u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, odnosno ako ovršenik učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, te ako je uz to kumulativno ispunjen i jedan od slijedećih uvjeta:

1. ako je protiv odluke na temelju koje je određena ovrha izjavljen pravni lijek, 2. ako je podnesen prijedlog za povrat u prijašnje stanje u postupku u kojemu je donesena odluka na temelju koje je određena ovrha ili prijedlog za ponavljanje postupka,

3. ako je podnesena tužba za poništaj presude izbranoga suda na temelju koje je određena ovrha,

4. ako je podnesena tužba za stavljanje izvan snage nagodbe ili javnobilježničke isprave na temelju koje je dopuštena ovrha ili tužba za utvrđenje njezine ništavosti, 5. ako je ovršenik protiv rješenja o ovrsi izjavio žalbu iz čl. 52. ili. 53. Ovršnog zakona ili podnio tužbu iz čl. 52. ili 55. Ovršnog zakona,

6. ako je ovršenik izjavio žalbu protiv rješenja kojim je potvrđena ovršnost ovršne isprave, odnosno ako je podnio prijedlog za ponavljanje postupka u kojemu je to rješenje doneseno,

7. ako ovršenik ili sudionik u postupku zahtjeva otklanjanje nepravilnosti pri provedbi ovrhe,

8. ako ovrha, prema sadržaju ovršne isprave, ovisi o istodobnom ispunjenju neke obveze ovrhovoditelja, a ovršenik je uskratio ispunjenje svoje obveze zato što ovrhovoditelj nije ispunio svoju obvezu niti je pokazao spremnost da je istodobno ispuni,

9. ako je Vlada Republike Hrvatske proglasila katastrofu sukladno propisu kojim se uređuje sustav zaštite i spašavanja građana, materijalnih i drugih dobara u katastrofama i velikim nesrećama, a ovršenik je na dan donošenja odluke o proglašenju katastrofe imao prebivalište ili sjedište i obavljao djelatnost na području za koje je proglašena katastrofa,

10. ako se vodi kazneni postupak po službenoj dužnosti u vezi s tražbinom zbog čijeg se prisilnog ostvarenja vodi ovršni postupak.

7. U konkretnom slučaju ovršenik nije dokazao da bi mu prijetio nastanak nenadoknadive štete, za odgodu izravne naplate ne traži se postojanje bilo kakve štete već isključivo nenadoknadive ili teško nadoknadive štete. Da bi se radilo o nenadoknadivoj ili teško nadoknadivoj šteti mora se raditi o takvoj šteti koju ovršenik (neovisno o visini štete koja bi mogla nastati) ne bi mogao protuovrhom ili restitucijskom parnicom nadoknaditi od ovrhovoditelja ili bi to mogao uz iznimne i nerazmjerne teškoće. Dakle, vjerojatnost nastanka nenadoknadive ili teško nadoknadive štete ovisi prvenstveno o sposobnosti ovrhovoditelja da eventualnu štetu nadoknadi. Ovršenik nije dostavio dostatne dokaze koji bi učinili vjerojatnim da ovrhovoditelji ne bi bili u mogućnosti nadoknaditi štetu, kao npr. da ovrhovoditelji nemaju imovine, ne ostvaruju prihode, da su im računi blokirani i sl., pa da bi iz toga proizlazila vjerojatnost nemogućnosti nadoknade štete. Potrebno je navesti, čak i kada je ispunjena pretpostavka iz čl.65. st.1. OZ – a i jedna od pretpostavki iz čl.65. st.1.toč.1.-11. OZ-a, sud nije dužan prihvatiti prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe. Sud pri tome uzima u obzir i da se ovrha provodi na temelju valjane ovršne isprave kojom se prisilno ostvaruje tražbina ovrhovoditelja utvrđena pravomoćnom i ovršnom sudskom presudom te da se ista treba provesti u razumnom roku. Slijedom ovršenikovih navoda, sud smatra da isti nije učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe koju predlaže odgoditi trpio nenadoknadivu štetu u smislu odredbe čl. 65. st.1. OZ-a, pa je sud je na temelju čl.65. st.1. OZ -a, a u vezi čl.210. st.1. i 2. OZ -a odbio ovršenikov prijedlog za odgodu prijenosa zaplijenjenih sredstava kao neosnovan.

8. Kako ovršenik ističe žalbeni razlog iz čl. 50. stavak 1. točka 7. i 9. OZ-a, na koje navode se ovrhovoditelj očitovao i usprotivio, dok ovršenik njegovu osnovanost nije dokazao javnom ili javno ovjerovljenom privatnom ispravom, niti su činjenice na kojima se žalba temelji općepoznate i ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnjevama (čl.52. st.4 OZ-a) valjalo je temeljem odredbe čl.210 OZ-a u vezi s čl.52 st.3. OZ-a, odlučiti kao u izreci zaključka.

Varaždin, 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Gordana Kliček-Horvat

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 8 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u tri primjerka pismeno, ovome sudu, time da o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud. Protiv ovog zaključka nije dopušten pravni lijek (čl.11.st.5. OZ-a).

Dostaviti:

1/ Ovrhovoditelj, po punomoćnicima u OD Kallay & partneri iz Zagreba

2/ Ovršenik, po punomoćnicima u OD Kozjak i Rendić j.t.d. iz Varaždina