Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž R-38/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joke Umićević kao predsjednice vijeća, Ines Kovačević kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i mr.sc. Iris Gović Penić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Sveučilište u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, Zagreb, OIB: 36612267447, zastupanog po punomoćniku Siniši Babiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Babić, Brborović & partneri iz Zagreba, protiv tuženika Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Zagreb, Ulica Florijana Andrašeca 18a, OIB: 44542870641, zastupanog po punomoćniku Mislavu Bistroviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-948/2024 od 29. studenog 2024., dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 948/2024 od 29. studenog 2024. u dijelu pod točkom I i II izreke te sudi:

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.990,84 eur sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri

postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

II Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu , poslovni broj Pr- 948/2024 od 29.studenog 2024. u dijelu pod točkom IV izreke u kojem je odbijen zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka te sudi :

Nalaže se tužitelju Sveučilište u Zagrebu, Trg Republike Hrvatske 14, Zagreb, OIB: 36612267447,naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 2.628,86 EUR sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tužitelju naknaditi trošak žalbenog postupka tuženiku u iznosu od 312,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud je donio sljedeću presudu:

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.990,84 eur sa zateznim kamatama tekućim od 31. svibnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri

postotna poena, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 eur sa zateznim kamatama tekućim od 29. studenog 2024. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u preostalom dijelu u iznosu od 312,50 eur sa zatraženim kamatama.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žalbu ulaže tuženik u dijelu pod točkom I,II i IV izreke zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava predlažući da drugostupanjski sud presudu u pobijanom dijelu preinači na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu troškova parničnog postupka tuženiku sa zateznom kamatom podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred drugim sucem pojedincem.

3. Žalba tuženika je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio ovaj sud ne nalazi da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje: ZPP), a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a.

5. Predmet spora jest zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na ugled i čast, dostojanstvo i ime.

6. Među strankama nije sporno da je štrajk organizirao tuženik te da je isti trajao u razdoblju od 3. travnja do 10. travnja 2017.

7. Međutim među strankama je sporna osnovanost tužbenog zahtjeva.

8. Naime ovdje je sporno jesu li u ovom konkretnom slučaju ispunjene pretpostavke za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete na temelju odredbe čl. 19., 1045. i 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 126/21,114/22,156/22,155/23– dalje: ZOO), a u vezi s čl. 217. st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17 - dalje ZR) .

9. Prema odredbi čl. 217. st. 2. ZR-a poslodavac može zahtijevati naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i poduzet u skladu sa zakonom.

10. Također ovdje je potrebno utvrditi je li naknada štete zbog povrede prava osobnosti tužitelja na ugled ,dobar glas i ime prijeko društveno potrebna i je li ista razmjerna legitimnom cilju .

11. Dakle važno je postići pravičnu ravnotežu između dva suprotstavljena prava istog ranga i to prava slobode izražavanja tuženika s jedne strane koja prava su zajamčena čl. 10. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Narodne novine - "Međunarodni ugovori" broj 18/97, 6/99 - pročišćeni tekst, 8/99,- ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 – dalje: Konvencija), te s druge strane pravo na zaštitu privatnosti tužitelja koje uključuje i zaštitu prava osobnosti a koje pravo jamči Ustav Republike Hrvatske odredbom čl. 35. kojom odredbom se svakome jamči štovanje i pravna zaštita njegova osobnog i obiteljskog života, dostojanstva, ugleda i časti.

12. Tuženik u žalbenim navodima u bitnome ističe da je sud propustio provesti test proporcionalnosti i jasno razlikovati vrijednosne sudove od činjeničnih tvrdnji.

13. Nadalje ističe da je prvostupanjski sud potpuno paušalno utvrdio da ograničenje slobode izražavanja tuženika predstavlja legitimni cilj pa da stoga tužitelj ima pravo na naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na ugled, dobar glas i ime u smislu odredbi Zakona o obveznim odnosima.

14. Iz stanja spisa i utvrđenja prvostupanjskog suda proizlazi sljedeće:

- da iz preslike presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj P-14/17- 11 od 10. travnja 2017. kao i presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. travnja 2017. proizlazi da je utvrđeno da je nezakonito organiziranje i poduzimanje štrajka kojega je tuženik dana 24. ožujka 2017. najavio tužitelju za prvi dan nakon okončanja mirenja, ako taj postupak bude završen neuspješno, s početkom radnog vremena u prvoj smjeni kod tužitelja i koji štrajk je otpočeo 3. travnja 2017. u 8,00 sati,

- da prvostupanjski i drugostupanjski sud u navedenim odlukama u bitnom zaključuju da razlozi koje je tuženik iznio u Najavi štrajka od 24. ožujka 2017. ne predstavljaju opravdani razlog za štrajk, budući se istima dovodi u pitanje zakonska i statutarna utemeljenost Odluke tužitelja od 1. veljače 2016. o pokretanju postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija te o imenovanju Odbora za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno- nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija (dalje u tekstu: Odluka tužitelja od 1. veljače 2016.) i Odluka tužitelja od 9. veljače 2016. o izmjeni i dopuni Odluke o pokretanju postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija te o imenovanju Odbora za provedbu postupka rješavanja pravnog statusa, znanstveno-nastavnog profila i ustroja Hrvatskih studija (dalje u tekstu: Odluka tužitelja od 9. veljače 2016.),

- da iz predmetnih sudskih odluka proizlazi da se štrajk provodi radi odluka koje se tiču ustrojstvenih i organizacijskih pitanja Sveučilišta, a ne radi zaštite i promicanja gospodarskih i socijalnih interesa tuženikovih članova,

- da prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznesenom u presudi i rješenju poslovni broj Gž-8/17-2 od 27. travnja 2017. pitanje organizacije studija autonomna je i unutarnja stvar Sveučilišta i mogući gubitak radnik mjesta, koji je uz to u konkretnom slučaju sasvim neizvjesna buduća činjenica, sama po sebi ne može biti opravdani razlog za štrajk,

- da u tekstu pod naslovom „Na Hrvatskim studijima pokreće se štrajk“ obavljen 20. ožujka 2017. na portalu Jutarnji.hr navodi se kako u vrhu Sindikata ističu da „Štrajku daju zeleno svjetlo zbog niza nezakonitih odluka uprave Sveučilišta“.

- da Uvidom u http://www.nsz.hr/novosti-i-obavijesti od 22. ožujka 2017. proizlazi da je predsjedništvo tuženika objavilo tekst u kojem, između ostalog, navodi kako su "mnoge odluke Uprave Sveučilišta nezakonite i predstavljaju narušavanje akademskih sloboda i autonomije sveučilišta", da "takve nezakonite odluke nužno vode ka ukidanju studija filozofije na Hrvatskim studijima“,

- da tužitelj vrši „odmazdu prema neistomišljenicima“ odnosno da su „odluke Uprave Sveučilišta nezakonite, akademski neetične i neprincipijelne jer upućuju na obračune s neistomišljenicima i posljedično na gušenje slobode kritike na Sveučilištu i manipulaciju ljudima“,

- „da se odluke Sveučilišta mogu ocijeniti kao najlošije odluke Sveučilišta u neovisnoj Hrvatskoj od kojih su lošije samo neke donesene u vrijeme komunizma“, pa postoji „nezakonit rad Sveučilišta“ i drugo,

-da iz teksta "Hrvatski studiji: Sindikat pokrenuo proceduru štrajka, blokada se nastavlja" objavljen na portalu www.novilist.hr 24. ožujka 2017. utvrđeno je kako je dr. GV, povjerenik tuženika, iskazao kako "Nevjerojatno je kako se nezakonitosti na Sveučilištu pokrivaju autonomijom" i da „traže uspostavu pravnog poretka na instituciji HS-a, pa i Sveučilištu u Zagrebu,

- da na portalu Nacional.hr od 7. travnja 2017. prenesena je izjava sindikalnog povjerenika dr. GV kako „stanje na Hrvatskim studijima pogoršava se, osobito od veljače prošle godine kada je rektor oduzeo Hrvatskim studijima autonomiju odlučivanja i nametnuo neodgovorno Stručno vijeće“,

- da u tekstu Novog lista pod naslovom „Prekinut štrajk na Hrvatskim studijima“ objavljen dana 11. travnja 2017. sindikalni povjerenik dr. GV naveo je „Prekidom štrajka ne nestaju razlozi zbog kojih smo ga pokrenuli. S ovakvim rektorom i takvim odnosom prema zakonu i stupnju nasilja koje se na Sveučilištu primjenjuje, ne vidim da će tenzije prestati“,

- da na portalu Jutarnji.hr dana 12. travnja 2017. objavljen je tekst pod naslovom "SV: Sud ne razumije autonomiju sveučilišta" u kojem je predsjednik Velikog vijeća tuženika SV naveo kako "Vjerujem da je sud donio odluku jer ne razumije pojam akademskih prava i autonomije sveučilišta", te da smatra kako

„Sveučilište gubi na svom ugledu“,

- da u tekstu pod nazivom „Nakon zabrane na Hrvatskim studijima, novi štrajk na Filozofskom“ objavljen dana 13. travnja 2017. pravnica tuženika LV navodi kako „Sveučilište osporavajući naš štrajk potpuno krivo shvaća načelo autonomije sveučilišta, a slijedom toga i sud u svojoj presudi“,

- da u tekstu Zagrebačkog lista od 15. travnja 2017. pod naslovom „Hrvatski studiji i dalje u nezavisnom položaju“ sindikalni povjerenik tuženika navodi kako „neki od nastavnika Hrvatskih studija stupili su u štrajk zbog institucionalnog nasilja kojemu je ta ustanova izložena više od godinu dana“,

- da prethodno citirane izjave predstavnika tuženika dane su u razdoblju od 20. ožujka 2017. do 15. travnja 2017., dakle, za vrijeme organiziranja i poduzimanja štrajka,

- da zakonski zastupnik tužitelja prof. dr. sc. TV u svom iskazu navodi da je tužitelj prije predmetnog štrajka uživao veliki ugled koji je istim znatno narušen te je tužitelju nanesena velika šteta,

- da je štrajk organiziran uz tvrdnje da tužitelj krši socijalna prava zaposlenika, a što nije bilo točno,

- da u pregovorima prije štrajka uprava Sveučilišta i uprava tužitelja izašla je zahtjevima organizatorima štrajka maksimalno ususret i ukazala da štrajk nije utemeljen, jer nikome nisu ukinuta radnička prava, niti je bilo ikakvih prijetnji otkazima,

- da je medijska kampanja kojoj su bili izloženi za posljedicu imalo srozavanje ugleda tužitelja kako na domaćoj, tako i na međunarodnoj razini,

- da su ga zvali kolege iz Hrvatske i inozemni partneri sa upitima što to tužitelj radi loše i negativno, slijedom čega je on morao objašnjavati da ne rade ništa loše i protivno zakonu,

- da je studentima bilo otežano izvršavanje njihovih studenskih obveza, nakon štrajka i negativnih medijskih komentara broj upisanih studenata u idućoj akademskoj godini znatno je pao i to otprilike od cca 130 studenata na preddiplomskoj i diplomskoj razini, a kako tužitelj za svakog upisanog studenta dobiva oko 7.200,00 kn može se zaključiti da je tužitelj pretrpio štetu u iznosu od oko 950.000,00 kn,

- da je kao pročelnik dobivao i upite roditelja iz kojih je proizlazilo da bi oni svoju djecu upisali kod tužitelja, ali da su čuli da će se isti ukinuti,

- da u ožujku 2017. bila je organizirana i kratka blokada nastave u trajanju od 10-ak dana, a koju blokadu su organizirali grupa studenata i čelnici sindikalne podružnice tuženika,

- da ne postoji niti jedna odluka suda ili bilo kojeg nadležnog tijela u Republici Hrvatskoj prema kojoj bi bilo utvrđeno da je kod tužitelja počinjena bilo kakva nezakonitost,

- da postoje brojni tonski i tiskani medijski zapisi u kojima čelnici tuženika ističu da je tužitelju srozan ugled, te da se kod tužitelja provodi institucionalno nasilje, a zbog čega se i on osobno morao braniti od takvih navoda,

- da je tužitelj sporne medijske natpise demantirao na svojim službenim stranicama i u medijima do kojih su mogli prodrijeti, međutim zbog brzine i količine medijskih zapisa jednostavno se nije stiglo demantirati sve što je izneseno,

- da je predmetna količina negativnih napisa o tužitelju bila vezana isključivo uz predmetni štrajk te da nikada prije predmetnog štrajka nije bilo toliko negativnih medijskih napisa, niti se spominjalo da se kod tužitelja vrši institucionalno nasilje,

- da u to vrijeme nije bilo otpuštanja radnika te je bilo i novih 30-tak zapošljavanja, a zbog čega je tuženik također prosvjedovao tvrdeći da su ta zapošljavanja nezakonita,

- da u svom iskazu prof. dr. sc. VV, prorektor tužitelja za organizaciju, kadrovski razvoj i međunarodnu suradnju, navodi da je tuženik predmetni štrajk pokrenuo pod izlikom da će se otkazivati nastavnicima Hrvatskih studija, a što nije bila istina i na što su oni upozorili već u postupku mirenja,

- da je nakon završenog štrajka tužitelj zaposlio znatan broj novih djelatnika, a sve kako bi zadovoljio uvjete iz Akreditacijskog pisma,

- da u 40 godina njegovog djelovanja predmetni štrajk bio je najveći udar na ugled tužitelja koji mu je prouzročio veliku štetu,

- da se šteta očitovala se na funkcionalnoj razini, budući su zaustavljene sve nastavne aktivnosti koje je trebalo nadoknađivati, a najteži vid štete dogodio se na institucionalnoj razini ugleda,

- da je tužitelj prema implikaciji tuženika bio stavljen na stup srama da ruši socijalni poredak i socijalne vrijednosti, do kojih jako drži,

- da tužitelj je imao puno problema i u komunikaciji sa svojim međunarodnim i inozemnim partnerima kojima je morao objašnjavati što se to događa a koji su polazili od pretpostavke da je riječ o restrikcijama odnosno otpuštanju radnika,

- da su na domaćem planu, čelnici tuženika sazivali konferencije za tisak, dok je gospodin SV davao bombastične izjave za tisak, a što je imalo efekt i na sve ostale medije,

- da je dva dana prije štrajka bila organizirana blokada nastave od strane nelegalnog tijela „Studentski zbor“ u izravnoj sinkronizaciji sa sindikalnim čelnicima, a što nije bilo autonomno djelo studenata Hrvatskih studija.

15. Prvostupanjski sud je na temelju naprijed navedenih utvrđenja te provodeći test nužnosti izveo pravni zaključak da u ovom konkretnom slučaju ograničenje tuženikove slobode izražavanja je zakonito i da teži legitimnom cilju pa da je stoga zbog povrede prava osobnosti ovdje tužitelja na ugled, dobar glas i ime opravdana novčana naknada u dosuđenom iznosu.

16. Prvostupanjski sud je kod utvrđivanja je li predmetno miješanje bilo nužno u demokratskom društvu analizirajući slijedeće kriterije: doprinos raspravi u javnom interesu; u kojoj mjeri je osoba u pitanju poznata javnosti i kakav je sadržaj danih izjava; prethodno ponašanje osobe na koju se izjava odnosi; metode prikupljanja informacija i njihova provjerljivost; sadržaj, forma i posljedice objavljene informacije; ozbiljnost dosuđene sankcije i obeshrabrujući učinak (tzv. chilling effect) (presuda u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke, br. 39954/08, presuda od 7. veljače 2012.) utvrdio sljedeće:

-da je tuženik je sindikat, udruga radnika, koja je pokrenula štrajk protiv tužitelja, slijedom čega je rasprava u medijima o predmetnom štrajku bila u javnom interesu.

-da je tužitelj javna ustanova koju je osnovala Republika Hrvatska koja obavlja javnu službu od javne važnosti (obrazovanje) te se financira primarno sredstvima iz državnog proračuna, pa je postojao javni interes za objavu informacija vezanih uz predmetni štrajk i izvještavanje o radu i djelovanju tužitelja,

-da u razdoblju davanja spornih izjava nadležne institucije još nisu donijele pravorijek o zakonitosti predmetnih odluka i akata tužitelja, pa izjave tuženika o nezakonitosti rada i djelovanja tužitelja predstavljaju činjenične tvrdnje, a ne vrijednosni sud (odnosno kritiku koju su institucije koje se financiraju iz državnog proračuna i koje obavljaju javnu službu dužne trpjeti),

- da je tuženik istinitost predmetnih informacija mogao lako provjeriti, jer je upravo on pokrenuo upravni spor pred Upravnim sudom radi oglašavanja ništavom Odluke tužitelja o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji od 17. siječnja 2017. te Ministarstvu znanosti i obrazovanja podnio Zahtjev za provođenjem hitnog upravnog nadzora nad zakonitošću rada i općih akata Sveučilišta u Zagrebu u vezi odluke Senata Sveučilišta u Zagrebu o promjeni statusa Sveučilišnog centra Hrvatski studiji u Sveučilišni odjel Hrvatski studiji od 17. siječnja 2017.

17. Prvostupanjski sud na temelju naprijed navedenih utvrđenja izvodi pravni zaključak da je spornim izjavama rad i djelovanje tužitelja prikazano nezakonitim čime je nanesena šteta ugledu i dobrom glasu i imenu tužitelja te da su pritom iznesene neistinite tvrdnje u medijima što ukazuje da je namjera tuženika bila naštetiti ugledu tužitelja kao pravnoj osobi koja djeluje nezakonito a što opravdava novčanu naknadu u zatraženom iznosu.

18. Međutim ovakav pravni zaključak prvostupanjskog suda po mišljenju ovog suda nije pravilan.

19. Naime po mišljenju ovog suda pogrešan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada novčana naknada zbog povrede ugleda, dobrog glasa i imena .

20. U ovom konkretnom slučaju govorimo o povredi ugleda pravne osobe i to Sveučilišta u Zagrebu, Hrvatski studiji ,koje je kao jedna od najvažnijih visokoobrazovnih ustanova u Republici Hrvatskoj svakodnevno izložena javnosti u svom djelovanju te koja je upravo zbog velikog interesa javnosti podložna kritikama pa stoga dosuda naknade štete zbog povrede ugleda imena i dobrog glasa tužitelja se u smislu odredbe čl. 19. st. 1. a u vezi s čl. 1100 ZOO-a treba tumačiti samo u slučaju ako je ta povreda iznimno teška a što i jest intencija zakonodavca kada govorimo o povredi ugleda, časti i dostojanstva.

21. Pravilno tuženik u žalbenim navodima ističe da sud poistovjećuje dvije odvojene osnove za naknadu štete a to je po čl. 217. st. 2. ZR-a za slučaj nezakonitosti štrajka te po sasvim drugoj osnovi po čl. 1100. st. 3. ZOO-a.

22. Pogrešan je zaključak i tumačenje prvostupanjskog suda da samim time što je utvrđeno da je štrajk nezakonit poslodavac u smislu odredbe čl. 217. st. 1. ZR-a ima pravo na naknadu štete.

23. Naime prema odredbi čl. 217. st. 2. ZR-a poslodavac ima pravo na naknadu štete koju je pretrpio zbog štrajka koji nije organiziran i poduzet u skladu s odredbama zakona a u ovom konkretnom slučaju govorimo o povredi prava osobnosti zbog medijskih objava i istupanja ovdje tuženika a što je moglo utjecati na dobar glas i ime kao i ugled ovdje tužitelja.

24. Dakle kao što je već naprijed navedeno istupi tuženika u javnosti te medijske objave na koje se poziva tužitelj su mogli na određeni način utjecati da ugled i glas tužitelja ali po mišljenju ovog suda to ne opravdava naknadu štete.

25. Prema odredbi čl. 1100. st. 3. ZOO-a za povredu ugleda i drugih prava osobnosti pravne osobe sud će ,ako to procjeni da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi joj pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema.

26. Ovdje valja reći da sud u svakom konkretnom slučaju treba procijeniti opravdavaju li težina povrede i okolnosti slučaja dosudu pravične novčane naknade.

27. Prema tome kada se uzme u obzir da je tužitelj izložen svakodnevnom javnom interesu da je izložen javnim istupima predstavnika mnogih institucija, fizičkih osoba koji se kritički osvrću na djelovanje i rad tužitelja pa tako i u ovom konkretnom slučaju tada po mišljenju ovog suda istupi ovdje tuženika odnosno predstavnika koji su usko povezani upravo sa djelatnošću znanosti i obrazovanja, neovisno od nezakonitog štrajka, a pri tome uzimajući u obzir da tužitelj predstavlja snažnu instituciju čiji ugled ne može biti bitno narušen konkretnim istupima ovdje tuženika ovaj sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke u smislu odredbe čl. 1100. st. 3. ZOO-a.

28. Nadalje iz svih naprijed navedenih razloga prvostupanjski sud je pogrešno cijenio da ograničenje slobode izražavanja u ovom konkretnom slučaju teži legitimnom cilju jer po mišljenju ovog suda ovdje je potrebno dati prednost slobodi izražavanja koja teži legitimnom cilju i javnom interesu a s obzirom na snažnu ulogu tužitelja u društvu kao jedne od značajnih institucija koja je kao takva izložena svakodnevnom propitivanju i kritičkom razmišljanju, a istupima tuženika, ugled i dobar glas i ime nije do te mjere bio ugrožen da bi opravdavao naknadu štete .

29. Dakle granice dopuštene kritike su ovdje puno šire s obzirom da se radi o sveučilištu pa čak i ako kritika negativno utječe na njihov ugled.

30. Ovdje valja naglasiti da na temelju čl.10. Konvencije prema mišljenju Europskog suda za ljudska prava (ESLJP) “dostojanstvo” institucije se ne može izjednačiti s dostojanstvom ljudskih bića (Kharlamov protiv Rusije stavak 29). Prema mišljenju ESLJP, zaštita ovlasti sveučilišta bila je puki institucionalni interes koji nije nužno imao snagu “zaštitu ugleda ili prava drugih” .

31. Također u predmetu Margulev protiv Rusije (stavak 45), ESLJP je naglasio da postoji razlika između ugleda pravne osobe i ugleda pojedinca kao člana društva jer ugled pojedinca može imati posljedicu na nečije dostojanstvo, dok je ugled pravne osobe lišeno te moralne dimenzije.

32. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a usvojiti žalbu tuženika kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu a kako je to odlučeno u ovoj drugostupanjskoj odluci.

33. S obzirom da je preinačena prvostupanjska presuda valjalo je odlučiti o troškovima parničnog postupka prema konačnom uspjehu stranaka u ovom sporu.

34. Tuženiku su na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a te u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/2023 – dalje: Tarife) priznati troškovi zastupanja i to za odgovor na tužbu po Tbr. 7. t. 1.-100 bodova, za podnesak od 15.12. 2017. po Tbr. 8. t. 1.-100 bodova, za sastav žalbe po Tbr 10. t. 1.-125 boda, za prijedlog za dopuštenje revizije po Tbr. 10. t. 5.-150 bodova, za reviziju po Tbr -10. t. 5.-150 bodova za zastupanje na ročištu 07.11.2017., 07.2.2017., 14.03.2018., 17. listopada 2024. po Tbr. 9. t. 1.-za svaku raspravu po 100 bodova ukupno 1.025 boda odnosno 2.050,00 EUR što s PDV-om iznosi 2.562,50 EUR te trošak sudske pristojbe na reviziju - 66,36 EUR što ukupno iznosi 2.628,86 EUR.

35. Tuženik je uspio u ovom žalbenom postupku pa mu je priznat trošak za sastav žalbe po Tbr. 10. t. 1.-250 EUR plus PDV-25 % što ukupno iznosi 312,50 EUR.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Joka Umićević