Posl.br.P-4427/2020

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva br.27

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Ljiljani Mustapić, u pravnoj stvari tužitelja ŠŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika DŠĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Tihani Kozina Barišić, odvjetnici u Zagrebu, nakon zaključene glavne rasprave dana 05. veljače 2025. god., presudom donesenom i objavljenom dana 25. ožujka 2025.godine

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku ŠŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 4.977,11 Eura /37.500,00 kn,sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od dana 1. srpnja 2019 godine do dana 31. prosinca 2022.godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koja prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od dana 1. siječnja 2023 godine pa do isplate po stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

2.Nalaže se tuženiku ŠŠ OIB: [osobni identifikacijski broj], u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužitelju DŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi parnični trošak uvećan za zakonske zatezne kamate koja teče od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate po stopi koja je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena."

II Dužan je tužitelj u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.350,00 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja 25. ožujka 2025 g.

Obrazloženje

1.U tužbi tužitelj navodi dana 3. siječnja 2019 godine pozajmio je tuženiku iznos od 37.500,00 kuna koji iznos pozajmice tuženik se obvezao u cijelosti vratiti najkasnije do dana 30. lipnja 2019.godine. Tuženik u ugovorenom roku nije izvršio povrat pozajmice, niti u cijelosti, niti djelomično. Tužitelj je pokušao višekratno i pismeno i usmeno kontaktirati tuženika, ali ovaj izbjegava bilo kakav usmeni kontakt i ne zaprima poštu koja mu se dostavlja. Podneskom od dana 21. svibnja 2024 tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev kao u izreci.

2.U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbeni zahtjev u cijelosti jer je neosnovan, te predlaže isti odbiti, uz dosudu parničnog troška tuženiku. Tuženik prvenstveno osporava da bi od tužitelja dana 3. siječnja 2019 primio iznos od 37.500,00 kuna na ime zajma, te stoga uopće nije mogao biti ugovoren ikakav rok vraćanja pozajmice, jer pozajmice nije ni bilo. Dakle, potraživanje tužitelja ne postoji. Dodatni dokaz o tome da potraživanje ne samo da nije osnovano, nego i ne postoji, leži i u činjenici da tužitelj uz tužbu nije niti dostavio, niti predložio jedan jedini dokaz. Stoga, takva je tužba podnesena suprotno odredbi članka 186.stavka 1 Zakona o parničnom postupku. Predlaže se odbaciti tužbu, a podredno odbiti tužbeni zahtjev jer je ista podnesena protivno odredbama članka 7 stavak 1 članka 106 stavak 4 članak 109 članku 186, stavku 1 i članku 299 stavak 1 Zakona o parničnom postupku.

3.Tijekom postupka sud je u dokazne svrhe pregledao pisnu dokumentaciju koja prileži spisu i saslušao stranke, odustao od izvođenja daljnjih dokaza kao suvišnih.

4.Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utemeljen na tvrdnji tužitelja da je tuženiku pozajmio utuženi iznos da mu tuženik po dospijeću nije vratio primljeni iznos zajma. Među strankama je prijeporno je da li postoji tuženikovo dugovanje u utuženom iznosu, sporan je osnov i visina.

6.Prema odredbi čl.499 Zakona o obveznim odnosima (NN35/05 dalje ZOO) ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenjivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena iznos novca odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

7.Prema odredbi čl.500 ZOO-a zajmoprimac se može obvezati da uz glavnicu duguje kamate.

8.Prema čl.504 ZOO-a ako ugovaratelji nisu odredili rok za vraćanje zajma niti se on može odrediti iz okolnosti zajma zajmoprimac može vratiti zajam nakon isteka primjerenog roka koji ne može biti kraći računajući od zajmodavčeva zahtjeva.

9.Iz iskaza tužitelja proizlazi poznaje tuženika od 2008.g. ili 2009.g. odnosno deset godina prije pozajmice iz razloga što ga je zastupao u sudskim postupcima. Tijekom 2018.g. tuženik je govorio da je u financijskim problemima, nije živio u [adresa] ne poznaje ljude ne zna kako će moći pozajmiti određeni novčani iznos i u okviru toga tih razgovora u želji da mu pomogne posudio mu je utuženi iznos. Posudba je izvršena 03. siječnja 2019.g. tom prigodom je dogovoren rok dospijeća 30. lipnja odnosno šest mjeseci nakon posudbe, ne postoji pisani trag navedeni iznos novca predao je tuženiku hotelu Park, koji iznos je podignut u Erste banci sa računa Trgovačkog društva Montagna d.o.o., nije raspolagao navedenim iznosom a bio je u mogućnosti raspolagati sa računom firme s kojom je tada poslovao. Tadašnji stvarni vlasnici firme su mi dozvolili da navedeni iznos podigne i napravi povrat pozajmice bez kamata. Utuženi iznos nije vraćen nakon dospijeća a nije uopće vraćen do danas. Tada u to vrijeme tuženik mu nije dugovao, nema veze s predmetnom pozajmicom, u tom trenutku nije imao nikakvih dugovanja s osnova zastupanja u sudskim postupcima. Tužba je bila podignuta dvije godine nakon dospijeća iz razloga što sam ja sa vlasnicima novca dogovorio i o tome obavijestio tuženika da se to prolongira. Kako je tuženik tada bio u financijskim problemima a sa kojom situacijom bio upoznat tuženik je uzimao novčane pozajmice od AŠ. Taj rok nije poštovan te je trebao u rujnu 2020.g. sklopiti novi ugovor o pozajmici kojim bi bio izvršen povrat pozajmice koja je predmet ovog postupka i prolongirat pozajmicu od 100.000,00 kn. Međutim, kako je sklapanje Ugovora i predaja dodatnog novčanog iznosa od strane gospodina AŠ tuženiku bila dogovorena čini mi se za dan 16. rujna 2020.g. taj dan je gospodin AŠ nakon incidenta u sudnici ovog suda završio u istražnom zatvoru i do realizacije toga nije došlo. Po izlasku g. AŠ iz istražnog zatvora čini mi se u svibnju 2021.g. opet su bili dogovori i to sad između njih dvojice o realizaciji te pozajmice kojom bi bila zatvorena i ova pozajmica koja je predmet ovog postupka te je bio dogovoren i sastanak kod javnog bilježnika na kojem je trebalo izvršit potpisivanje Ugovora i primopredaju novca međutim, do istog nije došlo jer je tuženik konkretne prigode na njegovu štetu i g. AŠ počinio kazneno djelo neovlaštenog snimanja, podignuta je optužnica i pokrenut postupak posl.br.K-620/2021 nakon toga tuženik je protiv njega podnosio lažne kaznene prijave koje su od strane DO odbačene Kp-DO-899/2021, i Kp-DO-3246/2020. Nakon počinjenja kaznenog djela tuženik je i dalje odbijao svaki kontakt, na uvid se dostavlja sudu povratnice. Pozajmica nije sklopljena u pisanom obliku tužitelj jer je bio postignut takav dogovor među strankama, kontaktirao je s tuženikom i dostavlja na uvid četiri plave kuverte iz kojih je razvidno da su iste naslovljene na tuženika. Osobno je poslao tuženiku više e-mailova i radi se e-mailova u razdoblju kad je bilo dospijeće povrata. Novac je podigao s računa Erste banke i sa računa trgovačkog društva Montagna d.o.o.,vlasnici računa su NŠ, ŽŠ, FŠ, IŠ i AŠ je zastupao ili ga je zastupa u deset sudskih postupaka. Ima još sudskih postupaka naspram tuženika, radi se o isplati iznosa za novčanu kaznu koja mu je izrečen i kolegi SŠ obojici po 5.000,00 kn u postupku kod suca Sandre Petričić. Ima još postupaka za neplaćene odvjetničke usluge, te se vodi kazneni postupak zbog neovlaštenog snimanja. Na upit punomoćnika tuženika da li je nastavio zastupati tuženika u sudskim postupcima do trenutka saznanja da je tuženik počinio kazneno djelo na njegovu štetu.

10.Iz iskaza tuženika proizlazi da je razdoblju od 2006. do 2020.g. imao poslovnu suradnju sa tužiteljem jer ga je zastupao u više sudskih postupaka. U navedenom razdoblju isplatio mu je 9000 dolara i 2000 eur-a. Pozajmica na koju se poziva tužitelj ne postoji nije primio novac niti mu ga je tužitelj ikada dao. O tome ne postoji nikakva potvrda, zato što tog događaja nikad nije ni bilo o tome događaju se nikad s nikim nije razgovaralo, tada u to vrijeme i poslije tog vremena niti do sada nikad nisam primio utuženi iznos, niti mu je predan od strane tužitelja. Saznao je da je tužitelj nesavjesno obavlja posao odvjetnika iz razloga što je izgubio predmet koji je bio veoma važan i o tome me ga je zavaravao dvije godine da presuda nije donesena i da će biti donesena, tužitelju je kazao da više ne želi tolerirati njegov neprofesionalni rad i neće financirati vođenje postupaka i da on mora naći način da se financiraju troškovi sudskih postupaka. Dogovorio je da se napravi zadužnica za troškove sudskih postupaka. Zadužnica je iznosila 80.000,00 kn s time da se vrati iznos od 100.000,00 kn. Tom prigodom je bilo dogovoreno da će vratiti glavnicu tužitelj će vratiti kamate. Tog dana kad je trebao biti izvršen povrat g. AŠ je završio u zatvoru. Kada se vratio nakon devet mjeseci iz zatvora inzistirao je da se to vrati i tog dana smo imali sastanak kod JB i gospodin AŠ je zajedno sa tužiteljem odbio povrat novca koji je trebao vratiti a oni su odbili primiti novac tih 100.000,00 kn koje sam ja donio iz razloga što su tražili lihvarsku kamatu od dodatnih 50.000,00 kn, sveukupno 150,000,00 kn. Nakon toga je sve prijavio policiji. Tužitelj i AŠ nisu htjeli pristati na dogovoreno nego su tražili 50.000,00 kn više. Predmet spora je što oni hoće kompenzirati lihvarsku kamatu iz lihvarskog ugovora da ovdje dobiju navodnu pozajmicu koja je predmet spora. AŠ i tužitelj su profesionalni lihvari i oni su izjavili da su podijelili milijune. Predmet kaznenog postupka je snimka koja je indirektno vezana za ovaj predmet da im je platio lihvarsku kamatu ovog predmeta ne bi bilo, tužitelj ga nije nikada pozvao na platež pozajmice.

11.Tužitelj tijekom postupka nije dokazao na konkretan i argumentiran način da je predao tuženiku utuženi iznos, na tužitelju je bio teret dokaza da je predao tuženiku utuženi iznos, tuženik se poziva na sudske postupke i korespodenciju koji nisu u vezi s predmetom spora te istu dostavlja nakon zaključenja prethodnog postupka (list 37 -157 spisa, list 174 -184 spisa). Odredbom čl.7 st.1 Zakona o parničnom postupku propisano je da su stranke dužne iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve ili kojima pobija navode i dokaze protivnika i predložiti dokaze kojim utvrđuju te činjenice. Nema utvrđivanja materijalne istine već sud sudi na temelju predloženih i provedenih dokaza, koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje prema svom uvjerenju na temelju slobodne ocjene dokaza. Tužitelj nije postupio sukladno gore navedenoj odredbi nije dostavio relevantne dokaze kojim bi potkrijepio svoje tvrdnje da je tuženiku predao utuženi iznos (čl.219 ZPP-a,) sud provodi one dokaze koje su stranke predložile i iste ocjenjuje na temelju svog slobodnog sudačkog uvjerenja, tužitelj nema osnova za potraživanje utuženog iznosa pa je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen u cijelosti kao neosnovan. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl.154 st.1 ZPP-a pa je tuženiku priznat trošak sastava odgovora i zastupanja na tri ročišta po 100 bodova, sastava pet podneska po 25 bodova pristupa na tri ročišta po 50 bodova uvećano za vrijednost boda 1.350,00 Eura.

U Splitu, dana 25. ožujka 2025.godine

S U D A C

LJILJANA MUSTAPIĆ

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu u Splitu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana, od dana dostave ovjerenog prijepisa iste. Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-tužitelju,

-punomoćniku tuženika,

-u spis,