REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg Johna Fitzgeralda Kennedyja 11

P-2344/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu pojedincu Mariji Krajnović u pravnoj stvari tužitelja A.M.C. Međimurje d.o.o., Čakovec, Športska ulica 8, OIB: 82230527201, kojeg zastupa punomoćnica Melita Babić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Župan, Babić & Antunović d.o.o., Zagreb, Horvatova ulica 80A, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene 03. ožujka 2025., s danom objave 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju A.M.C. Međimurje d.o.o., Čakovec, Športska ulica 8, OIB: 82230527201, iznos od 246,50 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 08. ožujka 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem tužitelj potražuje zateznu kamatu tekuću na dosuđeni iznos za razdoblje od 05. siječnja 2024. do 06. travnja 2024., kao i stopu zatezne kamate preko dosuđene stope zatezne kamate u točki I. izreke.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 238,66 EUR, sa zateznim kamatama koje teku od 25. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine pa do isplate, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 6,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1. Parnični postupak u ovoj pravnoj stvari pokrenut je tužbom tužitelja protiv tuženika radi naknade štete u iznosu od 246,50 EUR s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tužitelj u tužbi navodi da je 02. siječnja 2024. nastala šteta na vozilu reg. oznake [registarska oznaka], marke HYNDAI KONA, u vlasništvu oštećenika GT iz [adresa] 2, pa je tuženik dužan istu štetu nadoknaditi prema odredbama Zakona o osiguranju ("Narodne novine" broj 30/15, 112/18, 63/20, 133/20 i 151/20), te Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22), te prema polici kasko osiguranja štetnika. Da je oštećenik GT prijavila štetni događaj tuženiku, te su djelatnici tuženika procijenili štetu i napravili zapisnik o izvidu iste broj 09-AK- 549/2024. Tuženik je utvrdio da je šteta pravno osnovana te je poslao obavijest o izvršenoj uplati nespornog dijela, a što predstavlja samo djelomični iznos predmetne štete.

3. Nakon štetnog događaja oštećenik je odlučio svoje vozilo popraviti kod tužitelja čija je primarna djelatnost limarija i lakiranje, tužitelj je vozilo popravio i vratio u stanje kakvo je bilo prije štetnog događaja, s tim da navodi kako oštećenik kao potrošač ima pravo izabrati kod koga će popraviti svoje vozilo i nije u obvezi odabrati popravak vozila u servisu koji je ugovorni partner tuženika, te se poziva na stajalište Agencije za zaštitu tržišnog natjecanja i Agencije za nadzor financijskih usluga.

4. Tužitelj je preuzeo i izvršio popravak prema pravilima struke i izdao račun broj 387-100-1 na iznos od 3.185,53 EUR, poslao ga na ovjeru tuženiku, ali tuženik je priznao i likvidirao račun na iznos od 2.709,03 EUR, da je oštećenik tužitelju isplatio i ugovorenu franšizu u iznosu od 230,00 EUR zajedno sa isplaćenim nespornim dijelom tuženika , odnosno ukupno 2.939,03 EUR, dok razliku od 246,50 EUR odbija platiti i isto opravdava da se radi o cijeni rada limara i lakirera koju tuženik ne priznaje, a upravo ta razlika o cijeni sata rada je predmet ovoga spora koji je dužan podmiriti tuženik.

5. Obzirom na sve navedeno, da su GT kao vlasnica popravljenog vozila (ustupitelj), te tužitelj (primatelj) sklopili 28. kolovoza 2024. Ugovor o ustupu (cesija) kojim je ustupitelj prenio potraživanje od 246,50 EUR, te je o tome obaviješten tuženik.

6. U svom odgovoru na tužbu tuženik obavještava sud da je zaprimio tužbu tužitelja u gore navedenoj pravnoj stvari, te se na istu očituje na način kako slijedi. Priznaje se da je automobil reg. oznake [registarska oznaka] u vrijeme nastanka štetnog događaja bio osiguran kod tuženika po polici osiguranja automobilskog kaska broj: 004095136732, te nastanak samog štetnog događaja.

7. Tuženik ističe kako je dana 04. siječnja 2024. zaprimio zahtjev za isplatu osigurnine te je po obradi zahtjeva, temeljem procjene i dokumentacije iz štete na ime naknade imovinske štete na automobilu reg. oznake [registarska oznaka] isplatio iznos od 2.709,03 EUR.

8. Isplatom navedenog iznosa, tuženik smatra kako je u cijelosti ispunio svoju obvezu zbog čega se svako daljnje potraživanje tužitelja kako na ime glavnice tako i na ime zateznih kamata smatra neosnovanim.

9. Tuženik predlaže provođenje prometnog vještačenja na okolnost je li oštećeni na području Međimurske županije gdje ima prebivalište mogao popraviti vozilo po cijeni sata nižoj od one navedene u računu tužitelja, odnosno kolike su prosječne cijene rada na području grada te županije od strane neovlaštenih servisa, te da li je isplaćenim iznosom bio moguć popravak vozila kod većeg broja neovlaštenih autoservisera na području županije. Tuženik u prilogu, kao primjer za usporedbu cijena, dostavlja račun Opel servisa Kašnar.

10. Tuženik osporava osnovu i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva koji tužitelj temelji na Ugovoru o ustupu potraživanja (cesiji) s oštećenom GT. S tim u vezi, tuženik smatra kako tužitelj u potpunosti neosnovano potražuje isplatu utuženog iznosa, budući je tuženik u cijelosti ispunio svoju obvezu naknade štete u predmetnoj pravnoj stvari.

11. Isto tako tuženik osporava i zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata kako ih potražuje tužitelj u tužbenom zahtjevu, iz razloga što je tuženik isplatom u mirnom postupku u cijelosti ispunio svoju obvezu te u skladu s navedenim nije niti pao u zakašnjenje. Tuženik također osporava naznačenu stopu zatezne kamate, jer ista nije određena sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom svega iznesenog, tuženik predlaže da sud nakon provedenog dokaznog postupka odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

12. U nastavku postupka i u podnesku od 23. prosinca 2024. tužitelj uglavnom ponavlja navode iz tužbe, te osporava sve navode tuženika.

13. Na sporne okolnosti sud je izveo dokaze uvidom u slijedeće isprave: račun broj 387-100-1 (list 9 spisa), nalog za plaćanje (list 11 spisa), izvod prometa po računu (list 12 spisa), oznaku štete (list 13 spisa), obavijest o isplati (list 14 spisa), cjenik usluga tužitelja (list 15 spisa), izjavu (list 16 spisa), Ugovor o ustupu tražbine (list 17-18 spis), Obavijest o ustupu (list 19 spisa), e-mail (list 20 spisa), sudsku praksu (list 21-50 spisa), smjernice AZTN i HANFA (list 61-60 spisa), račun (list 68 spisa) i račune sa potvrdama o uplatama (list 72-77 spisa).

14. Sud je raspravnim rješenjem od 03. ožujka 2025. odlučio da se neće provesti dokaz saslušanjem svjedoka i ovlaštene osobe tužitelja kao i predloženo vještačenje (prometno-tehničko vještačenje) predloženo po tužitelju i tuženiku budući je sud zaključio da u spisu postoji dovoljno materijalnih dokaza temeljem kojih može donijeti odluku u ovoj pravnoj stvari, a radi se o sporu male vrijednosti pa bi provođenje daljnjih dokaza samo pridonijelo odugovlačenju postupka i stvaranju dodatnih troškova, s time da tuženik nije osporio odgovornost svog osiguranika niti dinamiku nastanka štetnog događaja.

15. Između stranaka je sporna pravna osnova i visina tužbenog zahtjeva koja se u osnovi odnosi na cijenu radnog sata.

16. Bez obzira što je tuženik osporio i osnovu i visinu tužbenog zahtjeva, u osnovi je sporna samo cijena radnog sata tužitelja.

17. Ocjenom tako provedenih dokaza, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je tužbeni zahtjev tužitelja ocijenio osnovanim, osim u dijelu koji se djelomično odnosi na visinu stope zatezne kamate.

18. Uvidom u Zapisnik o izvidu štete na vozilu (list 13 spisa) sud je utvrdio da je izvid napravio tuženik 04. siječnja 2024. za vozilo marke HYNDAI KONA, te je tuženik kao procjenitelj utvrdio da je za popravak vozila potrebno 6,40 sati rada lakirera i 5,20 sati za rad limara. Nije sporno među strankama, jer tuženik priznaje pasivnu legitimaciju, da je tuženik za predmetno vozilo imao s oštećenom GT imao zaključenu policu kasko osiguranja cestovnih vozila. Uvidom u potvrdu o provedenom plaćanju (list 14 spisa) sud je utvrdio da je tuženik na ime navedene štete isplatio tužitelju iznos od 2.709,03 EUR, a nije sporno da je oštećenik tužitelju isplatio ugovorenu franšizu u iznosu od 230,00 EUR.

19. Uvidom u račun tužitelja broj 387-100-1 (list 9 spisa) utvrđeno je da je tužitelj isti izdao za vozilo oštećene GT i to na iznos od 3.185,53 EUR iz kojeg je vidljivo da je cijena sata rada tužitelja za rad lakirera iznosi 52,00 EUR uvećano za PDV, a limara također 52,00 EUR uvećano za PDV. Prema tome, jasno je da se razlika odnosi na visinu sata rada koju priznaje tuženik i koju naplaćuje tužitelj. Dakle, prema stavu suda sporna je razlika u cijeni sata rada.

20. Uvidom u dopis/notifikaciju tuženika od 28. kolovoza 2024. (list 19 spisa), utvrđeno je da je tužitelj tuženika obavijestio o ustupu potraživanja od strane GT tužitelju, i to u iznosu od 246,50 EUR koje ima prema tuženiku, a sve prema računu popravka broj 387-100-1

21. Uvidom u cjenik tužitelja (list 15 spisa) utvrđen je način izračuna cijene radnog sata kod tužitelja.

22. Uvidom u Ugovor o ustupanju tražbine radi ispunjenja od 28. kolovoza 2024. (list 17-18 spisa) utvrđeno je da je isti sklopljen između GT kao ustupitelja i tužitelja kao primatelja za novčano potraživanje prema tuženiku u iznosu od 246,50 EUR, prema računu popravka za štetu broj 387-100-1 u ukupnom iznosu od 3.185,53 EUR temeljem izvida štete tuženika broj 09-AK-549/2024. U članku 1.1., 1.2. i 1.3. utvrđeno je da je tužitelj/primatelj izvršio popravak automobila za ustupitelja i ispostavio račun broj 387-100-1 u ukupnom iznosu od 3185,53 EUR dužniku/tuženiku koji ga je dužan podmiriti s osnove police osiguranja štetnika, kao i da je dužnik/tuženik po računu 387-100-1 podmirio nesporni iznos vlasniku vozila odnosno ustupitelju od 2.709,03 EUR, da je ustupitelj primatelju podmirio iznos od 230,00 EUR ugovorenu franšizu, a da dužnik ovdje tuženik nije podmirio iznos od 246,50 EUR (čl. 1.3.). Dakle, ustupitelj je primatelju prenio svoje potraživanje prema dužniku/tuženiku u iznosu od 246,50 EUR (čl. 2.).

23. Na temelju članka 80. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23, dalje: ZOO), vjerovnik može ugovorom sklopljenim s trećim prenijeti na ovoga svoju tražbinu, osim one čiji je prijenos zabranjen zakonom ili koja je strogo osobne naravi ili koja se po svojoj naravi protivi prenošenju na drugoga. Ugovorom o ustupu potraživanja od **.**.2024. GT je kao ustupitelj, ustupila tužitelju, kao primatelju, tražbinu koju ustupitelj ima prema tuženiku na temelju računa br. 387-100-1 za popravak vozila u iznosu od 246,50 EUR, o čemu je tužitelj obavijestio tuženika kao dužnika stoga je tužitelj aktivno legitimiran od tuženika zahtijevati isplatu spornog iznosa.

24. Sud je stava da oštećenik može slobodno izabrati radionicu u kojoj će popraviti svoje vozilo u mjestu svog boravišta, u bilo kojem servisu koji se bavi popravkom određene vrste vozila po cijeni koju taj servis redovito naplaćuje svojim klijentima, a ukoliko i postoje druge radionice s jeftinijom cijenom radnog sata, da nije riječ o eventualnom doprinosu oštećenika šteti iz čl. 1092. ZOO-a, kao i da tuženik nema ovlast niti pravo određivati autoservisima cijene sata rada, što proizlazi i iz stručnog mišljenja Vijeća za zaštitu tržišnog natjecanja Klasa: 034-08/18-01/093, URBROJ: 580-09/84-2020-043 od 20. veljače 2020. (list 36-39 spisa).

25. Kako je uvidom u kalkulaciju izračuna cijena za tužitelja utvrđeno da je cijena sata rada iskazana u računu u skladu sa istom, tužitelju je u odnosu na neplaćenu razliku cijene sata rada nastala šteta iz čl. 1046. ZOO-a, a koja se dakle odnosi na ostatak iznosa sata rada na koji tužitelj prema cjeniku ima pravo, u ukupnom iznosu od 246,50 EUR, sve s obzirom na valjani ugovor o cesiji, te mu je tuženik, kao osiguratelj osobe odgovorne za štetu, a što u konkretnom slučaju nije sporno, navedeni iznos temeljem čl. 1085. st. 1. i 4. ZOO-a dužan naknaditi u skladu s čl. 84. st. 1. ZOO-a, pa je odlučeno kao pod točkom I izreke ove presude.

26. Budući da prema odredbi čl. 81. st. 1. ZOO-a s tražbinom na primatelja prelaze i sporedna prava, u koja spada i pravo na kamate, na tužitelja je prešlo i pravo oštećenika na zatezne kamate.

27. Tužiteljev račun za popravak vozila ispostavljen je 22. ožujka 2024. te je u istome naznačen rok dospijeća 06. travnja 2024., stoga tuženik pada u zakašnjenje idućeg dana od dana dospijeća računa tužitelja, odnosno od 07. travnja 2024. od kojeg dana tužitelju nastaje šteta.

28. Slijedom toga, valjalo je prihvatiti tužiteljev zahtjev za isplatom zatezne kamate na utuženi iznos od 07. travanja 2024. do isplate i odlučiti kao u točki I. izreke ove presude, a odbiti zahtjev tužitelja u dijelu u kojem na dosuđeni iznos potražuje zatezne kamate tekuće od 05. siječnja 2024. do 06. travnja 2024. godine, kao u točki II. izreke.

29. Člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosnima ("Narodne novine" broj 155/23, dalje: ZOO/23) je propisano da stopa zateznih kamata na odnose iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

30. Stoga budući da se u konkretnom slučaju ne radi o sporu koji proizlazi iz trgovačkog ugovora niti o sporu između trgovca i osobe javnog prava na navedeni odnos treba primijeniti kamatnu stopu za ostale odnose od tri postotna poena sukladno čl. 29. st. 2. ZOO/22 i čl. 29. st. 2. ZOO/23, a ne kamatnu stopu od osam postotnih poena kako je to predložio tužitelj.

31. Slijednom navedenog je odlučeno kao u točki I. i II. izreke.

32. Odluka o parničnom trošku iz točke III. izreke presude temelji se na čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 164. st. 1. i 2. ZPP-a.

33. Tužitelju su priznati troškovi sastavljanja tužbe u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 7. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika "Narodne novine" broj 138/23, dalje: OT) i obrazloženog podneska od 23. prosinca 2024. kojim se očituje na odgovor na tužbu u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 8. točka 1. OT), te zastupanja na ročištu 03. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR (Tbr. 9. točka 1. OT) i na ročištu za objavu presude u iznosu od 25,00 EUR (Tbr. 9. točka 3. OT), što iznosi 175,00 EUR, a sve uvećano za PDV od 25% u iznosu od 43,75 EUR (Tbr. 46. OT), ukupno iznosi 218,75 EUR. Tužitelj ima pravo i na naknadu troška sudske pristojbe za tužbu u plaćenom iznosu od 6,64 EUR i na presudu u iznosu od 13,27 EUR (Tar. broj 2. stavak 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi "Narodne novine" 37/23, dalje: Uredba). Stoga tužitelj ima pravo na naknadu troškova u ukupnom iznosu od 238,66 EUR. Na te troškove tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od dana donošenja ove presude (članak 151. stavak 3. ZPP) do isplate, po stopi propisanoj odredbom članka 29. stavka 2. ZOO za ostale odnose. Zbog toga je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

34. Tužitelj nema pravo na naknadu troškova sudske pristojbe za tužbu u preostalom iznosu od 6,64 EUR jer je tužitelj platio sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 6,64 EUR. Stoga je sud odbio kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova u preostalom iznosu od 6,64 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama (točka IV. izreke presude).

35. O kamatama na troškove parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe čl. 30. Ovršnog zakona te čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sudac:

Marija Krajnović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovoga suda u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a). Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2 t. 3. ZPP. Žalba u kojoj su izneseni razlozi zbog kojih se ona ne može podnijeti bit će odbačena kao nedopuštena.

DNA:

-tužitelju po odvj. uz rješenje za plaćanje pristojbe na presudu

-tuženiku