Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž R-2639/2021-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Vlasti Feuš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŠJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Buljan Gržetić, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Klinički bolnički centar Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-565/2018-28 od 1. srpnja 2021. i dopunske presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-565/2018- 33 od 9. prosinca 2021., dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice te potvrđuje dopunska presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji, poslovni broj Pr-565/2018-33 od 9. prosinca 2021.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice i potvrđuje rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-565/2018-28 od 1. srpnja 2021. u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu troška parničnog postupka preko iznosa od 1.878,03 EUR[1] /14.150,00 kn sa zateznom kamatom.

II. Preinačuje se rješenje sadržano u presudi Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-565/2018-28 od 1. srpnja 2021. u dijelu pod točkom III. izreke u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu troška parničnog postupka u daljnjem iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn sa zateznom kamatom te sudi:

Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, 51000 Rijeka, OIB 40237608715, da tužiteljici ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak parničnog postupka u daljnjem iznosu od 199,08 EUR/1.500,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koju, u ostalim odnosima određuje čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., dalje: ZOO), sve u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom suđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku, Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Krešimirova 42, 51000 Rijeka, OIB 40237608715, da tužitelju ŠJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na ime razlike manje isplaćenih plaća isplati iznos od 13.097,19 Kn bruto zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine mjesečne iznose teku kako slijedi:

- na iznos od 461,92 Kn počem od 15.01.2014. godine do isplate, - na iznos od 1.094,23 Kn počem od 15.03.2014. godine do isplate, - na iznos od 144,09 Kn počem od 15.04.2014. godine do isplate, - na iznos od 225,15 Kn počem od 15.05.2014. godine do isplate, - na iznos od 592,25 Kn počem od 15.06.2014. godine do isplate, - na iznos od 782,66 Kn počem od 15.07.2014. godine do isplate, - na iznos od 263,09 Kn počem od 15.08.2014. godine do isplate, - na iznos od 678,18 Kn počem od 15.09.2014. godine do isplate, - na iznos od 588,29 Kn počem od 15.10.2014. godine do isplate, - na iznos od 312,42 Kn počem od 15.11.2014. godine do isplate, - na iznos od 1.424,48 Kn počem od 15.12.2014. godine do isplate, - na iznos od 581,17 Kn počem od 15.01.2015. godine do isplate, - na iznos od 558,28 Kn počem od 15.02.2015. godine do isplate,- na iznos od 854,64 Kn počem od 15.03.2015. godine do isplate, - na iznos od 574,06 Kn počem od 15.04.2015. godine do isplate, - na iznos od 146,82 Kn počem od 15.12.2016. godine do isplate, - na iznos od 302,53 Kn počem od 15.01.2017. godine do isplate, - na iznos od 449,24 Kn počem od 15.02.2017. godine do isplate, - na iznos od 520,09 Kn počem od 15.03.2017. godine do isplate, - na iznos od 359,86 Kn počem od 15.04.2017. godine do isplate, - na iznos od 408,84 Kn počem od 15.05.2017. godine do isplate, - na iznos od 109,33 Kn počem od 15.06.2017. godine do isplate, - na iznos od 75,24 Kn počem od 15.07.2017. godine do isplate, - na iznos od 236,47 Kn počem od 15.08.2017. godine do isplate, - na iznos od 201,74 Kn počem od 15.09.2017. godine do isplate, - na iznos od 48,90 Kn počem od 15.10.2017. godine do isplate, - na iznos od 230,26 Kn počem od 15.11.2017. godine do isplate, - na iznos od 114,71 Kn počem od 15.12.2017. godine do isplate, - na iznos od 656,05 Kn počem od 15.01.2018. godine do isplate, - na iznos od 102,20 Kn počem od 15.02.2018. godine do isplate, po kamatnoj stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. prosinca 2013. godine do 31. srpnja 2015. godine, a nastavno za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 10.400,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na taj trošak počem od 1. srpnja 2021. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve to u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

II. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za isplatu zateznih kamata tekućih na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima naknade plaće sadržanih u točci I izreke kao neosnovanim.

III. Odbija se tužiteljica sa preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška postupak do iznosa od 20.650,00 kn kao neosnovanim.“

2. Prvostupanjskim rješenjem riješeno je da se tužba smatra povučenom za iznos od 47.647,11 kn s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

3. Pobijanom dopunskom presudom (pogrešno nazvanom presudom) odbijena je tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva da je tuženik dužan nadoknaditi tužiteljici trošak izrade nalaza i mišljenja po AJ u iznosu od 5.000,00 kn sa zateznom kamatom.

4. Protiv rješenja sadržanog u presudi u dijelu pod točkom III. izreke i protiv dopunske presude žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnoga prava. Predlaže da sud drugog stupnja uvaži žalbu i donese rješenje kojim će tužiteljici priznati daljnji trošak parničnog postupka. Potražuje trošak žalbenog postupka.

5. Odgovor na žalbu nije podnesen.

6. Žalba tužiteljice protiv rješenja sadržanog u presudi djelomično je osnovana, a protiv dopunske presude je neosnovana.

7. Predmet postupka je zahtjev za isplatu s osnove prekovremenog rada.

8. Donoseći pobijanu presudu i dopunsku presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba Zakona o parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19. - dalje u tekstu: ZPP), a na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP).

9. Sud prvog stupnja ispitao je sve okolnosti odlučne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

10. Međutim, u dijelu rješenja sadržanog u presudi i to o troškovima parničnog postupka sud prvoga stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, a u odnosu na dopunsku presudu pravilno je primijenjeno materijalno pravo.

11. U ovom drugostupanjskom postupku po žalbi tužiteljice sporna je primjena materijalnoga prava u odnosu na trošak parničnog postupka, kao i u odnosu na zahtjev za naknadu troškova vještačenja kojeg je tužiteljica postavila u okviru glavnog zahtjeva, a potom i u zahtjevu za naknadu troška parničnog postupka.

12. Neosnovan je žalbeni navod da je sud prvoga stupnja propustio dosuditi tužiteljici trošak pristupa na ročište 9. ožujka 2021. godine. Iz troškovnika (list 252 spisa) proizlazi da tužiteljica nije postavila zahtjev za naknadu troška pristupa na ročište 9. ožujka 2021., pa slijedom navedenoga u smislu odredbe čl. 164. ZPP sud prvoga stupnja nije niti mogao dosuditi navedeni trošak.

13. Međutim, u odnosu na zahtjev tužiteljice za pristup na ročišta 14. ožujka 2019., 16. svibnja 2019. i 7. srpnja 2020. sud prvoga stupnja pogrešno je primijenio materijalno pravo, budući se na navedenim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari, pa je valjalo tužiteljici dosuditi trošak parničnog postupka primjenom Tbr. 7. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23 - dalje: Tarife) i to za svako ročište po 100 bodova, a ne 50 bodova kako je to priznao sud prvoga stupnja. Imajući u vidu da je tužiteljica za svako od tih ročišta zatražila 1.000,00 kn to je valjalo tužiteljici priznati za navedena ročišta daljnji iznos od 199,08 EUR/1.500,00 kn sa zateznim kamatama od 25. ožujka 2025. sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP.

13.1. Slijedom navedenoga budući je o trošku vještačenja koji je tužiteljica postavila u glavnom dijelu tužbenog zahtjeva, a o kojem je prvostupanjski sud odlučio dopunskom presudom (nazvanom presuda) valjalo je rješenje sadržano u presudi potvrditi u dijelu pod točkom III. izreke kojim nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za isplatu troška parničnog postupka preko iznosa od 1.878,03 EUR[2] /14.150,00 kn sa zateznom kamatom.

14. Neosnovana je žalba tužiteljice u odnosu na dopunsku presudu (pogrešno nazvanom presuda) kojom je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova vještačenja.

14.1. Naime, parnične troškove čine izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu postupka, a kako je to propisano odredbom čl. 151. ZPP.

14.2. Izdaci koji su učinjeni u povodu postupka i služe vođenju postupka spadaju u troškove koji su nastali prije podnošenja tužbe, a koji nisu obvezni u smislu procesnih pretpostavki za podnošenje tužbe. Ti troškovi mogu se priznati stranci samo ako su bili potrebni za pokretanje parničnog postupka i daljnje vođenje parnice.

14.3. Prema odredbi članka 155. ZPP-a koji propisuje da će sud pri odlučivanju koji će se troškovi stranci nadoknaditi uzeti u obzir samo troškove koji su bili potrebni radi vođenja parnice. Navedeni trošak provođenja vještačenja po vještaku Ivanu Marenčiću nije trošak koji je bio potreban za pokretanje parničnog postupka, pa je stoga neosnovan žalbeni navod da je navedeni trošak bio nužan kako bi mogao precizirati tužbeni zahtjev. Ujedno, valja reći da se trošak predmetnog vještačenja nije koristio u parnici za presuđenje, a tužitelj je po provedenom vještačenju u ovom parničnom postupku precizirao tužbeni zahtjev.

15. Žalbeni navod da je njezinom suprugu u predmetu Pr-662/2018 bio priznat navedeni trošak neodlučan je, pa ovaj sud isti nije niti razmatrao.

16. Slijedom navedenoga valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odlučiti kao pod točkom I. izreke ove presude, odnosno valjalo je po osnovu čl. 380. toč. 2. ZPP odlučiti kao u točki I. izreke ovog rješenja, odnosno temeljem čl. 380. toč. 3. ZPP odlučiti kao pod točkom II. izreke ove rješenja.

17. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka je odbijen jer je tužiteljica uspjela samo sa sporednim dijelom zahtjeva (čl. 154. st. 3. ZPP).

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Vlasta Feuš