REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-278/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja IH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Srđan Simić, odvjetnik u Puli, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB:16089706543, kojeg zastupa punomoćnik Edi Slivar, odvjetnik u Puli, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 25. ožujka 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati bruto iznos razlike plaće od 836,99 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 7,28 EUR od 16. veljače 2016. pa do isplate

- na iznos od 65,99 EUR od 16. ožujka 2016. pa do isplate

- na iznos od 72,68 EUR od 16. travnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 61,38 EUR od 16. svibnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 51,53 EUR od 16. lipnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 76,69 EUR od 16. srpnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 80,72 EUR od 16. kolovoza 2016. pa do isplate

- na iznos od 73,00 EUR od 16. rujna 2016. pa do isplate

- na iznos od 70,51 EUR od 16. listopada 2016. pa do isplate

- na iznos od 74,72 EUR od 16. studenog 2016. pa do isplate

- na iznos od 73,15 EUR od 16. prosinca 2016. pa do isplate

- na iznos od 73,44 EUR od 16. siječnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 55,90 EUR od 16. veljače 2017. pa do isplate

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA – OSPEDALE GENERALE DI POLA, Zagrebačka 30, OIB 16089706543, da tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 302,27 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućima:

- na iznos od 5,33 EUR od 16. veljače 2016. pa do isplate

- na iznos od 16,83 EUR od 16. svibnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 4,84 EUR od 16. lipnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 10,22 EUR od 16. srpnja 2016. pa do isplate

- na iznos od 37,48 EUR od 16. kolovoza 2016. pa do isplate

- na iznos od 4,89 EUR od 16. rujna 2016. pa do isplate

- na iznos od 10,22 EUR od 16. listopada 2016. pa do isplate

- na iznos od 9,53 EUR od 16. studenog 2016. pa do isplate

- na iznos od 5,11 EUR od 16. prosinca 2016. pa do isplate

- na iznos od 3,45 EUR od 16. siječnja 2017. pa do isplate

- na iznos od 0,79 EUR od 16. veljače 2017. pa do isplate

- na iznos od 0,34 EUR od 16. ožujka 2017. pa do isplate

- na iznos od 15,52 EUR od 16. kolovoza 2017. pa do isplate

- na iznos od 10,55 EUR od 16. listopada 2017. pa do isplate

- na iznos od 1,28 EUR od 16. prosinca 2017. pa do isplate

- na iznos od 5,38 EUR od 16. siječnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 11,30 EUR od 16. ožujka 2018. pa do isplate

- na iznos od 1,61 EUR od 16. svibnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 4,94 EUR od 16. lipnja 2018. pa do isplate

- na iznos od 5,16 EUR od 16. kolovoza 2018. pa do isplate

- na iznos od 9,87 EUR od 16. rujna 2018. pa do isplate

- na iznos od 5,68 EUR od 16. listopada 2018. pa do isplate

- na iznos od 8,46 EUR od 16. prosinca 2018. pa do isplate

- na iznos od 10,99 EUR od 16. siječnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 5,91 EUR od 16. travnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 5,74 EUR od 16. svibnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 17,63 EUR od 16. srpnja 2019. pa do isplate

- na iznos od 3,99 EUR od 16. kolovoza 2019. pa do isplate

- na iznos od 16,03 EUR od 16. rujna 2019. pa do isplate

- na iznos od 21,26 EUR od 16. listopada 2019. pa do isplate

- na iznos od 1,08 EUR od 16. studenog 2019. pa do isplate

- na iznos od 3,22 EUR od 16. siječnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 13,20 EUR od 16. veljače 2020. pa do isplate

- na iznos od 4,40 EUR od 16. ožujka 2020. pa do isplate

- na iznos od 7,53 EUR od 16. travnja 2020. pa do isplate

- na iznos od 2,51 EUR od 16. svibnja 2020. pa do isplate

do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom pojedinom bruto iznosu, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje isplatu zateznih kamata na pojedine mjesečne iznose te isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto plaći iz točke I i II izreke presude.

IV. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužitelju IH, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak isplatom iznosa od 881,81 eura u roku od 15 dana.

V. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je zaposlen kod tuženika na mjestu medicinskog tehničara, a njegov je rad organiziran u raznim oblicima rada (smjene, turnusi i ostalo) pa je zbog takve organizacije rada u svakom mjesecu u spornom razdoblju ostvario velik broj prekovremenih sati. Plaća tužitelja regulirana je u članku 47. KU zdravstva i u članku 51. Temeljnog KU. Odredbe KU zdravstva, u člancima 51., 57. i 59., a Temeljni KU u članku 54. propisuju dodatke i uvećanja za osnovnu plaću tužitelja koji se obračunavaju i isplaćuju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Tužitelj je od 1. listopada 2013. do dana podnošenja tužbe ostvario pravo na povećanu plaću jer je radio u otežanim uvjetima, što je propisano odredbom članka 86. ranijeg ZOR-a (NN 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) te sadašnjeg ZOR-a u članku 94. (NN 91/14 i 127/17). U tom vremenskom razdoblju odredbom članka 65. KU zdravstva (88/13), koji je bio na snazi od 1. lipnja 2013. do 30. studeni 2013. propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću" i 25 % za radna mjesta II vrste." Nadalje, odredbom članka 57. KU zdravstva (NN 143/13, u primjeni od 1. prosinca 2013.) propisano je: „Radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću "25 % za radna mjesta II vrste." Tuženik u navedenom spornom razdoblju nije tužitelju isplaćivao dodatak od 25% zbog otežanih uvjeta rada, na sve sate koje je tužitelj odradio, već samo na dio odrađenih sati. Tužitelj je u vremenskom periodu važenja Dodatka 1 KU zdravstva (koji je zaključen 1. listopada 2015.) ostvario pravo na dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Članak 59.a Dodatka I KU (NN 96/15) propisuje: „Iznimno od članka 59. ovog Ugovora zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali ljudi i ostali zdravstveni radnici nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće". Tuženik od 1. listopada 2015. tužitelju nije isplaćivao dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću za sve odrađene sate, već je navedeni dodatak isplaćivao samo za jedan dio odrađenih sati, a tužitelj je radio u redovnom i prekovremenom radu. Tuženik nije tužitelju platio prekovremeni rad ostvaren na dane državnih blagdana i praznika. Obzirom da je tuženik pogrešno obračunavao i isplaćivao plaće tužitelja po gore navedenim osnovama, posljedično je pogrešno i isplaćivao naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja. Sukladno ranije navedenom tuženik je tužitelju isplatio umanjene plaće za razdoblje pet godina prije podnošenja u najmanjem iznosu od 5.000,00 kuna.

1.1. Tužitelj je od 1. siječnja 2016. do 31. prosinca 2016. ostvario pravo na povećanu plaću, između ostalog, i uslijed povećanja osnovice za obračun plaća od siječnja 2016. do 31.12.2016. Naime, u spornom periodu osnovica plaće regulirana je Zakonom o osnovici plaće u javnim službama (NN 36/09, 124/09 - dalje u tekstu: Zakon o osnovici plaće u javnim službama). U spornom razdoblju je na snazi Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 u daljnjem tekstu: Temeljni KU) kao i sporazum Vlade RH i sindikata. Vlada RH i Sindikati javnih službi i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi zaključili su 23. studenog 2006. Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008., te u 2009. i da navedene obračunske osnovice se primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Nadalje, Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili o zamrzavanju osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto time da su u čl. III. utvrdili način povrata osnovice, a to na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku (DZS) ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog bruto društvenog proizvoda (BDP) za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine te u čl. IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS-om u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u Republici Hrvatskoj. Vlada RH i Sindikati javnih službi zaključili su 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske iako su po predstavnicima tog sindikata parafirane, a kojim izmjenama je promijenjen čl. III. Dodatka te čl. IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i čl. VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom u razdobljima opisanih u čl. III. do V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene od 26. listopada 2011. donijeli su 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe, a to u odnosu na čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Gore navedene Izmjene i dopune iz 2011. zaključene na rok od pet godina (čl. IX. Izmjena) ali se prema odredbi čl. 199. st. 1. ZR-a na njih primjenjuju pravila o produženoj primjeni KU-a, a što znači da vrijede i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene te da su istekle 26. siječnja 2017. U spornom periodu na snazi je TKU koji u čl. 51. regulira da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću, a osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, te dodaci na osnovu plaću kao što su stimulacija, dodaci na posebne uvjete rada, položeni dodaci i uvećanja plaća. U istom čl. TKU, u st. 4. navodi se da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću o obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Prema odredbi čl. 3. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01. i 39/09.) na pitanje plaća i drugih naknada po osnovi rada službenika i namještenika u javnim službama koja nisu uređena tim Zakonom, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno u skladu s njima sklopljeni kolektivni ugovori. Prema odredbi čl. 192. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14., 127/17. i 98/19., u daljnjem tekstu: ZR) predmet kolektivnog ugovora mogu biti prava i obveze stranke koje su taj ugovor sklopile a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnih odnosa te druga pitanja iz radnih odnosa ili u svezi s radnim odnosom, pa prema tome i pregovaranje o plaći kao važnom segmentu radnog odnosa, a između ostalog i čl. 51. TKU, uređuje te definira plaću zaposlenih u javnim službama. Prema tome su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih sa Vladom RH, u ovom slučaju poslodavcem a gdje se odlučivalo osnovicama te dodacima na plaću za zaposlene u javnim službama. Sporazum o osnovici plaće, njegove dodatke te izmjene dodatka potpisale su stranke koje mogu biti stranke, dok je predmet ugovora osnovica plaće iz radnog odnosa a što može biti predmet kolektivnog ugovora prema čl. 192. ZR-a, pa slijedom toga ti dokumenti formalno i sadržajno predstavljaju i potpadaju pod zakonski pojam kolektivnog ugovora. Slijedom iznijetog svi naprijed navedeni predmetni dokumenti imaju karakter kolektivnog ugovora te su u konačnici su postali i njihov sastavni dio. Negativni rast BDP-a prema službenim podacima Državnog zavoda za statistiku trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014. tj. 12 tromjesečja uzastopno. Zadnjeg tromjesečja 2015. do prvog tromjesečja 2017. zabilježen je rast BDP-a za više od 2,0 % u odnosu na prethodna tromjesečja. Odredba čl. VII. st 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., ne odnosi se na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH bila je povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama. Sukladno naprijed iznesenom, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužitelju isplaćena plaća u utuženom razdoblju (siječanj 2016. do siječnja 2017.), budući je došlo do poboljšanja stanja, odnosno rasta BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno dva ili više posto). Nakon objave službenih podataka Državnog zavoda za statistiku Vlada RH nije donijela posebnu odluku o visini osnovice za 2016., jer je na snazi bio TKU i Sporazum o osnovici kojima je visina osnovice za obračun plaća za 2016. bila određena u visini od 5.415,37 Kn (sukladno čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama). Usprkos navedenom tuženik je tužitelju sve plaće u 2016. obračunavao s osnovicom od 5.108,04 kn odnosno na štetu tužitelja. Na obračun tužiteljeve plaće u spornom razdoblju primjenjuje se KU zdravstva prema kojem je osnovica za obračun plaće temelj za obračun svakog elementa tužiteljeve plaće (plaćanje redovnog rada, obračun svakog dodatka i uvećanje plaće, obračun naknade plaće itd.) pa je obračunom plaće s nižom osnovicom tuženik pogrešno obračunao svaki element tužiteljeve plaće za rad u periodu od siječnja 2016. do siječnja 2017.. Vlada RH je tek na sjednici održanoj 29. prosinca 2016., na temelju članka 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama donijela novu Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama. Odluka je objavljena u Narodnim novinama broj 123/16, a stupila je na snagu 1. siječnja 2017. Prema novoj Odluci Vlade RH osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđena je u visini od 5.211,02 kune bruto i primjenjivala se od 1. siječnja 2017., počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017. koja će biti isplaćena u mjesecu veljači 2017. Dakle, Republika Hrvatska, kao poslodavac, donijela je odluku o uvećanju osnovice za obračun plaća svojim zaposlenicima u javnim službama za 2%. Obzirom na navedeno tuženik je sve plaće od siječnja do prosinca 2016. (plaća za prosinac 2016. isplaćena u siječnju 2017.) bio dužan obračunavati s osnovicom od 5.415,37 kn. Unatoč tome tuženik je sve plaće u 2016. obračunavao s nižom osnovicom od 5.108,84 kn, a tužitelj potražuje isplatu razlike novčanih potraživanja uz primjenu osnovice od 5.415,37 kn.

1.2. Budući da su podaci o rasporedu rada i obliku rada vidljivi samo na evidencijama rada, a radi se o dokumentaciji kojom raspolaže tuženik, tužitelj nije u mogućnosti postaviti određeni tužbeni zahtjev pa predlaže da sud naloži tuženiku da u spis dostavi tužiteljičinu evidenciju rada i platne liste za period od 1. siječnja 2016. do dana dostave te da konačno naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznos na ime manje obračunate i neisplaćene plaće u predmetnom razdoblju zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na svaki pojedini iznos do isplate kao i da joj naknadi troškove ovog postupka.

1.1. Tužitelj je nakon zaprimanja nalaza i mišljenja financijskog vještaka na posljednjoj raspravi specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.139,26 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 16. veljače 2016. i to samo na ime razlike u osnovici, neisplaćenih dodataka te posljedične razlike naknade plaće za godišnji odmor i bolovanje. Tužitelj, dakle, predmetnom specifikacijom više ne potražuje razliku plaće na ime prekovremenih sati.

Predmetnoj specifikaciji tuženik se nije usprotivio.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe da u cijelosti isplaćuje plaću tužitelju kao i svim ostalim radnicima na temelju ugovora o radu i po odredbama kolektivnog ugovora, a obračun plaće za sve radnike izvršava se temeljem zakonskog propisa po programu za obračun plaća, tzv. Centralni obračun podataka (COP), koji program je temeljem zakonskog propisa izradila i vodi Financijska agencija, a uveden je u primjenu u lipnju/srpnju 2014. Nadalje, tuženik postupa i po uputi o evidenciji radnog vremena i obračunu plaća koju uputu je temeljem odredbi kolektivnog ugovora izdalo Ministarstvo zdravstva. FINA kao operater na tome programu izvršava obračun plaća za sve institucije predviđene propisom pa tako i za tuženika i tuženik nema nikakvog utjecaja u obračun plaća, može samo unijeti podatke o radnicima i ostvarenim radnim satima a ostale elemente obračuna plaće, dodatke i slično, temeljem primjene kolektivnog ugovora i njegovog tumačenja provodi u svojemu djelovanju FINA, primjenjujući sve zakonske propise i tumačenja tih propisa u njihovoj primjeni. Tuženik smatra da se tužitelj, u slučaju da je smatrao da se njemu pogrešno obračunava plaća ili neki dodatak na plaću, morao prethodno obratiti izvansudskim zahtjevom za zaštitu prava tuženiku kao poslodavcu. Obvezatno tumačenje propisa — kolektivnog ugovora daje zajedničko povjerenstvo, tumačenje se daje u formi zaključaka koji se usvajaju na sjednici Zajedničkog povjerenstva za tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te je o osnovama po kojima isplatu potražuje tužiteljica donijelo zaključke odnosno tumačenja. Tuženik primjenjuje sve propise i tumačenja. Tuženik smatra da je u ovome sporu potrebno utvrditi na koji način zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora smatra da se primjenjuje kolektivni ugovor i konkretno ako postoji tvrdnja tužitelja da je oštećen u priznavanju uvećanja od 25% po osnovi posebnih uvjeta rada i to točno za razdoblje rada prekovremenog i rada blagdanom, te naknade za godišnji odmor, tada će povjerenstvo koje se sastoji od 6 osoba na vrlo brz, jednostavan i u potpunosti prihvatljiv način za sve učesnike u sporu donijeti svoje tumačenje određenog spornog pitanja i to ili na svojoj sjednici ili na sudskoj raspravi na kojoj se njih može pozvati kao svjedoke odnosno članove određenog ovlaštenog organa koji će sudu pomoći u utvrđivanju činjeničnog stanja odnosno razjasniti što je precizno mišljeno u određenim odredbama kolektivnog ugovora i kako se te odredbe imaju primjenjivati prema dogovoru stranaka — radnika i predstavnika poslodavaca. Stoga, tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti uz obvezu naknade parničnog troška.

3. U dokaznom postupku pročitane su obračunske liste za tužitelja, Ugovori o radu, rješenje o plaći, odluka Vlade, satnica rada tužitelja, obračunske liste tužitelja, nalaz i mišljenje financijske vještaka Tomislava Prpića te sva druga dokumentacija priležeća spisu.

4. Sud je odbio dokazne prijedloge stranaka za provođenje personalnih dokaza jer isti nisu bili potrebni za utvrđivanje spornih činjenica u ovom predmetu.

5. Tužbeni zahtjev tužitelja u pretežitom je dijelu osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 1.139,26 eura bruto. Tužitelj predmetni iznos potražuje po osnovi razlike u osnovici plaće (s 5.108,84 kuna na 5.415,37 kuna) te po osnovi neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate, na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja u utuženom razdoblju.

7. Pritom, između parničnih stranaka nije sporno:

- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu medicinskog tehničara,

- da je tuženik tužitelju, za razdoblje od siječnja 2016. do kraja prosinca 2016. obračunavao plaću po osnovici od 5.108,84 kuna, što proizlazi iz platnih lista sadržanih u spisu;

- da je tužitelj, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju ostvario određeni broj prekovremenih sati, o čemu tuženik vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;

- da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i na ostale dodatke određene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.

8. Osim što su istaknute činjenice između stranaka nesporne, proizlaze i iz dostavljene dokumentacije.

9. Sporno je, a vezano za zahtjev koji se odnosi na povećanje osnovice, je li tuženik u utuženom razdoblju od siječnja 2016. do siječnja 2017. bio dužan obračunavati i isplaćivati tužitelju plaću prema visini osnovice od 5.415,37 kuna na temelju odredbe čl. III izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., odnosno sporna je sama pravna valjanost navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu. Sporna je i pasivna legitimacija tuženika uzimajući u obzir da tuženik svoje postupanje opravdava time da je dužan plaće obračunavati u sustav COP (Centralni obračun podataka).

9.1. U odnosu na preostali dio zahtjeva, sporno je pripadaju li tužitelju za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženik nesporno isplaćuje tužitelju na sate odrađene u redovnom radu. Sporno je također je li tužitelju pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor i bolovanje u utuženom razdoblju od 1. siječnja 2016. do podnošenja tužbe.

10. Navodeći da ne postoji odgovornost tuženika jer plaće isplaćuje na temelju podataka iz sustava COP koji koriste ustanove za obračun plaća u državi, tuženik zapravo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i da ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća pa do promjene podataka ne može doći automatizmom. Međutim, tuženik je kao poslodavac tužiteljice dužan ispuniti svoje obveze i odgovoran je u slučaju njihovog neispunjenja. Time je otklonjen prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.

U odnosu na zahtjev za isplatu razlike plaće zbog povećanja osnovice (od siječnja 2016. do kraja prosinca 2016.)

11. Prvenstveno je valjalo odlučiti o zahtjevu za isplatu razlike plaće zbog povećanja osnovice.

11.1. Naime, u razdoblju od 2006. do 2012. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su nekoliko sporazuma kojima je regulirano pitanje visine osnovice za plaće u javnim službama. Tako su 23. studenoga 2006. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Sporazum) kojim su ugovorili povećanje osnovice za izračun plaće u javnim službama za po 6% u naredne tri godine, 2007., 2008. i 2009. Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici Sindikata hrvatskih učitelja, Nezavisnog sindikata zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja, Sindikata zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalnog sindikata zdravstava i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatskog liječničkog sindikata, Hrvatskog strukovnog sindikata medicinskih sestara - medicinskih tehničara i Hrvatskog sindikata djelatnika u kulturi.

11.2. Na temelju tog Sporazuma i u skladu s njegovim sadržajem, Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2007. („Narodne novine“ broj 142/2006) kojom je utvrđena osnovica za izračun plaća korisnika državnog proračuna kojima se sredstva za plaće osiguravaju u državnom proračunu u visini od 4.819,66 kuna. Navedena Odluka izrijekom se poziva na Sporazum od 23. studenoga 2006. te je osnovica od 4.819,66 kuna točno za 6% veća od osnovice utvrđene Odlukom o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna u 2006. („Narodne novine“ broj 155/05.).

11.3. Dana 13. svibnja 2009. sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Dodatak Sporazumu) kojim su ugovorili da se danom potpisa tog Dodatka za izračun plaća javnih službenika i namještenika primjenjuje osnovica iz 2008. u visini od 5.108,84 kuna bruto (osnovica za izračun plaća iz 2007. uvećana za 6%), dok je uvećanje osnovice za preostalih 6% (koje je trebalo uslijediti iza 2009.) sporazumno odgođeno te je istovremeno u čl. III. Dodatka Sporazuma reguliran način povrata osnovice. Prema tom članku, osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto u trenutku kada službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja). Odredbom čl. IV. 5. Dodatka Sporazuma reguliran je način usklađivanja pariteta u odnosu na prosječnu mjesečnu bruto nominalnu plaću u Republici Hrvatskoj, a u čl. VII. Dodatka Sporazuma određeni su uvjeti nužni za ostvarivanje tog Sporazuma. Navedeni Sporazum su od strane sindikata javnih službi sklopili i potpisali predstavnici istih sindikata koji su sklopili i Sporazum od 23. studenoga 2006.

11.4. Dodatak Sporazuma izmijenjen je i dopunjen dana 26. listopada 2011. kada su sindikati javnih službi i Vlada Republike Hrvatske sklopili Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu). Tim sporazumom izmijenjen je, među ostalim, i čl. III. Dodatka Sporazuma na način da je ugovoreno da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene, a u skladu s čl. VII.c toč. 3. određeno je da kada se nešto primjenjuje, isplaćuje ili povećava „za mjesec“ znači da se ta primjena, isplata odnosno povišica vrši u prvom sljedećem mjesecu.

11.5. Odredbom čl. IV. Izmjena i dopuna Dodataka Sporazumu uređen je način usklađivanja pariteta te je određeno da će se šest mjeseci nakon objave podataka iz čl. III. utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika s VSS-om u javnim službama prosječno za dvanaest mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i tog pariteta u 2008., a prema podacima DZS-a Republike Hrvatske (stavak 1.). U slučaju smanjenja pariteta u odnosu na 2008. osnovica za obračun plaća korigirat će se od prvog sljedećeg mjeseca nakon utvrđene razlike na način da se ista uveća za polovicu utvrđene razlike između pariteta i za polovicu projekcije očekivanog postotnog rasta prosječne bruto plaće u privredi RH u tekućoj godini, s ciljem očuvanja pariteta iz 2008. (stavak 2.). Za slučaj da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III. Vlada se obvezuje da će korigirati osnovicu za obračun plaća u javnim službama na način da će ista biti na razini koja odgovara utvrđenom paritetu između bruto plaće VSS početnika u javim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi u Republici Hrvatskoj za cijelu 2008. na godišnjoj razini (stavak 5.). Odredbom čl. V. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da se Vlada Republike Hrvatske, nakon jedanaest mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema čl. III. i IV., obvezuje započeti obračun i isplatu plaća radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje objavljeni podaci DZS-a Republike Hrvatske uvećana za 1,5%. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom razdoblju opisanom u čl. III. - V. Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine.

11.6. Ovaj Sporazum, za razliku od prethodna dva, nije potpisan od strane predstavnika Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske. Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke koju su 7. prosinca 2011. donijeli predstavnici sindikata, predstavnici Vlade i neutralni predsjednik arbitraže.

11.7. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su 28. prosinca 2012. donijeli Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (u nastavku: Vjerodostojno tumačenje) kojim je utvrđeno da među potpisnicima Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu usvojenih arbitražom od 7. prosinca 2011. postoji jedinstveno i nesporno zajedničko tumačenje odredbe čl. IV. u vezi s čl. VII. Dodatka Sporazumu. Utvrđeno je da se odgoda iz čl. VII. st. 1. primjenjuje i u slučaju iz čl. IV. st. 5. (kojim se propisuje obveza Vlade u slučaju da se do 31. prosinca 2012. ne ostvare pretpostavke iz čl. III.), jer taj članak utvrđuje eksplicitan rok.

11.8. Odredbom čl. 51. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 141/12, u nastavku: TKU/12) propisano je da plaću zaposlenika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću (st. 1.). Osnovnu plaću zaposlenika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (stavak 2.), a dodaci na osnovnu plaću su stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, položajni dodaci i uvećanja plaća (st. 3.) U st. 4. istog članka ugovorne strane su zajednički utvrdili da su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. te sve njegove izmjene i dopune ili novi sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze te Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenoga 2006. važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim samim dokumentima. Isto je bilo propisano i čl. 51. ranijeg Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama („Narodne novine“ broj 115/10, u nastavku: TKU/10). Povrh navedenog, u skladu s odredbom čl. 6. st. 1. TKU-a ugovorne strane su se obvezale primjenjivati ovaj ugovor u dobroj vjeri.

11.9. Predmet Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. su prava koja se mogu urediti kolektivnim ugovorom te su taj sporazum na osnovi čl. 51. st. 4. TKU/10 i u skladu s čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama („Narodne novine“ broj 39/09 i 124/09) sklopili Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi pa, prema stajalištu ovog suda, a suprotno stavu tuženice, navedeni Sporazum predstavlja kolektivni ugovor. Taj Sporazum nije potpisan od strane Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, a koji sindikat je potpisnik Sporazuma iz 2006. i Dodatka Sporazumu iz 2009. Međutim, okolnost da jedan od subjekata na strani sindikata nije potpisao predmetne izmjene nije od utjecaja na njihovu valjanost (tako i VSRH u odluci poslovni broj Revr 408/2012-2 od 3. travnja 2013.). Od utjecaja bi bilo da je taj sindikat protivno zakonu bio isključen iz kolektivnog pregovaranja, što nije bio slučaj, budući da je Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu parafirao i predstavnik Samostalnog sindikata zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je ravnopravno s ostalim sindikatima sudjelovao u pregovorima.

11.10. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu sklopljene su na rok od pet godina pa bi im važenje isteklo 26. listopada 2016., ali se na njih u skladu s čl. 199. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu: ZR/14) primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, slijedom čega se u njemu sadržana pravna pravila i dalje primjenjuju u razdoblju od tri mjeseca od isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor. Prema tome, rok važenja navedenih izmjena istekao je s danom 26. siječnja 2017.

11.11. Valja istaknuti kako valjanost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni u jednom trenutku nije dovedena u pitanje ni od strane Vlade Republike Hrvatske ni od strane sindikata javnih službi. Oni su valjanost Dodatka Sporazumu i svih njegovih izmjena i dopuna potvrdili u čl. 51. st. 4. TKU/12 koji su sklopili 12. prosinca 2012., a stranka tog kolektivnog ugovora je, među ostalim, bio i Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske koji je na taj način naknadno pristupio Izmjenama i dopunama Dodatka Sporazumu.

11.12. Slijedom navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, a kojim je određena osnovica za obračun plaća u javnim službama u iznosu 5.415,37 kuna i uvjeti koji moraju nastupiti da se plaća obračunava po osnovici u toj visini (čl. III.), obvezuje tuženicu u čije je ime Vlada Republike Hrvatske sklopila taj sporazum sa sindikatima javnih službi.

11.13. Ovaj sud smatra da nije došlo odgode primjene čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu odnosno do odgode povećanja osnovice, već se odgoda odnosila isključivo na usklađivanje pariteta u odnosu na plaće u privredi. Naime, čl. IV. st. 1. - 4. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu predviđeno je usklađivanje plaća javnih službenika prema paritetu s prosječnom mjesečnom nominalnom bruto plaćom u privredi u Republici Hrvatskoj u prethodnoj godini i istog pariteta iz 2008., a koja korekcija je trebala započeti šest mjeseci nakon što se visina osnovice vrati na razinu iz 2009. odnosno na visinu od 5.415,37 kuna. S obzirom na to da se nije moglo predvidjeti hoće li i kada biti ispunjeni uvjeti za povrat osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se, ako do vraćanja osnovice ne dođe do 31. prosinca 2012., s korekcijom osnovice odnosno usklađivanjem pariteta započeti 1. siječnja 2013. Na taj način trebale su biti ublažene posljedice nemogućnosti povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna do nastupanja uvjeta za povrat osnovice. U čl. VII. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu određeno je da će se uskladba pariteta odgoditi ako bi u razdoblju iz čl. III. - V. bilo zabilježeno dvanaest uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a, a Vjerodostojnim tumačenjem od 28. prosinca 2012. zauzet je jedinstven stav da se ta odgoda odnosi i na slučaj iz čl. IV. st. 5. Izmjena. Dakle, odgoda usklađivanja pariteta ne odnosi se samo na slučaj kada je usklađivanju trebalo pristupiti nakon povrata osnovice na visinu od 5.415,37 kuna (čl. IV. st. 1. - 4.), već i na slučaj kada je usklađivanju pariteta trebalo pristupiti jer do povrata osnovice nije došlo do 31. prosinca 2012. (čl. IV. st. 5.).

11.14. S obzirom na to da do 31. prosinca 2012. nisu nastupili uvjeti iz čl. III. Izmjena za vraćanje osnovice na visinu od 5.415,37 kuna, Vlada Republike Hrvatske je trebala pristupiti korekciji osnovice za obračun plaća u javnim službama u skladu s čl. IV. st. 5. Izmjena. Do korekcije osnovice nije došlo jer su se ispunili uvjeti za odgodu usklađivanja pariteta između plaća u javnim službama i prosječne bruto plaće u privredi Republike Hrvatske, ali nisu bili ispunjeni uvjeti za odgodu povećanja osnovice jer je jasno ugovoreno da je jedini uvjet za povećanje osnovice rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno za dva ili više posto.

11.15. Osim toga, odredba čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu ni gramatički ni sadržajno ne opisuje razdoblje u kojem je BDP zabilježio negativan rast pa je razvidno da razdoblje od četvrtog tromjesečja 2011. zaključno s trećim tromjesečjem 2014. (u kojem razdoblju je nesporno zabilježeno 12 uzastopnih negativnih stopa rasta BDP-a) ne predstavlja razdoblje iz čl. III., već se očigledno radi o razdoblju iz čl. II. i čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi broj: Rev 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020.).

11.16. Prema službenim podacima DZS-a tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio je realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a tromjesečni BDP za treće tromjesečje 2015. bio je realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014.

11.17. S obzirom na to da iz navedenih podataka proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) za 2% (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, 1,2% + 2,8% = 4% : 2 = 2%) od prosinca 2015. ispunili su se uvjeti za obračun plaće u javnim službama po osnovici od 5.415,37 kuna bruto.

11.18. Kako se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i kako ih tuženica ne obračunava sama, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća, do primjene osnovice u visini od 5.415,37 kuna bruto nije moglo doći automatizmom, već je odluku o promjeni visine osnovice bila dužna donijeti Vlada Republike Hrvatske. Međutim, propust Vlade da donese takvu odluku ne može ići na štetu tužiteljice. Vlada Republike Hrvatske je bila ugovorna strana svih predmetnih sporazuma koje je sklopila u ime i za račun svih poslodavaca iz javnih službi pa je trebala i osigurati sve formalne i materijalne pretpostavke da poslodavci, uključujući i tuženicu, mogu ispuniti svoje obveze prema radnicima. Dakle, s obzirom na to da je tuženica kao poslodavac tužiteljice dužna i odgovorna za ispunjenje obveze isplate plaće, kao i da predstavlja javnu službu sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama, razvidno je da je obveza tuženice tužiteljici isplatiti razliku plaće.

U odnosu na zahtjev za isplatu razlike plaće zbog neisplaćenih dodataka za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na sate odrađene u prekovremenom radu te razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja

12. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.; dalje u tekstu: KU/13), koji je bio na snazi do 1. ožujka 2018., od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19.; dalje u tekstu: KU/18).

13. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, a koje tužiteljica potražuje u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.

13.1. Odredbom članka 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom članka 51. stavka 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom članka 49. stavka 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.

13.2. Sukladno članku 57. stavku 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom članku 55. stavku 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužiteljice, što tuženik ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužiteljici, s obzirom na njeno radno mjesto, u skladu s odredbom članka 57. KU/13, odnosno članka 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, u postotku utvrđenom u nalazu i mišljenju.

13.3. Nadalje, odredbom članka 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom članka 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015. odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od članka 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u člancima 57. i 58. KU/18.

13.4. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužitelj i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu članka 57. KU/13 (članka 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu članka 59. KU/13 (članka 57. KU/18).

13.5. Osim toga, niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužiteljica obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženik u tijeku postupka nije osporio. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužitelj u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema članku 51. KU/13 međusobno ne isključuju.

13.6. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom. Iz tog razloga nije u tom smislu naloženo financijsko vještačenje.

13.7. Proizlazi, dakle, da tužitelj osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.

14. Posljedično svemu navedeno, tužitelju je obračunata i isplaćena i manja naknada za godišnji odmor. Naime, odredbom članka 36. stavka 2. KU/13 i članka 34. stavka 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako je utvrđeno da je tuženik tužitelju u utuženom razdoblju pogrešno obračunavao plaću i istu isplaćivao u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i bolovanja.

15. Radi utvrđenja spornih činjenica i visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Tomislavu Prpiću.

15.1. Stalni sudski vještak Tomislav Prpić sačinio je nalaz i mišljenje (list 215 do 235 spisa) te je izračunao da razlika plaće tužitelja zbog primjene manje osnovice (umjesto osnovice od 5.415,37 kuna) za razdoblje od siječnja do kraja prosinca 2016. iznosi 836,99 eura. Vještak je potom izračunao da tuženik tužiteljici nije isplatio dodatke na sate odrađene u prekovremenom radu u iznosu od 1.679,79 kuna i 302,54 kuna, naknadu za godišnji odmor u iznosu od 192,97 kuna te naknadu za vrijeme bolovanja u iznosu od 84,15 kuna.

15.2. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke, pri tom se napominje da niti stranke nisu imale daljnje primjedbe, prigovore ili prijedloge.

16. Slijedom svega navedenog, tužbeni zahtjev tužitelja specificiran na raspravi 11. veljače 2025. (list 247 spisa) u pretežitom dijelu je prihvaćen te je naloženo tuženiku da tužitelju, na ime manje obračunate plaće, isplati ukupan iznos od 1.139,26 eura.

17. Međutim, nije u cijelosti osnovan zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata.

17.1. Prije svega, tužitelj nema pravo na zatezne kamate tekuće na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak koji su sadržani u dosuđenoj bruto razlici plaće, jer prema Zakonu o porezu na dohodak obveza uplate poreza na dohodak i prireza na porez na dohodak dospijeva tek prilikom isplate pojedinog mjesečnog iznosa plaće radniku pa tuženik nije došao u zakašnjenje s ispunjenjem te novčane obveze (pravni stav zauzet u Presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 717/16-2 od 6. rujna 2017.).

17.2. Osim toga nije osnovan u cijelosti niti zahtjev za isplatu zateznih kamata na preostali dio neisplaćene plaće i naknade plaće uzimajući u obzir da, iako ukupna glavnica iznosi 1.139,26 eura, pojedini mjesečni iznosi imaju različiti datum dospijeća. Stoga je dio zahtjeva za isplatu zateznih kamata, povrh onog dosuđenog u točkama I i II izreke presude, odbijen kao neosnovan.

18. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu, što je tužitelj i učinio konačno uređenim tužbenim zahtjevom.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 5. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa), s obzirom da tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na tijek zateznih kamata, u pogledu kojeg nisu nastali nikakvi posebni troškovi.

19.1. Tužitelj je u ovom postupku zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu se priznaje trošak od po 75 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 1. rujna 2021. i 11. veljače 2025. (Tbr.9.1. Tarife). Za pristup ročištu za objavu presude tužitelju se priznaje trošak od 50 bodova (Tbr.9.3. Tarife). Time je tužitelju priznata nagrada od ukupno 275 bodova što sukladno vrijednosti boda (Tbr.54. Tarife) iznosi 550,00 eura. Tom iznosu valja pridodati trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u cijelosti u iznosu od 331,81 eura (2.500,00 kuna). Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 881,81 eura.

20. Posljedično predmetnoj odluci o trošku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

U Puli 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Ana Brgles Keser

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.

3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)