Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-855/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihela Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog NČ, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj K-1441/2019 od 11. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog NČ kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, optuženi NČ proglašen je krivim da je počinio kazneno djelo protiv časti i ugleda - klevetom - opisano i kažnjivo po članku 149. stavak 1. KZ/11, u svezi s člankom 52. KZ/11. Na temelju članka 149. stavak 1. u svezi članka 52. KZ/11,u svezi sa člankom 42. stavak 1., 3. i 4. KZ/11 optuženom NČ izrečena je novčana kazna u visini 7.800,17 € (sedam tisuća osamsto eura i sedamnaest centi) / 58.770,38 kuna (pedesetosam tisuća sedamstosedamdeset kuna i tridesetosam lipa), što predstavlja 260 dnevnih iznosa u visini 30,00 € (trideset eura) / 226,04 kuna (dvjestodvadeset šest kuna i četiri lipe) za dnevni iznos, koja mu se nalaže uplatiti u korist proračuna Republike Hrvatske u roku 5 (pet) mjeseci po izvršnosti presude. Ako optuženik u roku koji mu je određen u cijelosti ili djelomično ne plati novčanu kaznu, a ne postoje pretpostavke za produljenjem roka plaćanja zbog neskrivljenog znatnog pogoršanja njegovih imovinskih prilika, neplaćena novčana kazna naplatit će se prisilno putem ovlaštene institucije sukladno odredbama posebnog zakona, a ako se ni prisilno ne može naplatiti u roku 3 (tri) mjeseca sud će uz pristanak optuženika donijeti odluku o zamjeni novčane kazne radom za opće dobro na način da se jedan dnevni iznos zamijenjeni s dva sata rada, pri čemu rad za opće dobro ne smije biti dulji od 720 sati. Ako optuženik ne pristane na rad za opće dobro ili ga ne izvrši, novčana kazna, odnosno, rad za opće dobro zamijenit će se kaznom zatvora na način da se jedan dnevni iznos zamjenjuje s jednim danom zatvora, a rad za opće dobro na način da se dva sata rada zamjenjuju s jednim danom zatvora, pri čemu kazna zatvora ne može biti dulja od 12 mjeseci.

2. Na temelju članka 148. stavak 1. Zakona o kaznenom postupku (NN 152/08, 76/09, 80/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 88/22 i 36/24 u daljnjem tekstu: ZKP) optuženi NČ obvezan je naknaditi trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP u visini 1.000,00 € (tisuću eura) / 7.534,50 kuna (sedam tisuća petstotridesetčetiri kune i pedeset lipa) s osnova paušalne svote sudu, koji trošak se optuženiku nalaže uplatiti u korist Proračuna Republike Hrvatske u roku 15 dana po izvršnosti presude. Na temelju članka 148. stavak 1. i 4. ZKP-a optuženi NČ obvezan je naknaditi i trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavak 1. točka 7. ZKP-a iz osnove nužnih izdataka privatne tužiteljice i nužnih izdataka i nagrade njezinih punomoćnika u visinama koja će biti određene posebnim rješenjem po pravodobnom postavljanju zahtjeva.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Aleksandru Dudukoviću, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog i odluke o kazni, te predlaže da Županijski sud prihvati žalbu te ukine pobijanu presudu i preinači na način da se optuženik oslobodi optužbe koja mu se stavlja na teret.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika nije osnovana.

7. Prije svega treba istaknuti da iako optuženik u žalbi podnesenoj po branitelju ističe sve žalbene osnove, u žalbi najvećim dijelom obrazlaže pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje obrazlažući i istaknutu povredu zakona o kaznenom postupku pogrešnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.

7.1. Međutim, nije u pravu optuženik kada tvrdi da sud u prvostupanjskoj presudi donosi zaključke koji su protivni utvrđenju tijekom dokaznog postupka pri čemu za odlučne činjenice ne daje razloge niti obrazloženje. Upravo suprotno takvim navodima optuženika, prvostupanjski sud detaljno i argumentirano izlaže, a potom i obrazlaže sve izvedene dokaze, na kraju kojih ispravno zaključuje da je dokazano da je optuženik počinio kazneno djelo klevete na način na koji mu je to i stavljeno na teret. Prvenstveno valja istaknuti da je netočan navod u žalbi, da u izjavi optuženika danoj Centru za socijalnu skrb nisu bile sadržane nikakve tvrdnje optuženika koje je bilo potrebno ocjenjivati kao istinite ili ne u smislu učina inkriminiranog kaznenog djela već samo u smislu obavijesti građanina o dešavanjima u svezi njegovog ujaka JČ. Upravo suprotno, iz svjedočkog iskaza NČČ koja je i navela kako je došlo do uzimanja predmetne izjave od optuženika, proizlazi da je do izjave optuženika na zapisnik došlo nakon što je prethodno upućeno pismo Centru za socijalnu skrb. Uvidom u Zapisnik sastavljen u Centru za socijalnu skrb razvidno je da je isti sačinjen prema odredbama koje vrijede za upravni postupak te je u tom smislu i optuženik upozoren u smislu odredbe članka 52. i 76. ZOOUP, i na tako sastavljen i pročitan zapisnik optuženik nije iznio nikakve primjedbe. Dakle, u situaciji kada optuženik pred nadležnim tijelima iznese izjavu: „…imamo saznanja da je ona sklapala ugovore sa starijim osobama na području Maksimira. N je imala ušteđevinu preko 100.000,00 kuna, što je ČČ uz njezinu pratnju dizala…i ušteđevine više nema…“da bi u nastavku naveo:„…N sam čak vidio kako prosi…uz nagovor ČČ.“, onda nije sporno upravo kao što to i utvrđuje prvostupanjski sud da je navedena izjava, ukoliko nije istina podobna da nanese štetu časti i ugledu privatne tužiteljice na koju se ta izjava i odnosi i stoga ista može biti predmetnom kaznenog djela klevete. Valja pri tome istaknuti i da se u konkretnom slučaju ne radi o tvrdnji optuženika kojim se ukazuje na nezakonitost radnje neke službenice u javnoj ustanovi, već na postupanje osobe koja sa tom javnom ustanovom nije ni na koji način vezana. Osim toga sve i da se radi o prijavi bilo kakvih nezakonitosti u postupanjima bilo koje osobe pa tako i da se radi o pritužbi na rad službenika u javnoj ustanovi, tako iznesen prigovor mora biti dan u granicama pristojnosti i kulturnog postupanja, a što ovdje u konkretnom slučaju prema sadržaju samog zapisnika, a potom i objava na facebook profilima, svakako nije slučaj. U svezi sa navedenim treba dovesti u svezu i svjedočki iskaz MČ koji je jednako kao i NČČ, nezainteresiran za konkretan kazneni postupak. Naime, iz navedenog svjedočkog iskaza razvidni su i razlozi koji su doveli do sukoba između privatne tužiteljice i optuženika, a to je upravo zbližavanje ujaka optuženika – JČ sa privatnom tužiteljicom, koji je u konačnici i rezultirao zaključenjem Ugovora o doživotnom uzdržavanju između privatne tužiteljice i JČ, a ne nekog protupravnog postupanja privatne tužiteljice. Slijedom navedenog, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, navedena izjava, opisana pod točkom 1) kao i one opisane pod točkama 2) i 3) izreke presude, dane su s namjerom klevetanja privatne tužiteljice a ne sa namjerom iznošenja činjenica službenim institucijama kako to u svojoj žalbi pokušava prikazati optuženik. Dakle, i prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog, prvostupanjski sud je ispravno pod točkom 21. 22. i 23. pisanog obrazloženja utvrdio postojanje objektivnih i subjektivnih obilježja inkriminiranog kaznenog djela utvrdivši da nisu istinite tvrdnje navedene činjeničnim opisom privatne tužbe kao i da su objektivno prikladne škoditi časti i ugledu drugoga.

7.2. Nadalje, suprotno navodu optuženika da prvostupanjski sud nije uspio dokazati da je upravo on objavitelj navoda na facebook stranci pod drugim pseudonimom (drugi profil) treba navesti slijedeće. Prvostupanjski sud je optuženika proglasio krivim za jedno produljeno kazneno djelo klevete, pri čemu je u svom obrazloženju pod točkom 18., 18.1. i 18. 2. dao svoje razloge zašto smatra da je svaku od navedenih kaznenopravnih radnji počinio upravo optuženik. Pri tome se posebno osvrnuo na činjenicu da u jednoj od facebook objava pod lažnim profilom (koristeći pseudonim PČ, list 28) koristi upravo izričaj ujac i ujna, dok na drugom profilu OČ (list 30), koristi ime ČČ što je ime privatne tužiteljice ponavljajući iznos od 100.000,00 jednako kao što je i navedeno u izjavi koju je optuženik dao na zapisnik u Centru za socijalnu skrb. Osim toga, obje objave pod lažnim profilom, ne samo da se vežu uz izjavu danu na zapisnik pred Centrom za socijalnu skrb već su dane i pod sličnim pseudonimima i iste pozadinske „profilne fotografije“. Dakle, uvažavajući sve navedeno, posebice sadržaj samih facebook objava, nema nikakve dvojbe, upravo kao što to i obrazlaže prvostupanjski sud, da je autor i navedenih facebook objava optuženik, odnosno da je na opisani način počinio radnju kaznenoga djela iz članka 149. u svezi sa člankom 52. KZ/11 za koje je i oglašen krivim.

8. Nije u pravu optuženik i kada ističe prigovor zastare kaznenog progona u kojoj vidi povredu kaznenog zakona na štetu optuženika. Predmetno stoga što iz odredbe članka 81. stavak 3. KZ/11 izrijekom proizlazi da ukoliko je prije isteka rokova iz stavka 1. članka 81. KZ/11 donesena prvostupanjska presuda, rokovi se produljuju za daljnje dvije godine. Naime, u konkretnom predmetu, 11. veljače 2019. bila je donesena prvostupanjska presuda koja je odlukom Županijskog suda u Zagrebu ukinuta 9. srpnja 2019., a što znači da se radi o predmetu koji je presuđen prije isteka zastarnih rokova propisanih za kazneno djelo iz članka 149. stavak 1 KZ/11, te je shodno prethodno citiranoj zakonskoj odredbi, došlo do produljena propisanih zakonskih rokova za dvije godine pa je i navedeni žalbeni razlog valjalo odbiti kao neosnovan. Žalbeni navod koji se odnosi na neažurnost pisanog otpravka prvostupanjske presude, također je valjalo odbiti kao neosnovan jer isti ne utječe na zakonitost same odluke.

9. Zaključno, budući da žalba na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, sukladno odredbi članka 478. ZKP-a u sebi sadrži i žalbu zbog odluke o kazni, ovaj je sud kao drugostupanjski razmatrao jesu li pravilno cijenjene sve olakotne i otegotne okolnosti na strani optuženika. Utvrdio je tako da je ispravno prvostupanjski sud cijenio stupanj krivnje optuženika kao i činjenicu da je isti do sada neosuđivana osoba te da je cijeneći sve utvrđene okolnosti ispravno odmjerio vrstu i visinu kazne. Ujedno je izrekavši novčanu kaznu, obrazložio i na temelju kojih je okolnosti odmjerio visinu pojedinog dnevnog dohotka, sve u skladu sa odredbom članka 42. stavak 1.,3. i 4. KZ/11, sa kojim se obrazloženjem u cijelosti slaže i ovaj sud kao drugostupanjski. Naime, kako je to ispravno i obrazložio prvostupanjski sud, kazna po svojoj vrsti i visini mora ukazati na nedopuštenost ponašanja i društvenu neprihvatljivost, ali sadržavati i specijalnu i generalnu svrhu kažnjavanja, koje ciljeve ostvaruje upravo izrečena kazna, kako po svojoj vrsti tako i po svojoj visini. Ispravno je donesena i odluka o troškovima kaznenog postupka koja je i obrazložena pod točkom 26. pisanog obrazloženja prvostupanjske presude. Naime, ispravno je od strane prvostupanjskog suda za odmjeravanje primjerene visine troškova kaznenog postupka uzeta u obzir ne samo brojnost sudskih radnji već i brojnost inkriminacija za koje je optuženik oglašen krivim.

10. Budući da nisu utvrđene bitne povrede na koje drugostupanjski sud povodom žalbe pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 476. stavak 1. točka 1. i 2. ZKP-a, valjalo je žalbu optuženika na temelju članka 482. ZKP-a u cijelosti odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu te riješiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac