Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-486/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Mihele Grahovac kao predsjednice vijeća, te Koraljke Bumči i Marijana Garca kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Gordane Banušić, u kaznenom predmetu protiv optuženog DU zbog kaznenog djela prijevare u gospodarskom poslovanju iz članka 247. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/2021, 114/22, 114/23 i 36/24 – u daljnjem tekstu KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Sisku broj K-10/2021-53 od 29. veljače 2024., na sjednici vijeća održanoj 25. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Prihvaća se žalba optuženog DU, a povodom te žalbe i po službenoj dužnosti, ukida se pobijana presuda i predmet upućuje prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje pred potpuno izmijenjeno vijeće.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku, optuženi DU proglašen je krivim da je djelima pod točkama 1/ i 2/ počinio kaznena djela protiv gospodarstva – prijevarom u gospodarskom poslovanju – opisano po članku 247. stavak 1. i 2. KZ/11, kažnjivo po članku 247. stavak 2. KZ/11 u vezi članka 52. KZ/11, a djelom pod točkom 3/ počinio kazneno djelo protiv imovine – utaja – opisano u članku 232. stavak 1. i 3. KZ/11, a kažnjivo po članku 232. stavak 3. KZ/11, a u vezi članka 52. KZ/11., pa je optuženiku za djela pod točkama 1/ i 2/ na temelju članka 247. stavak 2. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11, počinjeno na štetu oštećenog kao tužitelja ĐU i oštećenog kao tužitelja JU utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca, a na temelju članka 232. stavak 3. KZ/11 u vezi s člankom 52. KZ/11, za djelo pod točkom 3/ utvrđena kazna zatvora u trajanju 1 (jedne) godine, pa je optuženi DU na temelju članka 51. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju 1 (jedne) godine i 5 (pet) mjeseci, a na temelju članka 57. KZ/11, izrečena mu je djelomična uvjetna osuda s time da se od kazne na koju je optuženik osuđen izvršava 8 (osam) mjeseci, a dio izrečene kazne u trajanju 9 (devet) mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku 3 (tri) godine od pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo. Na temelju članka 54. KZ/11, optuženiku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme koje je proveo u istražnom zatvoru počevši od 29. kolovoza 2011. do 29. rujna 2011.

2. Na temelju članka 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 118/18 – dalje u tekstu: ZKP-a), oštećenom ĐU dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 10.086,93 eura, te je optuženom DU naloženo da oštećenom ĐU u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude isplati iznos 10.086,93 eura. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a, oštećenom JU dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 11.945,05 eura, te je naloženo optuženom DU da oštećenom JU u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude isplati iznos 11.945,05 eura. Na temelju članka 158. stavak 2. ZKP-a, oštećenom Blue Iris Resolution d.o.o. dosuđen je imovinskopravni zahtjev u iznosu 62.018,44 eura, te je naloženo optuženom DU da oštećenom Blue Iris Resolution d.o.o., u roku 1 (jedne) godine od pravomoćnosti presude isplati iznos 62.018,44 eura. Na temelju članka 148. stavak 1. u vezi s člankom 145. stavak 2. točka 1. do 7. ZKP-a optuženik je dužan platiti troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu 1.000,00 eura, troškove postupka i to trošak financijskog vještačenja po vještaku Vlasti Panjković u iznosu 2.517,49 eura, trošak dopune financijskog vještačenja po vještaku Vedranu Panjkoviću u iznosu 1.060,99 eura i trošak dopune vještačenja u iznosu 128,87 eura, trošak financijskog vještačenja po vještaku Davoru Burazeru u iznosu 2.162,56 eura, trošak dolaska vještaka na raspravu u iznosu 28,14 eura, trošak braniteljice po službenoj dužnosti odvjetnice Vlaste Joksimović u iznosu 530,49 eura, sve u roku 1 (jedne) godine od dana pravomoćnosti presude.

3. Protiv navedene presude žalbu je podnio optuženik po branitelju Drašku Šoći odvjetniku iz Zagreba, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, odluke o kazni i troškovima kaznenog postupka te predlaže da se prihvati žalba i ukine pobijana presuda te predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje ili preinači pobijana presuda.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP-a, spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

6. Žalba optuženika je osnovana.

7. U pravu je optuženik kada ističe da je prvostupanjski sud propustio ocijeniti vjerodostojnost svjedočkih iskaza LU, KU, SU i MU. Naime, iako prvostupanjski sud detaljno pod točkama 10. - 13. prvostupanjske presude citira navedene svjedočke iskaze, isti u nastavku pisanog obrazloženja svoje presude o činjenici, prihvaća li ili ne, i na koji način ocjenjuje navedene svjedočke iskaze, ne daje nikakvo obrazloženje, pa zbog te činjenice nije razvidno jesu li prema stavu prvostupanjskog suda navedeni svjedočki iskazi oni koji su bili od utjecaja na odluku suda i u kojoj mjeri. Imajući na umu navedeno i prema stavu ovoga suda, prvostupanjski sud je propustio navesti razloge o odlučnim činjenicama, ostvarivši bitnu povredu kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a.

7.1. Međutim, iako u svojoj žalbi navedenu povredu kaznenog postupka optuženik vidi i u pogledu ocjene vjerodostojnosti obrane optuženika, te oštećenika, treba naglasiti da je prvostupanjski sud pod točkama 17., 19., 19.2. i točkom 20. pisanog obrazloženja dao svoju ocjenu o tome prihvaća li ili ne obranu optuženika, odnosno iskaze oštećenika. Dakle, iako je navedena ocjena možda iznesena samo šturo, prema stavu ovoga suda kao drugostupanjskog obrazloženje prvostupanjske presude u tom dijelu sadrži dostatnu ocjenu izvedenih dokaza, stoga je u tom dijelu žalba optuženika neosnovana.

7.2. U pravu je optuženik i kada ističe bitnu povredu zakona o kaznenom postupku u dijelu prvostupanjske presude koji se odnosi na obrazloženje izrečene vrste i visine kazne. Naime, upravo kao što to optuženik ističe u svojoj žalbi, prvostupanjski sud je dužan obrazložiti koje su sve okolnosti bile od utjecaja na utvrđenje svake pojedine kazne zatvora koju je izrekao optuženiku, a potom i koje su okolnosti bile od utjecaja na kaznu zatvora koja je kao jedinstvena izrečena optuženiku. Predmetno posebice stoga što je prvostupanjski sud svojoj odlukom optuženika osudio na djelomičnu uvjetnu osudu za koju nije iznio nikakve razloge. Slijedom navedenog, na taj način je ostvarena povreda zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. jer prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Osim toga, prvostupanjski sud je propustio obrazložiti na temelju kojih dokaza je utvrdio da su oštećenici oštećeni upravo za navedene iznose, navodeći samo paušalno da je oštećenicima djelomično dosuđen imovinskopravni zahtjev. Naime, u situaciji kada utvrdi da su se stekli zakonski uvjeti za dosuđivanje imovinskopravnog zahtjeva, prvostupanjski sud je bio dužan obrazložiti na temelju kojih je činjenica utvrdio tko je ostvario određenu imovinsku korist i u kojoj visini, kao i iz kojih to dokaza proizlazi.

8. Osim toga, iako se u svojoj žalbi optuženik ne osvrće na tu činjenicu, ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti prvostupanjski sud je, oglasivši optuženika krivim za kazneno djelo opisano pod točkom 1. i 2. izreke presude, iz prvostupanjske presude nije jasno je li utvrdio da je navedenim radnjama optuženik počinio jedno produljeno kazneno djelo ili dva kaznena djela u stjecaju. Naime, iako je u izreci presude sud za oba kaznena djela utvrdio jednu kaznu ispravno u tom slučaju primijenivši odredbu članka 52. KZ/11 (koja opisuje produljeno kazneno djelo), u obrazloženju svoje presude pod točkom 22., obrazlaže da je sud za navedena dva kaznena djela „u sjecaju“ utvrdio kaznu u trajanju 1. godine i 3. mjeseca. Dakle, u tom je dijelu izreka prvostupanjske presude u pogledu navedene činjenice proturječna sa svojim obrazloženjem, te je na opisani način također ostvarena povreda zakona o kaznenom postupku iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP-a. Osim toga, prvostupanjski sud nije dao niti svoje razloge zašto smatra da je optuženik radnjama kaznenog djela opisanih pod točkama 1. i 2. ostvario produljeno kazneno djelo ili kaznena djela u stjecaju, pa su u pogledu navedene činjenice također izostali i razlozi o odlučnim činjenicama. Treba pri tome naglasiti i da se radi o propustu prvostupanjskog suda na koji je već ukazivano i u prethodnoj ukidnoj odluci.

9. Nadalje, iako u svojoj žalbi optuženik kao žalbeni razlog ističe i pogrešnu primjenu materijalnog prava navodeći da je optuženik pogrešno oglašen krivim za radnju kaznenoga djela utaje, isti navedenu povredu zakona obrazlaže pogrešno utvrđenim činjeničnim stanjem. U pogledu navedenog treba istaknuti da optuženik nije u pravu kada kao žalbeni navod ističe da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio da je optuženik radnjom kaznenoga djela pod točkom 3. izreke presude počinio kazneno djelo utaje navodeći da optuženik nije stupio u poslovni odnos sa davateljem leasinga jer je trgovačko društvo Rabak d.o.o. bilo dobavljač vozila iz ugovora o leasingu i korisnik leasinga, pa je zato trebao biti i vlasnikom vozila. Naime, temeljni oblik kaznenog djela utaje čini onaj tko protupravno prisvoji tuđu pokretnu stvar (ili imovinsko pravo) koji su mu povjereni, a to zapravo znači da se stvar nalazi u detenciji onoga tko sa navedenom stvari raspolaže na temelju nekog pravnog posla, a što je nesporno i ugovor o leasingu kojim se točno određena prava prenose na primatelja leasinga. Dakle, suprotno tvrdnji žalitelja, optuženik je kao ovlaštena osoba trgovačkog društva koje je bilo korisnikom leasinga, bilo u posjedu a ne i u vlasništvu navedenih vozila i to sa točno utvrđenim pravima. Navedeno potvrđuje i dio nalaza i mišljenja vještaka (navedeno u točki 14.10. pisanog obrazloženja) prema kojem je u vrijeme zaključenja ugovora o leasingu, leasing kuća bila vlasnikom tih vozila, upravo kao što to prvostupanjski sud i obrazlaže pod točkom 21. pisanog obrazloženja svoje presude, obrazlažući bitne elemente kaznenoga djela utaje.

10. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će nakon što ponovno izvede sve dokaze, a po potrebi i druge dokaze, ako smatra da za tim ima potrebe, i otkloni sve propuste na koje mu je ukazano ovim rješenjem, sve izvedene dokaze pažljivo i savjesno analizirati i kritički ocijeniti, kako pojedinačno, tako i u međusobnoj ovisnosti, nakon čega će donijeti novu presudu, koju će valjano i adekvatno obrazložiti, sukladno odredbama članka 459. ZKP-a. Osim toga, ako je optuženik oglašen krivim za kaznena djela za koja je oštećenik kao tužitelj nastavio kazneni progon nakon što je državni odvjetnik odustao od progona, tada je tu okolnost potrebno naznačiti i u uvodnom dijelu same presude. Posebno će pri tome imati na umu ono na što mu je već i prethodnim ukidnim rješenjem ovoga suda pod brojem Kž-814/120-3 od 11. siječnja 2021. ukazano, a sadržano je u bitnom i u ovom ukidnom rješenju pod točkom 8. obrazloženja. Voditi će pri tome računa i da ukoliko oglašava krivim optuženika za radnju produljenog kaznenog djela da bi u tom slučaju takva radnja produljenog kaznenog djela trebala biti opisana na istovjetan način kao i radnje kaznenog djela opisanog pod točkom 3. izreke presude, a ne kao dva samostalna kaznena djela. Nadalje, ukoliko utvrdi krivnju optuženika za kaznena djela u stjecaju, obratiti će i pažnju na obrazloženje vrste i visine kazne, kako za svako pojedino kazneno djelo tako i za jedinstvenu kaznu koju izriče optuženiku jednako kao što je dužan iznijeti i svoje razloge za primjenu djelomične uvjetne osude, ako bi došao do zaključka da je upravo to ona kazna kojom se u cijelosti ostvaruje generalna i specijalna prevencija koju zakon predviđa. Osim toga, voditi će računa i da je potrebno obrazložiti kojim se činjenicama rukovodio prilikom dosuđivanja imovinskopravnog zahtjeva pojedinim oštećenicima, jednako kao što je nužnim obrazložiti i visinu utvrđenih troškova kaznenog postupka, odnosno da je i za ta svoja utvrđenja potrebno dati jasne i neproturječne razloge.

11. Uslijed ostvarenih povreda zakona o kaznenom postupku, osim prethodno navedenog, za sada je činjenično stanje preuranjeno utvrđivati, pa je slijedom navedenog na temelju članka 483. stavak 1. ZKP-a, valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja, te predmet uputiti pred izmijenjeno vijeće.

U Zagrebu 25. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Gordana Mihela Grahovac