REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 3

Pr-6/2024-96

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Sanjinu Miloševiću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i TK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], oboje kao nasljednika pok. tužitelja MK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupanih po punomoćnici Ružici Piličić Šinko, odvjetnici u Bjelovaru, Antuna Mihanovića 2c, protiv tuženika "More" d.o.o., OIB:68639535121, [adresa], zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu, Gredička 23, radi naknade štete, nakon održane i zaključene glavne, javne rasprave dana 24. siječnja 2025. godine, u prisutnosti punomoćnice tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem odredbe čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu: ZPP), nakon odgode ročišta za objavu presude, dana 25. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku More d.o.o. OIB:68639535121 sa sjedištem u [adresa], da tužiteljima VK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i NK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati na ime naknade neimovinske štete, iznos od 16.200,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se na taj iznos obračunava po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 03. kolovoza 2020. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku More d.o.o. OIB:68639535121 sa sjedištem u [adresa], da tužiteljima VK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i NK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati na ime naknade imovinske štete po osnovi tuđe njege i pomoći, iznos od 3.000,00 Eura, zajedno sa zateznom kamatom koja se na taj iznos obračunava po stopi propisanoj čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, tekućom od 14. travnja 2023. godine, pa sve do isplate, a sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku More d.o.o. OIB:68639535121 sa sjedištem u [adresa], da tužiteljima VK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i NK OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], isplati na ime naknade imovinske štete po osnovi izgubljene zarade iznos od 2.173,81 Eura, zajedno sa zateznom kamatom po stopi propisanoj čl. 29.st.2. Zakona o obveznim odnosima, a koja teče:

na iznos od 64,33 Eura od 16. ožujka 2018. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 32,29 Eura od 16. travnja 2018. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 45,01 Eura od 16. svibnja 2018. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 45,01 Eura od 16. srpnja 2018. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 20,61 Eura od 16. kolovoza 2018. godine, pa sve do isplate, na iznos od 69,41 Eura od 16. listopada 2018. godine, pa sve do isplate, na iznos od 20,61 Eura od 16. prosinca 2018. godine, pa sve do isplate, na iznos od 45,01 Eura od 16. siječnja 2019. godine, pa sve do isplate, na iznos od 69,41 Eura od 16. ožujka 2019. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 45,01 Eura od 16. travnja 2019. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 20,61 Eura od 16. svibnja 2019. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 69,41 Eura od 16. srpnja 2019. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 20,61 Eura od 16. rujna 2019. godine, pa sve do isplate,

na iznos od 276,81 Eura od 16. listopada 2019. godine, pa sve do isplate, na iznos od 179,56 Eura od 16. studenog 2019. godine, pa sve do isplate, na iznos od 179,42 Eura od 16. prosinca 2019. godine, pa sve do isplate, na iznos od 181,79 Eura od 16. siječnja 2020. godine, pa sve do isplate, na iznos od 164,72 Eura od 16. veljače 2020. godine, pa sve do isplate, na iznos od 215,94 Eura od 16. ožujka 2020. godine, pa sve do isplate, na iznos od 181,79 Eura od 16. travnja 2020. godine, pa sve do isplate, na iznos od 128,06 Eura od 16. svibnja 2020. godine, pa sve do isplate, na iznos od 98,39 Eura od 16. lipnja 2020. godine, pa sve do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja u vezi zatražene isplate iznosa od 1.636,32 Eura, po osnovi kapitaliziranog iznosa rente ili razlike plaće koju bi MK primao da radi i mirovine koju isti primao u omjeru od 30%, za razdoblje od 01. travnja 2020. godine, pa sve do njegove smrti, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom.

V. Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužitelja, preko dosuđenog iznosa od 2.173,81 Eura (na ime izgubljene zarade), do zatraženog iznosa od 3.974,32 Eura, odnosno u vezi isplate iznosa od 1.800,51 Eura, zajedno sa zatraženom zateznom kamatom na taj odbijajući iznos.

VI. Odbija se kao neosnovan dio sporednog zahtjeva tužitelja u vezi zatezne kamate na dosuđeni iznos od 3.000,00 Eura po osnovi naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, počevši od 03. kolovoza 2020. godine, pa sve do 13. travnja 2023. godine.

VII. Tuženik je dužan tužiteljima nadoknaditi razmjeran dio parničnih troškova od 7.507,18 Eura u roku od 15 dana, zajedno sa zateznom kamatom na taj iznos po stopi koja se određuje u smislu čl. 29.st.2. i 8. Zakona o obveznim odnosima, počevši od 25. ožujka 2025. godine, pa sve do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj MK je protiv tuženika (svog bivšeg poslodavca) nedatiranim podneskom kojeg je dostavio sudu dana 18. siječnja 2021. godine, podnio tužbu, radi naknade štete.

2. U tužbi je naveo da je kod tuženika bio zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme sklopljenog 23. veljače 2017. godine, za obavljanje poslova elektromehaničar, te da je rad obavljao na pilani tuženika i to na adresi [adresa], kao i da je dana 08. veljače 2018. godine, između 12:00 sati i 12:59 sati, došlo do ozljede na radu tužitelja, koja ozljeda se dogodila na način da je jedan drugi radnik tuženika obavljao manipulaciju palete dasaka motornim viličarom, pri čemu je došlo do skliznuća plate s daskama teškim više od 1 tone, sa vilica viličara i to izravno na tužitelja, koji je u tom trenutku objašnjavao poslovođi smjene HK, kako da ovaj uključi vodenu pumpu.

3. Tužitelj tvrdi da je u opisanom događaju pretrpio teške tjelesne ozljede i to prijelom križne kosti, prijelom gornje grane stidne kosti obostrano s pomakom, prijelom čašice zgloba kuka lijevo. Također, istakao je da je nakon nesreće odmah zaprimljen na Odjel kirurgije bjelovarske bolnice, gdje je boravio od 08. veljače 2018. godine, pa sve do 27. veljače 2018. godine, a nakon bolničkog liječenja je bilo provedeno liječenje od 70-desetak tretmana fizikalne rehabilitacije, kao i stacionarno liječenje u Daruvarskim Toplicama od 11. svibnja do 01. lipnja 2018. godine.

4. Tužitelj smatra, obzirom na navedeno, da mu je kao posljedica navedene nesreće, nastala imovinska i neimovinska šteta povredom prava osobnosti na duševno i tjelesno zdravlje. Zbog toga po osnovi naknade neimovinske štete i to po kriteriju straha, bolova i trajnog smanjenja životne aktivnosti od minimalno 40%, naruženja zbog zaostalog šepanja, tužitelj od tuženika potražuje ukupan iznos pravične naknade od 120.400,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 15.979,83 Eura), dok po osnovi naknade imovinske štete u vezi tuđe pomoći i njege, koja je tužitelju bila potrebna tijekom 2 mjeseca po 8 sati dnevno i još slijedeća 4 tjedna po 6 sati dnevno, a potom slijedeća 2 tjedna po 4 sata dnevno i daljnja 2 tjedna po 2 sata dnevno, tužitelj potražuje iznos od 29.280,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 3.886,12 Eura).

5. Pored toga, tužitelj je naveo kako je bio na bolovanju od štetnog događaja, pa sve do dana 21. svibnja 2020. godine, zbog čega je dobivao naknadu plaće, time da mu je prethodno prosječna plaća iznosila oko 5.500,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 729,98 Eura), a za vrijeme bolovanja je dobivao manju mjesečnu svotu naknade plaće. U tom smislu tužitelj navodi da je tijekom 2018. godine, primao mjesečnu naknadu plaće za bolovanju u prosijeku od 3.800,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 504,35 Eura), zbog čega je pretrpio imovinsku štetu po toj osnovi u iznosu od oko 18.700,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 2.481,92 Eura), koju svotu je tužitelj obračunao na način da je pomnožio manju mjesečnu zaradu od 1.700,00 kuna sa 11 mjeseci. Nadalje, tužitelj tvrdi da je tijekom 2019. godine, primao mjesečnu naknadu za bolovanje u prosijeku u iznosu od 3.500,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 464,53 Eura), zbog čega je pretrpio imovinsku štetu po toj osnovi u iznosu od oko 22.800,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 3.026,08 Eura) koju svotu je tužitelj obračunao na način da je pomnožio manju mjesečnu zaradu od 1.900,00 kuna (iako se ovdje radilo o manjoj mjesečnoj zaradi od 2.000,00 kuna) sa 12 mjeseci.

6. Tužitelj tvrdi da je tijekom 2020. godinu, primao mjesečnu naknadu za bolovanje u prosijeku od 3.347,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 444,22 Eura), zbog čega je tijekom 2020. godine, pretrpio štetu od oko 6.459,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 857,26 Eura), koju svotu je tužitelj obračunao na način da je pomnožio manju mjesečnu zaradu od 2.153,00 kuna sa 3 mjeseca. Uslijed opisanog u točkama 4., 5. i 6., obrazloženja ove presude, tužitelj potražuje ukupan iznos od 77.269,00 kuna (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 10.255,36 Eura), na ime naknade imovinske štete (6.459,00 + 22.800,00 + 18.700,00 + 29.280,00 = 77.269,00 kuna.

7. Također, tužitelj je naveo da mu je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područnog ureda Bjelovar od 01. srpnja 2020. godine, određena invalidska mirovina jer je kod tužitelja nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog ozljede na radu u omjeru od 30%, time da je tužitelju tom odlukom priznato pravo na mirovinu od 3.058,42 kuna. Tužitelj nadalje, ističe da je u dobi od 57 godina, te spekulira da se kojim slučajem nije dogodila opisana nesreća, da bi njegov očekivani radni vijek bio barem do 65 godina, zbog čega potražuje od tuženika mjesečnu rentu koja predstavlja razliku između plaće koju bi tužitelj primao da radi i mirovine koju prima u omjeru od 30%, koliko je utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti zbog ozljede na radu i to počevši od 01. travnja 2020. godine, kao datuma od kojeg mu je priznata mirovina navedenim rješenjem, pa sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to u iznosu od 862,53 kuna mjesečno (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 114,48 Eura), a do koje svote je tužitelj došao na način da je od 5.500,00 kuna (koju svotu je prosječno dobivao po osnovi plaće), oduzeo svotu od 3.058,42 kuna (koja svota mu je bila isplaćivana u vezi mirovine), pa je od preostalog iznosa od 2.441,58 kuna, potraživao 30%, tj. iznos od 862,53 kuna mjesečno (što u sada važećoj valuti predstavlja svotu od 114,48 Eura).

8. Zaključno je tužitelj naveo da se obratio tuženiku sa zahtjevom za mirno rješenje spora, prije pokretanja parnice, no da od tuženika nije nikada dobio nekakav odgovor u vezi tog zahtjeva, kao i da je tuženik zbog predmetnog događaja i nepoštivanja odredaba Zakona o zaštiti na radu, proglašen krivim u prekršajnom postupku, vođenom kod Inspektorata rada u Koprivnici.

9. Tijekom ove parnice je tužitelj MK umro dana **.**.2023., pa je postupak bio prekinut, sve do dana 15. prosinca 2023. godine, kada je rješenjem broj P-364/2021-74, postupak nastavljena sa tužiteljima navedenim u uvodu ove odluke, obzirom da su ta dva nasljednika pokojnog MK, supruga dotičnog VK i sin dotičnog, TK, preuzeli ovu parnicu na strani tužitelja.

10. Nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem, ali i novim financijskim vještačenjem, po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb (list 479-488), tužitelji koji su stupili u ovu parnicu nakon smrti pokojnog prednika MK su podneskom od 24. siječnja 2025. godine, visinu svog zahtjeva konkretizirali na isplatu iznosa od 12.000,00 Eura sa zateznom kamatom (tu svotu potraživanja tužitelja je punomoćnica tužitelja na zadnjoj raspravi ispravila na iznos od 16.200,00 Eura, obzirom da je ranije propustila pribrojiti toj svojoj tražbini potraživanje u vezi naruženja u iznosu od 4.200,00 Eura), na ime naknade neimovinske štete, 3.000,00 Eura, sa zateznom kamatom, na ime naknade imovinske štete u vezi tuđe pomoći i njege, te 3.974,32 Eura, sa zateznom kamatom, po osnovi izgubljene zarade, ali i iznosa od 1.636,32 Eura u vezi razlike plaće koju bi MK primao da nije bio na bolovanju uslijed štetnog događaja i mirovine koja se isplaćivala njemu. Taj zadnji zahtjev su obrazložili na zadnjoj održanoj raspravi, navođenjem da se radi o kapitaliziranom iznosu rente, obračunatoj od dana odlaska MK u mirovinu, do dana njegove smrti, tj., od 01. travnja 2020. godine, pa sve do 13. travnja 2023. godine, imajući u vidu da se nakon smrti prednika tužitelja, više ne može za ubuduće potraživati mjesečne obroke rente, već samo do dana njegove smrti.

11. U pisanom odgovoru na tužbu – podnesku od 10. veljače 2021. godine, tuženik se u cijelosti usprotivio tužbenom zahtjevu tužitelja. Naime, osim što je tuženik prigovorio da je tužitelj suprotno odredbi čl. 106. a ZPP, posredstvom svoje odvjetnice podnio predmetnu tužbu sudu (tužitelj je taj propust uklonio podneskom od 02. ožujka 2021. godine), tužitelj nije osporavao tvrdnju tužitelja o tome da je dana 08. veljače 2018. godine, tužitelj pretrpio ozljede na radu u tuženikovoj pilani na adresi u [adresa], na način da je došlo do skliznuća paleta sa daskama s viličara kojim je u tom trenutku upravljao tuženikov drugi radnik, a koje su potom ozlijedile tužitelja. Međutim, tuženik je osporio da bi bio odgovoran za tu štetu nastalu tužitelju, prilikom tog događaja, a u najmanju roku da bi tuženi bio isključivo odgovoran za predmetnu štetu.

12. Tuženik je u tom dijelu istakao da se tužitelj u kritičnom trenutku nalazio na mjestu na kojem se nije smio nalaziti, a nalazio se u ograđenom prostoru, pored tračne pile iza vage, a na tom mjestu neovlaštene osobe nisu smjele boraviti, što je tužitelju bilo poznato. Stoga, tuženik smatra, pozivajući se na čl. 25.st.2. Zakona o radu (misleći ovdje očito na Zakon o zaštiti na radu, a ne na Zakon o radu – opaska suca), ali i na čl. 1067. Zakona o obveznim odnosima (u daljnjem tekstu: ZOO), da je tužitelj isključivo odgovoran za prouzročenu štetu ili da barem u tom smislu postoji znatan doprinos tužitelja, nastanku štete. Ujedno je tuženik naveo kako je tužitelj bio osposobljen za rad na siguran način, te da je prilikom nezgode koristio osobna zaštitna sredstva.

13. Vezano za tvrdnje tužitelja o tome da je zbog predmetnog događaja i nepoštivanja Zakona o zaštiti na radu, tuženik proglašen krivim u prekršajnom postupku koji se vodio kod Inspektorata rada Područnog ureda u [adresa], Ispostava Koprivnica, tuženik je naglasio da je prilikom inspekcijskog nadzora utvrđeno da poslodavac nije postupio sukladno odredbama Zakona o zaštiti na radu i to zbog toga što nije odmah po nastanku ozljede dostavio tijelu nadležnom za inspekcijski nadzor obavijest o teškoj ozljedi nastaloj u prostoriji ili na prostoru u kojemu poslodavac obavlja rad. Osim navedenog, nikakve druge povrede Zakona o zaštiti na radu nisu utvrđene. Tuženik je prekršajno odgovarao zbog toga što nije odmah obavijestio nadležni inspektorat rada o predmetnoj ozljedi, a ne zbog toga što bi njegovi propusti u provedbi zaštite na radu uzrokovali ili pridonijeli ozljedi tužitelja.

14. Tuženik je ujedno osporio da bi tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti u intenzitetu i obujmu, kako je to navedeno u tužbi, smatrajući da iz medicinske dokumentacije tužitelja, ne proizlazi da bi zahtjev za naknadom neimovinske štete bio opravdan po svojoj visini. Ujedno je tuženik osporio zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete, pa je pored pravne osnove, tužitelj osporavao i cjelokupnu visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, predloživši da se odbije kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja.

15. Nakon što su novi tužitelji istakli svoj konačni zahtjev podneskom od 24. siječnja 2025. godine (koji konačni zahtjev su djelomično ispravili na zadnjoj raspravi, kako je to navedeno u zapisniku na listu 562-563), te koji podnesak su posredstvom svoje odvjetnice predali u spis na zadnjoj raspravi održanoj dana 24. siječnja 2025. godine, tuženik se posredstvom odvjetnika na zadnjoj raspravi usprotivio preinaci tužbe tužitelja, povećanjem tužbenog zahtjeva u vezi zahtjeva na ime naknade neimovinske štete, te se nije protivio djelomičnom povlačenju tužbe tužitelja u vezi sniženja novčanih potraživanja po osnovi imovinske štete, ali se protivio i osporio novčano potraživanje tužitelja u vezi kapitaliziranog iznosa kojeg su obračunali po osnovi rente do dana smrti svog prednika, smatrajući da tužitelji ne mogu potraživati taj iznos, kao nasljednici pok. MK, do dana njegove smrti jer se radi o neprenosivim pravima i stoga što tužitelji nisu dostavili u spis dokaz o postojanju nekakvog pisanog sporazuma, a nije bila donesena niti pravomoćna sudska odluka u vezi prenošenja potraživanja MK po toj osnovi na tužitelje iz ove parnice. U tom kontekstu se tuženik pozvao na čl. 1097. ZOO.

16. Radi razrješenja spornih odlučnih činjenica, izvedeni su dokazi uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 23.02.2017.g. (list 7-11, u daljnjem tekstu: Ugovor), dopis HZZO, Područne službe [adresa] od 23.03.2018.g., sa priloženom prijavom o ozljedi na radu (list 12-16), Uputnicu liječničkom povjerenstvu broj 1/2018 od 04.04.2018.g., te nalaz liječničkog povjerenstva od 05.04.2018.g. (list 17-18), izvansudski zahtjev tužitelja za mirno rješenje spora – podnesak od 03.08.2020.g., sa dokazom o tuženikovom primitku tog zahtjeva (list 19-21), zapisnik o Inspektorata rada od 21.06.2018.g. (list 22-24), potvrda o naplaćenoj novčanoj kazni na mjestu izvršenja prekršaja (list 25), medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 26-64), nedatirane Opće podatke tuženika o osiguraniku s opisom poslova koje obavlja (list 65-66), obračunske isprave za isplatu plaće (list 67-88), rješenje HZMO, Područnog ureda Bjelovar od 01.07.2020.g. (list 89-93), Zapisnike Zavoda za unapređivanje sigurnosti d.d. Osijek o ocijeni osposobljenosti radnika za rad na siguran način (list 100-107), izvod iz prometa po računu tužitelja kod Erste banke …d.d. Rijeka od 09.03.2021.g. i od 03.02.2022.g. (list 223-251 i 327-344), izjava DK o ozljedi na radu od 08.02.2018.g. (list 252), obračune isplaćenih naknada plaća tužitelju za razdoblje od studenog 2017. godine, do svibnja 2018. godine (list 264-270), podnesak svjedoka BK od 27.01.2022.g. (list 292-293), obračune isplaćenih naknada plaća tužitelju za razdoblje od lipnja 2018. godine, do svibnja 2020. godine (list 295-318), izveden je dokaz medicinskim vještačenjem (list 355-357), odnosno uvidom u pisani nalaz i mišljenje prof.dr.sc. Slavka Davile od 04.04.2022.g. (list 367-372), te pisano očitovanje vještaka Davile iz podneska od 01.09.2022.g., o primjedbama stranaka (list 394-395), izveden je dokaz financijskim vještačenjem (list 402-404), odnosno uvidom u pisani nalaz i mišljenje vještaka Mentat d.o.o. [adresa], posredstvom odgovorne osobe ZK, dipl. ing. agr. od 03.02.2023.g. (list 410-414), ali i dopunskim financijskim vještačenjem (list 424-426), odnosno uvidom u pisani dopunski nalaz i mišljenje vještaka Mentat d.o.o. [adresa], posredstvom odgovorne osobe ZK, dipl. ing. agr. od 31.08.2023.g. (list 427-432), dopis Matičnog ureda Bjelovar od 25.10.2023.g., uz obavijest o činjenici smrti MK (list 442-443), rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Bjelovaru po javnoj bilježnici Martini Dujmović broj O- 847/23 od 16.05.2023.g. (list 452-454), pisano očitovanje vještaka Mentat d.o.o. [adresa] od 20.02.2023.g., izveden je dokaz novim financijskim vještačenjem po vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb (list 475-477), odnosno uvidom u pisani nalaz i mišljenje tog vještaka, posredstvom odgovorne osobe ŽK od 11.11.2024.g. (list 479-488), te obračune isplaćenih naknada plaća tužitelju za rujan i listopada 2017. g. (list 490-491).

17. Izvedeni su dokazi saslušanjem svjedoka VK (u fazi postupka dok je tužitelj MK još bio živ – list 255-256), ŠK (list 256-257), UK (list 257-258), CK (list 285-287), BK (list 288- 289), OK (list 361-362), DK (list 363-364), te sada pok. početnog tužitelja MK (list 259-261), ali i prokuriste vještaka Mentat d.o.o. [adresa], ZK (list 421-423).

18. Sud je na zadnjoj raspravi dana 24. siječnja 2025. godine, odbio kao nepotreban dokazni prijedlog tužitelja u vezi aktuarskog vještačenja na okolnost utvrđivanja visine kapitaliziranog potraživanja tužitelja po osnovi rente za pok. MK u razdoblju od 01. travnja 2020. godine, pa sve do 13. travnja 2023. godine, obzirom da je na temelju sadržaja materijalnih dokaza koji se nalaze u spisu, ali i sadržaja nalaza i mišljenja financijskih vještaka, bilo moguće jednostavno matematički izračunati u slučaju potrebe osnovanost istaknute visine potraživanja tužitelja, po tom osnovu.

19. Izvedeni dokazi ocijenjeni su u smislu čl. 8 ZPP.

20. Tužbeni zahtjev tužitelja je po ocjeni ovoga suda bio samo djelomično osnovan.

21. Kako se tuženik posredstvom svog odvjetnika na zadnjoj održanoj raspravi usprotivio navedenoj preinaci tužbe, tužitelja, sud je na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 24. siječnja 2025. godine, prihvatio preinaku tužbe tužitelja promjenom istovjetnosti tužbenog zahtjeva u pogledu tražbine po osnovi kapitalizirane rente, a sukladno točci IV tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 24. siječnja 2025. godine, te je prihvatio i preinaku tužbe tužitelja, povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva u vezi naknade neimovinske štete, a sukladno točci I tužbenog zahtjeva tužitelja iz podneska od 24. siječnja 2025. godine, ispravljenom u pogledu visine novčane tražbine na toj zadnjoj održanoj raspravi. Ujedno je na tom zadnjem ročištu procesno utvrđeno da je tužba tužitelja (u vezi visine zahtjeva za naknadu imovinske štete) djelomično povučena podneskom od 24. siječnja 2025. godine.

22. Naime, ova preinaka tužbe je dopuštena u smislu čl. 190.st.2. ZPP jer je tako nešto bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama, tim više što je u situaciji kada je prvotni tužitelj MK umro, objektivno jedino moguće bilo i potraživati novčani iznos na ime naknade štete po osnovi rente za MK, od strane nasljednika dotičnog – sadašnjih tužitelja, samo do dana smrti MK, ali ne i za ubuduće, a kada se radi o povećanju novčane tražbine u vezi naknade neimovinske štete i to u fazi glavne rasprave, nakon izvedenog dokaza medicinskim vještačenjem u parnici, Vrhovni sud Republike Hrvatske je već zauzeo pravno stajalište da je takva preinaka tužbe povećanjem postojećeg zahtjeva i dopuštena i da se ne radi o zastarjelom zahtjevu u vezi povišene tražbine, s obzirom na generičnu vrstu tražbine ili potraživanja, koja je prvi put bila istaknuta još u tužbi, a kako je tuženik osporavao visinu tog zahtjeva (uz pravnu osnovu), bilo je nužno medicinskim vještačenjem utvrđivati sve bitne pretpostavke od kojih je ovisilo i da li je pravno osnovano potraživanje tužitelja u pogledu takvog zahtjeva tužitelja za naknadu neimovinske štete, ali i da li je tužitelj po tom osnovu pravilno istakao visinu tužbenog zahtjeva.

23. Između stranaka nije bilo sporno da je dana 08. veljače 2018. godine, došlo do ozbiljne ozlijede tužitelja u vrijeme dok je tužitelj bio zaposlenik tuženika i dok je bio na radnom mjestu i to u tuženikovoj pilani u [adresa], a do štetnog događaja je došlo u trenutku kada je drugi zaposlenik (DK – opaska suca) tuženika manevrirao sa paletama dasaka, upravljajući viličarem sa kojim je manevrirao tim paletama, odnosno u trenutku kada su te palete dasaka pale na tlo i na tužitelja, ozlijedivši ga.

24. Između stranaka je bilo sporno da li je za taj štetni događaj odgovoran isključivo tadašnji poslodavac tužitelja – tuženik ili se možda u ovom slučaju radilo o isključivoj odgovornosti tužitelja za nastanak tog štetnog događaja, ukoliko je tužitelj u kritičnom trenutku, stajao na mjestu na kojem nije trebao i nije smio stajati, a pored toga sporno je ukoliko ne postoji isključiva odgovornost stranaka za nastanak štetnog događaja i štetu koja je uslijed istog nastala tužitelju, u kojem omjeru su strane doprinijele tom štetnom događaju, ako se u ovom slučaju uopće može govoriti o doprinosu obje stranke za nastanak štetnog događaja.

25. Osim pravne osnove tužbenog zahtjeva tužitelja (i to ne samo zbog pitanja odgovornosti za štetni događaj, već i zbog pitanja da li je zbog posljedica štetnog događaja za tužitelja, došlo kod njega do povrede prava osobnosti po svim utuženim kriterijima, takvog karaktera i intenziteta, da te povrede opravdavaju dosudu pravične novčane naknade tužitelju, ali i zbog pitanja opravdanosti imovinskog zahtjeva tužitelja), bila je sporna u cijelosti i visina tužbenog zahtjeva tužitelja, a nakon što su u ovu parnicu stupili nasljednici MK, preuzevši postupak na strani tužitelja, te nakon što su svoje potraživanje u vezi kapitaliziranog iznosa rente do dana smrti MK, koja bi mu pripala, istakli podneskom od 24. siječnja 2025. godine, bilo je sporno između stranaka i da li su tužitelji uopće ovlašteni istaći takav zahtjev, obzirom na odredbu čl. 1097. ZOO, koja govori o neprenosivim pravima.

26. U vezi sporne odlučne činjenice, koja se odnosila na pitanje odgovornosti za štetni događaj, sud je izveo dokaze uvidom u sve materijalne dokaze, koji su u tom smislu bili od značaja, te koji se nalaze u spisu, a izvedeni su u tom smislu i dokazi saslušanjem pojedinih svjedoka i tužitelja u svojstvu stranke.

27. Ocjenom tih izvedenih dokaza, sud je zaključio da u ovom slučaju nema govora o tome da bi tužitelj bio isključivo odgovoran za nastanak štetnog događaja ili makar suodgovoran, nego da se u ovom slučaju radi o isključivoj i to objektivnoj odgovornosti tuženika u smislu čl. 25.st.1. Zakona o zaštiti na radu (u daljnjem tekstu:ZZR), za nastanak štetnog događaja, a u ovom slučaju se tuženika, kao poslodavca tužitelja, niti može osloboditi od odgovornosti, niti se njegova odgovornost može umanjiti u smislu čl. 25.st.2. ZZR jer se ne može zaključiti da poslodavac posredstvom odgovorne osobe ili poslovođe zaposlenika, nije mogao utjecati na djela svog zaposlenika RK (koji je doprinio štetnom događaju), a koji zaposlenik tuženika je neovlašteno kritičnog dana upravljao viličarom u namjeri da izvrši manevar pomicanja paleta sa drvenim daskama uz pomoć viličara, iako za upravljanje viličarem nije bio niti ovlašten, niti osposobljen.

28. Naime, sada pokojni MK koji je i podnio predmetnu tužbu za svog života i koji je umro tijekom ove parnice je saslušan u ovome predmetu u svojstvu stranke, naveo da je u kritičnom trenutku kao osoba zadužena kod tuženika za popravljanje i otklanjanje kvarova, nakon što mu je netko tog kritičnog dana u jutarnjim satima, dao do znanja da treba popraviti pumpu (jer se voda na tom mjestu slijevala, a kako se ispod nalazio motor i visoki napon, moglo je doći do zapaljenja da se kvar na toj pumpi nije otklonio), otišao na to ograđeno mjesto gdje se pumpa nalazila, izvadio je pumpu, odnio ju je u radionicu i prilikom popravka uočio da je bio oštećen plovak na toj pumpi. Nakon što je popravio tu pumpu, vratio se na to mjesto na kojem je bio ograđen prostor, te je bio sam u tom trenutku, namjestio je pumpu i uključio ju, a kako je tamo boravio jedan od nadređenih zaposlenika tuženika, UK, tada je MK pozvao ČK da mu pokaže kako tu pumpu treba isključiti. U tom trenutku kada se nalazio sa ČK u tom ograđenom prostoru i kada je MK objašnjavao ČK na koji način pumpu treba isključiti, MK je bio leđima okrenut od radnika tuženika koji je viljuškarom pokušao paletu drva staviti na vagu, pa je tada došlo do iskliznuća te palete iz viličara, zbog čega su počele padati debele drvene daske i rasipale su se na jednu cijev, nakon čega je MK zahvatila i ta cijev, nakon čega su ga i te padajuće daske poklopile, zbog čega je završio na tlu, time da su ga te daske zatrpale sve do prsa.

29. Sud samo na temelju navedenog, prihvaćenog kao istinitog, iskaza sada pokojnog tužitelja MK, utvrđuje da je MK bio ovlašten kritičnog dana u kritičnom trenutku da se nalazi u tom ograđenom prostoru (koji je bio prema njegovom iskazu izvan manipulacije stroja, a koji prostor praktički predstavlja svojevrsni podest visok nekih pola metra), te da nije osnovan tuženikov prigovor u tom smislu da MK nije smio u kritičnom trenutku biti u tom ograđenom prostoru, neovisno o tome što iz iskaza samog MK, proizlazi da je mogao usmeno objašnjavati ČK na nekom drugom mjestu izvan tog ograđenog prostora, kako da isključi pumpu, pa tako i u dvorištu i u kancelariji.

30. Da je MK doista bio osoba koja je kod tuženika bila zadužena za otklanjanje kvarova, ali i da je u kritičnom trenutku pokazivao ČK na kritičnom mjestu što je trebalo napraviti u vezi pumpe, potvrdili su i neki drugi saslušani zaposlenici tuženika i to:

- UK (koji je saslušan u svojstvu svjedoka potvrdio da je vidio štetni događaj i da se nalazio sa MK u kritičnom trenutku na radnom mjestu gdje se nalazila vaga, te da je MK pretrpio ozljede u trenutku kada je objašnjavao svjedoku kako da isključi potopnu pumpu koja je na tom mjestu ispumpavala vodu jer bi pumpa izgorjela u slučaju da se ne isključi od strane ovlaštene osobe, a u kojem trenutku su leđima bili okrenuti od radnika DK koji je viličarem manipulirao sa nekakvim daskama, time da ovaj svjedok čak tvrdi da ga je MK odgurnuo prilikom pada, tako da svjedok nije bio zahvaćen daskama, dok je MK bio zahvaćen s tim daskama koje su pale. Ovaj svjedok je naveo da osim MK, toga dana na radnom mjestu kod tuženika nije bio neki drugi radnik koji je mogao popraviti kvar koji se dogodio u vezi navedene pumpe),

- CK (koji je saslušan u svojstvu svjedoka naveo da se u kritičnom trenutku nalazio nekih 7-10 metara udaljen od MK i UK, radeći na stroju za rezanje trupaca, koja dvojica su se nalazili u ograđenom prostoru, pored vage, time da ovaj prostor u kojem su se nalazili MK i UK nije bio prostor koji bi predstavljalo mjesto manipulacije viljuškarom, a vaga o kojoj je kazivao je bila izvan ograde, za razliku od MK i UK koji su bili unutar ograde),

- ĆK (koji nije vidio štetni događaj jer nije bio na tom mjestu rada, ali koji je bio voditelj – šef proizvodnje na tom mjestu na kojem je došlo do štetnog događaja i koji je imao samo posredna saznanja o nastanku štetnog događaja, time da je potvrdio kako je MK kod tuženika bio zadužen za otklanjanje kvarova i određene popravke).

31. Također, saslušane osobe i to između ostalih UK, CK i ĆK, ali i FK su naveli da DK nije bio ovlašten kod tuženika za upravljanje viličarem, niti je za tako nešto uopće bio osposobljen (iz iskaza svjedoka V i DK jasno proizlazi da je DK bio zaposlen kod tuženika samo za potrebe ručnog slaganja drvenih dasaka), a FK koji je inače bio kod tuženika ovlašten za upravljanje viljuškarom, za što je bio i stručno osposobljen, je naveo da je suprotno pravilima struke bilo da se sa viljuškarom vrši manipulacija dvije palete istovremeno, već je trebalo manipulirati svaku paletu posebno.

32. Uostalom, svjedok DK je i sam priznao da je u kritičnom trenutku, bez ovlaštenja za upravljanje viljuškarom, za koje upravljanje nije bio niti stručno osposobljen, samo htio pomoći da se dvije palete drvenih dasaka stave na vagu kako bi se izvagale, pa je sjeo na viljuškar s namjerom da to učini mimo čije upute, iako mu je poslovođa UK jednom prilikom rekao da ne smije upravljati viljuškarom jer za to nije osposobljen.

33. Prema tome, kako je iz iskaza saslušanih osoba koje su o tome imale neposredna saznanja, a također kako je iz prijave o ozljedi na radu, ali i zapisnika koprivničke ispostave Inspektorata rada, sastavljenog 21. lipnja 2018. godine, kada se ti materijalni dokazi dovedu u vezi sa iskazima saslušanih osoba kojima su bile poznate okolnosti nastanka štetnog događaja, proizlazilo da je do štetnog događaja došlo u vrijeme kada se oštećeni MK (koji je bio kod tuženika zadužen za određene popravke i otklanjanje kvarova), nalazio sa poslovođom UK na povišenom podestu objašnjavajući mu određene stvari u vezi pumpe koja je služila da na tom mjestu ispumpava vodu, a radnik tuženika DK je neovlašteno pokušao sa viljuškarom, čak dvije paleta sa drvenim daskama, suprotno pravilima struke, prenijeti na vagu, kao osoba koja uopće nije bila kod tuženika ovlaštena ili osposobljena za upravljanje viljuškarom, nakon čega se prilikom te radnje manipulacije paletama sa viljuškarom, palete skliznule, rasule se i poklopile tužitelja, sud utvrđuje da je tuženik u svojstvu poslodavca odgovoran za štetni događaj po principu objektivne odgovornosti, sukladno čl. 25.st.1. ZZR.

34. Također, sud je pravnog stajališta da u ovom slučaju nisu ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 25.st.2. ZZR, da se tuženika oslobodi od odgovornosti ili da se bar njegova odgovornost umanji jer je tuženik posredstvom svojih odgovornih osoba – voditelja pojedinih službi i poslovođa, bio zadužen da na svom radnom mjestu organizira rad na način da niti jedan radnik ne radi nešto za što nije ovlašten i/ili stručno osposobljen, pa tako i da radnik tuženika, DK kritičnog dana ne upravlja sa viljuškarom ili s tim viljuškarom dođe na ideju da istovremeno prenese čak dvije palete na vagu i da pokuša tu nedopuštenu ideju realizirati u djelo, a što je očito loše završilo za MK u ovom slučaju. Naime, ovdje je jasno da DK nije sa namjerom prouzročio štetni događaj, te da se ovdje radilo o njegovoj krajnjoj nepažnji, ali tuženik, kao odgovorni poslodavac je svakako po uvjerenju ovoga suda mogao i morao utjecati na radnika DK (kao uostalom i na sve druge radnike, kako kroz radne sastanke, tako i kroz redovite usmene upute o tome što ovaj smije i treba raditi, a što ne smije raditi) da dotični nikako na radnom mjestu ne upravlja viličarom u smislu prenošenja nekog terete i manipulacije primjerice sa drvenim paletama, te da se dotični isključivo suzdrži na obavljanje radnih zadataka koji su njemu povjereni. U tom smislu se i očituje u ovom slučaju propust tuženika i zaključak suda da ne postoje uvjeti iz čl. 25.st.2. ZZR, da se tuženika oslobodi od odgovornosti ili da se bar njegova odgovornost umanji jer je tuženik kao odgovorni i općenito svaki savjesni poslodavac, mogao utjecati na postupanje radnika DK (koji je inače bio ovlašten kod tuženika samo za ručno slaganje dasaka, a ne za upravljanje viličarem) u konkretnom slučaju, a da je utjecao na pravilan način, DK se nikada ne bi usudio sjesti na viličar, a kamoli manipulirati viličarem sa drvenim daskama koje su se nalazile čak na dvije palete, pa bi na taj način bile izbjegnute štetne posljedice neuspjelog pokušaja DK da sa viličarem prebaci dvije palete drvenih dasaka istovremeno na vagu.

35. Tvrdnje tuženika, istaknute tijekom ove parnice, o tome da je MK bio osposobljen za rad na siguran način, kao i da je imao na sebi u kritičnom trenutku propisanu zaštitnu opremu, nemaju nikakve veze sa nastankom štete MK ili sa razlozima zbog kojih je u ovoj parnici utvrđeno da je tuženik isključivo odgovoran za štetni događaj, a sud je već ocjenom izvedenih dokaza utvrdio kako nije osnovana ili opravdana tuženikova tvrdnja (istaknuta u kontekstu tuženikovog prigovora da nije isključivo odgovoran za štetni događaja) da se MK nalazio neovlašteno na mjestu na kojem se nije smio nalaziti (dakle "u ograđenom prostoru, pored tračne pile iza vage") jer je MK, upravo kao ovlaštena osoba – a ne neovlaštena, kakva je bila DK koji je sa viličarom i drvenim daskama prouzročio da na tužitelja padnu te daske, da ga poklope i ozlijede - koja je kod tuženika bila zadužena za rješavanje raznovrsnih kvarova i popravke, bila na tom kritičnom mjestu toga dana upravo zbog određenih problema sa pumpom, koje je otklanjao i otklonio, premda je prijetila ozbiljna opasnost ukoliko se ti problemi ne otklone, pri čemu je pravilno davao do znanja poslovođi što ovaj treba učiniti sa tom pumpom u određenom trenutku (na ovo utvrđenje jasno upućuje i iskaz svjedoka UK).

36. Nakon što je ocijenjen neosnovanim tuženikov prigovor u vezi isključive odgovornosti tužitelja ili bar suodgovornosti sada pok. MK, za nastali štetni događaja, a analogno tome i za naknadu štete tužiteljima, izvedeni su dokazi medicinskim vještačenjem i financijskim vještačenjima, na okolnost opravdanosti zahtjeva tužitelja u vezi naknade neimovinske štete i dijela imovinske štete.

37. Iz sadržaja nalaza i mišljenja vještaka prof. dr. Slavka Davile, datiranog sa 04. travnjem 2022. godine, proizlazi da je vještak utvrdio da je MK, nastradao u nesreći na radu, prilikom pada dasaka sa motornog viličara na njega. Vještak je konstatirao i detaljno opisao u svom nalazu što sve proizlazi iz medicinske dokumentacije tužitelja koja se nalazi u spisu, te je utvrdio da je tužitelj bio na bolovanju od 08. veljače 2018. godine, pa sve do 10. lipnja 2020. godine, kada je umirovljen, te da je tijekom liječenja proveo ukupno 30 fizikalnih terapija ambulantno i 21 terapiju u RC. Vještak je utvrdio i da je tužitelj, prije štetnog događaja, imao infarkt srca tijekom 2013. godine, no da nije imao nekih drugih težih prijašnjih bolesti, prije štetnog događaja. Također, vještak je osobno pregledao sada pokojnog MK, koji mu je došao u ordinaciju vještaka u pratnji supruge, teže pokretan uz štaku, no priseban i kontaktibilan. Naveo je da se tužitelj kod dolaska na pregled, tijekom pregleda žalio na bolove zdjelice, te na bol u leđima kod ležanja, ali i na nemogućnost da više vozi automobil jer mu je teško pritiskati kvačilo kod vožnje, a primijetio je da se kretao uz pomoć štake.

38. Odgovarajući na predmet vještačenja, vještak utvrđuje da iz medicinske dokumentacije tužitelja, proizlazi da je nakon nesreće na poslu, kada su na njega pale drvene daske, tužitelju dijagnosticiran prijelom zdjelice desno (što predstavlja tešku tjelesnu povredu), prijelom gornjeg luka stidne kosti obostrano sa pomakom (što predstavlja tešku tjelesnu povredu), prijekim donjeg luka stidne kosti obostrano sa pomakom (što predstavlja tešku tjelesnu povredu), te prijelom lijeve čašice (što predstavlja tešku tjelesnu povredu), te je naveo da je MK liječen konzervativno, imobilizacijom u krevetu u prvom trenutku, te kasnije stvaranjem kalusa indicirane fizikalne terapije u RC, gdje je provedena aktivna terapija. Također, vještak je utvrdio da je MK, bio otpušten iz toplica s preporukom razgibavanja šake, nastavkom fizikalne terapije dalje kod kuće, te da mu je nakon stabilizacije stanja indicirana daljnja obrada, zbog pogoršanja tegoba u zdjelici i kralješnici, te je urađena rtg. obrada kralješnice i EMNG, gdje se nađe promjene na kralješnici kao i na zdjelici sa otežanim kretnjama. Vještak je utvrdio i da tužitelj postaje teško pokretan uz štake, obzirom na pogoršanje koje se sve više pojačava i da mu se javlja i inkontinencija.

39. Nadalje, vezano za posljedice štetnog događaja, vještak je naveo da je liječenje MK dovršeno s kirurške strane (ne navodeći točan datum dovršetka liječenja), te da je dotični pretrpio strah i to jakog intenziteta za svoje zdravlje i stanje nakon povređivanja jakog stupnja 3 dana, te da je kasnije imao strah za svoje zdravlje i stanje srednjeg stupnja kroz 15 dana kumulativno, te stanje slabog straha za svoje zdravlje i liječenje kroz 2 mjeseca, koliko je trajao prvobitni dio liječenja, a kasnije je strah ušao u pojačane napore. Osim toga, vještak je mišljenja da je tužitelj imao jake bolove u trajanju od 6 dana, te kasnije srednje jake bolove u trajanju od 20 dana i slabe bolove, zbog kojih uzima analgetska sredstva kumulativno kroz 6 tjedana, a kasniji bolovi ulaze u pojačane napore. Tvrdi da je tužitelj osjećao nelagodu prilikom hodanja sa štakama, prilikom intenzivnih vježbi tijekom rehabilitacije, prilikom postepenog odbacivanja štaka, kao i u slučaju nemogućnosti duljeg stajanja i hodanja, a što traje i danas (misleći na vrijeme izrade vještačkog nalaza), ali i bolova u slabinskoj kralješnici koji su postojali sve jači odmakom vremena povređivanja. Također, vještak je mišljenja da je kod MK nakon povređivanja došlo do smanjenja životne aktivnosti jer je tužitelj u stanju ovisnosti od bliske osobe, radi njegove pomoći i njege kod kretanja i slično, te će stoga morati ulagati pojačane napore u daljnjem svom životu, a smatra da mu je životna aktivnost smanjenja za 15% zbog prijeloma zdjeličnih kosti, te 5% zbog pogoršanja slabinske kralješnice, gdje je došlo do pogoršanja u smislu degenerativne promjene iv. diskova svih razina uz osteohondrozu pokrivenih ploha trupova kralješka, time da je u razini L5-S1 potpuni gubitak visine iv. diska, a izražene su i degenerativne promjene fasetnih zglobova i spinoznih nastavaka kao pogoršanje nakon povređivanja. Stoga je ukupni invaliditet u smislu potrebe ulaganja pojačanih napora u budućem životu realno 18%.

40. Vještak smatra da je u pogledu naruženja, kod MK, ostao otežan hod, nemogućnost obavljanja osnovnih životnih potreba, bez pomoći druge osobe (oblačenje, kupanje, odlasci liječniku, rad u kući i sl.), hod uz štake, šepanje koje je vidljivo trećim osobama, zbog čega se radi o naruženju teškog stupnja. Vezano za tuđu pomoć i njegu, vještak smatra da je tužitelju trebala tuđa pomoć bliske osobe svakodnevno i to nakon dolaska kući po 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, 3 sata dnevno kroz 6 mjeseci, a kasnije da mu je trebala isto tuđa pomoć od 5 sati tjedno, za stalno.

41. Vezano za prigovore tuženika iz podneska od 17. svibnja 2022. godine, ali i tužitelja iz podneska od 02. lipnja 2022. godine, vještak se pisanim podneskom od 01. rujna 2022. godine, očitovao na te prigovore, ostavši kod svog osnovnog nalaza i mišljenja u cijelosti, obrazloživši svoja pojedina utvrđenja iz pisanog nalaza i mišljenja, za koje tvrdi da su izneseni sukladno pravilima struke.

42. Nakon što je odvjetnicima stranaka dostavljen podnesak vještaka od 01. rujna 2022. godine, tužitelj nije imao primjedbi, dok je tuženik podneskom od 08. rujna 2022. godine, ostao kod primjedbi koje je već iznio u ranijem podnesku, a koje primjedbe su se ticale ranijih tegoba MK, od prije štetnog događaja, sa oštećenom slabinskom kralješnicom, kao i u vezi tvrdnje vještaka da bi otežani hod, šepanje, nemogućnost obavljanja životnih potreba, bez pomoći druge osobe, predstavljali naruženje, te da se tako nešto odnosi ili na tuđu pomoć i njegu ili na smanjenje životne aktivnosti.

43. Vodeći računa o nespornoj činjenici da niti jedna stranka na izričit poziv suda da predlože usmeno saslušanje vještaka, ukoliko to smatraju potrebnim, nije predložila usmeno saslušanje vještaka, niti je neka stranka predložila da se izvede primjerice dokaz novim medicinskim vještačenjem, sud je nalaz i mišljenje vještaka Davile, prihvatio kao objektivan i stručan, odnosno istaknut u skladu s pravilima struke, ocijenivši da nisu osnovani tuženikovi prigovori vještačkom nalazu. Naime, kako je sud između ostalog, dužan voditi računa da se postupak provede sa što manje troškova, unatoč sadržaju odredbe čl. 260.st.1. ZPP, sud nije našao potrebnim usmeno saslušavati vještaka jer se ne radi u slučaju propuštanja da se vještak usmeno sasluša na raspravi, ako stranke tako nešto ne predlože, o nekakvoj apsolutno bitnoj odredbi parničnog postupka, pa je takvo usmeno saslušanje inače suvišno i često posve nepotrebno, a istim se samo odugovlači postupak i povećavaju parnični troškovi. Nalaz vještaka je svakako stručan i određen, vještak je odgovorio na predmet vještačenja i obrazložio svoj nalaz u pisanoj formi, očitujući se u pisanoj formi i na primjedbe stranaka u vezi njegovog nalaza, a činjenica da je tuženik bio nezadovoljan sa nalazom vještaka u navedenom segmentu ne dovodi do zaključka da bi sud trebao, bez ikakvog izričitog i konkretnog prijedloga tuženika, usmeno saslušavati vještaka u vezi spornih činjenica po tuženiku u pogledu kojih se vještak već očitovao u pisanoj formi, odnosno u vezi kojih sud može zauzeti određeni zaključak na temelju vještačkog nalaza.

44. Vezano za sporna pitanja, na koja tuženik upućuje podnescima od 15. svibnja i 08. rujna 2022. godine, valja naglasiti da je zadatak vještačenja bio da vještak utvrdi štetne posljedice nezgodnog događaja prilikom kojeg je MK bio ozlijeđen na radu, a što je vještak i učinio, te napomena vještaka da je MK imao i određenih tegoba i od ranije, ne znači ujedno da je vještak sve životne tegobe MK, dakle i od ranije, iskazao kao rezultat posljedice predmetnog štetnog događaja jer tako nešto ne proizlazi iz vještačkog nalaza, pa je vještak u svom nalazu samo i isključivo naveo po utuženim kriterijima posljedice štetnog događaja koji se zbio 08. veljače 2018. godine. Također, mišljenje tuženika, odnosno odvjetnika tuženika o tome da li otežan hod, šepanje, nemogućnost obavljanja životnih potreba bez pomoći druge osobe, ali i hod uz štaku, što je sve vještak vještačio i utvrdio kao naruženje, predstavlja naruženje ili pak ulazi u sferu tuđe pomoći i njege ili smanjenja životne aktivnosti je sasvim nebitno u kontekstu činjenice da odluku o tome donosi sud, a ne odvjetnik tuženika ili tuženik, te se ovdje radi o pravnom pitanju koje se odnosi na pojam naruženja, kao kriterija za naknadu neimovinske štete.

45. Dakle, na temelju u potpunosti prihvaćenih vještačkih utvrđenja, od strane prof.dr.sc. Slavka Davile, koje tuženik posredstvom svog punomoćnika, po mišljenju ovoga suda nije uopće doveo u pitanje na smislen način, sud zaključuje da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje po svakom utuženom kriteriju (strah, bolovi, smanjenje životne aktivnosti i naruženje), te da težina povrede (MK je inače pretrpio 4 teške tjelesne povrede, koje je vještak opisao, ukoliko se svaka od njih zasebno ocjenjuje) i okolnosti slučaja koje je vještak također opisao navodeći da je MK nakon štetnog događaja imao znatnih poteškoća sa hodanjem, te da mu je trebala i još uvijek treba u vrijeme vještačenja (dakle, trebala mu je sve do dana smrti – opaska suca), stalno tuđa pomoć u zadovoljavanju osnovnih životnih potreba, opravdavaju dosudu pravične novčane naknade baš po svim utuženim kriterijima. Naime, jasno je zbog znatnih posljedica štetnog događaja koje je pretrpio MK, na koje je vještak ukazao, a sud ih prihvatio kao realne i objektivne, da svaki od novčanih zahtjeva MK (naravno, dok je dotični bio živ) po pojedinim kriterijima u vezi naknade neimovinske štete, ne predstavlja nešto suprotno cilju kojem služi pravična novčana naknada ili da je tim zahtjevima tužitelj stremio težnjama koje nisu spojive sa društvenom svrhom i naravi pravične novčane naknade neimovinske štete po pojedinim kriterijima.

46. Kod odmjeravanja visine pravične novčane naknade sud je svakako morao imati u vidu uz predmetne okolnosti slučaja i činjenicu da su svojevremeno tijekom 2002. godine, bili doneseni na nivou Vrhovnog suda Republike Hrvatske Orijentacijski kriteriji za dosudu pravične novčane naknade nematerijalne štete, ali i da su tijekom 2020. godine, doneseni na nivou istoga suda, novih Orijentacijski kriterij po kojima je trebalo za 50% povisiti, taj ranije utvrđeni iznos pravične naknade po pojedinim kriterijima.

47. Prema tome, po kriteriju fizičkih bolova koje je trpio MK za svog života u vezi posljedica štetnog događaja, na temelju u cijelosti prihvaćenog nalaza navedenog medicinskog vještaka, pobliže opisanom u točci 39., obrazloženja ove presude, čistom matematičkom metodologijom po starim Orijentacijskim kriterijima VSRH je trebalo priznati iznos od 1.268,83 Eura (što je u ranije važećoj valuti predstavljalo iznos od 9.560,00 kuna), međutim imajući u vidu sve nelagode i neugodnosti koje je trpio MK, tijekom bolničkog i izvanbolničkog liječenja, a koje je vještak opisao, a koje su se očitovale kroz prvotnu imobilizaciju u krevetu tijekom konzervativnog liječenja, učinjene rtg. obrade kralješnice i EMNC obradu, hodanja sa štakama, intenzivne vježbe prilikom rehabilitacije, nemogućnost duljeg stajanja i hodanja, ali i sadašnje povremene bolove u slabinskoj kralješnici, sud smatra da je primjerena pravična naknada za MK samo u vezi tih nelagoda, barem još 1.500,00 Eura jer kod utvrđivanja iznosa pravične naknade treba imati na umu da su trajanje i jačina bolova dva osobito važna elementa za dosuđenje naknade, ali da sud mora voditi računa i o drugim okolnostima slučaja, kao što su i nelagode koje je oštećeni trpio tijekom liječenja. Kada se zbroju navedenih dvaju iznosa od 2.768,83 Eura, pripada još 50%, po osnovi novih Orijentacijskih kriterija VSRH od 2020. godine, dakle iznos od 1.384,41 Eura, sud smatra da je pravična novčana naknada za pokojnog MK po ovom kriteriju, svota od 4.153,24 Eura.

48. Po kriteriju straha, imajući u vidu u cijelosti prihvaćen nalaz navedenog vještaka u tom dijelu, pobliže opisanom u točci 39., obrazloženja ove presude, čistom matematičkom metodologijom po starim Orijentacijskim kriterijima VSRH je po uvjerenju ovoga suda, trebalo priznati MK, iznos od 1.592,67 Eura (što je u ranije važećoj valuti predstavljalo iznos od 12.000,00 kuna), a tu svotu je zbog novih Orijentacijskih kriterija VSRH, donesenih tijekom 2020. godine, trebalo za 50% povisiti, uslijed čega je trebalo toj utvrđenoj svoti pribrojiti još iznos od 796,33 Eura, što daje ukupnu svotu od 2.389,00 Eura, koja je priznata po ovom osnovu na ime pravične novčane naknade.

49. Nadalje, vezano za smanjenje životne aktivnosti MK, koju je vještak prema prihvaćenom od strane suda nalazu utvrdio u ukupnom opsegu od 18% (nepotrebno navodeći u svom pisanom nalazu i mišljenju da se radi o postotku invaliditeta, kada se očitovao o postotku smanjenja životne aktivnosti – opaska suca), isključivo kao posljedica štetnog događaja, sud utvrđuje da bi prema tzv. "starim Orijentacijskim kriterijima VSRH", pripadalo za ovaj vid naknade neimovinske štete, oštećenoj osobi, ukupan iznos od 13.500,00 kuna ili 1.791,76 Eura, čisto matematički, dok bi povećanjem te svote za 50%, prema novim Orijentacijskim kriterijima VSRH, tom iznosu pravične naknade, trebalo pribrojiti još 895,88 Eura, što daje ukupnu svotu od 2.687,64 Eura, koja svota je i priznata na ime pravične novčane naknade po ovom kriteriju.

50. Napokon, vezano za naruženje MK, premda to tuženik ili njegov odvjetnik očito tako ne tretiraju, valja naglasiti da taj viši rodni pojam u sebi sadržava u osnovi tri druga pojma koji pobliže određuju medicinsku posljedicu koja je zadesila oštećenika MK u početku (a kasnije nakon njegove smrti su u ovu parnicu stupili njegovi nasljedici, pa se isti moraju smatrati oštećenicima u širem smislu jer su stupili u pravnu situaciju, koju je pokrenuo podnošenjem predmetne tužbe, za svog života, sada pokojni MK), a radi se o unakaženosti – jako naruženje, nagrđenosti – srednje naruženje i kozmetičkom defektu – slabo ili malo naruženje. Obzirom da ne postoje medicinski objektivizirani kriteriji na osnovu kojih liječnik – sudski vještak može odrediti stupanj naruženja, već postoje uobičajena životna, iskustvena mjerila prema kojima se procjenjuje stupanj naruženosti, a ta mjerila se prožimaju estetikom, te etičkim i kulturnim običajima sredine u kojoj oštećeni živi, pa bi polazeći od tih mjerila ili kriterija okoline u kojoj oštećeni živi, imajući pri tome na umu i mišljenje vještaka, sud trebao formirati svoje stajalište i ocijeniti stupanj naruženosti MK, kao osobe čije posljedice štetnog događaja je vještak i procjenjivao u konkretnom slučaju.

51. U tom kontekstu, a kako je to sudski vještak Davila i opisao u svom nalazu, te pojasnio u podnesku od 01. rujna 2022. godine, sud u cijelosti prihvaća zaključke sudskog vještaka u vezi naruženja MK jer je vještak utvrdio da je kod MK ostao otežani hod, da je dotični i u vrijeme vještačenja hodao uz pomoć štaka (e), zaostalo je bilo šepanje koje je bilo vidljivo u slučaju MK, kao i taj otežani hod trećim osobama, a zaostala je i nemogućnost da JK MK samostalno obavlja osnovne životne potrebe jer mu je u tome trebala tuđa pomoć, pri čemu po vještaku, ali i po stajalištu ovoga suda, svaka osoba koja ima smetnje hoda, spada u skupinu osoba s naruženjem jer nije isto vidjeti zdravu osobu koja može slobodno hodati, trčati ili poskakivati u odnosu na osobu koja se kreće isključivo uz pomoć ortopedskog pomagala ili još u pratnji druge osobe uz pomoć ortopedskog pomagala, koja ju podržava u kretanju. Sud prihvaća da se u ovom slučaju zbog svih opisanih tegoba radilo kod MK o naruženju jakog stupnja (koji stupanj vještak Davila, naziva teški stupanj – opaska suca) koje je inače vrlo uočljivo trećim osobama, pa bi zbog toga po ovom kriteriju MK, prema tzv. "starim Orijentacijskim kriterijima VSRH", pripadalo za ovaj vid naknade neimovinske štete, iznos od 37.000,00 kuna ili 4.910,74 Eura, dok bi povećanjem te svote za 50%, prema novim Orijentacijskim kriterijima VSRH, tom iznosu pravične naknade, trebalo pribrojiti još 2.455,37 Eura, što daje ukupnu svotu od 7.366,11 Eura, prema pravnom stajalištu ovoga suda, a koja svota je i priznata na ime pravične novčane naknade po ovom kriteriju, MK, odnosno sadašnjim tužiteljima kao njegovim nasljednicima.

52. Kada se matematički zbroje novčani iznosi koje je sud utvrdio na temelju prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka, da bi po utuženim kriterijima trebalo priznati MK, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete zbog opisanih povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, dolazi se do ukupne svote od 16.595,99 Eura (4.153,24 + 2.389,00 + 2.687,64 + 7.366,11 = 16.595,99), a kako je ta ukupna svota nešto malo veća od ukupno, po sadašnjim tužiteljima, zatraženog iznosa od 16.200,00 Eura po osnovi naknade neimovinske štete, te se takva šteta dosuđuje u jedinstvenom iznosu, a ne po pojedinim kriterijima, sud je mogao odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, samo dosuditi tužiteljima taj zatraženi iznos od 16.200,00 Eura, na ime pravične novčane naknade neimovinske štete.

53. Naime, tužiteljima je ta svota dosuđena u smislu čl. 1100. ZOO, kao nasljednicima pokojnog oštećenog MK, obzirom da je predmetnu parnicu pokrenuo oštećeni MK, koji je tijekom ovog parničnog postupka umro, pa su ovu parnicu u svojstvu tužitelja preuzeli njegovi nasljednici i to supruga VK i sin TK, koje osobe su u opisanom slučaju stupile u pravni položaj tužitelja u ovoj pravnoj situaciji i kojima stoga pripada taj novčani iznos, iako niti jedan od ta dva tužitelja osobno, nije pretrpio povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, kao pokojni MK, a na temelju koji povreda prava osobnosti pokojnog MK je i odmjerena visina ovog dijela tražbine tužitelja.

54. Vezano za tuđu pomoć i njegu, za koju je sukladno prihvaćenom nalazu i mišljenju medicinskog vještaka, bilo utvrđeno da je MK trebala takva tuđa pomoć bliske osobe svakodnevno i to nakon dolaska kući po 4 sata dnevno kroz 4 tjedna, 3 sata dnevno kroz 6 mjeseci, a kasnije da mu je trebala isto tuđa pomoć od 5 sati tjedno, za stalno, sud utvrđuje da je u cijelosti osnovano potraživanje tužitelja po tom pravnom osnovu u iznosu od 3.000,00 Eura.

55. Naime, iako iz vještačkog nalaza, potkrijepljenog medicinskom dokumentacijom MK, ne proizlazi da je tek nakon terapijskog liječenja u Specijalističkoj bolnici u Daruvaru, dakle nakon **.**.2018., MK došao prvi dan na kućnu njegu nakon bolničkog liječenja, već nalaz vještaka jasno upućuje da je MK i znatno prije odlaska na terapijsko liječenje u Daruvarske Toplice, otpušten na kućnu njegu (medicinski dokument upućuje da je već 27. veljače 2018. godine, bio otpušten na kućnu njegu, pa da je poslije dolazio na kontrole, sve dok nije otišao u razdoblju od 11. svibnja do 01. lipnja 2018. godine, na terapijsko liječenje u Daruvarske Toplice), visinu potrebne tuđe pomoći i njege za MK je bilo moguće utvrđivati samo na temelju prethodno utvrđenog broja sati tuđe pomoći i njege koja je bila potrebna dotičnom za vrijeme kućnog liječenja.

56. Okolnost da je MK bio na bolničkom liječenju do 27. veljače 2018. godine, utvrdio je čak i financijski vještak (list 481 spisa), međutim na tu činjenicu upućuje medicinska dokumentacija MK, a ovaj sud je na temelju činjenice da je tužitelj MK potraživao naknadu štete po ovoj osnovi, za razdoblje u kojem je smatrao da mu je trebala tuđa pomoć (što je izričito navedeno u 3 odlomku točke II. historijata predmetne tužbe), te da su nakon smrti MK, njegovi nasljednici visinu svog tužbenog zahtjeva u vezi tuđe pomoći i njege potrebne MK, za njegovog života, proširili sve do dana smrti MK i ujedno time uskladili sa nalazom i mišljenjem medicinskog vještaka jer je vještak utvrdio da mu je do daljnjega trebala tuđa pomoć i njega i da nije mogao obavljati osnovne životne potreba nakon dovršetka liječenja bez pomoći bliske osobe, upućuje da je sud trebao utvrditi ukupan broj sati potrebne tuđe pomoći za MK, da bi mogao zaključivati o visini pravične naknade po ovom osnovu.

57. U tom kontekstu valja istaći, ukoliko se čak od 01. lipnja 2018. godine (ili od slijedećeg dana), kada se vratio kući sa liječenja u Daruvarskim Toplicama, počnu računati dani ili sati tuđe pomoći i njege koja je trebala MK (a jasno je da mu je trebala i u razdoblju od 28. veljače 2018. godine, pa sve do odlaska na liječenje u Daruvarske Toplice, odnosno do 11. svibnja 2018. godine), sud matematički utvrđuje da je do kraja mjeseca ožujka 2023. godine (MK je umro dana **.**.2023.), MK trebala tuđa pomoć i njega bliske osobe u trajanju od ukupno 1761 sati.

58. Naime, kako je vještak ustvrdio, a sud prihvatio, da je MK, trebala navedena pomoć po 4 sata dnevno u prva 4 tjedna, to je ukupno 112 sati, nadalje po 3 sata dnevno u narednih 6 mjeseci ili 183 dana, to je još 549 sati ili ukupno 661 sat, do kraja 2018. godine. Vještak smatra, a sud je takav nalaz i mišljenje prihvatio, da je JK, nadalje za stalno trebala tuđa pomoć i njega (jer je za stalno postao ovisan o pomoći bliske osobe) od 5 sati tjedno, do daljnjeg (dakle, do smrti – opaska suca), što znači za 52 tjedna godišnje i to u razdoblju od 2019. godine, pa zaključno sa krajem 2022. godine, još 1040 sati ukupno (260 sati godišnje x 4 godine = 1040). Kada se tom ukupnom broju sati od 1701, pribroji još 60 sati, potrebne tuđe pomoći za ukupno 12 tjedana ili za prva tri mjeseca 2023. godine, sud utvrđuje da je u ovom razdoblju od 02. lipnja 2018. godine, pa do kraja mjeseca ožujka 2023. godine, MK bila potrebna tuđa pomoć za ukupno 1761 sat.

59. Kada se ima u vidu da su tužitelji po toj osnovi, kao nasljednici pokojnog MK, potraživali ukupan iznos od 3.000,00 Eura za cjelokupnu tuđu pomoć koja je bila potrebna MK, matematički ispada da su za 1 sat tuđe pomoći tražili samo 1,70 Eura ili 12,80 kuna u ranije važećoj valuti, iako prilikom tog izračuna sud nije ukalkulirao u neophodne sati tuđe pomoći i njege za MK, zadnjih 12 ili 13 dana tijekom mjeseca travnja 2023. godine, ali i najkritičnije i najosjetljivije razdoblje u kojem mu je trebalo tuđa pomoć (dakle, od 27. veljače 2018. godine, kada je otpušten kući iz bolnice, pa sve do odlaska u Daruvarske Toplice, odnosno sve do 11. svibnja 2018. godine), sud je zahtjev tužitelja u iznosu od 3.000,00 Eura ukupno po ovom osnovu ocijenio primjerenim i doista objektivno manjim od onog zahtjeva koji su mogli istaći po ovom osnovu, obzirom da se sukladno sudskoj praksi za to utuženo razdoblje dosuđivala svota veća od 12,80 kuna za jedan sat tuđe pomoći, odnosno veća od 1,70 Eura u sadašnjoj valuti za 1 sat tuđe pomoći.

60. Kako je tuženik u svojstvu poslodavca, koji je po objektivnom načelu, odgovoran za nastanak štete MK u smislu nastanka drugih potrebnih troškova u vezi s liječenjem, sukladno čl. 1095. st.1. ZOO, bio dužan nadoknaditi tu imovinsku štetu MK u vidu tuđe pomoći, iako tako pruženu tuđu pomoć MK nije plaćao svojoj supruzi i ponekad sinu kada mu je sin pružao tuđu pomoć, a koji čin plaćanja ili neplaćanja naknade za tuđu pomoć koju su MK pružali najbliži srodnici nije od značaja za dosudu naknade štete, valjalo je obvezati tuženika da tužiteljima, kao nasljednicima pokojnog MK, isplati taj utuženi iznos od 3.000,00 Eura, odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva, kojeg je sud ocijenio potpuno primjerenim i opravdanim u cijelosti.

61. Visina pravno osnovanog zahtjeva sada pokojnog tužitelja MK u pogledu novčanog potraživanja koje se odnosilo na izgubljenu zaradu MK, uslijed činjenice da je bio na bolovanju od nastanka štete, pa sve do 21. svibnja 2020. godine (kako je to tužitelj i sam naveo u historijatu tužbe), utvrđivana je financijskim vještačenjem, obzirom da je predmetnim rješenjem broj Pr-364/2021-54 od 19. listopada 2022. godine, sud vještaku odredio kao predmet vještačenja da utvrdi koliki je novčani iznos isplaćen tužitelju tijekom bolovanja po osnovi naknade plaće, ali i da izračuna kolika je izgubljena zarada u tom razdoblju bolovanja MK, ukoliko se ima u vidu da je dotični uslijed nemogućnosti da radi zbog posljedica štetnog događaja, primao manju naknadu plaće, od iznosa koji bi mu bio isplaćen po osnovi plaće da je radio.

62. Vještak Mentat d.o.o. za usluge, trgovinu i proizvodnju sa sjedištem u [adresa] je posredstvom ovlaštene osobe, podneskom od 03. veljače 2023. godine, tabelarno prikazao visinu ugovorene bruto i neto plaće MK, visinu razlike između ugovorene neto plaće i isplaćenih iznosa neto naknade plaća MK, pri čemu je zaključio da bi u razdoblju bolovanja MK bilo isplaćeno 109.889,35 kuna po visini neto ugovorene plaće od 4.069,98 kuna mjesečno, a utvrdio je da mu je u tom razdoblju isplaćen iznos od 97.927,88 kuna, na ime neto naknade plaće, što čini razliku od 11.961,47 kuna.

63. Kako je MK za neke mjesece dobio veći novčani iznos naknade plaće, nego li je bio ugovoren mjesečni iznos neto plaće (primjerice za svibanj, kolovoz i listopad 2018. godine, ali i za siječanj, svibanj i srpanj 2019. godine – što je vidljivo iz tabele vještaka na listu 2 nalaza), vještak je u svom pisanom nalazu i mišljenju tabelarno prikazao tzv. pozitivnu razliku (dakle, razliku isključivo za mjesece u kojima je MK bilo isplaćeno manje na ime naknade plaće, od svote koju bi dobio po osnovi plaće da je radio) od 12.911,54 kuna ili 1.713,61 Eura, a posebno je prikazao i ukupnu razliku između isplaćenih iznosa naknade plaće MK i iznosa koje bi dobio po osnovi neto ugovorene plaće, da je radio za vrijeme bolovanja, koja razlika daje svotu od 11.961,47 kuna. Navedeno proizlazi i iz završnog mišljenja vještaka.

64. Obzirom da je tužitelj posredstvom punomoćnice imao određeni prigovor na vještački nalaz u podnesku od 01. ožujka 2023. godine, navevši da iz vještačkog nalaza nije razvidno da li je tužitelj MK, prije štetnog događaja primao plaću baš u ugovorenom iznosu od 4.069,98 kuna neto (što je inače nesporno da je ta svota predstavljala neto iznos ugovorene plaće) ili u nekim drugim iznosima, pa se ne može ispitati vještački nalaz, ZK (odgovorna osoba - prokurist vještaka) koja je saslušana na raspravi održanoj dana 15. ožujka 2023. godine, navela je da ostaje u cijelosti kod pisanog nalaza i mišljenja, pri čemu je priznala omašku u matematičkom izračunu koji je obuhvaćao razdoblje do kraja mjeseca travnja 2020. godine, ali ne i zadano razdoblje do 21. svibnja 2020. godine (koju omašku je naknadno vještak otklonio, podneskom od 31. kolovoza 2023. godine). Vezano za navedeni prigovor tuženika iz podneska od 01. ožujka 2023. godine, istakla je da se vještački nalaz u pogledu izgubljene zarade bazirao na točno ugovorenoj plaći koju je MK imao kod tuženika, sukladno ugovoru o radu, a koja plaća je zapravo fiksna svota za redovan rad, te da joj ili vještačkom tijelu, predmetom vještačenja nisu bili niti zadani neki drugi parametri za utvrđivanje visine izgubljene zarade. Također je napomenula da je iz platnih listi koje prileže spisu za MK, razvidno da je dotični radio prekovremeno prije štetnog događaja, pa je zbog toga i imao veću plaću od ugovorene, a upitno je u situaciji da nije došlo do štetnog događaja, koliko bi dugo i koliko sati trajao određeni prekovremeni rad tužitelja da bi se mogao izvesti zaključak o nekakvom relevantnom razdoblju u vezi točno određenih prekovremenih sati rada, kolika bi mu bila izravna zarada da je radio za vrijeme bolovanja.

65. Kako je tužitelj posredstvom punomoćnice predložio da se vještaku kao dopunski predmet vještačenja odredi da izračuna izgubljenu zaradu do dana 20. svibnja 2020. godine, ali i da prilikom izračuna vještak utvrdi ukupnu visinu isplaćene plaće za razdoblje od 6 mjeseci prije štetnog događaja, odnosno prosjek takve plaće u razdoblju od 6 mjeseci, a koja plaća je obuhvaćala uz redovni i prekovremeni rad MK u tom razdoblju, pri čemu je od vještaka zatraženo da se očituje i o tome je li u tom razdoblju od 6 mjeseci, MK iznimno ili redovito dobivao osobni dohodak u većem iznosu od ugovorene plaće zbog tih prekovremenih sati rada, rješenjem broj Pr-364/2021-63 od 30. lipnja 2023. godine, vještaku je prvo zadan kao predmet vještačenja da dopuni svoj ranije nalaz za 20 dana mjeseca svibnja 2020. godine, a osim toga, da izvrši drugi izračun visine izgubljene zarade MK na gore navedeni način predložen po tužitelju, odnosno punomoćnici tužitelja.

66. Podneskom od 31. kolovoza 2023. godine, vještak je dopunio ranije matematički izračun za navedenih 20 dana mjeseca svibnja 2020. godine, te je zaključio da bi u razdoblju od 08. veljače 2018. godine, do **.**.2020., MK, bilo isplaćeno ukupno 112.515,14 kuna uz ugovorenu mjesečnu neto plaću od 4.069,98 kuna, a da mu je tijekom bolovanja isplaćeno ukupno 99.920,03 kuna, što predstavlja razliku od 12.595,11 kuna (dok isključivo pozitivna razlika iznosi 13.545,18 kuna ili 1.797,71 Eura, ukoliko se dakle zanemare pojedini mjeseci kada je MK za trajanja bolovanja isplaćen veći mjesečni iznos naknade plaće, od neto iznosa ugovorene plaće).

67. Tim podneskom je vještak ujedno izvršio zatraženi matematički izračun koji je obuhvaćao i prekovremene sate rada MK, na temelju prosječene zarade ostvarene u zadnjih 5 mjeseci rada, prije štetnog događaja (od rujna 2017. godine, pa sve do i zaključno sa siječnjem 2018. godine), koja je iznosila 4.236,37 kuna neto, obzirom da se u spisu nisu nalazili podaci o visini isplaćene plaće MK za mjesec kolovoz 2017. godine, da bi vještak obuhvatio zadnjih 6 mjeseci prije štetnog događaja. Temeljem takvog obračuna, vještak je utvrdio da bi MK uz prosjek plaće od 4.236,37 kuna neto, bilo isplaćeno 117.115,02 kuna, a kako mu je tijekom bolovanja isplaćena naknada plaće u ukupnom iznosu od 99.920,03 kuna, razliku je vještak između te dvije svote, utvrdio u iznosu od 17.194,99 kuna ili 2.282,22 Eura.

68. Tužitelj je posredstvom punomoćnice, ponovo imao prigovor na drugi vještački pisani nalaz i mišljenje, obzirom da je podneskom od 12. listopada 2023. godine, tvrdila da vještak nije odgovorio na predmet novog vještačenja koji je bio baziran na visini prosječne plaće MK za njegovih zadnjih 6 mjeseci rada prije štetnog događaja, smatrajući ujedno da vještakinja nije ukalkulirala i prekovremeni rad tužitelja u svoj izračun, međutim, podneskom od 20. veljače 2023. godine, vještak je izričito naveo da je u svom drugom matematičkom izračunu ukalkulirao i redovan i prekovremeni rad MK u razdoblju od 6 mjeseci (iako je iz sadržaja drugog vještačkog nalaza bilo sasvim jasno zbog čega je vještakinja utvrdila matematički visinu izgubljene zarade, samo na temelju u spisu 5 raspoloživih platnih lista MK, prije štetnog događaja – opaska suca).

69. Kako vještak Mentat d.o.o., nije odgovorio u potpunosti na određeni mu predmet vještačenja, sukladno rješenju suda od 30. lipnja 2023. godine, a u podnesku od 15. ožujka 2024. godine, tužitelji su posredstvom odvjetnice naveli konkretno na koji dio predmeta vještačenja nije bilo odgovoreno, tužitelji su predložili da se izvede dokaz novim financijskim vještačenjem, a rješenjem broj Pr-6/2024-85 od 17. rujna 2024. godine, određeno je novo financijsko vještačenje koje je povjereno vještaku Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb.

70. Podneskom od 11. studenog 2024. godine, vještak je dostavio pisani nalaz i mišljenje u kojem je naveo da je prednik tužitelja (MK) bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu elektromehaničar, na temelju ugovora o radu na neodređeno vrijeme, sklopljenog 23. veljače 2017. godine, s početkom rada dana 24. veljače 2017. godine, te da je bio na bolovanju od trenutka pretrpljene povrede do 21. svibnja 2020. godine, zbog čega je dobivao naknadu plaće za vrijeme bolovanja.

71. Vještak je u svom nalazu na 3 stranici, tabelarno prikazao visinu isplaćenih osobnih dohodaka MK, za zadnjih 6 mjeseci prije štetnog događaja, dakle za razdoblje od kolovoza 2017. godine, pa zaključno sa siječnjem 2018. godine, pa je pošavši od pretpostavljene bruto plaće MK, koju bi on primao da nije došlo do predmetnog štetnog događaja, utvrđene u iznosu od 5.249,72 kuna (669,76 Eura) na osnovu prosjeka plaće primljene u zadnjih 6 mjeseci koji su prethodili štetnom događaju, utvrdio i tabelarno prikazao u Tabeli 2, ukupan izračun izgubljene zarade MK isključivo u odnosu na ugovorenu bruto plaću, utvrdivši prilikom takvog izračuna, prije svega, da bi mu u utuženom razdoblju bio isplaćen iznos od 112.602,78 kuna neto na ime osobnog dohotka, da mu je isplaćen iznos od 99.986,44 kuna, na ime neto plaće, te da razlika ili izgubljena zarada u neto svoti iznosi 13.566,38 kuna ili 1.800,51 Eura.

72. Nadalje, vještak je u Tabeli 4, na 5 stranici pisanog nalaza i mišljenja, prikazao, sukladno određenom mu predmetu vještačenja, za razdoblje od zadnjih 6 mjeseci prije štetnog događaja (od kolovoza 2017. godine, pa sve do kraja siječnja 2018. godine), kolike je novčane iznose MK, primio od svog poslodavca isključivo u vezi prekovremenih sati rada (koje prekovremene sate rada MK je ovaj vještak također specificirano tabelarno prikazao u tom razdoblju od 6 mjeseci, a iz kojih tabelarnih podataka vještaka je bilo razvidno, između ostalog, da tijekom 2 mjeseca dotični nije imao prekovremenih sati rada kod poslodavca, te da je primjerice najviše imao čak 34 sata prekovremenog rada tijekom rujna 2017. godine), a radilo se o ukupnoj svoti od 3.388,16 kuna za svih 6 mjeseci ili 449,68 Eura.

73. Vještak se također očitovao i u vezi predmeta vještačenja koji mu je bio određen, kada je naveo da iz platnih lista MK proizlazi da nije bilo dodataka na plaću po nekoj drugoj osnovi, izuzev po osnovi prekovremenog rada u razdoblju od 4 mjeseca unutar zadnjih 6 mjeseci i to za mjesece rujan, listopad i studeni 2017. godine, te siječanj 2018. godine. Također, vještak je utvrdio da je tijekom kolovoza 2017. godine, MK proveo 8 sati na bolovanju, a 72 sata na godišnjem odmoru, te da je i u prosinu 2017. godine, navedeni bio na bolovanju.

74. Sukladno određenom mu predmetu vještačenja, vještak je na stranici 5 svog pisanog nalaza ukazao na određene matematičke razlike i razloge tih razlika između svog nalaza i nalaza vještaka Mentat d.o.o. [adresa].

75. Vještak je konačno, dao završno mišljenje da razlika između plaća koje su predniku tužitelja (MK) bile isplaćene, imajući u vidu novčane iznose plaća koje su mu bile isplaćene za zadnjih 6 mjeseci rada kod tuženika u prosijeku, i to kako za redovan, tako i za prekovremeni rad, i primljenih naknada za bolovanje, u razdoblju od 08. veljače 2018. godine, do 20. svibnja 2020. godine, iznosi ukupno 2.173,81 Eura neto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), te da su pojedini mjesečni iznosi neto razlika, prikazani u stupcu 'h1', prema datumima dospijeća, prikazanim u stupcu 'i' Tabele 2 iz nalaza.

76. Također, vještak je mišljenja da razlika između plaća koje bi predniku tužitelja (MK) bile isplaćene na temelju ugovora o radu (u skladu s točkom III. predmetnog rješenja za vještačenje) da nije došlo do predmetnog štetnog događaja i primljenih naknada za bolovanje, u razdoblju od 08. veljače 2018. g., do 20. svibnja 2020.g., iznosi ukupno 1.800,51 Eura neto (zbroj pojedinačno konvertiranih iznosa), a pojedini mjesečni iznosi neto razlika su prikazani u stupcu 'h1', prema datumima dospijeća, prikazanim u stupcu 'i' Tabele 3 iz nalaza.

77. Također, vještak je utvrdio da je prednik tužitelja, sada pok. MK u zadnjih 6 mjeseci rada, kod tuženika prije štetnog događaja u pravilu, redovito ostvarivao plaće u većem iznosu od iznosa ugovorene plaće (s izuzetkom za mjesece kada je koristio godišnji odmor - kolovoz 2017. g., te bolovanje u mjesecu siječnju 2018. g.), time da u predmetnom razdoblju temeljem podataka vidljivih iz platnih lista MK, nije bilo dodataka na plaću po nekoj drugoj osnovi koja se nije odnosila na prekovremeni rad.

78. Vezano za ranije nalaz vještakinje ZK, vještak smatra da se radi o metodološki istovjetnim nalazima, time što postoje samo manje razlike u izračunima, iz razloga navedenih na 5 stranici nalaza vještaka.

79. Na pisani nalaz vještaka Ručević vještačenja d.o.o., niti jedna stranka nije imala primjedbi, niti je predložila da se vještak usmeno saslušava, pa u tim okolnostima slučaja, unatoč sadržaju odredbe čl. 260.st.1. ZPP, sud nije našao potrebnim usmeno saslušavati odgovornu osobu vještaka, ŽK jer bi se na taj način samo bespotrebno povećavali parnični troškovi, a sud je inače dužan u smislu čl. 10.st.1. ZPP, voditi računa da se postupak provede sa što manje parničnih troškova.

80. Pisani nalaz i mišljenje vještaka Ručević vještačenja d.o.o., sud je ocijenio stručnim, a analogno tome i matematički točnim, te ga je prihvatio u cijelosti, obzirom da je ovaj vještak odgovorio u potpunosti na zadani mu predmet vještačenja, za razliku od vještaka Mentat d.o.o. [adresa], time da za neko suprotno utvrđenje, primjerice da nije matematički točan nalaz vještaka Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, nije bilo opravdanog razloga, a niti dokaza.

81. Kada se ima u vidu da su tužitelji u svojstvu nasljednika pokojnog MK, konačno istaknutim tužbenim zahtjevom (list 505 spisa), potraživali ukupan iznos od 3.974,32 Eura, zajedno sa zateznom kamatom, a kojim potraživanjem su istakli znatno veći zahtjev od svote koju je vještak Ručević vještačenja d.o.o. Zagreb, utvrdio kao izgubljenu zaradu, valjalo je djelomično odbiti kao neosnovan u tom dijelu, tužbeni zahtjev tužitelja.

82. Naime, imajući u vidu da je vještak u tabeli broj 2 prikazao visinu izmakle zarade pok. MK u cijelom utuženom razdoblju i to isključivo u odnosu na prosječno isplaćenu plaću u razdoblju od 6 mjeseci prije štetnog događaja, a koja ukupna svota iznosi 2.173,81 Eura, dok je u tabeli broj 3, prikazao izračun izgubljene zarade u odnosu na ugovorenu bruto plaću, a koja ukupna svota iznosi 1.800,51 Eura u neto iznosu, te da je takav nalaz i mišljenje prihvaćen od strane tužitelja, posredstvom njihove odvjetnice, ali i da je vještak u Tabeli broj 4, također prikazao visinu isključivo bruto zarade sada pok. MK u vezi prekovremenih sati rada u razdoblju od zadnjih 6 mjeseci, prije štetnog događaja, odgovarajući tako na dio predmeta vještačenja, nema nikakvog opravdanog razloga za utvrđenje da bi izgubljena zarada pok. MK u utuženom razdoblju iznosila 3.974,32 Eura, ukupno jer se navedeni iznosi od 2.173,81 Eura i 1.800,51 Eura ne mogu zbrajati u ovom slučaju, kako je to pogrešno učinila punomoćnica tužitelja, kada je usklađivala visinu zahtjeva tužitelja po ovom osnovu sa matematičkim izračunom vještaka. Sasvim je jasno i logično da je sud u opisanim okolnostima slučaja trebao prihvatiti samo jedan od dvaju navedenih matematičkih izračuna vještaka u iznosu od 2.173,81 Eura ili u iznosu od 1.800,51 Eura, a ne zbrojiti te iznose u smislu utvrđivanja visine izgubljene zarade.

83. Iz obrazloženja nalaza i mišljenja vještaka Ručević vještačenja d.o.o., na stranici 4, ali i iz tabelarno prikazanog matematičkog izračuna visine izgubljene zarade MK u odnosu na prosječno isplaćenu plaću u razdoblju od 6 mjeseci prije štetnog događaja (Tabela 2), jasno proizlazi da je taj vještak prilikom utvrđivanja visine izgubljene zarade, sukladno predloženom po punomoćnici tužitelja, uzeo podatak o visini isplaćenih plaća MK za zadnjih 6 mjeseci rada kod tuženika, prije štetnog događaja (a koja svota je obuhvaćala i isplaćeni iznos u vezi ugovorene plaće za redovan rad i isplaćeni iznos za prekovremene sate rada), da bi došao do pretpostavljene plaće MK da je ovaj radio za vrijeme dana kada je bio faktički na bolovanju u utuženom razdoblju, odnosno da bi došao do prosječne pretpostavljene bruto plaće od 5.249,72 kuna ili 696,76 Eura u sada važećoj valuti (ovdje je vještak učinio omašku u računanju iznosa u važećoj valuti eura jer se ne radi o svoti od 669,76 Eura koju je vještak naveo u pisanom nalazu na stranici 4, nego o svoti od 696,76 Eura, koja svota predstavlja protuvrijednost iznosa od 5.246,72 kuna, po tečaju od 7,54450 za 1 Euro – opaska suca), a analogno tome i da bi došao do prosječne neto plaće od 4.199,78 kuna, što je tabelarno navedeno u vještačkom nalazu u stupcu "f" Tabele 2. Kako je vještak potom od tih utvrđenih pretpostavljenih neto iznosa plaća od 4.199,78 kuna, da je MK radio u utuženom razdoblju, oduzeo novčane neto iznose koji su isplaćeni MK na ime naknade plaće, za vrijeme bolovanja u utuženom razdoblju, koje iznose je prikazao u stupcu "g", Tabele 2, došao je do iznosa prikazanih u stupcu "h", koje svote u svom zbroju u utuženom razdoblju daju ukupan iznos od 16.378,71 kuna ili 2.173,81 Eura.

84. Dakle, ta svota od 2.173,81 Eura (koja predstavlja zbroj svojih pojedinih mjesečnih iznosa iskazanih u valuti Eura u stupcu "h" Tabele 2, vještaka, predstavlja ukupan iznos izgubljene zarade MK u utuženom razdoblju, na način utvrđen po opisanim parametrima.

85. Obzirom da je sud posredstvom predmetnog suca provjerio i utvrdio da doista iznos od 2.173,81 Eura, predstavlja zbroj svih mjesečnih iznosa navedenih u stupcu "h" Tabele 2, vještaka Ručević vještačenja d.o.o., te da upravo takav matematički izračun vještaka nalazi opravdanim i primjerenim okolnostima slučaja (jer MK uslijed bolovanja u utuženom razdoblju, nije imao izgubljenu zaradu samo i isključivo po osnovi razlike neisplaćene mu neto ugovorene plaće i iznosa koji mu je isplaćen na ime naknade plaće – svota od 1.800,51 Eura, već i u vezi neisplaćene mu naknade za prekovremeni rad kojeg je po logici stvari imao svakoga mjeseca osim u slučaju kada je bio na godišnjem odmoru tijekom ljetnog mjeseca ili kada je bio na bolovanju, pa je po parametru pretpostavljene bruto i pretpostavljene neto plaće za sve što mu je bilo isplaćeno u zadnjih 6 mjeseci rada prije štetnog događaja i u vezi redovnog rada, ali i u vezi prekovremenog rada, trebalo izračunati izgubljenu zaradu u odnosu na iznose isplaćene mu neto naknade plaće u utuženom razdoblju), valjalo je tužiteljima, kao nasljednicima pokojnog. MK jer su isti stupili u njegovu procesnu ulogu tužitelja, nakon njegove smrti, dosuditi taj novčani iznos u smislu čl. 1095.st.1. ZOO.

86. Svotu koju je vještak utvrdio u iznosu od 1.800,51 Eura, na način prikazan u Tabeli 3., jasno je da predstavlja matematički izračun izgubljene zarade MK isključivo u vezi ugovorene bruto plaće dotičnog (dakle, bez svih onih isplaćenih sati prekovremenog rada, koju isplatu je MK redovito dobivao za prekovremeni rad prije štetnog događaja, izuzev za ljetni mjesec kada je koristio godišnji odmor ili kada je bio na bolovanju), pa ovaj iznos nikako nije bilo moguće u ovoj opisanoj situaciji pribrajati dosuđenoj svoti od 2.173,81 Eura, što je odvjetnica tužitelja, sasvim neosnovano učinila prilikom isticanja visine konačnog glavnog zahtjeva u vezi izgubljene zarade u točci III. izreke tužbenog zahtjeva u podnesku od 24. siječnja 2025. godine.

87. Zbog toga je valjalo usvojiti samo dio glavnog zahtjeva po ovom utuženom osnovu i to u iznosu od 2.173,81 Eura (a preostali dio odbiti, kao neosnovan), zajedno sa pripadajućom zateznom kamatom koja je tužiteljima dosuđena od 16. -tog dana u mjesecu za prethodni mjesec za sve mjesečne iznose sukladno prihvaćenom matematičkom izračunu vještaka Ručević vještačenje d.o.o. Zagreb, sukladno dospijeću na koji dan dospijeća upućuje Zakon o radu, kada tako nešto već nije bilo regulirano Ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 23. veljače 2017. godine (list 7-11), sklopljenom između MK i tuženika, imajući u vidu da se u ovom slučaju radilo o novčanoj imovinskoj šteti nastaloj JK, a ne o nenovčanoj šteti, pa je zateznu kamatu u smislu čl. 29. ZOO, valjalo dosuditi u skladu sa čl. 1086. ZOO.

88. Kako je još od preostalog tužbenog zahtjeva istaknutog u vezi naknade štete po osnovi čl. 1088. ZOO, trebalo obrazložiti odluku donesenu u vezi zatražene isplate iznosa od 1.636,32 Eura, po osnovi kapitalizirane svote rente u razdoblju od 01. travnja 2020. godine (ovaj datum je istaknut jer je od toga dana MK određena invalidska mirovina prema rješenju HZMO, Područne službe u [adresa] od 01. srpnja 2020. godine s lista 89 spisa, no tim rješenjem nadležnog upravnog tijela je određeno da mu pripada pravo na isplatu te mirovine od 11. lipnja 2020. godine), pa sve do dana smrti MK, dakle do dana 13. travnja 2023. godine, valjalo je u ovom dijelu usvojiti prigovor tuženika koji se pozvao na čl. 1097. ZOO.

89. Naime, potraživanje po osnovi rente uslijed tjelesne ozljede, odnosno narušenog zdravlja je strogo osobnog karaktera i ne može se prenijeti na drugu osobu, niti se može zakonski ili oporučno naslijediti ukoliko se ne radi o dospjelim iznosima koji se mogu naslijediti u smislu čl. 1097.st.2. ZOO, uz uvjet da su preneseni na drugoga u slučaju da je visina naknade određena pisanim sporazumom strana ili pravomoćnom sudskom odlukom. U ovom slučaju u spisu nema dokaza da bi pokojni MK, za svog života, prenio na svoje zakonske nasljednike, odnosno sadašnje tužitelje iz ove parnice bilo koji dospjeli novčani iznos rente koju je utužio podnesenom tužbom, pa je ovaj zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan.

90. Sukladno čl. 1103. ZOO, tužiteljima je zatezna kamata na dosuđen iznos naknade neimovinske štete, dosuđena od dana 03. kolovoza 2020. godine, odnosno od dana kada je tužitelj podnio tuženiku pisani zahtjev u vezi naknade štete, a o čemu se dokaz nalazi u spisu na listu 19-21.

91. Međutim, na dosuđeni iznos od 3.000,00 Eura u vezi naknade imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege nije bilo moguće tužitelju dosuditi zatraženu zateznu kamatu od 03. kolovoza 2020. godine, obzirom da je ta dosuđena svota tužiteljima s obzirom na nalaz i mišljenje medicinskog vještaka, po uvjerenju ovoga suda, obuhvaćala naknadu za tuđu pomoć pruženu MK, sve do kraja života MK, dakle do 13. travnja 2023. godine (a ne potraživanje koje je bilo u točci II. historijata tužbe u trećem odlomku istaknuto u početku samo za razdoblje od 4 mjeseca ukupno), pa kako zatezna kamata na takve troškove tuđe pomoći (neovisno o tome što ih MK nije financirao ili platio ukućanima) teče od dana kada su troškovi nastali, a tužitelji takvu zateznu kamatu nisu potraživali za svaku mjesečnu svotu posebno, već za cjelokupni dosuđeni iznos od 03. kolovoza 2020. godine, valjalo je zateznu kamatu tužiteljima dosuditi od dana 14. travnja 2023. godine, obzirom da je MK umro prethodnog dana, te da je tužiteljima naknada po osnovi tuđe pomoći i njege za MK dosuđena za cijelo razdoblje njegovog života od otpuštanja iz bolnice na kućnu njegu, do dana njegove smrti, a prije tog dana tuženik nije niti mogao dospjeti u zakašnjenje sa plaćanjem cijelog konačno utuženog i dosuđenog iznosa od 3.000,00 Eura, koji je konkretiziran neposredno prije zaključenja glavne rasprave u ovome predmetu.

92. Odluka o parničnom trošku je donesena u smislu čl. 154.st.2. ZPP. Naime, tužitelji su samo djelomično uspjeli u svojstvu nasljednika pok. MK u ovoj parnici, pa je za pravilnu odluku o visini naknade troška, trebalo prvo utvrditi ukupan uspjeh stranaka u ovoj parnici.

93. Iako je zadnjom rečenicom čl. 154.st.2. ZPP, propisano da se omjer uspjeha stranaka u parnici ocjenjuje prema konačno postavljenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, nemoguće je ignorirati ili zanemariti činjenicu da je podnesenom tužbom koja nije bila datirana, ali koja je dostavljena sudu dana 18. siječnja 2021. godine, tužitelj MK potraživao za razdoblje do kraja mjeseca ožujka 2023. godine (MK je umro inače 13. travnja 2023. godine), ukupan iznos od 30.356,37 Eura, dok su prilikom konačnog zahtjeva tužitelji koji su ga naslijedili istakli novčanu tražbinu u visini od 24.810,64 Eura.

94. Naime, MK je tužbom tražio da mu se nadoknadi šteta u iznosu od 120.400,00 kuna po osnovi neimovinske štete, ali i 29.280,00 kuna i 47.989,00 kuna po osnovi naknade imovinske štete u vezi tuđe pomoći i njege i u vezi izgubljene zarade, dok je zahtjev u vezi buduće mjesečne rente u iznosu od po 862,53 kuna istakao sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti. Iako se taj budući zahtjev u smislu vrijednosti predmeta spora, procjenjuje kao da je istaknut za razdoblje od 60 mjeseci ili 5 godina, sukladno ZPP, činjenica jest da je MK umro u daljnjem tijeku postupka, pa je do kraja mjeseca ožujka (zadnji mjesec koji je taj početni tužitelj cijeli poživio), počevši od 01. travnja 2020. godine, proteklo razdoblje od 33 mjeseci i kada se taj mjesečni zatraženi iznos u vezi buduće rente od 862,53 kuna, pomnoži sa 33, dobije se svota od 31.051,08 kuna, koliko je iznosila početna novčana tražbina MK do kraja mjeseca ožujka 2023. godine, počevši od mjeseca travnja 2020. godine, po osnovi buduće rente. Kada se matematički zbroje navedeni novčani iznosi od 31.051,08 kuna, 29.280,00 kuna, 47.989,00 kuna i 120.400,00 kuna, dobije se svota od 228.720,08 kuna ili 30.356,37 Eura u sada važećoj valuti.

95. Nasuprot tome, kada se zbroje konačno zatraženi novčani iznosi, prema konačnom tužbenom zahtjevu sadašnjih tužitelja, jasno je da visinu konačnog zahtjeva tužitelja daje iznos od 24.810,64 Eura, a imajući u vidu navedene svote koje su dosuđene tužiteljima u izreci ove presude, jasno je da je tužiteljima dosuđen ukupan iznos od 21.373,81 Eura, dok je preko tog iznosa odbijen kao neosnovan preostali konačni zahtjev tužitelja.

96. Vrhovni sud Republike Hrvatske je iznio pravno stajalište na jednoj od sjednica građanskog odjela toga suda da se u slučaju smanjenja tužbenog zahtjeva u pogledu visine novčanog potraživanja, primjerice nakon izvedenih dokaza vještačenjem, radi o djelomičnom povlačenju tužbe, a koje stajalište je sasvim opravdano i smisleno po uvjerenju ovoga suda, a zbog takvog djelomičnog povlačenja tužbe tužitelja, tuženiku se mora honorirati u ovoj parnici taj povučeni dio zahtjeva, kao tuženikov uspjeh u parnici, pa se omjer uspjeha u ovoj parnici u pogledu visine tužbenog zahtjeva, ipak prosuđivao u odnosu na visinu početnog zahtjeva u odnosu na dosuđen iznos tužiteljima.

97. Kako je s obzirom na početno zatraženi iznos od 30.356,37 Eura, tužiteljima dosuđen iznos od 21.373,81 Eura, ukupno i to što zbog djelomičnog povlačenja tužbe od strane tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva, a što zbog odbijanja preostalog konačnog zahtjeva tužitelja, do zatražene svote od 24.810,64 Eura, ovaj dosuđeni iznos od 21.373,81 Eura, predstavlja ukupno 70,40% od početnog zahtjeva u iznosu od 30.356,37 Eura, pa je ukupan uspjeh tužitelja u pogledu visine tužbenog zahtjeva bio 70,40% u odnosu na početni zahtjev MK, dakle do zadnjeg održanog ročišta u ovome predmetu ili sve do sastavljanja podneska tužitelja od 24. siječnja 2025. godine (kada su tužitelji istakli konačni zahtjev u iznosu od 24.810,64 Eura).

98. Analogno tome, uspjeh tuženika u ovoj parnici u pogledu visine tužbenog zahtjeva je bio 29,60%, time da je još trebalo u smislu čl. 154.st.2. ZPP, utvrditi omjer uspjeha stranaka u ovoj parnici u pogledu pravne osnove.

99. Vodeći računa o tome da je početna tužba i tužbeni zahtjev tužitelja MK bila utemeljena na zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, ali i na zahtjevu na ime naknade imovinske štete, zbog tuđe pomoći i njege, izgubljene zarade i buduće rente, a po svim tim osnovama su tužitelji u svojstvu nasljednika pok. MK konačno uskladili visinu svog novčanog potraživanja podneskom od 24. siječnja 2025. godine (koju su djelomično korigirali i ispravili na zadnjoj održanoj raspravi), te da je sud u cijelosti ocijenio osnovanim u pogledu pravne osnove i navedene zahtjeve tužitelja u vezi naknade neimovinske štete, ali i imovinske štete, pri čemu odbijanje dijela zahtjeva koje se odnosi na isplatu kapitaliziranog iznosa rente i izgubljene zarade, ne dovodi do uspjeha tuženika u pogledu pravne osnove, već isključivo do djelomičnog uspjeha tuženika u ovoj parnici u pogledu visine tužbenog zahtjeva (a što je već honorirano tuženiku, kroz navedeni uspjeh od 27,56%), ocijenjeno je da je tužitelj MK, koji više nije živ, odnosno da su sadašnji tužitelji u svojstvu nasljednika pokojnog MK u cijelosti uspjeli u ovoj parnici u pogledu pravne osnove.

100. Kada se ovi uspjesi stranaka zbroje i prebiju, utvrđeno je da je ukupan uspjeh tužitelja u ovoj parnici (70,40 + 100 = 170,40 : 2 = 85,20) 85,20%, dok je ukupan uspjeh tuženika (29,60 + 0 = 29,60 : 2 = 14,80) 14,80%, zbog čega je tuženik dužan tužiteljima nadoknaditi razmjeran dio parničnih troškova u opsegu od 70,40% (85,20 % - 14,80% = 70,40%).

101. Opravdan trošak tužitelja je utvrđen na temelju troškovnika odvjetnice tužitelja, sukladno odredbama važeće Odvjetničke tarife, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora od 30.356,37 Eura (koja svota je predstavljala visinu početnog zahtjeva tužitelja MK, do dana njegove smrti 13. travnja 2023. godine, odnosno do kraja mjeseca ožujka 2023. godine, ali i visini tužbenog zahtjeva sadašnjih tužitelja, koji su u ovu parnicu stupili kao pravni sljednici pokojnog MK, sve do dana kada je održano zadnje ročište u ovome predmetu na kojem je također ročište započelo sa tom visinom tužbenog zahtjeva od 30.356,37 Eura, pa je tijekom tog održanog ročišta, nakon što je sud odbio izvesti dokaz aktuarskim vještačenjem, punomoćnica tužitelja predala sudu podnesak tužitelja od 24. siječnja 2025. godine - list 505-508 spisa, kojim je visina potraživanja tužitelja smanjena na iznos od 24.810,64 Eura, uz korekciju visine zahtjeva na tom ročištu u pogledu potraživanja naknade neimovinske štete na isplatu iznosa od 16.200,00 Eura). Sud napominje da je u ovom slučaju potpuno nebitno hoće li se odluka o trošku temeljiti na visini predmeta spora od 30.356,37 Eura ili visini od 24.810,64 Eura jer su obje te svote u okviru istog platnog razreda prema Odvjetničkoj tarifi, tj. Tbr.7st.1. Odvjetničke tarife i to u rasponu iznosa od 13.272,01 Eura i iznosa od 33.181,00 Eura, za koju visinu vrijednosti predmeta spora, tužitelji mogu potraživati 250 bodova, prema važećoj tarifi za pojedinu radnju koja je propisana tarifom.

102. Shodno tome, tužiteljima je za sastav tužbe priznat iznos od 500,00 Eura, za sastav obrazloženog podneska od 05. ožujka 2021. godine (kojim se tužitelj očitovao o tuženikovom odgovoru na tužbu), priznat je isti iznos od 500,00 Eura, za zastupanje na ročištima održanim dana 20. svibnja i 21. listopada 2021. godine, te 26. siječnja i 16. ožujka 2022. godine, odnosno 15. ožujka 2023. godine, kao i 24. siječnja 2025. godine, priznat je ukupan iznos od 3.000,00 Eura za svih 6 zastupanja ili po 500,00 Eura za svako zastupanje. Nadalje, za sastav podneska od 14. veljače 2022. godine, tužiteljima je priznat iznos od 50,00 Eura sukladno Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, za sastav podneska od 02. lipnja 2022. godine (kojim se odvjetnica tužitelja očitovala o nalazu medicinskog vještačka), priznat je tužiteljima iznos od 500,00 Eura, dok je za sastav podneska od 21. rujna 2022. godine, priznat tužiteljima iznos od 50,00 Eura sukladno Tbr. 8.t.4. Odvjetničke tarife, a za sastav podnesak od 01. ožujka 2023. godine (kojim se odvjetnica tužitelja očitovala o nalazu financijskog vještačka), priznat je iznos od 500,00 Eura. Pored toga, tužiteljima je za sastav obrazloženog podneska od 12. listopada 2023. godine, priznat iznos od 500,00 Eura, a za sastav obrazloženog podneska od 13. prosinca 2023. godine, također iznos od 500,00 Eura, dok je za sastav zadnjeg – četvrtog obrazloženog podneska u ovom prvostupanjskom postupku u smislu Tbr.8.t.1. Odvjetničke tarife, datiranog od 15. ožujka 2024. godine, tužiteljima priznat iznos od 500,000 Eura. Tužiteljima je za sastav podneska od 11. prosinca 2024. godine, kojim su se očitovali na nalaz i mišljenje drugog financijskog vještaka, priznat iznos od 500,00 Eura, a na ove navedene opravdane troškove u ukupnom iznosu od 7.100,00 Eura, priznat je tužiteljima i pripadajući porez na dodanu vrijednost od 1,775,00 Eura, što u zbroju sa prethodnom svotom daje iznos od 8.875,00 Eura.

103. Kako je tužiteljima od stupanja u ovu parnicu, za sve pravne radnje kojih je ukupno bilo 4 (jedno ročište održano 24. siječnja 2025. godine, te sastavljanje triju podnesaka od 13. prosinca 2023. godine, 15. ožujka 2024. godine, ali i 11. prosinca 2024. godine) u smislu Tbr. 40. Odvjetničke tarife, priznato uvećanje od 10% ili ukupno 200,00 Eura za ove 4 radnje ili po 50,00 Eura za svaku od te 4 radnje, a u vezi sudske pristojbe na presudu im je priznat iznos od 266,34 Eura, koju su dužni zajednički platiti jer se u odnosu na njih kao nasljednike pokojnog MK, ne radi o sporu koji je u vezi s radom ili o radnom sporu (o kakvom se sporu radilo dok je tužitelj MK bio živ, zbog čega dotični nije bio dužan niti platiti sudsku pristojbu na tužbu jer su sukladno Zakonu o sudskim pristojbama od plaćanja sudskih pristojbi oslobođeni radnici u sporovima u vezi ostvarivanja njihovih prava iz radnog odnosa ili po osnovi rada), ukupan opravdan trošak u ovom dijelu je utvrđen u iznosu od 9.341,34 Eura, od koje svote iznos od 6.576,30 Eura predstavlja 70,40%, s kojim ukupnim omjerom su tužitelji uspjeli u ovoj parnici, nakon međusobnog prebijanja uspjeha stranaka u parnici.

104. Shodno tome je tužiteljima trebalo dosuditi razmjerno uspjehu stranaka u parnici taj iznos od 6.576,30 Eura, no to nije bio jedini iznos koji im je trebalo dosuditi. Naime, kako je sada pokojni tužitelj MK, a kasnije su i predmetni tužitelji, financirali troškove izvedenih dokaza medicinskim i financijskim vještačenjima u iznosima od po 265,44 Eura 265,44 Eura i 400,00 Eura, a ti troškovi su bili nužni i neophodni za razrješenje predmeta spora, valjalo je te troškove priznati tužiteljima u cijelosti, kao opravdane, sukladno sudskoj praksi u ovakvim slučajevima, neovisno o uspjehu stranaka u ovoj parnici. Prema tome, kada se taj ukupan opravdan trošak u vezi navedena tri vještačenja u iznosu od 930,88 Eura, pribroji, navedenoj svoti od 6.576,30 Eura, utvrđen je ukupan opravdan trošak tužitelja u iznosu od 7.507,18 Eura, koja svota je dosuđena tužiteljima sukladno omjeru u kojem su tužitelji uspjeli u ovoj parnici.

105. Valja naglasiti kako ova odluka ne sadržava odluku o zahtjevu tužitelja da im se nadoknadi kao opravdan trošak i trošak u vezi zastupanja na ročištu na kojem će biti objavljena predmetna presuda, sa pripadajućim porezom i dodatkom u vezi zastupanja dvije osobe jer je buduća neizvjesna činjenica u odnosu na vrijeme izrade ove odluke, hoće li odvjetnica tužitelja uopće pristupiti na ročište na kojem će se objaviti predmetna presuda, te će se odlučiti i o tom zahtjevu tužitelja, posebnim rješenjem, nakon održavanja navedenog ročišta, ako bude ispunjen zakonski uvjet da se tom zahtjevu udovolji.

U Bjelovaru, 25. ožujka 2025. godine.

Sudac

Sanjin Milošević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka u roku od 15 dana, počevši od dana 26. ožujka 2025. godine, a putem ovoga suda.