REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: P-4038/2024-40
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Saši Bušić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] koju zastupa punomoćnik Antun Šagovac, odvjetnik u [adresa] protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina&Grošeta u Zagrebu, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 6. veljače 2025. u nazočnosti tužiteljice osobno uz zamjenice punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e:
I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova promjene kamatne stope, iznos od 1.353,40 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 12,39 EUR počev od 05.12.2007.,
na iznos od 12,33 EUR počev od 01.01.2008.,
na iznos od 12,55 EUR počev od 01.02.2008.,
na iznos od 12,68 EUR počev od 01.03.2008.,
na iznos od 12,89 EUR počev od 01.04.2008.,
na iznos od 12,57 EUR počev od 01.05.2008.,
na iznos od 24,96 EUR počev od 01.06.2008.,
na iznos od 25,27 EUR počev od 01.07.2008.,
na iznos od 24,82 EUR počev od 01.08.2008.,
na iznos od 24,84 EUR počev od 01.09.2008.,
na iznos od 25,11 EUR počev od 01.10.2008.,
na iznos od 27,16 EUR počev od 01.11.2008.,
na iznos od 25,79 EUR počev od 01.12.2008.,
na iznos od 27,53 EUR počev od 01.01.2009.,
na iznos od 27,79 EUR počev od 01.02.2009.,
na iznos od 27,91 EUR počev od 01.03.2009.,
na iznos od 27,58 EUR počev od 01.04.2009.,
na iznos od 27,64 EUR počev od 01.05.2009.,
na iznos od 27,14 EUR počev od 01.06.2009.,
na iznos od 26,76 EUR počev od 01.07.2009.,
na iznos od 26,86 EUR počev od 01.08.2009.,
na iznos od 27,06 EUR počev od 01.09.2009.,
na iznos od 27,04 EUR počev od 01.10.2009.,
na iznos od 26,84 EUR počev od 04.11.2009.,
na iznos od 27,22 EUR počev od 06.12.2009.,
na iznos od 27,52 EUR počev od 01.01.2010.,
na iznos od 27,94 EUR počev od 01.02.2010.,
na iznos od 27,85 EUR počev od 01.03.2010.,
na iznos od 28,43 EUR počev od 17.04.2010.,
na iznos od 28,32 EUR počev od 01.05.2010.,
na iznos od 28,53 EUR počev od 01.06.2010.,
na iznos od 31,67 EUR počev od 01.08.2010.,
na iznos od 42,87 EUR počev od 01.10.2010.,
na iznos od 13,38 EUR počev od 01.02.2011.,
na iznos od 7,19 EUR počev od 01.04.2011.,
na iznos od 0,47 EUR počev od 23.04.2011.,
na iznos od 4,11 EUR počev od 22.05.2011.,
na iznos od 4,41 EUR počev od 25.06.2011.,
na iznos od 4,44 EUR počev od 24.07.2011.,
na iznos od 5,54 EUR počev od 01.09.2011.,
na iznos od 16,04 EUR počev od 23.09.2011.,
na iznos od 473,96 EUR počev od 13.06.2012.,
po stopi od 15% sve do 31.07.2008., a od 01.08.2008. pa do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ŽT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnova valutne klauzule, iznos od 15.666,36 eur zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku: na iznos od 33,64 EUR počev od 01.08.2010.,
na iznos od 39,91 EUR počev od 05.08.2010.,
na iznos od 52,30 EUR počev od 22.09.2010.,
na iznos od 48,01 EUR počev od 13.10.2010.,
na iznos od 41,13 EUR počev od 11.11.2010.,
na iznos od 55,66 EUR počev od 07.12.2010.,
na iznos od 74,14 EUR počev od 13.01.2011.,
na iznos od 61,05 EUR počev od 15.02.2011.,
na iznos od 65,64 EUR počev od 01.03.2011.,
na iznos od 59,81 EUR počev od 05.04.2011.,
na iznos od 60,85 EUR počev od 05.05.2011.,
na iznos od 85,63 EUR počev od 05.06.2011.,
na iznos od 88,05 EUR počev od 05.07.2011.,
na iznos od 108,75 EUR počev od 05.08.2011.,
na iznos od 98,12 EUR počev od 16.09.2011.,
na iznos od 98,12 EUR počev od 15.10.2011.,
na iznos od 85,23 EUR počev od 06.11.2011.,
na iznos od 84,33 EUR počev od 04.12.2011.,
na iznos od 89,88 EUR počev od 17.01.2012.,
na iznos od 94,72 EUR počev od 01.03.2012.,
na iznos od 95,37 EUR počev od 22.03.2012.,
na iznos od 92,02 EUR počev od 26.04.2012.,
na iznos od 94,28 EUR počev od 25.05.2012.,
na iznos od 95,83 EUR počev od 01.06.2012.,
na iznos od 13.863,89 EUR počev od 09.06.2012.,
do 31.07.2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. pa do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.
III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju prouzročeni parnični trošak iznos od 10.231,81 eur zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 25. ožujka 2025. pa sve do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem za svako polugodište kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.
IV. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.063,98 eur.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 07.07.2015. s tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu broj: 188-50-2934065, kojim je tuženik tužitelju isplatio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa 75.975,00 CHF. Člankom 2 predmetnog Ugovora o kreditu ugovorena je za redovna kamata 4,95 godišnja, promjenjiva u skladu sa Odlukom o kamatnim stopama, dok je u čl. 7 Ugovora navedeno da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF, važećem na dan dospijeća. Početni anuitet iznosio je 447,75 CHF, što je u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju CHF na dan isplate kredita iznosio 2.095,20 kuna, dok je tijekom otplate kredita početni ugovorni anuitet povećan te je na dan 30.11.2011., iznosio čak 2.765,20 kuna. Ugovor je djelomično ništetan u odnosu na valutnu klauzulu i kamatnu stopu. Presudom Visokom trgovačkog suda Pž-6632/17 od 14.06.2014. kojim je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04.07.2013. u dijelu u kojim je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 2004. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovorne strane. Tužiteljica ističe kako učinak ništetnosti navedenih ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi pretpostavlja tužiteljičino pravo na povrat preplaćenih iznosa. Zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivim ugovornim kamatnim stopama i valutnoj klauzuli, tužiteljica predlaže da sud odluči kako je zatraženo u preciziranom tužbenom zahtjevu podneskom od 19.02.2021., uz naknadu parničnog troška.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe tom svijetlu treba promatrati okolnosti zaključenja predmetnog ugovora o kreditu, odnosno jasnoću, uočljivost i razumljivost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli jer iz navedenog nedvojbeno proizlazi da tužiteljica ne može tvrditi da mu odredba o promjenjivoj kamati nije bila jasna, lako uočljiva ili razumljiva. Tužiteljica mora dokazati nepoštenost, odnosno ništetnost konkretnih ugovornih odredbama. Sukladno odredbama čl. 96 st. 1. i čl. 99 Zakona o zaštiti potrošača, tužiteljica prvotno mora dokazati da joj sporne odredbe nisu bile jasne lako razumljive ili uočljive. Ako isto ne bi dokazala, nije uopće dopušteno ocjenjivati njihovu poštenost. Ako pak nemaju bilo koje od navedena tri obilježja, tada se provodi test poštenosti. U tom slučaju pogrebno je prvenstveno utvrditi je li se od spornih odredbi pojedinačno pregovaralo pa ukoliko ne bi bilo pojedinačnog pregovaranja, tužitelj mora dokazati da sporna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, protivno načelu savjesnosti i poštenja. Tuženik ističe da su sporne odredbe tužiteljici bile jasna, razumljive, lako uočljive i da se o istoj pojedinačno pregovaralo te da nije suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Tuženik je prilikom odobrenja i zaključenja predmetnog kredita postupao u skladu s načelom savjesnosti i poštenja vodeći računa o informacijama koje su mu dostupne i vodeći računa o zaštiti interesa svojih korisnika. U odluci VSRH br. Revt-249/14 jasno se navodi kako ništa ne upućuje na to da su tužene banke u vrijeme sklapanja spornih kredita imale saznanja, odnosno mogle predvidjeti buduća kretanja na planu svjetske ekonomije, koje su kasnije bitno utjecala na porast vrijednosti švicarskog franka. Prema tome, tuženik je tužiteljicu informirao o svi okolnostima vezanim uz kretanje CHF i promjenjivosti kamatne stope o kojima je imala saznanja, ugovaranjem dvostrano zaštitne klauzule nije prouzročena šteta u pravima i obvezama na štetu potrošača jer se radi o elementu iz izuzeto od utjecaja bilo koje ugovorne strane koja na jednak način djeluje prema objema. Tužiteljica u tužbi uopće ne navodi u čemu bi se sastojalo navodno nesavjesno postupanje tuženika, a kamoli da bi za to predložio ili dostavio bilo kakav dokaz. Tuženik prigovara osnovanosti tužbe i tužbenog zahtjeva, ističe prigovor zastare. Predložio je da sud odbije u cijelosti tužitelja s tužbenim zahtjevom uz nadoknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o kreditu (list 15-18 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 18-19), kontrolni ispis unosa i otplatni plan (list 20-26) potvrdu o plaćenim kamatama po namjenskom stambenom kreditu, prijepis knjigovodstvene kartice (list 27-45), dopise (listovi 46 i 47), proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Vještak Tkalec d.o.o. (list 121-126).
4. Nesporno je da je tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor sklopili ugovor o stambenom kreditu br. 188-50-2934065 kojim je tuženik odobrio i stavio na raspolaganje tužiteljici kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 79.975,00 CHF, prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste tuženika važeće na dan korištenja kredita.
5. Nesporno je prema čl. 9 ugovora o kreditu da je ugovorena za tužiteljicu obveza povrata iznosa kredita uz valutnu klauzulu u švicarskom franku, u kunskoj protuvrijednosti obračunatoj prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF, nesporno je prema čl. 2 navedenog ugovora da je ugovorena redovna kamata 4,95 % godišnje te promjenjiva u skladu s odlukom o kamatnim stopama ovdje tuženika.
6. Sporno je da li je tuženik jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu i valutnu klauzulu, a o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, te je time tužiteljica dovedena u neravnopravan položaj, sporna je zastara potraživanja kao i osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva.
7. U odnosu na prigovor zastare tijek zastare je prekinut podnošenjem kolektivne tužbe i počeo je ponovno teći pravomoćnošću presude od dana 14.06.2018., a prema odredbi čl. 215 ZOO-a zastara počinje teći prvog dana kada je vjerovnik ima pravo zahtijevati ispunjenje obveze, od dana utvrđenja ništetnosti, počinje teći tužiteljevo pravo zahtijevati isplatu, te je tužba podnesena u roku manjem od 5 godina.
8. Iz iskaza tužiteljice ŽT proizlazi da je bila kod tuženika i da joj je zaposlenik tuženika ponudio kredit u eurima i švicarcima, ona je uzela kredit u švicarcima jer je bio povoljniji. Ne sjeća se da li joj je zaposlenik tuženika objašnjavao tečaj valutne klauzule i rizik, ali se sjeća da nije ništa govorio o riziku tečaja valutne klauzule. Navodi da je plaćala rate kredita. Pročitala je ugovor, bila je zadovoljna tim ugovorom i početnom mjesečnom ratom. Ne sjeća se da li joj je tuženik slao dopise kada se povećavao mjesečni anuitet kredita. Kredit je bio za kupnju kuće koju je kupila te su prodali kuću iz razloga jer se mjesečni anuitet dizao pa su se bojali da neće moći plaćati mjesečne rate kredita. Zaposlenik tuženika joj je rekao da je bolje da uzme kredit u švicarcima jer je povoljniji. Zna pojam valutne klauzule i da tečaj valutne klauzule može ići prema gore ili prema dolje, nije bila svjesna da je mogla promijeniti kredit iz CHF u eur.
9. Prema odredbi čl. 296 st. 2 ZOO-a, ništetne su odredbe općih uvjeta ugovora koje suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzroče očigledno neravnopravnost u obvezama strana na štetu suugovaratelja, sastavljača ili ugrožavaju postizanje svrhe sklopljenog ugovora, čak iako su opći uvjeti koji sadrže odobreni od nadležnog tijela. Prema odredbi istog čl. st. 2 ZOO-a prilikom ocjene ništetnosti određene odredbe općih uvjeta ugovora uzimam se u obzir sve okolnosti prije i u vrijeme sklapanja ugovora, pravna narav ugovora, vrsta robe ili usluge, koja je objekt činidbe, ostale odredbe ugovor kao i odredbe drugog ugovora s kojim je ta odredba općih uvjeta ugovora povezana. Nesporno je da je dana 07.04.2013. Trgovački sud u Zagrebu donio presudu br. P-1401/2012., a koja je potvrđena presudom br. Pž-6632/2017.od 14.06.2018. Visokog trgovačkog suda RH, u odnosu na promjenjivu redovnu kamatu u skladu s jednostranim odlukama tuženika je nepoštena i ništetna, a u odnosu na valutnu klauzulu utvrđeno kako je tuženik u razdoblju od 10.09.2003. do 31.12.2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe, u odnosu na ugovornu valutnu klauzulu koja glavnica je vezana švicarski franak. Valutna klauzula je tzv. zaštitna klauzula i njena je funkcija čuvanje vjerovnika i dužnika od aprecijacije i deprecijacije domaćeg tečaja, odnosno devalvacije i hiperinflacije. Sva plaćanja za navedeni kredit i iznos ugovora o kreditu kojeg je tuženik isplatio tužiteljici te anuitete koje je tužiteljica plaćala tuženiku, plaćali su se isključivo u hrvatskim kunama. Hrvatska kuna kao valuta je ostala stabilna dok je vrijednost CHF oscilirala i aprecirala, te je tuženik bio dužan izvršiti korekciju iznosa u CHF valuti, a ne u hrvatskoj kuni. Iz navedenog proizlazi da je funkcija valutne klauzule zaštitna funkcija, očuvanje jednake vrijednosti činidaba iz čega proizlazi da je ugovaranje valutne klauzule i njezina implementacija na način koji je to tuženik činio, ništetna. Prema odredbi čl. 502c ZPP-a, propisuje se direktni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošači obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu, mogu pozivati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u kolektivnoj tužbi. Sud je utvrdio da se na tužiteljicu primjenjuje Zakon o potrošačima jer je tužiteljica potpisala ugovor kao fizička osoba- potrošač. Iskazom tužiteljice sud je utvrdio da se o spornim odredbama ugovora s tužiteljicom nije pregovaralo i da joj nisu objašnjene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a tuženik nije dokazao da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu na drugi način dali odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a teret dokazivanja na te okolnosti je na strani tuženika prema odredbi čl. 221a ZPP-a. Tuženik je odustao od pozivanja predloženog svjedoka OT.
10. Sud je dozvolio preinaku tužbenog zahtjeva sukladno čl. 191 st. 2 ZPP-a, jer je tužiteljica preinačila tužbeni zahtjev zbog okolnosti, provođenja financijskog vještačenja, a da bi se utvrdio novčani iznos potraživanja i postavio tužbeni zahtjev.
11. Vještak u svom pisanom nalazu od 29.01.2021. mišljenja je da radi promjene kamatne stope, po predmetnom kreditu, ukupno je više plaćeno 10.197,20 kuna. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima uplata (stranica 3-4 nalaza). Vještak je mišljenja da radi ugovorene valutne klauzule u CHF, po predmetnom kreditu ukupno je više plaćeno 118.038,21 kuna. Više plaćeni mjesečni iznosi specificirani su po iznosima i datumima uplata (stranica 5 nalaza).
12. Stranke nisu imale primjedbe na matematički izračun vještaka, dok tuženik ističe da isti ne pridonosi rješenju ovog spora, s obzirom da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit, iako je predmetni kredit nesporno vezan uz valutu CHF.
13. Sud je mišljenja da je vještak ispravno utvrdio i u tabeli prikazao iznose anuiteta koje je tuženik primjenjivao da je za cijelo vrijeme važenja kredita vrijedio početni ugovorni tečaj CHF i iznose anuiteta koje je tuženik doista primijenio nakon prvog povećanja tečaja CHF, te utvrdio i pretplatu i vidu razlike u preostaloj neotplaćenoj glavnici prilikom prijevremene otplate tužitelja od 05.07.2012., te utvrdio datume plaćanja anuiteta za svake pojedinačne mjesečne pretplate te iznos od CHF preračunao u kune.
14. Sud je dao vjeru vještaku da je svoje vještačenje iznio savjesno u skladu s pravilima znanosti i vještine prema čl. 258 ZPP-a.
15. Budući da je sud utvrdio da je promjenjiva kamatna stopa ništetna prema čl. 2 kao i valutna klauzula prema čl. 9 navedenog ugovora, jer je protivna odredbi čl. 81, 82, 90, 96 i 97 Zakona o zaštiti potrošača a prema odredbi čl. 322, 323 i 324 ZPP-a, sud je tužiteljici na ime stjecanja bez osnove dosudio iznos od 1.353,40 eur zbog preplaćene kamatne stope, te iznos od 15.666,36 eur u odnosu na preplaćenu valutnu klauzulu (čl.1111 ZOO-a koji je u svezi s čl. 1115 ZOO-a.) sve to sa zakonskim zateznim kamatama a mjesečne iznose tekuće od svakog pojedinog preplaćenog iznosa pa sve do isplate, prema čl. 29 st. 2 ZOO-a, koji je u sve i s čl. 183 ZOO-a.
16. Sud je odbio tužiteljicu s dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.063,98 eur, a koji se odnosi na toč. 2 tužbenog zahtjeva jer je visina utvrđena financijskim vještačenjem i u odnosu na toč. 2 tužbenog zahtjeva visina je 15.666,36 eur, a dok je prije preciziranog tužbenog zahtjeva pod toč. 2 zatražen iznos 17.730,34 eur. Tuženik se protivio povlačenju djela tužbenog zahtjeva, stoga je valjalo odbiti tužiteljicu s navedenim iznosom.
17. Sud je dosudio parnični trošak tužiteljici temeljem čl. 154 st. 2 ZPP-a u iznosu od 10.231,81 eur, a koji se odnosi na: sastav tužbe 500 bodova, podnesak 06.02.2020. 500 bodova, podnesak 16.09.2020. 500 bodova, ročište 14.10.2020. 250 bodova, podnesak 19.02.2021. 500 bodova, podnesak 22.03.2021. 500 bodova, ročište 02.09.2021. 500 bodova, ročište 14.10.2021. 500,00 bodova, podnesak 12.7.2024. 500 bodova, ročište 15.1.2025. 250 bodova, ročište 6.2.2025. 500 bodova, a što ukupno iznosi umanjeno za 12% neuspjeha prema tužbenom zahtjevu 7.920,00 eur za rad odvjetnika po OT, PDV 1.980,00 eur, trošak vještačenja od 331,81 eur.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025.
Sudac:
Saša Bušić
NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude strankama je dopuštena žalba u roku od 15 dana od primitka prijepisa presude. Žalba se podnosi pisanim putem u 4 istovjetna primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
