Zakon.hr

Poslovni broj: Us I-178/2024-18

Republika Hrvatska

Upravni sud u Splitu

Split, Put Supavla 1

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Anđeli Becka, te Tamari Taraš, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja pod 1. AVP, 12 Ave Sw 1033 [adresa], Kanada, OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Stjepan Čaljkušić, odvjetnik u Podstrani, Put Starog Sela 54, pod 2. AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Nikola Jurić, odvjetnik u Splitu, Bana Berislavića 5 i pod 3. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6, OIB: 18683136487, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacija Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276,uz sudjelovanje zainteresiranih osoba pod 1. Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, zastupanog po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a, Split i pod 2. Grada Omiša, Trg kralja Tomislava 5/1, Omiš, OIB: 49299622160, radi naknade za oduzetu imovinu, nakon javne rasprave zaključene 25. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 1. ŠV, odvjetničke vježbenice kod Stjepana Čakljušića, odvjetnika u Podstrani, zamjenice opunomoćenika tužitelja pod 2. Ivane Krstulović, odvjetnice u Splitu, opunomoćenika tužitelja pod 3. ČV, službene osobe, opunomoćenice zainteresirane osobe pod 2. ŽV, službenice Grada Omiša, te bez prisutnosti uredno pozvanih tuženika i zainteresirane osobe pod 1., objavljene 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o j e

I. Odbijaju se tužbeni zahtjevi tužitelja pod 1. do pod 3. radi poništenja rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/171, URBROJ: 514-04- 02-01-01/07-23-11 od 22. studenog 2023., kao i podredni tužbeni zahtjev tužitelja pod 1. radi oglašavanja ništavim rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-942-01/21-01/171, URBROJ: 514-04-02-01-01/07-23-11 od 22. studenog 2023.

II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja pod 1. i pod 2. za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/21-01/171, URBROJ: 514- 04-02-01-01/07-23-11 od 22. studenog 2023., povodom žalbe ŠVP, ovdje tužitelja pod 1., ĐV, ČVP i IV, žalbe Državnog odvjetništva Republike Hrvatske po Općinskom državnom odvjetništvu u Splitu, ovdje zainteresirane osobe pod 1., žalbe GradaOmiša, ovdje zainteresirane osobe pod 2. te žalbe AV, ovdje tužitelja pod 3., iz razloga navedenih u obrazloženju tog rješenja, poništeno je rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za imovinsko-pravne poslove, KLASA: UP/I-942-04/97-01/120, URBROJ: 2181/1-13/05/625-21-21 od 16. ožujka 2021. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.

2. Prvostupanjskim rješenjem KLASA: UP/I-942-04/97-01/120, URBROJ: 2181/1- 13/05/625-21-21 od 16. ožujka 2021. pod točkom 1. UV pok. A za 1/12 dijela, EV pok. A za 1/12 dijela, DV za 1/12 dijela, FV za 1/12 dijela, KV. Š za 1/6 dijela, ŽVP. Č za 1/12 dijela, ĐV za 1/36 dijela, ĐVP pok. Ž za 1/36 dijela, IV pok. Ž za 1/36 dijela, AV. Đ za 1/12 dijela, SV pok. I za 1/24 dijela i HV pok. I za 1/24 dijela, daje se u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište oznake čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 733 m2 i dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 770 m2, obje upisane u Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], a koje zemljište je nacionalizirano 25. kolovoza 1959. broj N-03-7508-1959 ZV pok. U, poslije deposedirano, te rješenjem Kotara Split, Narodnog odbora općine Omiš, broj 03-11-5595/1-62 od 30. srpnja 1962. predano u posjed Općini Omiš, a obveznikom povrata tog utvrđen je pod točkom 2. Grad Omiš. Pod točkom 3. UV za 7/80 dijela, EV za 7/80 dijela, DV. Đ za 7/80 dijela, FV pok. Đ za 7/80 dijela, KV. Š za 1/8 dijela, ŽVP pok. Č za 7/80 dijela, ĐV Ž za 7/240 dijela, ĐVP pok. Ž za 7/240 dijela, IV pok. Ž za 7/240 dijela, AV. Đ za 7/80 dijela, SV pok. I za 7/160 dijela i HV pok. I za 7/160 dijela, daje se u vlasništvo neizgrađeno građevinsko zemljište oznake dio čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 2417 m2, Z. U. [broj ZK uloška] i čest. zem. [katastarska čestica] u površini od 446 m2, Z. U. [broj ZK uloška], sve K. O. [katastarska općina], koje su oduzete temeljem Uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini, Zakona o nacionalizaciji privatnih poduzeća, Uputstva o izvršenju uredbe o uknjiženju prava vlasništva na državnoj nepokretnoj imovini te Isprave o određivanju organa upravljanja Vlade FNRJ - Ministarstva lake industrije – Generalna direkcija Savezne industrije cementa broj VI 6596/12 od 12. travnja 1949. i uknjižene kao općenarodna imovina, pod upravom Dalmatinske industrije cementa i cementnih proizvoda Split. Pod točkom 4. obveznikom povrata za čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] utvrđena je Dalmatinska industrija cementa i cementnih proizvoda, a za čest. zem. [katastarska čestica] Republika Hrvatska. Pod točkom 5. određena je provedba navedenog rješenja u zemljišnoj knjizi, po pravomoćnosti, a pod točkom 6. je riješeno kako svaka stranka snosi svoje troškove.

3. Protiv osporenog rješenja tuženika pravodobno su tužbu podnijeli tužitelj pod 1. AVP, koja je pred ovim sudom zaprimljena 18. siječnja 2024. pod poslovnim brojem UsI-178/2024, tužitelj pod 2. AV, koja je pred ovim sudom zaprimljena 29. siječnja 2024. pod poslovnim brojem UsI-265/2024 i tužitelj pod 3. Ministarstvo financija Republike Hrvatske (Sektor za naknadu oduzete imovine) koja je pred ovim sudom zaprimljena 31. siječnja 2024. pod poslovnim brojem UsI- 278/2024, slijedom čega je sud rješenjem pod gornjim poslovnim brojem od 8. veljače 2024., pozivom na odredbe članka 113. stavak 1. i 114. stavak 1. Sudskog poslovnika („Narodne novine“, broj 37/14, 45/14, 8/15, 35/15, 123/15, 45/16, 29/17, 33/17, 34/17, 57/17, 101/18, 119/18, 81/19, 128/19, 39/20, 47/20, 138/20, 147/20, 70/21, 99/21, 145/21, 23/22, 12/23 i 122/23) predmetne spise spojio, radi provođenja jedinstvenog postupka i donošenja zajedničke odluke, pri čemu je riješeno kako će jedinstveni spis nadalje voditi pod poslovnim brojem UsI-178/2024.

4. U tužbi tužitelj pod 1. pobija osporeno rješenje tuženika iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom ističe kako iz nalaza i mišljenja vještaka Novakovića proizlazi kako se dijelovi oduzetih nekretnina mogu naturalno vratiti jer nisu dio tehnološke cjeline kompleksa hotela Brzet, pri čemu je vještak dao konkretne razloge za izraženo mišljenje. Međutim, tuženik da je na temelju utvrđenog činjeničnog stanja stajališta kako povrat predmetnog zemljišta nije moguć iz razloga što se ne može u prostoru očekivati stopostotna izgrađenost unutar hotelskog kompleksa imajući u vidu da je nužno u prostoru definirati infrastrukturne sadržaje kao i prostor namijenjen zelenoj površini, a sve u skladu s Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ("Narodne novine", broj 50/20), koji je stupio na snagu 1. svibnja 2020. Smatra kako je zabranjeno povratno djelovanje navedenog zakona u odnosu na konkretnu pravnu situaciju, te se primjenom tog Zakona, nepovoljnog za tužitelja, u postupku koji traje 25 godina na grubi način krše njegova ustavna prava, posebno što je tijekom postupka bio na snazi Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj 92/10, dalje Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu), kojim je u članku 31. stavak 1. bilo propisano kako će se zemljište vratiti u naravi: ako nije privedeno namjeni za koju je oduzeto, ako je bilo privedeno namjeni, ali se na dan stupanja na snagu ovoga Zakona ne koristi za namjenu za koju je oduzeto. Nadalje, ističe kako su osporenim rješenjem povrijeđena načela: pravne sigurnosti, legitimnih očekivanja i zabrane retroaktivnog djelovanja propisa, pri čemu se poziva na ustavnosudsku praksu. Dalje navodi kako i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu predviđa mogućnost da se na predmetnom zemljištu ostvari pravo na naturalni povrat, te ističe kako taj zakon zabranjuje povrat na turističkom zemljištu, međutim, ne i na preostalom zemljištu, dok tuženik nije utvrđivao razliku između turističkog i preostalog zemljišta, odnosno, zemljišta koje nije određeno građevinskom česticom hotela. Pojašnjava kako je objašnjenje pojma kvaziretroaktivnosti dala pravna teorija, te ističe kako ista dovodi do iznevjerenosti legitimnih očekivanja pravnog subjekta, ako je pravni subjekt imao razložnu osnovu pretpostaviti da će njegov pravni položaj ostati neizmijenjen. Tužitelj da je imao razumno očekivanje kako će tijekom deset godina kada je na snazi bio Zakon o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, javnopravna tijela donijeti konačnu i pravomoćnu odluku, a što se nije dogodilo, osim sporosti državne uprave, pa je u tom smislu to postalo pravo tužitelja, te je ta kvaziretroaktivnost zabranjena. Tužbenim zahtjevom predlaže da sud poništi osporeno rješenje tuženika, podredno proglasi isto ništavim. Ujedno potražuje trošak upravnog spora.

5. U tužbi tužitelj pod 2. pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito, te u bitnom ističe kako je stajalište tuženika iznijeto u obrazloženju osporenog rješenja neosnovano i kontradiktorno, pri čemu se poziva na nalaz i mišljenje vještaka Novakovića od 16. prosinca 2013., kako predmetne čestice nisu dio tehnološke cjeline kompleksa Brzet, koje utvrđenje tuženik tijekom postupka nije osporio. Citira odredbu članka 31. Zakona o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu, te ističe kako tuženik neosnovano primjenjuje Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, koji je stupio na snagu 1. svibnja 2020. Mišljenja je, kao i tužitelj pod 1., kako su retroaktivnom primjenom tog zakona povrijeđena mnoga ustavnopravna načela, a posebno načelo zabrane retroaktivnog djelovanja propisa. Također, kao i tužitelj pod 1., smatra kako i Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu daje mogućnost da se na predmetnom zemljištu ostvari pravo na povrat, budući da povrat nije dopušten na turističkom, međutim, ne i na preostalom zemljištu, dok tuženik nije utvrđivao razliku između ta dva zemljišta. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika, kao i da se tuženika obveže na naknadu troškova upravnog spora.

6. U tužbi tužitelj pod 3. pobija osporeno rješenje tuženika kao nezakonito. Citira odredbu članka 2. stavak 1. točke 3. i 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, te ističe kako je uzimajući u obzir te zakonske odredbe i stav tuženika da se u prostoru ne može očekivati stopostotna izgrađenost unutar hotelskog kompleksa, a koji stav je u suprotnosti s mišljenjem vještaka Novakovića da predmetne nekretnine nisu dio tehnološke cjeline hotelskog kompleksa hotela Brzet, to tijelo mišljenja da je u ponovnom postupku potrebno utvrditi je li predmetno zemljište preostalo turističko zemljište na kojem je izgrađeno turističko naselje obzirom na pozivanje tuženika na odredbu članka 6. stavka 2. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu. Nadalje, da je potrebno utvrditi jesu li donesena rješenja li drugi propisani akti iz odrede članka 2. stavka 1. točaka 4. i 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, koje propisuju što se smatra hotelom odnosno turističkim naseljem u smislu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, te je li doneseno rješenje iz članka 8. tog Zakona, odnosno je li pokrenut postupak radi donošenja tog rješenja, a sve s obzirom da predmetne nekretnine u naravi nisu izgrađene i predstavljaju borovu šumu, a člankom 2. točkom 5. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu je propisano da je turističko naselje složena građevina, poslovno-funkcionalna cjelina građevina i zemljišta kojoj je namjena utvrđena rješenjem upravnog tijela za poslove ugostiteljstva i turizma ili drugim propisanim aktom važećim na dan stupanja na snagu Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća ("Narodne novine", broj 19/91, 83/92, 84/92, 94/93, 2/94, 9/95, 21/96 i 118/99). Stoga da nije razvidno je li doneseno rješenje prema kojem predmetne nekretnine predstavljaju dio turističkog naselja, jer da u protivnom nema zapreke za naturalni povrat istih prijašnjim vlasnicima. Vezano uz stav tuženika da su predmetne nekretnine dio hotelskog kompleksa Brzet, za koji kompleks kako je nužno da ima prostor namijenjen zelenoj površini, poziva se na presudu ovog suda pod poslovnim brojem Us l-2362/23-19 od 19. siječnja 2024., u kojoj kako je sud prihvatio mišljenje da nije moguće samo na temelju opažanja službene osobe koja vodi postupak i vještaka utvrditi koje zemljište jest, a koje nije, nužno za redovnu upotrebu hotela/turističkog naselja već je potrebno kroz upravne postupke iz nadležnosti tijela za prostorno uređenje nedvojbeno utvrditi koje je to zemljište i na koji način to reguliraju geodetski propisi. Do tada da zemljište koje je predmet postupka i koje jest bilo u društvenom vlasništvu na korištenju društvenog poduzeća, a nije unijeto u pretvorbu, ne može biti zemljište koje bi bilo izuzeto od povrata u vlasništvo, budući da poseban zakon propisuje što se događa sa zemljištem koje nije u dijelu ili cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala, uređuju se imovinsko pravni odnosi, način i postupak utvrđivanja prava vlasništva, a za što je potrebno ishoditi upravni akt iz kojeg bi, dalje, bilo nedvojbeno utvrđeno da se upravo predmetne nekretnine nalaze ispod građevine i procijenjenog zemljišta ili služe za redovitu upotrebu hotela/turističkog naselja te time imaju svog titulara vlasništva. Tada kako bi u činjeničnom i pravnom smislu ove nekretnine bile kompleks hotela/turističkog naselja, a do tada nema dokaza da se radi o poslovno-funkcionalnoj cjelini građevine i zemljišta. Također, a vezano uz stav tuženika da je tužitelj pod 3. obveznik naknade za nekretnine za koje je člankom 28. stavkom 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu određeno da su ostalo građevinsko zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske, kako je to tijelo mišljenja da je za predmetne nekretnine potrebno prvenstveno utvrditi postojanje iznimki od vraćanja u vlasništvo. Poziva se na odredbu članka 53. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj 92/96, 39/99, 42/99, 92/99, 43/00, 131/00, 27/01, 65/01, 118/01, 80/02 i 81/02, dalje Zakon o naknadi), kojom je propisano kako se prijašnjem vlasniku ne vraća u vlasništvo i posjed imovina (neizgrađeno građevinsko zemljište, poslovni prostor i sl.) koja je sukladno Zakonu o pretvorbi društvenih poduzeća unesena u društveni kapital poduzeća, već prijašnjem vlasniku pripada pravo na naknadu u dionicama ili udjelima društva u čiji je kapital u postupku pretvorbe unesena ta imovina. A contrario da to znači da se vraća imovina koja nije unesena u društveni kapital pravne osobe, osim kada postoje prepreke. Tužbenim zahtjevom predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika.

7. U odgovoru na tužbe tužitelja tuženik se poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže odbiti tužbe. Za istaći je kako je stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o ustrojstvu i djelokrugu tijela državne uprave („Narodne novine“, broj 57/24), odnosno 17. svibnja 2024., Ministarstvo pravosuđa i uprave nastavilo s radom kao Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, koje tijelo je označeno kao tuženik u uvodu presude.

8. Sud je na temelju ranije važeće odredbe članka 19. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), odnosno odredbe članka 20. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24, dalje ZUS), koji zakon je u primjeni sukladno odredbi članka 169. stavak 1. tog Zakona, rješenjima od 1. ožujka 2024. i 16. listopada 2024., pozvao Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu i Grad Omiš, da kao zainteresirane osobe pod 1. i pod 2. sudjeluju u sporu, te se očituju na navode tužitelja iz tužbe.

9. Zainteresirana osoba pod 1. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu u odgovoru na tužbu je predložila ispitati navode tužitelja u pogledu pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja u provedenom postupku, odnosno pravilnog utvrđenja prava na naknadu podnositeljima zahtjeva, a sve sukladno odredbama Zakona o naknadi, te potom odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva.

10. Zainteresirana osoba pod 2. Grad Omiš u odgovoru na tužbu ističe kako se protivi tužbenim navodima tužitelja, te predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja. Ujedno u prilogu dostavlja presudu Županijskog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Gž- 334/2022-2 od 7. studenoga 2023.

11. U sporu je održana rasprava 25. veljače 2025. čime je strankama u skladu s odredbom članka 6. ZUS-a dana mogućnost izjašnjavanja o zahtjevima i navodima drugih stranaka, na koju nisu pristupili uredno pozvani tuženik i zainteresirana osoba pod 1, pa je rasprava pozivom na odredbu članka 91. stavak 3. u svezi s odredbom članka 89. stavak 4. ZUS-a, održana bez prisutnosti tuženika i zainteresirane osobe pod 1.

12. Tijekom dokaznog postupka, radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja tuženika, sud je pregledao i čitao dokumentaciju koja prileži sudskom spisu, te je pregledana i čitana dokumentacija sadržana u spisu tuženika, koji spis je dostavljen uz odgovor na tužbu u sporu koji se pred ovim sudom vodi pod poslovnim brojem UsI- 177/2024, koji je i pregledan na raspravi.

13. Zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 1. i zamjenica opunomoćenika tužitelja pod 2. su popisale trošak upravnog spora prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/24 dalje Tarifa), i to svaka trošak sastava tužbe, te zastupanja na raspravi od 28. siječnja 2025. (odgođena) i na raspravi od 25. veljače 2025., sve po 500 bodova, ukupno svaka po 1500 bodova, odnosno 3.000,00 eura uvećano za vrijednost PDV-a od 25%.

14. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Predmet ovog upravnog spora je u smislu odredbe članka 3. ZUS-a ocjena zakonitosti osporenog rješenja tuženika, pri čemu je među strankama sporna primjena materijalnog prava, te s tim u vezi je li u konkretnom slučaju moguća naturalna restitucija dijela čest.zem. 813 u površini od 733 m2, dijela čest.zem. 829 u površini od 770 m2, dijela čest.zem. 819/1 u površini od 2417 m2, te dijela čest.zem. 821/1 u površini od 446 m2, sve K.O. Omiš

16. Iz spisa predmeta tuženika proizlazi kako je tijekom upravnog postupka pribavljeno očitovanje Hrvatskog fonda za privatizaciju Klasa: 942-05/04-01/191, Urbroj: 563-03-04/02-2004-2 od 16. rujna 2004. prema kojem su u postupku pretvorbe društvenog poduzeća Dalma Holding Split na lokaciji Omiš, Hotelsko naselje Brzet u vrijednost društvenog kapitala procijenjeni objekti: Objekt 1, 2, recepcija, restoran, skladište, objekt 3, 4, 5 paviljon ABC ukupne površine NGP 2.606,50 m2, te su dionice istih rezervirane zbog neriješenih imovinsko pravnih odnosa, a čestice zemljišta, između ostalih i čest. zem. [katastarska čestica], na kojima su sagrađeni navedeni objekti nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala. Za čest. zem. [katastarska čestica] u tom dopisu nema podataka.

17. Također, tijekom postupka je pribavljeno Uvjerenje Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostava Omiš, KLASA: 350-01/04/01/05, URBROJ: 2181-05/05-04-02-vm od 6. prosinca 2004., kako je uvidom u Generalni urbanistički plan grada Omiša (Službeni glasnik Grada Omiša, broj 2/94, 1/99 i 2/03) utvrđeno kako se k.č.z. 1704, 1705, 1706, 1707, 1708, 1709, 1710, K. O. [katastarska općina], predjel Brzet, nalaze u zoni Hotelijerstvo, za koju je obvezna izrada plana nižeg ranga, i istu nije moguće dijeliti na manje parcele. Za istaći je kako iz zapisnika s očevida od 7. prosinca 2004. proizlazi kako prema novoj izmjeri čest. zem. [katastarska čestica] obuhvaća dio čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem [katastarska čestica] obuhvaća dio čest. zem. [katastarska čestica], čest. zem. [katastarska čestica] obuhvaća dio čest. zem. [katastarska čestica], a čest. zem. [katastarska čestica] obuhvaća dio čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina].

18. Nadalje, u upravnom postupku, a na okolnost izgrađenosti (djelomično ili u cijelosti), odnosno privedenosti namjeni prema prostorno planskoj dokumentaciji Grada Omiša koja je bila na snazi na dan stupanja na snagu Zakona o naknadi, među ostalima, i nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za graditeljstvo Anti Novakoviću, dipl.ing.građ., koji je nakon obavljenog očevida na predmetnim nekretninama, izradio vještački nalaz i mišljenje iz kojeg proizlazi kako je:

‑ čest. zem. [katastarska čestica] u obliku trokuta i u naravi predstavlja zemljište koje se nalazi između restorana i magistrale, praktički nepristupačno i u vrlo velikom nagibu te je cijelom površinom prekriveno borovom šumom, te je ono neizgrađeno građevinsko zemljište koje nije dio tehnološke cjeline hotelskog kompleksa hotela Brzet;

‑ čest. zem. [katastarska čestica] u naravi zemljište na čijem je sjeverozapadnom rubu izgrađen dio restorana, a ostatak čestice na zapadnoj strani predstavlja uređeni okoliš, dok se na istočnoj strani sve do granice sa čest. zem [katastarska čestica] odnosno magistralom nalazi vrlo strmo i nepristupačno zemljište prekriveno borovom šumom koji istočni dio čest. zem. [katastarska čestica] je neizgrađeno zemljište koje nije dio tehnološke cjeline hotelskog kompleksa hotela Brzet,

‑ zk. čest. 819/1 šuma i zgrada - hotel ukupne površine 3650 m2 u vlasništvu općenarodne imovine pod upravom Dalmatinske industrije cementa i cementnih proizvoda - Split; u zapadnom dijelu privedeno namjeni izgradnjom dijela paviljona C hotela Brzet, dok je istočni dio neizgrađeno građevinsko zemljište koje je nepristupačno i u velikom nagibu te je prekriveno borovom šumom i nije tehnološka cjelina hotelskog kompleksa;

‑ čest. zem. [katastarska čestica] u naravi predstavlja nepristupačno zemljište koje se nalazi u vrlo velikom nagibu i koje je cijelom površnim prekriveno borovom šumom. Zemljište kako je neodržavano, erodirano, te su vidljivi ulomci starih ogradnih zidova, nema uređenih staza, zidić i sl. Mišljenje vještaka je kako predmetna čestica zemlje predstavlja neizgrađeno zemljište, te nije tehnološka cjelina hotelskog kompleksa.

19. Tijekom postupka je utvrđeno kako je čest. zem. [katastarska čestica] oduzeta kao dio aktive poduzeća „N. Palaveršić" Industrija Portland cementa na temelju Zakona o nacionalizaciji privatnih privrednih poduzeća, te je uknjižena kao općenarodna imovina pod upravom Dalmatinske industrije cementa i cementnih proizvoda.

20. Po provedenom postupku, prvostupanjskim rješenjem, sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka JV, tužiteljima su naturalno vraćane navedene nekretnine, odnosno dijelovi istih, koje pak rješenje je poništeno osporenim rješenjem tuženika, uz obrazloženje u bitnom kako prvostupanjsko tijelo nije pravilno primijenjeno materijalno pravo, jer da nije primijenjen Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, te je ujedno ocijenilo, suprotno stavu iz nalaza i mišljenja vještaka Novakovića, da naturalni povrat nije moguć iz razloga što se u prostoru ne može očekivati stopostotna izgrađenost unutar hotelskog kompleksa, a imajući u vidu da je nužno u prostoru definirati infrastrukturne sadržaje kao i prostor namijenjen zelenoj površini. Stoga je prvostupanjskom tijelu dana uputa kako će u ponovnom postupku donijeti rješenje kojim će odrediti novčanu naknadu u obveznicama Republika Hrvatske za predmetne nekretnine.

21. Sud nalazi kako je pravilno postupio tuženik kada je poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak, međutim, iz drugih razloga i s drugom uputom za ponovni postupak u odnosu na razloge i uputu dane osporenim rješenjem.

22. Naime, i prema shvaćanju ovog suda prvostupanjskim rješenjem je pogrešno primijenjeno materijalno pravo jer nije primijenjen Zakon o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, koji je stupio na snagu tijekom upravnog postupka. Potonje iz razloga što je u provedenom postupku, za sada, utvrđeno da su izgrađeni objekti hotelskog kompleksa Brzet na čest. zem. [katastarska čestica], sve K. O. [katastarska općina], a za koje čestice je utvrđeno da nisu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala.

23. Zakonom o neprocijenjenom građevinskom zemljištu uređuje se pojam, vrste, obuhvat i način identifikacije građevinskog zemljišta koje je bilo u društvenom vlasništvu ili koje je i danas uknjiženo kao društveno vlasništvo, na kojemu je društveno poduzeće imalo knjižno ili izvanknjižno pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja, a koje nije u dijelu ili u cijelosti procijenjeno u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća u trgovačko društvo (u daljnjem tekstu: neprocijenjeno građevinsko zemljište) i koje nije uneseno u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije (članak 1. stavak 1.).

24. Taj zakon sadrži i odredbe-definicije o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, turističkom zemljištu, o ostalom građevinskom zemljištu, o preostalom turističkom zemljištu (članak 2.), kao i odredbe o identifikaciji navedenih kategorija zemljišta te uređenju imovinskopravnih odnosa na istima (članci 4. do 32.).

25. Stoga je, time što je prilikom donošenja prvostupanjskog rješenja propušteno uzeti u obzir odredbe navedenoga zakona, pogrešno primijenjeno materijalno pravo, a što je za posljedicu imalo nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, pa je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku trebalo uputiti da utvrdi one činjenice koje su pravno relevantne za rješavanje ove stvari u smislu Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, a ne da donese rješenje o naknadi u obveznicama Republike Hrvatske, kako to tuženik navodi u osporenom rješenju. Također, navedena uputa tuženika, za sada, nema uporišta u odredbama Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, budući da u postupku nisu ni utvrđene činjenice koje su u smislu toga zakona bitne za rješavanje te, za sada, nema uporišta ni u kojoj od Zakonom o naknadi propisanih iznimaka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo (članci 52. do 55.), jer se tuženik u osporenom rješenju niti ne poziva na koju od tih iznimaka.

26. Naime, određivanju naknade u obveznicama Republike Hrvatske za predmetne nekretnine bilo bi mjesta samo ako bi se utvrdilo da cjelina toga zemljišta predstavlja turističko zemljište (članak 2. stavak 1. točka 2., članak 4. stavak 3. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu) za koje je člankom 5. navedenog Zakona propisana neoboriva predmnjeva izgrađenosti odnosno postojanja iznimke iz članka 55. stavka 4. Zakona o naknadi zbog koje se to zemljište ne može naturalno vratiti, u kojem slučaju ovlaštenicima pripada naknada u obveznicama Republike Hrvatske. Međutim, u upravnom postupku je propušteno utvrditi je li riječ o takvome zemljištu pa je u tomu smislu činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno.

27. Također, pozivanje tuženika na odredbu članka 28. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu ne daje pravne osnove za uputu tuženika da se za cjelinu predmetnoga zemljišta odredi naknadu u obveznicama Republike Hrvatske. Potonje iz razloga što se taj članak odnosi na ostalo građevinsko zemljište koje je člankom 2. stavak 1. točka 3. toga Zakona definirano kao neprocijenjeno građevinsko zemljište na kojemu je izgrađena ili bila izgrađena građevina gospodarske namjene koja nije hotel, turističko naselje i/ili kamp i koje s tom građevinom čini funkcionalnu cjelinu. Iz navedenog proizlazi kako ostalo građevinsko zemljište podrazumijeva izgrađenost, koja nije hotelska odnosno turistička gradnja, a što u provedenom upravnom postupku nije utvrđeno, budući da je utvrđena jedino izgrađenost objektima hotelskog kompleksa Brzet.

28. Stoga nije bilo mjesta davanju upute prvostupanjskom tijelu kako je u ponovnom postupku potrebno donijeti rješenje o naknadi u obveznicama Republike Hrvatske, već je prvostupanjsko tijelo trebalo uputiti da u ponovnom postupku utvrdi činjenice koje su po Zakonu o neprocijenjenom građevinskom zemljištu odlučne za rješavanje, budući da u konkretnom slučaju oblik naknade ovisi i o tim činjenicama.

29. Pri tome za utvrđivanje tih činjenica nije dostatan očevid i provedba građevinskog vještačenja o stanju (ne)izgrađenosti, nego je potrebno utvrditi i to jesu li doneseni akti koji su pravno odlučni za pojedine kategorije neprocijenjenog zemljišta prema definicijama iz članka 2. stavak 1. Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu, kao i to jesu li pokrenuti postupci odnosno doneseni propisani akti za identifikaciju pojedinih kategorija toga zemljišta. Također, oblik naknade neće ovisiti samo o (ne)izgrađenosti predmetnoga zemljišta u smislu odredbe članka 17. Zakona o naknadi, već i o tome radi li se ovdje o kojoj od navedenih kategorija zemljišta iz Zakona o neprocijenjenom građevinskom zemljištu te je li, s tim u vezi ili uopće, ostvarena koja od iznimaka od vraćanja oduzete imovine u vlasništvo, propisana odredbama članka 52. do 55. Zakona o naknadi.

30. Stoga je u tom smislu u ponovnom postupku potrebno pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje koje je pravno odlučno za odluku o pripadajućem obliku naknade, pri čemu je prvostupanjsko tijelo u ponovnom postupku vezano pravnim shvaćanjima i primjedbama ovog suda, a ne uputom tuženika.

31. Slijedom iznijetog, sud je odbio tužbene zahtjeve tužitelja radi poništenja osporenog rješenja tuženika. Također, nisu ostvareni ni razlozi ništavosti iz članka 128. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/09 i 110/21, dalje ZUP), na koje ovaj sud sukladno odredbi članka 47. stavak 3. ZUS-a pazi po službenoj dužnosti.

32. Stoga je sud pozivom na odredbu članka 116. stavak 1. ZUS-a presudio kao pod točkom I. izreke presude.

33. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. stavak 1. ZUS-a kojom je propisano kako stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako su tužitelji pod 1. i pod 2. u cijelosti izgubili spor, to je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

U Splitu, 25. ožujka 2025.

S U T K I NJ A

Anđela Becka

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. (članak 126. ZUS-a). Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (članak 131. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. AVP, [adresa], poi opunomoćeniku Stjepanu Čaljkušiću, odvjetniku u Podstrani, Put Starog Sela 54

2. AV iz [adresa], po opunomoćeniku Nikoli Juriću, odvjetniku u Splitu, Bana Berislavića 5

3. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Sektor za naknadu oduzete imovine, Zagreb, Ivana Lučića 6

4. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacija Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

5. Državno odvjetništvo Republike Hrvatske, zastupano po Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a

6. Grad Omiš, Trg Trg kralja Tomislava 5/1, Omiš

7. u spis

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte