Republika Hrvatska

Općinski radni sud u Zagrebu

Ulica grada Vukovara 84

Pr-1583/2024-61

10000 Zagreb

Poštanski pretinac 310

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Jelici Pandurić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Tomislavu Miličeviću, odvj. iz OD Miličević i Šupuković iz Zagreba, Maksimirska cesta 103, protiv tuženika KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, OIB: 32206148371, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, zastupanog po punomoćniku Tonćiju Ravliću odvjetniku iz OD Ravlić i partneri, iz Zagreba, Gundulićeva 31, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 03. ožujka 2025. godine, u prisutnosti tužiteljice osobno, pun. tužiteljice i pun. tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 25. ožujka 2025. godine,

presudio je

I. Nalaže se tuženiku KLINIČKA BOLNICA DUBRAVA, Zagreb, Avenija Gojka Šuška 6, isplatiti tužiteljici EE, iz [adresa], na ime manje isplaćenih

plaća

iznos

od

2.195,99

€

(slovima:

dvijetisućestodevesetpeteuradevedesetdevetcenti, sa zateznim kamatama do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koje se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak tekućim na:

- na iznos 56,59 € od 11.03.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,59 € od 11.04.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,59 € od 12.05.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,59 € od 11.06.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,59 € od 11.07.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,58 € od 11.08.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,59 € od 11.09.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,59 € od 10.10.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,59 € od 10.11.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 11.12.2015. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,84 € od 12.01.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 11.02.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 11.03.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,84 € od 09.04.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 11.05.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 10.06.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 09.07.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 10.08.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,84 € od 10.09.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 08.10.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 56,85 € od 10.11.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 57,10 € od 10.12.2016. godine, pa do isplate,

- na iznos 57,10 € od 10.01.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 58,25 € od 11.02.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 58,25 € od 10.03.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 58,24 € od 11.04.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 58,24 € od 11.05.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 58,25 € od 10.06.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 58,25 € od 11.07.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 59,40 € od 11.08.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 59,40 € od 12.09.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 59,41 € od 11.10.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 60,88 € od 11.11.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 60,87 € od 12.12.2017. godine, pa do isplate,

- na iznos 60,87 € od 11.01.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos 60,87 € od 10.02.2018. godine, pa do isplate,

- na iznos 60,87 € od 10.03.2018. godine, pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva u iznosu od 4.391,96 €, kao pravno neosnovan.

III. Nalaže se tužiteljici EE naknaditi tuženiku KB DUBRAVA parnični trošak u iznosu od 1.062,50 € sa zateznim kamatama tekućim od 25.03.2025.g., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 02.03.2020. navodi, da je zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre na Zavodu za hematologiju. U vremenskom razdoblju od 02.12.20213. do danas na snazi je kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13 95/16, 99/18), a čl. 31. propisano je, da na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja radno vrijeme skraćuje se razmjernom štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Poslovi sa štetnim utjecajem na zdravlje i sposobnost radnika su poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, intravenozna aplikacija citostatika, pod uvjetom, da se obavljaju 2/3 radnog vremena. Za te poslove određuje se opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno. Tužiteljica je kao medicinska sestra obavljala poslove intravenozne aplikacije citostatika, te joj je tjedno radno vrijeme iznosilo 40 sati. Tužiteljica i tuženik sklopili su u travnju 2018. II. Aneks Ugovora o radu kojim je uređeno pitanje trajanja radnog vremena, te je čl. 1. određeno da puno radno vrijeme tužiteljice iznosi 35 sati tjedno. Iz navedenog je vidljivo, da je tuženik naknadno ispravio svoje nezakonito postupanje uvidjevši, da zaposlenici zavoda za hematologiju tuženika godinama rade prekovremeno. No usprkos upitima radnika tuženik nije isplatio razlike plaća za razdoblje prije potpisivanja citiranog aneksa. Dakle, u razdoblju od veljače 2015., pa do travnja 2018., tužiteljica je za tuženika radila 5 sati tjedno prekovremeno, a ti sati joj nikada nisu obračunati, niti je za njih dobila plaću koja joj temeljem Ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, te Zakona o radu pripada. Tuženik je po mišljenju tužiteljice u obvezi naknaditi tužiteljici razliku u plaćama odnosno naknadama za prekovremeni rad, i u razdoblju prije potpisivanja naprijed navedenog II. aneksa ugovora o radu. Tužiteljica je zbog nezakonitog postupanja tuženika oštećena za ukupan iznos od 25.460,00 kuna, odnosno za iznose od 670 kuna mjesečno, te predlaže, da sud nakon provedenog postupka donese presudu kojom će naložiti tuženiku, da tužiteljici isplati iznos od 25.460,00 kuna sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa razlike plaće/naknade plaće, pa do isplate, kao i nadoknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka, sa zateznim kamatama tekućim dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate.

2. Nakon provedenog knjigovodstveno-financijskog vještačenja, te temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u RH, tužiteljica je podneskom od 18.12.2024. (str. 187-188 spisa), u skladu sa nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Ručević vještačenja d.o.o. (varijanta II. izračuna – koeficijent 1,50) postavila konačan tužbeni zahtjev kojim zahtjeva od tuženika isplatu na ime razlike plaće s osnove prekovremenog rada iznos od 6.587,95 € sa zateznim kamatama tekućim od dana isplate plaće tužiteljici za pojedine mjesece u utuženom razdoblju do isplate. Zahtjev za naknadom parničnog troška je ostao neizmijenjen.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice. Nesporno je, da su za određivanje plaće tužiteljice ključne odredbe čl. 47. KUZZO/13. Po istom čl. plaća se utvrđuje kao plaća u diferenciranom dijelu osnovne plaće, te plaća s dodacima na osnovnu plaću. Pri tome osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova za svako pojedino radno mjesto, osnovice za izračun plaća i to uvećano za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, a pod pojmom osnovna plaća označava se ona mjesečna plaća koja je ostvarena u redovnom mjesečnom fondu radnih sati bez dodataka, i uvećanja, te se sati prekovremenog rada plaćaju posebno i uvećano. Nesporno je, kako su KUZZO/13 određeni poslovi na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, te se radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. odnosno određen je opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Tužiteljica ni sa čime nije dokazala, da je u vremenskom razdoblju od veljače 2015. do ožujka 2018. radila prekovremeno. Slijedom navedenog tuženik predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženiku sa zateznim kamatama.

4. Sud je proveo dokaze: izvršen je uvid u dopis pročelnika Zavoda za hematologiju i glavne sestre Zavoda za hematologiju od 08.05.2017. ravnatelju tuženika (list 16 i 17 spisa), u odgovor ravnatelja KB DUBRAVA od 15.12.2017. na naprijed navedeni dopis (list 19 spisa), u izvod iz KUZZO (NN 143/13 – list 18 spisa), u pismenu korespondenciju između djelatnika Zavoda za hematologiju i ravnatelja KB DUBRAVA tijekom 2018. i 2019. godine (list 22-24 spisa), izvršen je uvid u evidenciju o radnom vremenu i isplatne liste za tužiteljicu na CD-u (CD list 48 spisa), izvršen je uvid u tuženikov izračun tužiteljičinog potraživanja s utužene osnove za razdoblje od veljače 2015. do travnja 2018. (list 83-84 spisa), proveden je dokaz knjigovodstveno- financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Ručević (list 99-106 spisa), saslušani su svjedoci GE (str. 203-204 spisa), ČE (str. 204-205) te je proveden dokaz saslušanjem tužiteljice EE kao stranke (str. 205-206 spisa).

5. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8. ZPP-a).

6. U članu 219. st. 1. ZPP-a kaže se da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

7. U članu 221.a ZPP-a kaže se da ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatom razlike plaće koja je nastala u razdoblju od 01.02.2015. do 31.03.2018. za sate koje je odrađivala po Ugovoru o radu, a koji premašuju tjednu satnicu utvrđenu Kolektivnim Ugovorom za djelatnost zdravstva, i zdravstvenog osiguranja, odnosno naknadu plaće za sate koji su premašili 35 sati tjedno.

9. Među strankama nije sporno, da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlena kod tuženika na radnom mjestu medicinske sestre u Zavodu za hematologiju.

10. Iako je u odgovoru na tužbu tuženik predložio, da se o parnici obavijesti RH, isti je kasnije odustao od navedenog prijedloga s obzirom, da do zaključenja prethodnog postupka nije zatražio, da se o parnici obavijesti RH.

11. Neosnovan je i prigovor dvostruke litispendencije koju je tuženik istaknuo u podnesku od 15.07.2020. Uvidom ovosudni predmet poslovni broj PR-5861/18 utvrđeno je, da se radi o dva sadržajno različita tužbena zahtjeva, jer je tužbom u predmetu Pr-5861/2018 ovdje tužiteljica potraživala od tuženika isplatu dodataka na plaću (dodatak za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, dodatak za posebne uvjete rada, i naknadu plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, i privremene nesposobnosti za rad), odnosno pravna osnova iz naprijed navedenog predmeta, i ovog predmeta je različita.

12. U čl. 9. st. 3. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23) propisano je, da ako je netko pravo iz radnog odnosa različito uređeno Ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako Zakonom o radu, ili drugim zakonom nije drugačije određeno.

13. Prema odredbama važećih Kolektivnih ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN143/13), (NN29/18) puno radno vrijeme zdravstvenih djelatnika iznosi 40 sati tjedno, raspoređeno na pet dana u tjednu, u pravilu od ponedjeljka do petka, a organizira ga poslodavac na način da radnik odradi najmanje ugovoreni puni mjesečni fond radnih sati (čl. 30. KUZZO-a 143/2013. i 28. KUZZO-a 29/2018.). Na poslovima s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja i intravenoznom aplikacijom citostatika, odnosno na poslovima na kojima uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštititi radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme skraćuje se razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika, te se određuje na 35 sati tjedno (čl. 31. KUZZO-a 143/13. i 29. KUZZO-a 29/2018.).

14. Plaću radnika čini osnovna plaća i dodatci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatci na osnovnu plaću su stimulacija, dodatci za posebne uvjete rada, položajni dodatci i uvećanja plaća (čl. 47. KUZZO-a 143/2013. i čl. 45. KUZZO- a 29/2018.).

15. Osnovna plaća djelatnika (čl. 51. KUZZO-a 143/2013. i čl. 49. KUZZO-a 29/2018.) uvećava se: za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50%, za rad u drugoj smjeni 10%, (ako radnik radi u dvokratnom radu, u smjenskom radu ili u turnusima). Navedeni dodatci međusobno se ne isključuju.

16. Prekovremenim radom (čl. 51. st. 9. KUZZO-a 143/2013. i čl. 49. st. 9. KUZZO-a 29/2018.) smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.

17. Redovni mjesečni fond radnih sati (čl. 51. st. 10. KUZZO-a 143/2013. i čl. 49. st. 10. KUZZO-a 29/2018.) su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.

18. Imajući u vidu odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 281/21- 2 od 27. travnja 2021., kojom je riješeno kako tumačenja povjerenstva za Tumačenje kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja imaju pravnu snagu i učinke dana stupanja na snagu kolektivnog ugovora, a izmjene tumačenja dana donošenja izmjene, sati prekovremenog rada obračunavaju se u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji nisu uključeni blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan (od ponedjeljka do petka) (zaključno do 20. prosinca 2015. – Zaključak broj 1482), dok se počevši od 21. prosinca 2015. sati prekovremenog rada obračunavaju u odnosu na mjesečni fond radnih sati u koji su uključeni i blagdani i neradni dani koji padaju u radni dan (od ponedjeljka do petka) (Zaključak broj 153, na snazi od 21. prosinca 2015.; istovjetan Zaključak broj 17, na snazi dana donošenja kolektivnog ugovora (1. ožujka 2018.)).

19. Iz članka 64. st. 5 Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23), proizlazi da se pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, skraćeno radno vrijeme iz ovoga članka izjednačuje se s punim radnim vremenom. U slučaju više sile, izvanrednog povećanja opsega poslova i u drugim sličnim slučajevima prijeke potrebe, radnik je na pisani zahtjev poslodavca dužan raditi duže od punog, odnosno nepunog radnog vremena (prekovremeni rad). Iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako priroda prijeke potrebe onemogućava poslodavca da prije početka prekovremenog rada uruči radniku pisani zahtjev, usmeni zahtjev poslodavac je dužan pisano potvrditi u roku od sedam dana kada je prekovremeni rad naložen. Ako radnik radi prekovremeno, ukupno trajanje rada radnika ne smije biti duže od pedeset sati tjedno. Prekovremeni rad pojedinog radnika ne smije trajati duže od sto osamdeset sati godišnje, osim ako je ugovoreno kolektivnim ugovorom, u kojem slučaju ne smije trajati duže od dvjesto pedeset sati godišnje. (čl. 65. KUZZO 143/2013). Tužena je broj prekovremenih sati utvrdila na temelju mjesečnog fonda sati za 40 sati rada tjedno. Iz lista plaća je razvidno da je tužena tužiteljici isplatila sve ostvarene sate rada i dodatke u skladu s odredbama KUZZO (rad noću, na blagdan, nedjeljom,…), ali nije za sve efektivno odrađene prekovremene sate rada obračunala dodatak za prekovremeni rad, jer je broj prekovremenih sati rada obračunala i isplatila kao razliku između ostvarenih sati rada i mjesečnog fonda sati rada na bazi 40 sati rada.

20. Tužena je bruto satnicu obračunala u odnosu na mjesečni fond sati, polazeći od toga da se vrijednost sata rada za sve djelatnike izračunava na način tako da se osnovna plaća podijeli sa mjesečnim fondom sati. Mjesečni fond sati dobiva se na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži s 8 sati.

21. S obzirom da nije definirano koji mjesečni fond radnih sati bi se trebao primijeniti za obračun prekovremenih sati rada za djelatnike koji rade u skraćenom radnom vremenu (mjesečni fond na bazi 40 sati tjedno ili na bazi 35 sati tjedno), u nastavku se u Tabeli 1 u stupcu ‘k’ daje izračun satnice redovnog rada koje je primijenila tužena (mjesečni fond sati na bazi 40 sati rada), te u stupcu ‘m’ se daje izračun satnice prema prijedlogu tužiteljice, tako da se mjesečni fond sati utvrđuje na bazi 35 sati rada, a izračun se obavlja primjenom dodatka od 0,50.

22. Pravno je pitanje treba li se u konkretnom slučaju primijeniti samo dodatak za sate prekovremenog rada (0,50), ili ukupni koeficijent za sate prekovremenog rada (1,50).

23. Pitanje skraćenog radnog vremena regulirano je i čl. 64. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19), gdje se između ostalog propisuje, da na poslovima, na kojima, uz primjenu mjera za zaštitu na radu nije moguće zaštitit radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje, i radnu sposobnost radnika. U st. 5. istog člana propisano je da pri ostvarivanju prava na plaću drugih prava iz radnog odnosa ili u svezi skraćeno radno vrijeme se izjednačuje sa punim radnim vremenom.

24. Iz knjigovodstveno-financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Ručević vještačenja d.o.o. (str 99-106 spisa), proizlazi da je tuženik broj prekovremenih sati tužiteljice utvrdio na temelju mjesečnog fonda sati za 40 sati rada tjedno. Iz platnih lista za tužiteljicu je vidljivo da je tuženik isplatio tužiteljici sve ostvarene sate rada i dodatke u skladu s odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (rad noću, na blagdan, nedjeljom itd.), ali da nije za sve efektivno odrađene prekovremene sate rada obračunao dodatak za prekovremeni rad, jer je broj prekovremenih sata rada obračunao i isplatio kao razliku između ostvarenih sati rada i mjesečnog fonda sati rada na bazi 40 sati rada. Tuženik je bruto satnicu tužiteljici obračunao u odnosu na mjesečni fond sati polazeći od toga da se vrijednost sata rada za sve djelatnike izračunava na način tako da se osnovna plaća podjeli s mjesečnim fondom sati, a da se mjesečni fond sati dobiva na način da se ukupan broj dana u mjesecu od ponedjeljka do petka (uključujući blagdane i zakonom predviđene neradne dane koji padaju od ponedjeljka do petka) pomnoži sa 8 sati. S obzirom da nije definirano koji mjesečni fond radnih sati bi se trebao primijeniti za obračun sati prekovremenog rada za djelatnike koji rade u skraćenom radnom vremenu (mjesečni fond na bazi 40 sati tjedno ili na bazi 35 sati tjedno) vještak je sačinio izračun satnice redovnog rada koji je primijenio tuženik (mjesečni fond sati na bazi 40 sati rada), te izračun satnice prema prijedlogu tužiteljice tako da se mjesečni fond sati utvrđuje na bazi 35 sati rada, a izračun obavlja primjenom dodatka od 0,50 (ako se utvrdi da je osnovna cijena sata za prekovremene sate isplaćena). Zbog postojanja pravnog pitanja treba li se u konkretnom slučaju primijeniti samo dodatak za sate prekovremenog rada (0,50) ili ukupni koeficijent za sate prekovremenog rada (1,50) vještak je dao izračun i uz primjenu koeficijenta 1,50. Visina neisplaćene bruto plaće tužiteljice s osnove dodatka za prekovremeni rad u skraćenom radnom vremenu za razdoblje od 01.02.2015. do 31.03.2018. iznosi: I. varijanta: ako sud utvrdi da se u izračunima treba primijeniti koeficijent 0,50: 1.921,42 € (14.476,93 kune), ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 40 sati tjedno ili 2.195,99 € (16.545,68 kuna), ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati tjedno; II. varijanta: ako sud utvrdi da se u izračunima treba primijeniti koeficijent 1,50: 5.764,24 € (43.430,65 kuna), ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 40 sati tjedno ili 6.587,95 € (49.636,94 kune) ako se za obračun prekovremenog rada primijeni mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati tjedno.

25. Tužiteljica nije imala primjedbi na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka već je u skladu s drugom varijantom izračuna (primjena koeficijenta 1,50, i pri obračunu prekovremenog rada uzeti mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati tjedno), podneskom od 29.06.2022. (list 110-112 spisa), odnosno 18.12.2024. (str. 187-188 spisa), postavila konačan tužbeni zahtjev.

26. Na nalaz i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka tuženik nije imao primjedbi.

27. Za donošenje odluke o tužbenom zahtjevu, u dijelu u kojem se odnosi na glavno potraživanje tužiteljice, mjerodavne su odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) koji je bio na snazi u dijelu utuženog razdoblja od 01.02.2015. do 28.02.2018. i odredbe Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) koji je bio na snazi u preostalom dijelu utuženog razdoblja od 01.03.2018. do 31.03.2018.. Pravna pravila sadržana u tim Kolektivnim ugovorima primjenjuju se sukladno članu 192. st. 2. Zakona o radu / 14 neposredno i obvezno na sve osobe na koje se u skladu s odredbama Zakona o radu primjenjuje Kolektivni ugovor, pa tako i na tužiteljicu u ovom predmetu. Čl. 30. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) ugovoreno je da puno radno vrijeme iznosi 40 sati tjedno. Čl. 31. istog Kolektivnog ugovora kao i čl. 29. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ugovoreno je da se na poslovima na kojima ni uz primjenu mjera zaštite na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnog utjecaja, radno vrijeme se skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i sposobnost radnika. Poslovi s otvorenim izvorima ionizirajućeg zračenja, te intravenozna aplikacija citostatika pod uvjetom da se obavljaju 2/3 djela radnog vremena su poslovi u smislu čl. 31. st. 1. odnosno čl. 29. st. 1. naprijed navedenih Kolektivnih ugovora. U smislu istih odredbi poslovi koji su naprijed navedeni određuju opseg skraćenog radnog vremena na 35 sati tjedno (st. 3.). Čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) kao i čl. 45. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ugovoreno je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je radnik raspoređen i osnovice za izračun plaće uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža, da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) kao i čl. 49. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18) ugovoreno je da će se osnovna plaća radniku uvećati za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za rad na blagdane i Uskrs 150%, za prekovremeni rad 50% i za rad u drugoj smjeni 10%. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Redovni mjesečni fond radnih sati su sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati. Čl. 64. Zakona o radu / 14 propisano je da se na poslovima kojima uz primjenu mjera zaštite zdravlja i sigurnosti na radu nije moguće zaštiti radnika od štetnih utjecaja, radno vrijeme skraćuje razmjerno štetnom utjecaju uvjeta rada na zdravlje i radnu sposobnost radnika. Poslovi te trajanje radnog vremena na takvim poslovima utvrđuje se posebnim propisom. Pri ostvarivanju prava na plaću i drugih prava iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom skraćeno radno vrijeme izjednačuje se s punim radnim vremenom.

28. Iz platnih lista za tužiteljicu u utuženom razdoblju, te iz iskaza saslušanih svjedoka i iz iskaza tužiteljice vidljivo je da je poslodavac, ovdje tuženik, tužiteljici – medicinskoj sestri zaposlenoj kod tuženika u Zavodu za hematologiju, koja je najmanje 2/3 djela radnog vremena radila na intravenoznoj aplikaciji citostatika, a koja je u utuženom razdoblju radila stvarno 40 sati tjedno umjesto skraćenog radnog vremena od 35 sati, za 40 sati rada tjedno, platio 40 sati rada tjedno kao redovan rad. Za obračun prekovremenog rada tužiteljice u utuženom razdoblju uzet je mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati rada tjedno. S obzirom da je tužiteljici 5 sati rada tjedno obračunato kao redovan rad, za sate tužiteljičinog rada preko 35 sati rada tjedno, a koji se imaju smatrati prekovremenim radom tužiteljice, treba primijeniti koeficijent 0,50 jer se radi o dodatku za prekovremeni rad od 50% koji je ugovoren čl. 51. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15) odnosno čl. 49. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18). Na iskazane sate neplaćenog prekovremenog rada vještak je obračunao naknadu dodatka za prekovremeni rad od 50% vrijednosti satnice redovnog rada. Temeljem evidencije radnih sati, isplate redovnog rada, isplate prekovremenog rada, tužiteljici je primjenom radnog vremena od 35 sati tjedno utvrđena ukupna razlika manje isplaćene plaće za prekovremeni rad u ukupnom iznosu od 2.195,99 € (Tabela 1 nalaza i mišljenja (str. 103-104 spisa)). Koeficijent 0,50 je dodatak na ime prekovremenog rada odnosno dodatak za prekovremeni rad od 50% vrijednosti satnice redovnog rada. Slijedom naprijed navedenog ovaj sud je prihvatio prvu varijantu izračuna financijskog vještaka koji je u izračunu primijenio koeficijent 0,50 za obračun prekovremenog rada na mjesečni fond radnih sati na bazi 35 sati. u konkretnom slučaju ne može se primijeniti koeficijent 1,50 jer bi to značilo da tužiteljici na utvrđene sate prekovremenog rada nije plaćeno ništa. U konkretnom slučaju plaćeni su sati rada kao redovan rad, pa ostaje da se plati dodatak od 50% na redovan rad.

29. Zatezne kamate na pojedine mjesečne dosuđene iznose teku dana isplate plaće tužiteljici za prethodni mjesec, odnosno od prvog idućeg dana nakon isplate plaće tužiteljici za prethodni mjesec, a što je u skladu s čl. 92. st. 3. Zakona o radu/14. Visina stope zatezne kamate propisana je čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23).

30. Budući da se zatezne kamate, koje se na zakašnjele isplate plaća isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju dohotkom od nesamostalnog rada i ne podliježu oporezivanju (čl. 15. st. 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14, 143/14) i čl. 17. st. 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 2/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14), te da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom, to znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate. Zatezne kamate na bruto iznose plaće teku na način kako je naprijed navedeno, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, što je pobliže navedeno u izreci pod I.

31. Odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 2. ZPP-a koji propisuje da u slučaju djelomičnog uspjeha stranaka u parnici će sud najprije utvrditi postotak u kojem je svaka uspjela, zatim od postotka stranke koja je uspjela u većoj mjeri, oduzeti postotak stranke koja je uspjela u manjoj mjeri, nakon toga će utvrditi iznos troškova stranke koja je uspjela u parnici koji su bili potrebni za vođenje postupka, te će odrediti naknadu ukupnih troškova koji je preostao nakon obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

1 0

32. Tužiteljicu je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 207.

33. Tuženika je tijekom postupka zastupao odvjetnik koji je do zaključenja glavne rasprave postavio zahtjev za naknadom parničnog troška, odnosno potraživao je trošak prema troškovniku koji prileži spisu na str. 208-209.

34. Vrijednost predmeta spora iznosi 6.587,95 € . Tužiteljica je uspjela u ovom sporu s ukupnim iznosom od 2.195,99 €.

35. Odvjetnički trošak odmjeren je u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23). Kad se stavi u omjer uspjeh tužiteljice u ovom sporu u odnosu na VPS (2.195,99 € / 6.587,95 €) proizlazi, da je tužiteljica uspjela u sporu sa 33%, a da je uspjeh tuženika 67% VPS-a. Sukladno čl. 154. st. 2., od postotka tuženika koji je uspio u ovoj parnici u većoj mjeri treba oduzeti postotak tužiteljice koja je uspjela u ovoj parnici u manjoj mjeri. Kad se to učini odnosno kad se od 67% oduzme 33% dobije se konačni uspjeh tuženika od 34%. Slijedom navedenog tuženiku bi bio priznat trošak: sastava odgovora na tužbu u visini od 100 bodova; sastava obrazloženog podneska od 15.07.2020. u visini od 100 bodova; sastava podnesaka od 12.02.2021., 21.04.2021., 10.09.2021. u visini od 25 bodova za svaki; zastupanja na ročištima od 16.07.2020., 22.09.2020., 05.11.2020., 21.04.2021., 07.06.2021., 20.09.2022., 17.12.2024. i 03.03.2025. za svako po 100 bodova; za sastav žalbe od 21.11.2022. u visini od 125 bodova; za pristup na ročište za objavu presude 50 bodova. To ukupno iznosi 1250 bodova. Međutim, imajući u vidu konačan uspjeh tuženika u ovoj parnici od 34%, broj od 1250 bodova se umanjuje do 34% te se konačno dobije 425 bodova. Vrijednost jednog boda iznosi 2,00 € (Tbr. 54 važeće OT). Sveukupan broj bodova izražen u novcu iznosi 850,00 €. Na sve obavljane radnje, temeljem Tarifnog broja 46 važeće OT, odvjetnik ima pravo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost odnosno 25% PDV što iznosi daljnjih 212,50 €. Sveukupno je tuženiku sukladno njegovom uspjehu u ovoj parnici priznat parnični trošak u visini od 1.062,50 €. U odnosu na zahtjev tuženika za naknadom dijela parničnog troška koji se odnosi na sudske pristojbe, sud će o tome odlučiti posebnim rješenjem nakon što se pravomoćno okonča ova parnica, odnosno kada bude poznat konačan uspjeh stranaka u ovoj parnici.

36. Tužiteljica je oslobođena od plaćanja sudske pristojbe temeljem čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18).

U Zagrebu, 25. ožujka 2025.

Sutkinja:

Jelica Pandurić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi pismeno u 4 primjerka putem ovog suda u roku od 15 dana dana dostave prijepisa ove odluke.

Dostaviti:

- pun. tužitelja odvj. OD Miličević i Šupuković iz Zagreba

- pun. tuženika odvj. iz OD Ravlić i partneri