Republika Hrvatska

Općinski sud u Sesvetama

Stalna služba u Vrbovcu

Vrbovec, Trg Petra Zrinskog 22

Poslovni broj: P-325/2024-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama, Stalna služba u Vrbovcu po sutkinji toga suda Zdenki Kudović-Husain, u parničnom predmetu tužitelja ČC OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivanu Vukoviću, odvjetniku iz Križevaca, protiv tuženika Raiffeisenbank Austrija d.d. OIB 53056966535, Magazinska cesta 69, zastupanog po punomoćnicima Odvjetničkog društva Mađarić i Lui iz Zagreba, radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene na ročištu 24. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika stranaka, dana 25. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je ništetna odredba članka 3. i članka 9. Ugovora o kreditu broj 172-50- 6314031 sklopljenog dana 16.5.2013. između tužitelja ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao i korisnika kredita i tuženika RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita.

II Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 154,60 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 26. listopada 2017. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženiku RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 da tužitelju ČC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.053,10 eur sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženim sklopio Ugovor o kreditu broj 172-50- 6314031 dana 16. svibnja 2013. kojim mu je odobren kredit u iznosu od 171.853,00 kuna. Navedeni kredit je otplatio prijevremeno dana 26. listopada 2017. Budući da smatra ništetnom ugovornu odredbu iz članka 9. kojom je ugovoreno da se za prijevremenu djelomičnu ili konačnu otplatu kredita plaća naknada sukladno Odluci o visini naknada za usluge kreditora, te u članku 3. kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti kreditoru i druge naknade i troškove sukladno Odluci o visini naknada za usluge kreditora, među kojima primjerice i naknade za prijevremenu otplatu kredita, pozivajući se na odredbe članka 59. i 81. Zakona o zaštiti potrošača tvrdi da su navedene odredbe ništetne jer s tuženikom nikada nije pojedinačno pregovarao o bilo kojoj ugovornoj odredbi već je riječ o tipskom i unaprijed pripremljenom ugovoru od strane tuženika kao kreditora. Stoga podnosi predmetnu tužbu na utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, a kako je po osnovi naknade za prijevremenu otplatu kredita platio tuženiku iznos od 154,60 eur, postavlja i restitucijski zahtjev na isplatu tog iznosa uz zakonske zatezne kamate tekuće od dana plaćanja 26. listopada 2017. pa do isplate. Traži i naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim činjenicu o sklopljenom predmetnom ugovoru o kreditu, ali osporava tvrdnje tužitelja o ništetnosti spornih ugovornih odredbi temeljem kojih je platio naknadu za prijevremenu otplatu kredita tvrdeći da je odredba članka 3. predmetnog ugovora jasna, lako uočljiva i razumljiva, a kojom je ugovorena naknada za obradu kredita od 4,50% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita, a i da nije ništetna odredba članka 9. ugovora jer je kao vjerovnik svoje pravo na obračun jednokratne naknade za prijevremenu otplatu kredita crpio iz Pravilnika o naknadama za potrošačke kredite, dok je tužitelj potpisom ugovora pristao na sve odredbe i uvjete ugovora. Osim toga, tvrdi da tužitelj nije nikada tuženiku podnio prigovor u pogledu ugovorenih odnosno naplaćenih naknada. Naprotiv, tvrdi da je prije zaključenja ugovora objasnio tužitelju svaku odredbu. Također je istakao prigovor zastare tvrdeći da prema odredbi članka 225. Zakona o obveznim odnosima tražbine zastarijevaju za pet godina ako nije određen drugi zastarni rok, pa budući da je tužba podnesena tek 18. srpnja 2024. da je razvidno kako je tražbina zastarjela. Poriče da bi pri sklapanju predmetnog ugovora postupao protivno načelu savjesnosti i poštenja te da stoga nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 81. Zakona o zaštiti potrošača prema kojem da bi se odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom ako:

- se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i

-suprotno načelu svjesnosti i poštenja, takvim uređenjem uzrokuje značaju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Stoga je predložio odbiti tužbeni zahtjev i zatražio naknadu troškova parničnog postupka.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u prijepis knjigovodstvene kartice (list 4- 5 spisa), potvrdu (list 6), Ugovor o kreditu (list 7-11) te je saslušan tužitelj kao parnična stranka (list 36).

4. Ocjenjujući provedene dokaze u smislu odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,114/22 i 155/23-dalje: ZPP) utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja na utvrđenje djelomične ništetnosti Ugovora o kreditu broj 172-50-6314031 sklopljenog 16.5.2013. između stranaka kojom je ugovoreno plaćanje naknade za prijevremenu otplatu kredita (u člancima 3. i 9. ugovora) kao i zahtjev za povrat iznosa koji je tužitelj platio tuženiku po toj osnovi.

6. Iz provedenih dokaza proizlazi utvrđenim:

-da je između stranaka sklopljen ugovor o kreditu dana 16. svibnja 2013. kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 171.853,00 kn uz ugovorenu redovnu kamatu od 9,45% godišnje, fiksnu na rok otplate od 120 mjeseci uz ugovorenu obvezu tužitelja da tuženiku kao kreditoru plati "druge naknade i troškove" sukladno Odluci o visini naknada za usluge kreditora, "kao što su npr. naknada za prijevremenu otplatu kredita…" (članak 3. ugovora), a koja obveza je ugovorena i točkom 9. toga ugovora,

-da je predmetni kredit sklopljen kao nenamjenski time da iz iskaza tužitelja koji tuženik ničim nije doveo u sumnju proizlazi da ga je podigao radi uređenja obiteljske kuće, što znači da je tužitelj u tom pravnom poslu imao status potrošača sukladno odredbi članka 3. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07,125/07,79/09,89/09,75/09,133/09 i 78/12- dalje:ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme njegovog sklapanja,

-da iz iskaza tužitelja proizlazi kako je tuženik pripremio i prezentirao mu na potpis tekst ugovora te da nije mogao pregovarati o pojedinim odredbama, da nije razumio ništa osim iznosa kredita i visine kamate, a da mu nije pojašnjeno koliko će morati tuženiku platiti za slučaj prijevremenog vraćanja kredita, dakle da je ugovor sastavljen na standardnom obrascu tuženika i da se o spornoj odredbi nije pregovaralo,

-da iz potvrde tuženika od 21. svibnja 2024. i knjigovodstvene kartice proizlazi kako je tužitelj prilikom prijevremene otplate kredita platio 26. listopada 2017. tuženiku iznos od 1.164,87 kn što sada odgovara iznosu od 154,60 eur.

7. Iskaz tužitelja sudu je u svemu logičan, uvjerljiv i životan te mu u cijelosti poklanja vjeru, a tuženik unatoč pravilu o teretu dokazivanja iz odredbe članka 219. stavak 1. ZPP-a nije predložio sudu izvođenje ikakvih dokaza iz kojih bi se utvrdilo suprotno.

8. Prema odredbi članka 1021. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22,156/22 i 155/23-dalje ZOO) ugovorom o kreditu banka se obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, na određeno ili neodređeno vrijeme, za neku namjenu ili bez utvrđene namjene, dok se korisnik kredita obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti mu u vrijeme i na način kako je ugovoreno. Dakle, spornim ugovorom nije ni trebala biti ugovorena ikakva druga naknada osim ugovorenih kamata.

9. Odredbom članka 96. stavak 1. ZZP bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stavkom 2. toga članka da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba unaprijed bila formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, a stavkom 4. da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo to je dužan dokazati. Tako je primjerice, prema članku 97. stavak 1. alineja 10. ZZP nepoštena ugovorna odredba kojom se potrošaču nameću određene obveze, a da prije sklapanja ugovora nije bio u mogućnosti upoznati se s tom odredbom. Člankom 100. toga Zakona bilo je regulirano da ukoliko ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jasno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

10. I odredbom članka 3. stavak 1. Direktive Vijeća Europske unije 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. koja je ulaskom Republike Hrvatske u Europsku uniju inkorporirana u domaći pravni sustav, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra nepoštenom, ako u suprotnosti sa uvjetom u dobroj vjeri na štetu potrošača, prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka proizašlih iz ugovora, dok je člankom 5. propisano da u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.

11. Prihvaćajući tvrdnje tužitelja da mu je sporni ugovor tuženik ponudio na unaprijed sastavljenom standardnom obrascu, dakle da nije bilo mogućnosti pregovaranja o pojedinim ugovornim odredbama, sukladno odredbi članka 96. stavak 4. ZZP na tuženiku je bio teret dokazivanja da se o spornoj ugovornoj odredbi doista pregovaralo, a što ničim nije i dokazao. Ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je ugovorna odredba o obvezi tužitelja platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita bila napisana jasno i razumljivo te da je bila uočljiva, jer iz takve formulacije i u osporavanom članku 3. i članku 9. ugovora ostalo je nejasno koliko će za slučaj eventualnog vraćanja kredita prije ugovorenog roka tužitelj morati platiti po osnovu tako ugovorene naknade, kao ni o čemu ovisi njezina visina, primjerice da li o preostalom neotplaćenom iznosu ili pak o visini glavnice kredita, ili o nekoj trećoj okolnosti, da li u postotku od neke od tih svota i ako da u kojem. Dakle iz tako formulirane odredbe tužitelj ni na koji način nije mogao biti informiran o kojim će parametrima ovisiti eventualna njegova obveza. Također tuženik nije dokazao ni da je tužitelja upoznao sa svojim općim aktima u kojima bi bile sadržane potrebne informacije.

12. Stoga je i po ocjeni ovog suda tuženik ugovarajući takvu odredbu postupao u odnosu na tužitelja kao slabiju ugovornu stranu suprotno načelu savjesnosti i poštenja pa je odredba o njegovoj obvezi plaćanja naplaćene mu naknade za prijevremenu otplatu kredita nepoštena u smislu odredbe članka 81. ZZP i ništetna u skladu sa odredbom članka 102. ZZP i članka 322. stavak 1. ZOO-a.

13. Odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, dakle ne zastarijeva pa je neosnovan općenito istaknuti prigovor zastare. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti pobijanih ugovornih odredbi.

14. Nadalje, budući da je tužitelj platio tuženiku utuženi iznos od 154,60 eur na ime naknade za prijevremenu otplatu kredita temeljem te ništetne ugovorne odredbe (restitucijski zahtjev) pripada mu pravo na vraćanje toga iznosa temeljem odredbe članka 1111. stavak 1. ZOO-a kao stečenog bez osnove. Neosnovan je tuženikov prigovor zastare predmetnog potraživanja pozivajući se na odredbu članka 225. ZOO- a kojom je, istina, propisano da tražbine zastarijevaju u roku od pet godina, ali je zanemario od kada tužitelju teče taj rok. Predmetna tužba podnesena je 18. srpnja 2024., a odredbom članka 215. stavak 1. ZOO-a propisano je da zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, osim ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

15. Pravo je tužitelja na restitucijski zahtjev od utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe bilo da se utvrđuje kao prethodno pitanje u parnici kojom potražuje stečeno bez osnove ili pridruženo sa tužbom na utvrđenje ništetnosti odredbe kojoj je posljedica to pravo, ukoliko ta ništetnost nije utvrđena prije. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je pravno shvaćanje prema kojem u slučaju ništetnosti ugovora zastara potraživanja po osnovi ništetne ugovorne odredbe počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke u kojoj je utvrđena ništetnost. Kako se tek ovom presudom odlučuje o toj ništetnosti, zastara nije ni počela teći slijedom čega ovo potraživanje tužitelja nije zastarjelo.

16. Na plaćeni iznos pripadaju mu i zakonske zatezne kamate u skladu sa odredbom članka 1115. ZOO-a i to od dana kada je platio tuženiku taj iznos budući da je tuženik nepošteni stjecatelj jer je tužitelju nametnuo navedenu ništetnu ugovornu odredbu temeljem koje je ovaj i platio utuženi iznos.

17. Slijedom izloženog u cijelosti je usvojen tužbeni zahtjev.

18. O troškovima postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje:Tarifa).

19. Tužitelju je priznat opravdanim zatraženi trošak zastupanja i to u skladu sa označenom vrijednošću predmeta spora, a koji se sastoji od troška sastava tužbe sukladno Tbr. 7.1. i 54. Tarife što iznosi 200,00 eur, sastava podneska od 9. siječnja 2025. primjenom Tbr. 8.1. Tarife što iznosi 200,00 eur te za pristup punomoćnika na dva ročišta primjenom Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 200,00 eur za svako ročište, a što je ukupno po osnovi troškova zastupanja iznos od 800,00 eur. Na taj iznos pripada mu po Tbr. 46. Tarife i trošak PDV-a od 25% što iznosi daljnjih 200,00 eur. Osim toga ima pravo i na naknadu troškova sudske pristojbe na tužbu u visini od 26,55 eur i presudu u visini od 26,55 eur, što sve zajedno čini opravdani trošak u iznosu od 1.053,10 eur koji mu se i dosuđuje.

20. Nije mu pak priznat zatraženi trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude niti je na isto pristupio.

U Vrbovcu 25. ožujka 2025.

Sutkinja

Zdenka Kudović-Husain

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje ukoliko je stranka uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude ukoliko nije bila uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje. Žalba se podnosi putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

-odvj. Ivan Vuković, Križevci

-OD Mađarić i Lui, Zagreb