REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj Pr-16989/2021-59
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja EI iz [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Volarević u Zagrebu, protiv tuženika Zagrebačkog holdinga d.o.o., [adresa], OIB: 85584865987, zastupanog po punomoćniku Denisu Bajsu, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Mihočević & Bajs u Zagrebu, radi nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 10. veljače 2025., u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja Antonia Volarević, odvjetnika i punomoćnika tuženika Denisa Bajs, odvjetnika, 25. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"I. Utvrđuje se da „Odluka o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora“, Klasa: ZGH-02- 21-62, Urbroj: 01-08-01/5-21-02 od dana 06. srpnja 2021, kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 85584865987, otkazao ugovor o radu tužitelju EI s prebivalištem u [adresa], E [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije dopuštena i da temeljem te odluke radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao.
II. Nalaže se tuženiku vratiti tužitelja na posao, odnosno na odgovarajuće radno mjesto, a u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja, u roku od 8 dana.
III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka, u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je 8. kolovoza 2016. sklopio sa tuženikom Ugovor o pravima i obvezama člana uprave i ugovor o radu kojim je kod tuženika imenovan članom uprave na mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 8. kolovoza 2016. i kojim je ujedno zasnovao radni odnos na neodređeno vrijeme. Dalje navodi da je 8. kolovoza 2020. s tuženikom sklopio novi Ugovor o pravima i obvezama člana uprave i ugovor o radu kojim je imenovan članom uprave kod tuženika na daljnje mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 8. kolovoza 2020., a ujedno je nastavljen radni odnos na neodređeno vrijeme zasnovan temeljem Ugovora od 8. kolovoza 2016. Ističe da je 7. srpnja 2021. zaprimio „Odluku o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora", Klasa: ZGH-02-21-62, Urbroj: 01-08-01/5-21-02 od 6. srpnja 2021., kojom je u bitnome tužitelju raskinut Ugovor o pravima i obvezama člana uprave kojim je imenovan članom uprave kod tuženika na mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 8. kolovoza 2020. i otkazan Ugovor o radu od istoga dana te mu je ponuđeno sklapanje ugovora pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljanja projektima, koeficijenta složenosti poslova 3,60. Navodi da je 21. srpnja 2021. uputio tuženiku Zahtjev za zaštitu prava radnika, koji je tuženik zaprimio 23. srpnja 2021., a na koji tuženik nije odgovorio u zakonom propisanom roku. Ističe da je dugogodišnji zaposlenik tuženika na neodređeno vrijeme na temelju gore navedenih Ugovora o radu od 8. kolovoza 2016. i Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. te da mu je stoga tuženik bio dužan omogućiti nesmetano i neograničeno korištenje svih prava koja mu pripadaju temeljem važećeg Ugovora o radu i Zakona o radu te drugih primjenjivih propisa. Međutim, donošenjem „Odluke o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora", Klasa: ZGH-02-21-62, Urbroj:
01-08-01/5-21-02 od 6. srpnja 2021., od strane Predsjednice Nadzornog odbora, tuženik je prekršio cijeli niz ugovornih i zakonskih odredbi, povrijedivši time brojna zajamčena prava tužitelja. Prvenstveno, tužitelj je imao pravo da o njegovom radnopravnom statusu, uključujući i pitanje otkazivanja radnog odnosa, propisani postupak provede i odluku donese nadležna osoba koja zastupa tuženika u pitanjima iz radnopravnog odnosa. Budući da je pobijanu Odluku donijela Predsjednica Nadzornog odbora BI, dipl.oec, koja nije ovlaštena donositi odluke o radnopravnom statusu radnika Zagrebačkog holdinga d.o.o., tužitelju je uskraćeno pravo na zakonom propisani postupak te se već stoga predmetna Odluka ima smatrati ništetnom. Niti predsjednica Nadzornog odbora, a niti Nadzorni odbor Poslodavca u cjelini, nisu ovlašteni zastupati Poslodavca u odnosu na radnopravni status tužitelja te mu stoga nisu bili ovlašteni niti uručiti otkaz radnog odnosa, a niti mu ponuditi izmijenjeni ugovor o radu. Naime, prema stanju u sudskom registru Trgovačkog suda u Zagrebu, Poslodavac ima registrirane osobe koje su samostalno i pojedinačno ovlaštene za njegovo zastupanje. Prema tom javnom registru jedino su predsjednik uprave i član uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. ovlašteni provesti radnopravni postupak otkazivanja predviđen Zakonom o radu i donijeti odluku o otkazu tužitelju, a što u konkretnom slučaju ni jedan član uprave nije učinio. Ujedno, tuženik nije niti proveo postupak otkazivanja na način kako to predviđa Zakon o radu, stoga se predmetna odluka o otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu ukazuje kao ništetna, a u svakom slučaju kao nedopuštena. Nadalje, Poslodavac je prilikom provođenja postupka otkazivanja ugovora o radu bio dužan u cijelosti postupak provesti sukladno zakonskim propisima, ali i poštujući sve odredbe ugovora o radu koji namjerava otkazati. Poslodavac ni u kom slučaju nije bio ovlašten jednostrano suspendirati nijednu važnu okolnost, a posebice nijednu ugovornu ili zakonsku odredbu koja radniku ide u korist ili predstavlja za radnika najpovoljnije pravo. Prethodno se napominje jer je Predsjednica Nadzornog odbora Poslodavca u Odluci sasvim ignorirala odnosno zanemarila cijeli niz kogentnih propisa, ali i niz osobito važnih činjenica i okolnosti te kronološki slijed zbivanja, kao i obvezu primjene za radnika najpovoljnijeg prava (članak 9. Zakona o radu). Primjerice, Predsjednica Nadzornog odbora Poslodavca, osim što uopće nije ovlaštena tretirati radnopravni status tužitelja, na prvom je mjestu potpuno zanemarila dvije važne ugovorne odredbe, kao i okolnosti koje su vezane za te odredbe: 1) prema čl. 13.2. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i ugovora o radu od 8. kolovoza 2020., ugovoreno je da se „Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave raskida prije isteka roka na koji je sklopljen ako odlukom nadležnog tijela Društva član Uprave bude opozvan s funkcije člana Uprave na način i pod uvjetima propisanima zakonom.", 2) prema čl. 14. raskidom Ugovora o pravima i obvezama člana uprave ne prestaje automatski i ugovor o radu. Dakle, samim opozivom člana uprave automatizmom nastupa raskid Ugovora o pravima i obvezama člana uprave. Pravni učinci opoziva člana uprave nastupaju odmah, kako je to i predviđeno Odlukom o opozivu članova uprave Društva koju je odluku donijela Skupština Zagrebačkog holdinga na zapisnik kod Javnog bilježnika Ljubice Čaklović, Posl. Broj: OU-87/2021 od 14. lipnja 2021. Dakle, već navedenog dana, točnije 14. lipnja 2021., tužitelj je Odlukom nadležnog tijela poslodavca opozvan s mjesta člana uprave te je istog tog dana, sukladno odredbi čl.13.2. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave, nastupio i raskid predmetnog ugovora. Stoga nije bilo nikakve potrebe, a niti pravnog temelja da Predsjednica Nadzornog odbora Poslodavca čak 22 dana nakon opoziva člana uprave, odnosno nakon nastupa raskida njegovog Ugovora o pravima i obvezama člana uprave donosi novu, dodatnu Odluku o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave. Nakon nastupa pravnog učinka opoziva s mjesta člana uprave, odnosno nakon 14. lipnja 2021., tužitelj nije imao nikakav poseban status, osim statusa radnika kod Poslodavca pa su sve akcije Nadzornog odbora Poslodavca u odnosu na radnopravni status tužitelja nakon tog datuma naprosto neovlaštene i protupravne. Smatra da je nužno uvažiti činjenicu da je tužitelj od 14. lipnja 2021. radnik u Zagrebačkom holdingu d.o.o., s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme i sa svim pravima koja mu pripadaju iz radnog odnosa. Nažalost, tuženik kako poslodavac je u potpunosti zanemario tu činjenicu, kao i činjenicu da je tužitelju automatizmom izričito nastavljen radni odnos čak i nakon njegova opoziva s mjesta člana uprave. Tuženik je stoga nakon 14. lipnja 2021. tužitelja bio dužan tretirati isključivo kao radnika u radnom odnosu na neodređeno vrijeme te je stoga radniku bio dužan osigurati sva prava koja mu pripadaju iz radnog odnosa. To što je tužitelj u prošlosti bio član uprave ne znači da ga je poslodavac smio tretirati drugačije od drugih radnika. Dakle, tužitelj od 14. lipnja 2021. nije član uprave, a temeljem njegova važećeg ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. (čl. 14.) njegov radni odnos ne prestaje automatizmom kada mu je ipso iure raskidom prestao ugovor o pravima i obvezama člana uprave. To što Zagrebački holding d.o.o. nije proveo postupak adekvatno, pravovremeno i sukladno propisima odnosno pravilima struke nikako sada ne može ići na štetu radnika. U svakom slučaju, Predsjednica Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga d.o.o. nije bila ovlaštena donositi niti dispozitiv pod točkom 1. Odluke - da se Radniku EI raskida Ugovor o pravima i obvezama člana uprave od 8. kolovoza 2020., jer je taj Ugovor već raskinut 14. lipnja 2021., ipso iure donošenjem odluke Skupštine Zagrebačkog holdinga d.o.o. o opozivu. Također, Predsjednica Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga d.o.o. nije bila ovlaštena EIĐ niti otkazivati njegov ugovor o radu, koji je automatizmom nastavio egzistirati i nakon 14. lipnja 2021., a niti mu je bila ovlaštena nuditi izmijenjeni ugovor o radu. Tužitelj, koji je kod poslodavca zaposlen na neodređeno vrijeme, prije svega je imao pravo na raspoređivanje na radno mjesto od strane ovlaštenog zastupnika Poslodavca sukladno istim ili sličnim materijalnim uvjetima kako je imao temeljem prethodnog radnog odnosa. Tužitelj je ujedno imao pravo da mu poslodavac daje posao odnosno zadaje radne zadatke (članak 7. Zakona o radu), koje je tužitelj bio spreman u cijelosti odgovorno ispunjavati. lako je radni odnos tužitelja automatizmom nastavljen i nakon što je tužitelj opozvan s ranije funkcije, nažalost Poslodavac tužitelju nije zadavao nikakve radne zadatke, čime mu je uskratio pravo na rad te prekršio obveze poslodavca iz Zakona o radu i drugih propisa. Ukoliko je Poslodavac namjeravao tužitelju otkazati radnopravni odnos, tada je Poslodavac u svemu morao poštivati radna prava i status tužitelja, a odluku o otkazivanju radnog odnosa istome mogla je donijeti samo za to ovlaštena osoba kod Poslodavca, a to zasigurno nije Predsjednica Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga d.o.o. Pored svega navedenoga, tužitelj, opreza radi ukazuje i na sljedeće povrede radnih prava koje proizlaze iz osporavane Odluke: Obrazloženje pobijane Odluke sadrži cijeli niz neistinitih, a u svakom slučaju nelogičnih i protupravnih navoda odnosno zaključaka od strane potpisnika ove Odluke. Između ostaloga, u Obrazloženju pobijane Odluke navodi se da je „donošenjem odluke o opozivu s te funkcije prestao i temelj za nastavak radnog odnosa'. Radi se o grubo neistinitoj konstataciji koja je u potpunoj suprotnosti s već citiranom odredbom članka 14. Radnikova Ugovora o radu u kojoj je jasno i nedvojbeno ugovoreno da „raskidom Ugovora o pravima i obvezama člana uprave ne prestaje automatski i ugovor o radu". Dakle, sasvim suprotno od obrazloženja Predsjednice Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga d.o.o. Poslodavac je bio dužan tužitelju omogućiti kontinuitet radnog odnosa, a ne konstatirati da za radni odnos više nema pravnog temelja. Ukoliko je Poslodavac smatrao da tužitelju ne može osigurati adekvatan nastavak radnog odnosa, iako je to u konkretnom slučaju bio dužan, tada je poslodavac bio ovlašten radniku otkazati ugovor o radu, ali na način kako je to propisano Zakonom o radu i drugim primjenjivim propisima, u formi kako je to propisano, od strane za to ovlaštene osobe i u cijelosti poštujući sva prava koja tužitelju pripadaju u slučaju određene vrste otkaza. Smatra da tuženik nije bio ovlašten niti tvrditi da .daljnji opstanak ugovora o radu nije moguć jer je radni odnos na predmetnom radnom mjestu neodvojivo povezan sa radnikovom statusnom funkcijom člana uprave". Naprotiv, ne samo da je radni odnos tužitelja kod ovog Poslodavca moguć, nego je i jasno ugovoren i za slučaj da mu prestane funkcija člana uprave. U svakom slučaju, nakon što je tužitelj odlukom skupštine 14. lipnja 2021., opozvan s funkcije člana uprave, isti je već idućeg dana nastavio konzumirati svoj radni odnos kod ovog Poslodavca te je uredno dolazio na posao. Radni odnos tužitelja kod ovog Poslodavca je egzistirao, pa je moguć, a za tužitelja svakako i poželjan, ako je adekvatan, u svakom slučaju Poslodavac je bio dužan takav radni odnos tužitelju i omogućiti. To što je Nadzorni odbor Zagrebačkog holdinga d.o.o. neovlašteno tužitelju ponudio sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, pod prijetnjom otkaza ugovora o radu koji mu uopće ne može dati, tužitelj kao radnik kod tuženika ne smatra niti zakonitom, niti adekvatnom ponudom. Naprotiv, takvo postupanje Poslodavca je bilo nedobronamjerno, paušalno i usmjereno na to da se tužitelja obeshrabri u ostvarenju njegovih prava koja mu nedvojbeno pripadaju. U svakom slučaju, naglašava se da je Poslodavac tužitelju bio dužan omogućiti nastavak radnog odnosa pod istim ili bitno sličnim materijalnim uvjetima kakve je tužitelj imao temeljem aktualnog Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. Nadalje, Predsjednica Nadzornog odbora u Obrazloženju predmetne Odluke navodi kako se "Ima smatrati da je opoziv EI s funkcije člana uprave Zagrebačkog holdinga d.o.o. osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i Interesa obiju ugovornih stranaka, daljnji opstanak navedenog ugovora o radu nije moguć". Iz navedenog bi čak moglo proizlaziti da Predsjednica Nadzornog odbora poseže za terminima koji su svojstveni izvanrednom otkazu jer spominje „osobito važne činjenice zbog kojih daljnji opstanak navedenog ugovora o radu nije moguć". Međutim, predmetna Odluka nije niti naslovljena kao izvanredni otkaz, a niti može biti izvanredni otkaz. S druge strane, razlozi za donošenje redovitog otkaza ne mogu biti paušalno spomenute „osobito važne činjenice zbog kojih nastavak radnog odnosa nije moguć" posebice stoga stoje ugovorom o radu jasno ugovoren daljnji nastavak radnog odnosa tužitelja kod ovog Poslodavca. Poslodavac je ovlašten otkazati ugovor o radu radniku samo na jedan od zakonom predviđenih načina. Iz ovakvog nastupa Poslodavca ne da se razaznati koju vrstu otkaza radnog odnosa neovlaštena Predsjednica Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga d.o.o. daje tužitelju. Ujedno, tužitelj osporava i nastup, kao i tijek otkaznog roka predviđen u predmetnoj Odluci Predsjednice Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga d.o.o., ne samo zato što ista nije ovlaštena istome otkazati radnopravni odnos, niti mu određivati otkazni rok, nego i zato što tužitelj ima pravo na otkazni rok najmanje u trajanju od tri mjeseca jer je kod ovog poslodavca zaposlen u razdoblju dužem od pet godina (napomena - članak 123. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o.). Također, kada bi predmetna Odluka Predsjednice Nadzornog odbora Zagrebačkog holdinga d.o.o. hipotetski i bila valjana, otpremnina za tužitelja, nipošto ne bi mogla biti određena u visini kako je to predviđeno točkom 5. predmetne Odluke. Naime, u konkretnom slučaju Odlukom se EIĐ „daje pravo" na otpremninu na koju je tužitelj već ranije stekao pravo i to 14. lipnja 2021., kada je opozvan s mjesta člana uprave. Međutim, kako je njegov radni odnos ipso iure nastavljen i nakon tog odnosa, za slučaj kada bi tužitelj od Poslodavca i dobio valjan otkaz ugovora o radu, imao bi pravo na otpremninu temeljem svog radnog odnosa. Međutim, takva otpremnina predmetnom Odlukom nije niti predviđena, što predstavlja još jednu grubu pogrešku u postupanju tuženika u odnosu na tužitelja. Zaključno se napominje da predmetni otkaz ugovora o radu ne sadrži niti uputu o pravnom lijeku. Takvim propustom je tuženik grubo prekršio jedno od osnovnih običaja postupanja u dobroj vjeri i načela radnopravnih odnosa, ali ujedno i kogentnu odredbu iz članka 134. Kolektivnog ugovora za radnike u trgovačkom društvu Zagrebački holding d.o.o. Tijekom postupka tužitelj navodi da tuženik nije niti obavijestio sindikalnog povjerenika o namjeravanoj osporenoj Odluci, iz čega je jasno da svakako nije niti proveo savjetovanje koje je bio dužan provesti. Nadalje, tijekom postupka navodi kako mu uz pobijanu Odluku nije dostavljen i ugovor o radu za radno mjesto koje mu se nudilo sa svojim punim sadržajem, pa je razvidan još jedan od propusta tuženika da udovolji svim pretpostavkama zakonitog otkazivanja ugovora o radu. Na pripremnom ročištu održanom 19. rujna 2022. tužitelj je naveo da radno mjesto koje je tužitelju bilo ponuđeno u tom trenutku već bilo popunjeno.
1.1. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom kao podnesku od 7. rujna 2022. tužitelj predlaže utvrditi Odluku o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora od 6. srpnja 2021. kojom je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju nedopuštenom te da tužitelju temeljem te odluke radni odnos kod tuženika nije prestao, kao i naložiti tuženiku da tužitelja vrati na rad na posao, odnosno na odgovarajuće radno mjesto, a u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja. Tužitelj potražuje i troškove parničnog postupka.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka navodi da su tužba i tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovani. Ističe da tužitelj pogrešno smatra kako je pobijanu Odluku trebala donijeti Uprava, a ne Nadzorni odbor tuženika. Naime, tužitelj je bio član Uprave tuženika i imao je sklopljeni Ugovor za poslove člana Uprave pa je potpuno promašeno stajalište kako bi Uprava sama sa sobom sklapala ugovore ili donosila odluke o raskidu/otkazu svojih ugovora. Sasvim suprotno, predmetne ugovore sukladno čl. 268. Zakona o trgovačkim društvima, a u svezi s čl. 15. st. 1. i čl. 20.st. 1.al. 5 Izjave o osnivanju tuženika, sklapa i raskida Nadzorni odbor tuženika. Uostalom, da tužiteljev prigovor nije osnovan proizlazi iz samih Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i Ugovora o radu koje je tužitelj sklopio i dostavio uz tužbu, a koje ugovore kojim se uređuje radnopravni status tužitelja nije sklopio tužitelj s Upravom nego s Nadzornim odborom tuženika odnosno isti su potpisani od strane aktualnih predsjednika Nadzornog odbora tuženika. Stoga su tužiteljevi navodi potpuno pravno promašeni radi čega se tužba i tužbeni zahtjev ukazuju u cijelosti neosnovanim. Nadalje navodi da tužitelj pogrešno tumači čl. 13.2. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. jer u citiranoj odredbi jasno stoji kako se isti raskida ako odlukom nadležnog tijela Društva član Uprave bude opozvan s funkcije. Prema tome, opozivom s funkcije člana Uprave predmetni ugovor je trebalo raskinuti. Međutim, činjenica je li Ugovor o pravima i obvezama člana uprave raskinut samim opozivom tužitelja ili ga je trebalo raskinuti nema nikakve veze s njegovim Ugovorom o radu. Naime, nesporno je kako raskidom Ugovora o pravima i obvezama člana uprave ne prestaje automatski i ugovor o radu zato je isti ujedno i otkazan predmetnom odlukom što je vidljivo kako iz samog naslova tako iz samog sadržaja Odluke. S time u vezi, potpuno su pravno promašeni navodi tužitelja kako bi tužitelj bio samo običan radnik jer njegov Ugovor nije sklopljen za kakve druge poslove osim poslove člana Uprave tuženika. S time u vezi, tužitelj u tužbi predlaže «vratiti tužitelja na posao» čime je takav neosnovan, neodređen i paušalan zahtjev ujedno i potpuno neprovediv. Štoviše, upravu trgovačkog društva sukladno čl. 423. st. 2. ZTD-a imenuje osnivač pa stoga ne može sud vraćati tužitelja na mjesto/poslove člana Uprave. Smatra da su navodi tužitelja kojim navodi da je kako je imao pravo na raspoređivanje na radno mjesto sukladno istim ili sličnim materijalnim uvjetima također pogrešni i pravno neosnovani. Naime, tuženik nema nikakvu obvezu da tužitelju ponudi radno mjesto istih ili sličnih materijalnih uvjeta. Tuženik navodi da je predmetni otkaz zakonit i dopušten. Tužitelj je sukladno čl. 7.st. 4. Zakona o trgovačkim društvima i čl. 2. Ugovora bio osoba ovlaštena za zastupanje i vođenje poslova društva. Opozivom s funkcije člana Uprave, tužitelj je izgubio pravo zastupati i voditi poslove tuženika, pa se više ne može ispunjavati osnovna svrha ugovora i opoziv predstavlja važnu činjenicu odnosno razlog za otkaz. Ovo posebno iz razloga jer predmetni Ugovor tužitelja nije sklopljen za obavljanje nekih drugih poslova nego poslova člana Uprave tuženika. Nadalje navodi da je neosnovan i paušalan prigovor tužitelja koji se odnosi na nastup otkaznog roka, odnosno početak tijeka otkaznog roka jer tužitelj ne navodi niti jedan razlog zbog kojih bi taj dio Odluke bio nezakonit. Uostalom, odredbom čl. 121. Zakona o radu propisano je da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu. Tužitelj je Odluku zaprimio dana 7. srpnja 2021. pa bi mu sukladno zakonu otkazni rok trebao početi teći od tog dana. Međutim, tuženik je u Odluci naveo kako otkazni rok počinje teći s danom kada tužitelj odbije ponudu izmijenjenog ugovora o radu, odnosno protekom roka od 15 dana od primitka Odluke ako se radnik o zaprimljenoj ponudi ne izjasni. Dakle, tuženik je išao in favorem tužitelja pa mu otkazni rok nije niti računao od dana primitka Odluke, već je početak tijeka otkaznog roka vezao uz kasniju činjenicu zbog čega se ovakav prigovor tužitelja ukazuje u potpunosti neosnovanim. U odnosu na prigovor trajanja otkaznog roka, ističe kako su tužitelj i tuženik u čl. 16. Ugovora ugovorili otkazni rok u trajanju od mjesec dana pa je već zbog toga istaknuti prigovor tužitelja neosnovan. Međutim, čak i kad bi tužiteljev prigovor glede duljine trajanja otkaznog roka bio osnovan, ta činjenica nije od utjecaja na zakonitost Odluke. Dakle, čak i da tuženik u odluci nije naveo podatke o početku i trajanju otkaznog roka, odluka ne bi bila nedopuštena i nezakonita, a obzirom Odluka sadrži i navedene podatke, a koji podaci su u skladu s Ugovorom i zakonom, to je i Odluka u cijelosti dopuštena i zakonita. Navodi da je neosnovana tvrdnja tužitelja da bi imao pravo na otpremninu i po osnovi Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i po osnovi Ugovora o radu. Tužitelj pogrešno tumači da postoje dvije osnove po kojima bi imao pravo na otpremninu jer navedeni ugovor predstavlja jedan ugovor mješovite pravne prirode po osnovi kojeg je tužitelj bio imenovan članom uprave te po osnovi kojeg je imao zasnovan radni odnos. Dakle, radi se o jednoj osnovi po kojoj bi tužitelj imao pravo na otpremninu. Navedeno potvrđuje i činjenica da je Ugovor sklopljen isključivo za obavljanje poslova člana uprave društva te da ne postoje poslovi nekog drugog radnog mjesta koji bi bili obuhvaćeni Ugovorom, odnosno koje je prema Ugovoru bio dužan obavljati tužitelj. Obzirom na navedeno, jasno je kako tužitelj ostvaruje pravo na otpremninu isključivo po osnovi Ugovora, a koji Ugovor predstavlja jednu i jedinu osnovu zbog čega je dio Odluke koji se odnosi na otpremninu pravilan i dopušten. Promašene su tvrdnje tužitelja da je Odluka o raskidu i otkazu nezakonita, odnosno da su mu grubo povrijeđena prava jer ista ne sadržava uputu o pravnom lijeku. Činjenica da u odluci kojom se raskida, odnosno otkazuje ugovor kojim prestaje radni odnos nije navedena uputa o pravnom lijeku nije od utjecaja na njegova prava jer isti neovisno o tome ima pravo zahtijevati zaštitu svojih prava kod poslodavca, odnosno kod nadležnog suda, a što je tužitelj i učinio. Sukladno sudskoj praski čak i da je radnik propustio zahtijevati zaštitu svojih prava iz radnog odnosa, činjenica da odluka o otkazu ne sadrži uputu o pravnom lijeku ne bi bila od utjecaja na zakonitost odluke, a to osobito u slučaju kada je tužitelj kao radnik podnio zahtjev za zaštitu prava, a potom i tužbu, dakle iskoristio sva pravna sredstva koja su mu na raspolaganju. Tuženik tijekom postupka u odnosu na navode tužitelja ističe da sklopljeni Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020. predstavlja tzv. managerski ugovor koji je sklopljen s Nadzornim odborom tuženika isključivo s obzirom na obavljanje poslova «Člana uprave». Radi toga, na tužitelja kao Člana uprave se sukladno čl. 4. st. 4. Zakona o radu ne primjenjuju, između ostalog, odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini. Ističe da tužitelju radni odnos nije prestao zbog samog opoziva, nego zbog toga što je tuženik odbio ponuđeni izmijenjeni Ugovor o radu pa tužitelj kod tuženika nije ni stekao status „običnog“ radnika već bi taj status imao tek sklapanjem novog ugovora o radu koji bi sklopio za neko radno mjesto kod poslodavca, a što mu je tuženik ponudio ali je tužitelj isto odbio. Prema tome, navedeni Ugovor tužitelja za obavljanje poslova Člana uprave koji je bio na snazi raskida/otkazuje Nadzorni odbor koji ga je sklopio te se na otkaz tog Ugovora sukladno čl. 4.st. 4. Zakona o radu ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu uključivo i obvezu savjetovanja iz čl. 150.st. 1. Zakona o radu. U odnosu na navod tužitelja da je radno mjesto koje mu je bilo ponuđeno u tom trenutku već bilo popunjeno tuženik navodi da je ponuđeno radno mjesto bilo samo ponuđeno radnicima koji ispunjavaju uvjete za isto pa je tako ponuđeno tužitelju i ČI. Ističe da ponuđeno radno mjesto nije bilo popunjeno pa nije bilo ograničenja da se tužitelj zaposli na radno mjesto koje mu je ponuđeno. Predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev te naložiti tužitelju da naknadi parnični trošak tuženiku.
3. Tuženik se na pripremnom ročištu održanom 19. rujna 2022. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 7. rujna 2022. Na istom ročištu sud je temeljem čl. 190. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) prihvatio preinaku tužbenog zahtjeva jer je ocijenio da je isto svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.
4. Sud je tijekom dokaznog postupka pročitao svu dokumentaciju koja prileži spisu, saslušani su svjedoci ŠI, RI i FI te je saslušan tužitelj kao stranka u postupku.
5. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja koji je bio zaposlen kod tuženika kao član Uprave da se Odluka o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 6. srpnja 2021. utvrdi nedopuštenom, da se utvrdi da tužitelju kod tuženika nije prestao radno odnos, kao i da se naloži tuženiku da vratiti tužitelja na posao na odgovarajuće radno mjesto, a u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja.
7. Između stranaka nije sporno:
- da je tužitelj imenovan članom Uprave tuženika odlukom Skupštine tuženika od 8. kolovoza 2016. na mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 8. kolovoza 2016. te da je temeljem toga imao sklopljen Ugovor o pravima i obvezama člana uprave i Ugovor o radu od 8. kolovoza 2016.,
- da je istim ugovorom ugovoreno da se sklapanjem Ugovora s članom uprave zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme u društvu s danom 17. kolovoza 2016.,
- da je člankom 14. ugovoreno da raskidom Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave ne prestaje automatski i ugovor o radu,
- da je tužitelj ponovno imenovan članom Uprave tuženika odlukom Skupštine tuženika od 16. srpnja 2020. na mandatno razdoblje od četiri godine počevši od 8. kolovoza 2020. te da je temeljem toga imao sklopljen novi Ugovor o pravima i obvezama člana uprave i Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020,
- da je sklapanjem tog Ugovora članu Uprave nastavljen radni odnos na neodređeno vrijeme u društvu,
- da je Odlukom Skupštine tuženika od 14. lipnja 2021. tužitelj opozvan s dužnosti člana Uprave,
- da je tuženik 6. srpnja 2021. donio Odluku o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu kojom se tužitelju raskida Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave od 8. kolovoza 2020. i otkazuje Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020. te da je tužitelju ponuđeno sklapanje Ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljanje projektima, koeficijenta složenosti poslova 3,60,
- da je tužitelj 20. srpnja 2021. protiv Odluke o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 6. srpnja 2021. uložio Zahtjev za zaštitu prava, na koji tuženik nije odgovorio
- te da je tužitelj u roku propisanim odredbom čl. 133. Zakona o radu (NN br. 93/14, 127/17, 98/19 dalje: ZR) zatražio zaštitu svojih prava podnošenjem ove tužbe.
8. Među strankama je sporna pravna priroda radnog odnosa koji je egzistirao među strankama te da li je tuženikova Odluka o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu dopuštena i zakonita.
9. Iz Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovora o radu sklopljenog između tuženika, kao Društva i tužitelja, kao člana Uprave od 8. kolovoza 2020. proizlazi da stranke suglasno utvrđuju da je Odlukom Skupštine društva od 16. srpnja 2020. tužitelj imenovan članom Uprave Društva na mandatno razdoblje od četiri godine, počevši od 8. kolovoza 2020. Odredbom čl. 2. Ugovora određeno je da je član Uprave odgovoran za zakonit i pravilan rad Društva, uspješnost poslovanja te za istinitost i pravilnost dokumentacije Društva. Člankom 4. Ugovora je određeno da se Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave sklapa na vrijeme do isteka mandata člana Uprave. Člankom 7. je ugovoreno da se sklapanjem ovog ugovora članu Uprave nastavlja radni odnos na neodređeno vrijeme u Društvu i da se na sva pitanja koja se tiču radnog odnosa, a nisu regulirana ovim Ugovorom, primjenjuju odredbe Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima. Člankom 13. Ugovora je određeno Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave prestaje istekom mandata, da član Uprave može biti ponovno imenovan, bez ograničenja broja mandata. Dalje je određeno da se Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave raskida prije isteka roka na koji je sklopljen ako odlukom nadležnog tijela Društva član Uprave bude opozvan s funkcije člana Uprave i da nadležno tijelo Društva može opozvati člana Uprave u svako doba i bez obveze navođenja bilo kojeg razloga. Odredbom čl. 14. je ugovoreno da raskidom Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave ne prestaje automatski i Ugovor o radu.
10. Uvidom u Odluku o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu od 6. srpnja 2021. proizlazi da se tužitelju raskida Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave od 8. kolovoza 2020. i otkazuje Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020., da je tužitelju ponuđeno sklapanje Ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima za poslove radnog mjesta Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljanje projektima, koeficijenta složenosti poslova 3,60, da je navedeno da ukoliko radnik u roku od 15 dana od dana primitka ove odluke i ponude ugovora taj ugovor ne prihvati, prestaje mu radni odnos kod poslodavca protekom otkaznog roka od mjesec dana, da otkazni rok počinje teći od dana od kojeg se radnik izjasnio o odbijanju ponude za sklapanje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, odnosno od dana isteka roka iz toč. 3. ukoliko se radnik o primljenoj ponudi ne izjasni. Iz obrazloženja navedene Odluke proizlazi da je tužitelj Odlukom o opozivu članova Uprave Društva od 14. lipnja 2021. opozvan s funkcije člana Uprave tuženika slijedom čega se raskida Ugovor o pravima i obvezama člana Uprav prije isteka mandatnog razdoblja na koje je sklopljen. Dalje je navedeno da je po donošenju odluke o opozivu članova Uprave Društva, tužitelju uručen sporazum o prestanku radnog odnosa koji je preuzet 24. lipnja 2021., budući da tužitelj zbog korištenja godišnjeg odmora od 14. lipnja 2021. do 18. lipnja 2021. nije bio u mogućnosti isti prethodno preuzeti, s rokom očitovanja o ponudi sporazuma od 24 sata od dana zaprimanja. Navedeno je da kako se tužitelj u zatraženom roku nije očitovao o ponudi sporazuma to mu je 29. lipnja 2021. uručena ponuda ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljane projektima, s rokom očitovanja o istoj do 30. lipnja 2021., a koji poslovi odgovaraju njegovom obrazovanju i radnom iskustvu, kao i da se ni na navedenu ponudu tužitelju nije očitovao u zatraženom roku. Slijedom svega navedenog, budući da tužitelj nije prihvatio ponudu ugovora o radu za obavljanje poslova radnog mjesta Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljanje projektima, a zbog opoziva s funkcije člana Uprave ne postoji mogućnost obavljanja poslova radnog mjesta člana Uprave odlučeno je kao u izreci. Također je navedeno da kako je tužitelj po donošenju odluke o imenovanju članom Uprave tuženika s tuženikom sklopio ugovor o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovor o radu za obavljanje funkcije, odnosno poslova radnog mjesta člana Uprave, donošenjem odluke o opozivu s te funkcije prestao je i temelj za nastavak radnog odnosa jer imenovani, upravo zbog činjenice opoziva s funkcije člana Uprave, dalje nije u mogućnosti obavljati poslove predviđene ugovorom o radu, niti je u mogućnosti zastupati tuženika. Kako se dakle, ima smatrati da je opoziv tužitelja s funkcije člana Uprave tuženika osobito važna činjenica zbog koje, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, daljnji opstanak navedenog ugovora o radu nije moguć jer je radni odnos tužitelja na navedenom radnom mjestu neodvojivo povezan sa radnikovom statusnom funkcijom člana Uprave, a budući je Ugovorom o radu člana Uprave utvrđeno da isti prestaje istekom mandata, odnosno da se isti raskida istekom roka na koji je sklopljen ako odlukom nadležnog tijela Društva član Uprave bude opozvan s funkcije člana Uprave na način i pod uvjetima propisanim zakonom, riješeno je kao u izreci.
11. Uvidom u Pravilnik o I. Izmjenama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji Zagrebačkog holdinga d.o.o. – Podružnice Upravljanje projektima od 20. listopada 2020. proizlazi da su u navedenoj podružnici radna mjesta s posebnim ovlastima između ostalih i koordinator poslova II, a uvjet za navedeno radno mjesto su VSS/300 ECTS i 5 godina radnog iskustva u struci. Također je određeno da će se s radnicima koji se zapošljavaju za obavljanje poslova radnih mjesta s posebnim ovlastima sklopiti posebni ugovori kojima će se utvrditi njihova prava i obveze.
12. Iz Podataka o popunjenosti svih radnih mjesta s koeficijentima složenosti poslova počevši od koeficijenta 3,20 za koji je uvjet VSS na dan 7. srpnja 2021. proizlazi da u Podružnici Upravljanje projektima za radno mjesto koordinator poslova 2 s koeficijentom od 3,60 predviđeno 5 izvršitelja.
13. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta, Prilog 2 – Katalog tipiziranih radnih mjesta – Usklađen sa svim izmjenama i dopunama Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika iz 2021. proizlazi da radno mjesto Koordinator poslova 2 spada u grupu vrlo složenih poslova koji zahtijevaju inicijative u kreativnosti i dodatna znanja i vještine – VSS te da navedenom radnom mjestu pripada koeficijenta od 3,60.
14. Iz Pravilnika o organizaciji i sistematizaciji radnih mjesta tuženika – podružnice Upravljanje projektima s Popisom radnih mjesta s planiranim brojem radnika i koeficijenta složenosti poslova proizlazi da u Uredu voditelja podružnice je predviđeno radno mjesto Koordinator poslova 2, da je za navedeno radno mjesto predviđeno 2 izvršitelja te da je za navedeno radno mjesto predviđen koeficijent od 3,60, a prema tablici koju je dostavio tužitelj proizlazi da su na tom radnom mjestu zaposlena dva radnika (MI, ĐI).
15. Iz e-mail poruke od 7. srpnja 2021. proizlazi da ŠI dostavlja TI i FI na provjeru Ugovor o radu za tužitelja za radno mjesto Koordinator poslova 2, da TI odmah potom odgovara da su sva radna mjesta koordinator poslova 2, s koeficijentom složenosti poslova 3,60 u podružnici Upravljanje projektima popunjena, da potom ŠI istog dana, 7. srpnja 2021. moli TI i FI da se sa kadrovskom službom Direkcije provjeri daljnje radnje po ovom predmetu, da potom TI obavještava Ljudske resurse da u podružnici Upravljanje projektima sva radna mjesta koordinator poslova 2 s koeficijentom složenosti poslova 3,60 su popunjena, da se pita može li Voditeljica podružnice potpisati dostavljeni ugovor, imajući u vidu prije navedeno, da potom BIĐ e-mailom porukom od 8. srpnja 2021. obavještava sve uključene u korespondenciju da voditeljica može potpisati ugovor te da potom **.**.2021. FI poziva TI sa upitom što je sa Ugovorom za tužitelja.
16. Spisu prileži dopis tuženika od 29. lipnja 2021. kojim tuženik obavještava tužitelja da obzirom je opozvan s funkcije člana Uprave s 14. lipnja 2021. te obzirom da nije prihvatio ponuđeni sporazum o prestanku radnog odnosa koji mu je uručen 24. lipnja 2021. da mu se u svrhu reguliranja radnopravnog statusa dostavlja ponuda ugovora o radu u podružnici Upravljanje projektima te se tužitelj poziva da se do 30. lipnja 2021. izjasni o ponudi ugovora koju dostavljaju u privitku. Iz dopisa jasno proizlazi da je tužitelj navedeni dopis zaprimio 29. lipnja 2021. što je i potvrdio svojim vlastoručnim potpisom. U privitku dopisa se nalazi nacrt Ugovora o radu za radno mjesto Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljanje projektima.
17. Svjedok ŠI je u svom iskazu naveo da je bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu Koordinator 3 u podružnici Upravljanje projektima, da je pružao sve pravne savjete pa tako i pravne savjete vezane uz radne odnose u podružnici. Iskazao da je da ga je kroz srpanj 2021. kontaktirala voditeljica podružnice te pozvala na sastanak na kojem je dobio usmeni nalog da proanalizira ugovor o radu koji je uprava društva imala namjeru sklopiti s tužiteljem, a putem e- maila je dobio i pisani primjerak toga ugovora. Radilo se o ugovoru za radno mjesto Koordinator 2 u podružnici Upravljanje projektima. Bio je iznenađen kada je vidio da se tužitelju nudi radno mjesto u podružnici Upravljanje projektima i to prije svega iz razloga što su dobili informaciju da će se cijela podružnica ukinuti, a što se i dogodilo 24. rujna 2021. kada je podružnica ukinuta. Unatoč tome proanalizirao je dobiveni ugovor, kontaktirao je kadrovsku službu podružnice i to gospođu TI vezano za popunjenost radnog mjesta Koordinator 2 te je došao do saznanja da je radno mjesto Koordinator 2 u podružnici Upravljanje projektima u tom trenutku popunjeno, budući da je na tom radnom mjestu već radilo četiri izvršitelja, a prema sistematizaciji radnih mjesta u podružnici Upravljanja projektima je bilo predviđeno četiri izvršitelja za to radno mjesto. Na temelju prikupljenih informacija voditeljici podružnice dao je svoje mišljenje da se tužitelju ne može ponuditi sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Koordinator 2 u navedenoj podružnici niti ona smije potpisati takav ugovor budući da je to radno mjesto već popunjeno. Stoga je voditeljica podružnice dala nalog voditeljici kadrovske službe podružnice da se direktno obrati kadrovskoj službi direkcije sa upitom da li se unatoč tome što je ponuđeno radno mjesto popunjeno može sklopiti takav ugovor o radu. Prema njegovim saznanjima voditeljica kadrovske službe direkcije je dala odobrenje i to putem e-maila TI, koji e-mail je primio on i voditeljica podružnice, da se ipak odobrava sklapanje ugovora o radu za radno mjesto Koordinator 2 u podružnici Upravljanja projektima. Prijedlog ugovora bio je sačinjen u pisanoj formi. Nadalje je naveo da je RI negdje u to doba došla raditi u podružnici Upravljanje projektima na radno mjesto Koordinator 2 te da ista nije dobivala nikakve radne zadatke za vrijeme rada na tom radnom mjestu. U vrijeme kada je dobio nalog da proanalizira prijedlog ugovora o radu za tužitelja za radno mjesto Koordinator 2 u podružnici Upravljanje projektima na tom radnom mjestu su radila četiri izvršitelja i to MI, ĐI, LI i PI. Ne zna da li je kontaktirano radničko vijeće ili sindikalni povjerenik u vezi otkazivanja ugovora o radu tužitelju. Smatra da ponuda upućena tužitelju nije bila stvarna a sve iz razloga što se podružnica ukidala te što su sva radna mjesta za radno mjesto koje je nuđeno tužitelju bilo popunjeno. Ne zna što se događalo sa zaposlenicima podružnice Upravljanje projektima nakon ukidanja podružnice.
18. Svjedokinja RI je u svom iskazu navela da je kod tuženika radila u razdoblju od 2013. do 2022. i to od početka radnog odnosa do zadnjih lokalnih izbora radila je na radnom mjestu člana Uprave tuženika, a nakon toga, odnosno nakon razrješenja s mjesta člana uprave na radnom mjestu Koordinator 2 u podružnici Upravljanje projektima. Njen radni odnos kod tuženika je prestao iz razloga što je utvrđena kao kolektivni višak. Nakon što je skupština društva donijela odluku o njenom razrješenju s mjesta člana uprave, dobila je od strane tuženika, otkaz ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora, a također je dobila i novi ugovor o radu kojim joj je bilo ponuđeno upravo radno mjesto koordinator 2. Otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora je dobila u razmaku od nekih 2 tjedna nakon što je razriješena s mjesta člana uprave. Navela je da su ona kao i svi tadašnji članovi uprave imali sklopljen tzv. mješoviti ugovor o pravima i obvezama člana uprave i ugovor o radu. Ona je prihvatila ponuđeno radno mjesto koordinator 2 u podružnici Upravljanje projektima, iako je smatrala da takav ugovor poslodavac nije dao u dobroj vjeri jer je u trenutku potpisivanja ugovora u navedenoj podružnici već postojalo 4 izvršitelja za to radno mjesto te je također bilo poznato da je pokrenut postupak ukidanja podružnice što se nakon dva mjeseca od potpisivanja ugovora i dogodilo. Od trenutka potpisivanja ugovora o radu za radno mjesto koordinator 2 do trenutka pa sve dok nije utvrđena kao kolektivni višak od strane poslodavca nije dobila niti jedan radni zadatak niti je imala ikakvu komunikaciju s poslodavcem. Usprkos tome, svaki dan je dolazila na posao uredno se evidentirala pri ulasku i izlasku te cijelo radno vrijeme provodila u prostorijama tuženika. Navela da je njena neposredno nadređena bila voditeljica podružnice FI, sve dok nije razriješena, a nakon toga tu radnu jedinicu je vodila VI. Nadalje je iskazala da je u mješovitom ugovoru kojeg je sklopila za mjesto člana uprave imala ugovorenu odredbu da joj u trenutku razriješena s mjesta člana uprave automatski ne prestaje radni odnos već da i dalje egzistira ugovor radu a takav ugovor su potpisali svi drugi članovi uprave te se radilo o tipskom ugovoru. Ne zna da li je u odnosu na tužitelja provedeno savjetovanje, ali može reći da se kod tuženika redovito provodilo savjetovanje jer je to bila propisana procedura, kod tuženika je djelovalo 19 sindikata. Navela je da je tuženik provodio savjetovanje sa svim sindikatima jer kod tuženika nije bilo uspostavljeno radničko vijeće.
19. Svjedok FI je u svom iskazu navela da je kod tuženika radila do 2022. a zadnje četiri godine radnog odnosa kod tuženika bila je zaposlena na radnom mjestu voditeljica podružnice Upravljanje projektima. Nakon što je stupila na dužnost nova uprava kod tuženika svi članovi uprave su dobili odluku o opozivu s mjesta člana uprave. Ne zna točno vrijeme kada se to događalo. Što se tiče tužitelja iskazala je da je bila pozvana u direkciju tuženika te joj je bio prezentiran ugovor o radu koji je bio parafiran samo od strane pravnika direkcije a koji je bio pripremljen za tužitelja. Ne može se sjetiti u odnosu na koje radno mjesto se taj ugovor odnosio samo pamti da se radilo o dosta niskom koeficijentu 3,20 ili 3,60, a radilo se o radnom mjestu unutar podružnice čije je bila voditelj. Bila je pozvana da kao voditeljica podružnice isti potpiše. Radno mjesto koje je bilo ponuđeno tužitelju je prema njenim saznanjima i postojećoj sistematizaciji već bilo popunjeno. Sve to iskazala je na tada održanom sastanku ali joj je tada bilo rečeno da je sve provjereno s upravom te da se ugovor mora potpisati iz kojeg razloga je takav ugovor i potpisala. U to vrijeme na istom radnom mjestu koje je bilo ponuđeno tužitelju već je bila zaposlena RI, kojoj ona kao voditeljica nije imala za dati nikakve radne zadatke. U vrijeme dolaska nove uprave počelo se govoriti da će se navedena podružnica ukinuti, a isto se i dogodilo u rujnu 2021. Ne zna da li je ugovor kojeg je potpisala na sastanku bio dostavljen tužitelju te ne zna da li je tužitelj takav ugovor prihvatio. Potvrđuje istinitost sadržaja e-mailova sa stranice 261-264 spisa, potvrđuje da se komunikacija odvijala 7. i 8. srpnja 2021., a tada ona još uvijek nije bila potpisala ugovor o radu za novo ponuđeno radno mjesto tužitelju jer je iz sadržaja korespondencije vidljivo da je se tek poziva na potpis istoga. U to vrijeme se već znalo da će podružnica Upravljanje projektima biti ukinuta. U to vrijeme u podružnici su već bila popunjena sva radna mjesta. Nakon što je ukinuta podružnica Upravljanje projektima nekim zaposlenicima su ponuđeni novi ugovori, a neki su dobili otkaz. Ne zna da li je u odnosu na tužitelju bilo provedeno savjetovanje prije otkazivanja ugovora o radu.
20. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je bio zaposlen kod tuženika temeljem Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i Ugovora o radu od 8. kolovoza 2016., a nakon isteka toga ugovora ponovno sklapanjem istoga ugovora od 8. kolovoza 2020. Sklopljenim ugovorima bilo je ugovoreno da u slučaju njegovog opoziva s mjesta člana uprave automatski ne prestaje i radni odnos. Negdje u srpnju 2021. zaprimio je od predsjednice nadzornog odbora Odluku o raskidu ugovora a kojim se ja opoziva s mjesta člana uprave te mu se ujedno i prekida radni odnos, a smatra da predsjednica nadzornog odbora nema takva ovlaštenja. U trenutku otkazivanja prije spomenutog ugovora bilo mu je koliko se sjeća usmeno ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto koordinator 2 u podružnici Upravljanja projektima. Koliko se sjeća razgovarao je s nekim iz pravne službe koji su mu ukazivali na to radno mjesto. Ne sjeća se da je dobio na uvid pisani nacrt ugovora o radu. Moguće je da je odbio ponuđeno radno mjesto. U odnosu na ponuđeno radno mjesto iskazuje da je isto smatrao apsolutno neprimjerenim obzirom da se radilo o podružnici čije je ukidanje bilo planirao te je do ukidanja podružnice i došlo za par mjeseci. Također iskazuje da je ponuđeno radno mjesto bilo popunjeno s brojem izvršitelja. Smatrao je da se radi o fiktivnoj ponudi od strane poslodavca. Potvrdio je da je zaprimio dopis tuženika od 29. lipnja 2021., a na zaprimljeni dopis se nije izjasnio. Kod poslodavca djelovalo je više sindikata. Naveo je da je oko novo ponuđenog ugovora o radu, kojeg je zaprimio samo usmenim putem, razgovarao s tadašnjom kolegicom NI koja je bila voditeljica podružnice Upravljanja projektima, a koja ga je upoznala s tim da ponuđeno radno mjesto ne postoji, odnosno da je isto popunjeno. Istaknuo je da uz odluku o otkazu ugovora o radu nije zaprimio nacrt ugovora o radu za novo ponuđeno radno mjesto. Iz obrazloženja odluke o opozivu s mjesta člana uprave je proizlazilo da nema temelja za nastavak radnog odnosa jer je opozvan s mjesta člana uprave, što je bilo paradoksalno jer se istovremeno tom odlukom navodilo da mu se nudi novi ugovor o radu. Iskazao je da je bio zbunjen kada je pročitao sadržaj obrazloženja odluke o opozivu i raskidu ugovora o radu posebice sa zadnjim ulomkom obrazloženja u kojem je izričito navedeno da njegov radni odnos s tuženikom više nije moguć.
21. Prema sadržaju spisa, Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020., uređuje međusobna prava i obveze stranaka koja proizlaze iz obavljanja poslova člana Uprave, konstatira da je Odlukom Skupštine tuženika tužitelj imenovan članom Uprave tuženika te konstatira da je tužitelj zasnovao radni odnos s tuženikom na neodređeno vrijeme, a da u skladu s Odlukom Skupštine o imenovanju mandat traje četiri godine, kao i način na koji se raskida Ugovor o pravima i obvezama člana uprave te da se sklapanjem istog tužitelju kao članu Uprave nastavlja radni odnos na neodređeno vrijeme.
22. Slijedom svega navedenog ovaj sud je stava da sadržaj Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovor o radu od 8. kolovoza 2020., po svom sadržaju očigledno predstavlja ugovor u praksi nazvan menadžerski ugovor, s elementima radnopravnog odnosa. Takav ugovor različit je od ugovora o radu, mada ima elemente ugovora o radu, niti se isti temelji na Zakonu o radu. Kod zaključenja menadžerskog ugovora pitanja prava i obveza ugovornih stranaka nisu ograničena odredbama Zakona o radu, pa se takvim ugovorom pitanje određenih prava može drugačije ugovoriti nego što je propisano Zakonom o radu. Imenovanjem na određenu mandatnu funkciju ne zasniva se radni odnos, niti se radni odnos zasniva sklapanjem menadžerskog ugovora, a niti su članovi Uprave ili direktor, i društvo dužni zasnovati radni odnos. To neovisno o tome što ta pozicija u hijerarhijsko- organizacijskom ustroju dioničkog društva može predstavljati jedno od radnih mjesta koje kao takvo može biti predviđeno i u internoj sistematizaciji radnih mjesta, ipak njezino primarno obilježje nije radno već statusno, unutar sistematizacije tijela društva propisane Zakonom o trgovačkim društvima. Zbog toga ugovorni odnos između člana uprave i društva nije radni odnos, već specifični ugovorno-statusni (mandatni) odnos koji ne regulira Zakon o radu. Isto tako nije isključeno da član uprave nekog dioničkog društva bude u radnom odnosu s tim društvom u pogledu nekog drugog posla. On može kao radnik biti imenovan na određenu funkciju te može i stupiti u radni odnos istovremeno sa sklapanjem menadžerskog ugovora, a može ugovor o radu sklopiti i tijekom trajanja mandata kao člana Uprave.
23. Radnopravni status menadžera Zakonom o radu („Narodne novine“, br. 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje: ZR) na određen način definiran je odredbom članka 4. stavak 3. ZR te je izričito propisano kako fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. To znači da navedene osobe mogu svoj rad obavljati u ugovornom radnom odnosu, ali se isto tako njihov pravni status u kojem oni upravljaju, vode i odlučuju o poslovanju može urediti i nekom drugom vrstom ugovornog odnosa koja je različita od ugovora o radu u kojem bi te osobe bile radnici u radnom odnosu kod poslodavca. Prema odredbi čl. 4. st. 4. na navedene osobe, kada se kumulativno ispune navedene pretpostavke, ne primjenjuju se odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu. To znači da oni nemaju pravnu zaštitu kod otkazivanja koju Zakon o radu priznaje ostalim radnicima, pa se tako ne primjenjuju odredbe o otkazu, otkaznom roku, otpremnini, sudskom raskidu ugovora itd. Način prestanka ugovora o radu tih osoba regulira članak 8. stavak 4. ZR kojim je određeno da na sklapanje, valjanost, prestanak ili drugo pitanje u vezi s ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, a koje nije uređeno ovim ili drugim zakonom, primjenjuju se u skladu s naravi toga ugovora, opći propisi obveznoga prava. To znači da su za prestanak ugovora o radu osobe iz članka 4. stavak 3. Zakona o radu, mjerodavne i odredbe Zakona o obveznim odnosima. Nadalje, onaj tko prihvati biti članom uprave, direktorom dioničkog društva i sl., time automatski preuzima sve one obveze i prava naspram društva koje mu postavlja i pruža Zakon o trgovačkim društvima. Taj odnos je dobrovoljan, jer nitko se nije dužan prihvatiti mandata, međutim, nakon toga dolazi u specifičan pravni odnos s društvom koji je uređen tim Zakonom, a ne Zakonom o radu.
24. Načelno rečeno, radni i mandatni odnos neovisni su jedan o drugome ako se ugovorom ne predvidi nešto drugo. Tako je moguća situacija da radni odnos radniku koji bude imenovan članom uprave ne prestaje, a niti taj radni odnos prestaje samim time što je on opozvan s te funkcije. Jednako tako, prestanak radnog odnosa nema utjecaja na mandatni odnos. Ako to stranke izričito ne ugovore, prestanak i zasnivanje jednog odnosa neće imati nikakav utjecaj na drugi odnos.
25. U većini slučajeva, kao što je i u konkretnom slučaju, društvo s članom uprave sklapa ugovor o radu u kojem se koriste izmiješani termini radnog i trgovačko- statusnog prava pa je potrebno razlučiti koji je ugovor sklopljen i kakav utjecaj imaju jedan na drugi i posljedice prestanka ugovora te je potrebno razlučiti da mandatni odnos prestaje opozivom te opoziv ne znači i prestanak radnog odnosa.
26. U konkretnom slučaju, s obzirom na zasnovani radni odnos, i sadržaj Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovor o radu, nesporno je da raskidom Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave ne prestaje automatski i Ugovor o radu. Međutim, sklopljenim Ugovorom nije određeno na koji način se može raskinuti Ugovor o radu već je samo ugovoreno da se na sva pitanja koja se tiču radnog odnosa, a nisu regulirana tim Ugovorom primjenjuju odredbe Zakona o radu i Zakona o obveznim odnosima. U situaciji kada se istim ugovorom uređuje pitanje statusa radnika kao rukovodeće osobe (menađera), u konkretnom slučaju člana Uprave, ali i zasniva radni odnos, onda je logično da takav ugovor sadrži sve one uglavke iz čl. 15. ZR pa tako i naziv radnog mjesta odnosno podatke o naravi ili vrsti rada na koje se radnik zapošljava ili kratak popis ili opis poslova za koje je radnik sklopio Ugovor o radu. Međutim, u okolnostima konkretnog slučaja, odnosno iz sklopljenog Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovor o radu jasno proizlazi da tužitelj nije sklopio sa tuženikom Ugovor o radu za neko određeno radno mjesto ili neke druge polove, već je Ugovor sklopljen isključivo za poslove člana Uprave tuženika.
27. U konkretnom slučaju osporenom Odlukom tužitelju je otkazan Ugovor o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu sukladno odredbi čl. 123. ZR-a budući da je tuženik u konkretnom slučaju tužitelju ponudio sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto Koordinator poslova 2, u podružnici Upravljanje projektima, s koeficijentom složenosti poslova od 3,60, te odredio da ukoliko radnik u roku od 15 dana od dana primitka Odluke i ponude ugovora ne prihvati taj ugovor, prestaje mu radni odnos kod poslodavca istekom roka od mjesec dana. Iz obrazloženja osporene Odluke jasno proizlazi da je tuženik ponudio tužitelju prvenstveno sporazum o prestanku radnog odnosa na koji se tužitelj nije očitovao, nakon čega je tuženik ponudio tužitelju sklapanje Ugovora o radu za prije navedeno radno mjesto, za koje tužitelj ima sve propisane uvjete (traženo obrazovanje i radno iskustvo), a na koju ponudu se tužitelj ponovno nije očitovao. Stoga je tuženik osnovano tužitelju otkazao ugovor o radu jer nije prihvatio ponuđeno radno mjesto. Prema sklopljenom Ugovoru o pravima i obvezama člana uprave i Ugovora o radu tuženik nije imao obvezu rasporediti tužitelja na radno mjesto sukladno istim ili sličnim materijalnim uvjetima koje je tužitelj stekao sklapanjem navedenog Ugovora, kako to neosnovano ističe tužitelj, jer je, kao što je već navedeno, tužitelj predmetni Ugovor sklopio isključivo za obnašanje funkcije člana Uprave, a s koje pozicije je nedvojbeno opozvan. Također tuženik nije bio u obvezi niti tužitelja rasporediti na radno mjesto u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja jer isto ne proizlazi iz sklopljenog Ugovora.
28. Također sud je ocijenio neosnovanim navode tužitelja kojima ističe da je Odlukom o opozivu članova uprave Društva koju je donijela skupština tuženika automatski raskinut Ugovor o pravima i obvezama člana uprave pa da su stoga naknadno poduzete radnje i donesene odluka koje se tiču radnopravnog statusa tužitelja protupravne. Naime, sukladno odredbi čl.13.2. Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. jasno je određeno da se isti raskida ako odlukom nadležnog tijela Društva član Uprave bude opozvan s funkcije pa stoga činjenica je li Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave raskinut samim opozivom tužitelja ili ga je trebalo raskinuti nema nikakve veze s radnopravnim statusom tužitelja i njegovim Ugovorom o radu, kako to ispravno ističe tuženik.
29. Iz dokumentacije koja prileži spisu sud je utvrdio da je tuženik dostavio tužitelju ponudu za sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto Koordinator poslova 2 u podružnici Upravljanje projektima, a isto su potvrdili i saslušani svjedoci FI, RI i ŠI, kao i tužitelj te je sud njihove iskaze u tom dijelu prihvatio.
30. Međutim, suprotno stavu tužitelja, tuženik nije imao nikakvu obavezu ponuditi tužitelju neko drugo radno mjesto niti takva obveza proizlazi iz sklopljenog Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i Ugovora o radu. Naime, prema stavu ovog suda ponuđeni poslovi predstavljaju odgovarajuće poslove sukladno važećoj sistematizaciji, budući se za ponuđeno radno mjesto, sukladno važećoj sistematizaciji tražila visoka stručna sprema i pet godina radnog iskustva, što tužitelj nesporno ima pa se radi o odgovarajućim poslovima.
31. Sud iskaz tužitelja i iskaze svjedoka CI, RI i ŠI u dijelu kojem navode da je ponuđeno radno mjesto bilo popunjeno sa izvršiteljima i samim time neadekvatno, kao i to da se podružnica Upravljanje projektima u skoroj budućnosti prema njihovim saznanjima trebala ukinuti, kao i dokumentaciju koja prileži spisu, a koja se odnosi na popunjenost predmetno radnog mjesta, ocijenio irelevantnim za rješavanje spora među strankama obzirom je tijekom postupka nedvojbeno utvrđeno da je tužitelju ponuđeno sklapanje ugovora o radu za radno mjesto koje odgovara njegovom obrazovanju, radnom iskustvu i struci koju ima, a na koju ponudu se tužitelj nije očitovao pa se smatra da je ponudu odbio. Činjenica popunjenosti radnog mjesta bila bi relevantna i mogla bi biti predmet raspravljanja samo u slučaju da je tužitelj prihvatio ponuđeni Ugovor o radu. Također valja napomenuti da tuženik kao poslodavac ima autonomno pravo organizirati svoje poslovanje te odlučiti o broju izvršitelja za određeno radno mjesto.
32. Sud je prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je potvrdio da je zaprimio dopis tuženika od 29. lipnja 2021., a što ujedno i potvrđuje vlastoručni potpis tužitelja na navedenom dopisu, kao i da se na isti nije očitovao. Iz dopisa (stranica 366 spisa) jasno proizlazi da je tužitelju ostavljen rok za očitovanje na ponudu, a u prilogu dopisa se nalazi upravo ponuda Ugovora o radu. Dakle, iz iskaza tužitelja kao i dopisa od 29. lipnja 2021. jasno proizlazi da je tužitelj znao za sadržaj ponude izmijenjenog ugovora o radu te kako se tužitelj na dobivenu ponudu nije očitovao pa se smatra da je tužitelj odbio prihvatiti ponudu tog novog ugovora, tuženik nije ni bio dužan prilikom dostavljanja odluke o otkazu ugovora o radu ponovno tužitelju dostavljati ponudu izmijenjenog ugovora o radu. Stoga su konkretnom slučaju bili ispunjeni svi uvjeti za otkaz ugovora o radu u smislu čl. 115. st. 1. toč. 1. ZR-a jer kako tužitelj nije prihvatio ponudu za sklapanje izmijenjenog ugovora o radu, to se ponuda pretvara u redoviti otkaz ugovora o radu.
33. Dakle, u odnosu tvrdnje tuženika da se iz osporene odluke ne da razaznati koja vrsta otkaza radnog odnosa se daje tužitelju jer se u istoj spominju termini koji su svojstveni izvanrednom otkazu, dok se termini za redoviti otkaz samo paušalno spominju valja navesti da je ovaj sud stava da se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu, a to je vidljivo jer navedena odluka predviđa otkazni rok u trajanju od mjesec dana, a ujedno se tužitelju nudi zaključenje ugovora o radu pod izmijenjenim uvjetima, kao i da u slučaju neprihvaćanja ponude tužitelju pripada pravo na otpremninu, koja se redovito isplaćuje u slučaju poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu. Iako je u osporenoj odluci navedeno da nastavak radnog odnosa nije moguć, iz samog sadržaja osporene odluke jasno proizlazi da se navedena formulacija odnosi na radno mjesto člana uprave s kojeg je tužitelj nesporno opozvan jer je opozivom s funkcije člana uprave tužitelj izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga.
34. Tužitelj je tijekom postupka pobijao odluku o otkazu navodeći da tuženik nije proveo postupak savjetovanja prije donošenja osporene odluke. U odnosu na navedeno valja navesti da je tužitelj u svom iskazu naveo da kod tuženika djeluje više sindikata, dok je svjedokinja ČI u svom iskazu navela da kod tuženika djeluje 19 sindikata, da se kod tuženika redovito provodilo savjetovanje sa svim sindikatima jer kod tuženika nije uspostavljeno radničko vijeće, a sud je iskaz tužitelja i svjedokinje ČI u tom dijelu prihvatio, ocijenivši iste uvjerljive i međusobno suglasne. Tijekom postupka tuženik je isticao da sindikati koje djeluju kod njega nisu postigli sporazum o sindikalnim povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, a tužitelj te navode nije opovrgnuo. Stoga je sud stava da tuženik sukladno Zakonu o radu nije bio dužan provesti savjetovanje prije otkazivanja ugovora o radu iz razloga što se propust radnika i sindikata da se organiziraju sukladno čl. 141. i 153. Zakona o radu ne može ići na teret poslodavca. Ovakav stav je zauzet i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, koji je u svojim odlukama Poslovni broj: Rev 1091/2022 od 7. studenog 2023. i Rev 1162/2022 od 9. siječnja 2024. u kojima u bitno zauzet stav da propust sindikata da postignu sporazum o sindikalnom povjereniku i o tome obavijeste poslodavca ne može ići na štetu poslodavca pa stoga u situaciji kad nije formirano radničko vijeće niti je određen sindikalni povjerenik niti je o tome poslodavac obaviješten, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150. st. 1. ZR-a.
35. Tužitelj je tijekom postupka pobijao odluku o otkazu navodeći da je Odluka o raskidu Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i otkazu ugovora o radu donesena od neovlaštene osobe budući je ista donesena od strane predsjednice Nadzornog odbora, koja nije ovlaštena zastupati poslodavca u odnosu na radnopravni status tužitelja. Sud je ovakve navode tužitelja ocijenio neosnovanim, budući da je tužitelj bio član Uprave tuženika te je imao sklopljen Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave i ugovor o radu s predsjednikom Nadzornog odbora, a nadzorni odbor, zastupa društvo prema članovima uprave, sukladno odredbi članka 268. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine, br. 111/93., 34/99., 121/99. – vjerodostojno tumačenje, 52/00. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 118/03., 107/07., 146/08., 137/09., 111/12. 125/11., 68/13., 110/15., 40/19., 34/22., 114/22., 18/23., 130/23., 136/24.). Sve i da je Odluku potpisala osoba koja nije bila ovlaštena za tuženikovo zastupanje niti po zakonu niti na temelju punomoći, ona proizvodi pravne učinke jer ju je tuženik nesumnjivo odobrio kao svoju već i podnošenjem odgovora na tužbu u ovoj parnici kojim se protivi tužbenom zahtjevu (ovakav stav je zauzet i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Broj: Revr 2283/2015 od 20. prosioca 2018. i Revr 773/2018 od 10. travnja 2019.).
36. Nadalje, vezano uz navode tužitelja kojim osporava tijek otkaznog roka, valja reći su tužitelj i tuženik člankom 16. Ugovora o pravima i obvezama člana Uprave i ugovora o radu ugovorili otkazni rok u trajanju od mjesec dana, a osporenom Odlukom je određeno da tužitelju otkazni rok počinje teći s danom kada odbije ponudu te da mu radni odnos prestaje istekom otkaznog roka od mjesec dana. Također, čak i u slučaju da je u osporenoj Odluci pogrešno navedeno računanje otkaznog roka, a prema stavu ovog suda nije, isto nema za posljedicu nedopuštenost otkaza već ugovor o radu prestaje istekom zakonom propisanog roka.
37. Nadalje, tužitelj osporava Odluku o otkazu smatrajući da je ista nedopuštena jer tužitelju istom nije predviđeno pravo na otpremninu. Međutim, iz osporene Odluke jasno proizlazi da je točkom 5. izreke navedeno da radnik ima pravo na otpremninu u visini tri mjesečne plaće utvrđene člankom 5. Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i Ugovora o radu od 8. kolovoza 2020. U pravu je tuženik kada ističe da tužitelj pogrešno tumači da postoje dvije osnove po kojima bi imao pravo na otpremninu. Naime, i po stavu ovog suda navedeni Ugovor o pravima i obvezama člana Uprave i ugovor o radu predstavlja jedan ugovor mješovite pravne prirode po osnovi kojeg je tužitelj bio imenovan članom Uprave te po osnovu kojeg je imao zasnovan radni odnos, pa se stoga radi o jednoj osnovi po kojoj bi imao pravo na otpremninu. Naime, predmetni Ugovor je sklopljen isključivo za obavljanje poslova člana Uprave i tužitelj nije sklopio ugovor o radu za neko drugo radno mjesto po kojem bi imao pravo na otpremninu. Stoga su i u tom dijelu navodi tužitelja neosnovani.
38. Također, činjenica je da u osporenoj odluci o raskidu Ugovora o pravima i obvezama člana uprave i Ugovora o radu ne postoji uputa o pravnom lijeku. Međutim, isto suprotno navodima tužitelja, ne čini osporenu odluku nedopuštenom i nezakonitom, a niti je isto od utjecaja na njegova prava jer je tužitelj neovisno o tome imao pravo zahtijevati zaštitu svojih prava kod poslodavca odnosno kod nadležnog suda, a što je tužitelj i učinio.
39. Slijedom svega iznesenog sud je utvrdio da je Odluka o raskidu ugovora o pravima i obvezama člana uprave i otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora u cijelosti pravilna i dopuštena. Stoga je tužbeni zahtjev kojim se traži utvrđenje nedopuštenosti iste, utvrđenje da radni odnos tužitelja kod tuženika nije prestao, kao i nalog tuženiku da tužitelja vrati na posao, odnosno na odgovarajuće radno mjesto, a u skladu sa stručnom spremom i sposobnostima tužitelja, valjalo u cijelosti odbiti.
40. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove. S obzirom da je tužitelj izgubio parnicu, dužan je temeljem citirane oderdbe tuženiku naknaditi troškove parničnog postupka, dok je zahtjev tužitelja za naknadom troška odbijen.
41. Tuženiku je, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, dalje OT), koja je bila na snazi u vrijeme pokretanja postupka, priznat trošak jednokratne nagrade za zastupanje u iznosu od 200 bodova (Tbr. 7/2 OT), a što uz vrijednost boda od 2,00 eura, uvećano za PDV od 25% (Tbr. 42 OT) trošak tuženika sveukupno iznosi 500,00 eura.
42. Slijedom navedenog, zahtjev tuženika za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.
43. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025.
Sutkinja:
Danijela Marotti Andrić
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.
DNA:
1. punomoćniku tužitelja
2. punomoćniku tuženika
