REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Ps-32/2024-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Ani Santini Gazilj, u pravnoj stvari tužitelja PĆ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] uz sudjelovanje umješača na strani tužitelja VĆ iz [adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ivan Čizmić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice ŠĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Jelena Košutić, odvjetnica u Sesvetama, radi iseljenja, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 19. veljače 2025., u prisutnosti tužitelja, osobno i zamjenika punomoćnika tužitelja DĆ - odvjetnika, tuženice osobno i punomoćnice tuženice Jelena Košutić - odvjetnice, te zamjenika punomoćnika umješača na strani tužitelja DĆ - odvjetnika, dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], da isprazni od stvari i osoba i preda VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] te tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], u posjed nekretninu opisanu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] kuća br. 23a i dvorište u [adresa], ukupne tlocrtne površine 152 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u potpunosti slobodnu od svih osoba i stvari, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici ŠĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] isplatiti tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 35.038,96 eur s zateznom kamatom koja teče na navedeni iznos od 25. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu kojim se zahtjeva predati solidarno tužitelju PĆ i VĆ nekretninu opisanu pod stavkom I izreke presude te u dijelu radi predaje koji glasi: "te kuću izgrađenu na opisanoj nekretnini."

IV Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate zatezne kamate za razdoblje preko dosuđenog pod stavkom II izreke presude.

V Nalaže se tuženici ŠĆ naknaditi tužitelju PĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] trošak parničnog postupka u iznosu od 2.141,08 eur s zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da je vlasnik nekretnine opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] - kuća br. 23A i dvorište u ul. 1. [adresa], tlocrtne površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], za cijelo, a na kojoj nekretnini je izgrađena obiteljska kuća. Tužitelj navodi da tuženica nije vlasnica nekretnine i da nema pravni osnov za korištenje navedene nekretnine, ali da stanuje u predmetnoj kući izgrađenoj na naprijed opisanoj nekretnini te istu stalno koristi. Tužitelj navodi da u tom smislu potražuje od tuženice 15.000,00 kn na ime naknade za tržišni najam predmetne nekretnine za period od 17. studenog 2017. pa do ožujka 2018. godine zajedno sa zateznom kamatom koja teče od petnaestog u mjesecu za tekući mjesec pa sve do isplate. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženici isprazniti od osoba i stvari predmetnu nekretninu i predati istu slobodnu od osoba i stvari tužitelju, kojom presudom se nalaže tuženici isplatiti tužitelju iznos od 15.000,00 kn s zateznom kamatom koja teče na iznos od 3.000,00 kn od 15.11.2017. do isplate, na iznos od 3.000,00 kn od 15.12.2017. do isplate, na iznos od 3.000,00 kn od 15.1.2018. do isplate, na iznos od 3.000,00 kn od 15.2.2018. do isplate, na iznos od 3.000,00 kn od 15.3.2018. do isplate, uz nalog tuženici da od 1. travnja 2018. pa do predaje tužitelju predmetne nekretnine plati tužitelju mjesečni iznos od 3.000,00 kn do 15. u mjesecu, s tim da je tuženica mjesečne iznos dospjele do pravomoćnosti presude dužna platiti od jednom, sve s pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu troška parničnog postupka s zateznom kamatom od donošenja presude do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženica navodi kako nije sporno da je tužitelj upisan kao vlasnik u tužbi opisane nekretnine, ali da ostale navode iz tužbe u cijelosti osporava. Tuženica navodi da je predmetna kuća na adresi 1. [adresa] u cijelosti sagrađena za vrijeme trajanja braka stranaka, na zemljištu kojeg je tužitelj bio vlasnik prije braka te samim time predstavlja bračnu stečevinu stranaka bez obzira na činjenicu da je tužitelj u zemljišnim knjigama upisan kao jedini vlasnik. Tuženica navodi da tužitelju nije zabranjen pristup tim nekretninama, da je tuženik (nakon što mu je prestala zabrana približavanja tuženici) svojevoljno iselio i živi sa svojom partnericom u Splitu gdje ne plaća najamninu, da ima ključeve i da je ulazio nesmetano u tu nekretninu i čak odnosio stvari u vlasništvu tuženice. Tuženica navodi da tužitelj ničim nije dokazao da bi mu pripadalo pravo na paušalnu najamninu te se tuženica protivi tužbenom zahtjevu u cijelosti jer se za isto nisu ispunili uvjeti, niti činjenično, niti pravno. Zaključno, tuženica predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao u cijelosti neosnovan uz naknadu troška parničnog postupka tuženici.

3. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ps-117/2018 od 18. ožujka 2018. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja parničnog postupka koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P Ob-1204/2018.

3.1. Rješenjem naslovnog suda poslovni broj Ps-117/2018 od 21. travnja 2023. nastavljen je postupak u ovoj pravnoj stvari, a obzirom je postupak koji se vodio pred naslovnim sudom pod poslovnim brojem P Ob-1204/2018 pravomoćno okončan.

4. U tijeku postupka tuženica je istaknula prigovor prava na dom, navodeći da u predmetnoj nekretnini stanuje bez prestanka od 2006., da je to jedina nekretnina u kojoj može stanovati, da je s tom nekretninom ostvarila dovoljno jaku, stvarnu i trajnu povezanost, da je sudjelovala financijski u uređenju i preuređenju predmetne nekretnine i da u istoj živi s zajedničkom djecom koju uzdržava.

5. U podnesku od 12. lipnja 2024. tužitelj je naveo da je VĆ stekla pravo vlasništva predmetne nekretnine, a tužitelj da je plodouživatelj predmetne nekretnine te predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženici ŠĆ da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isprazni od stvari i osoba i preda VĆ te PĆ, solidarno, u posjed nekretninu opisanu kao kat. čest. zem. [katastarska čestica] kuća br. 23a i dvorište u [adresa], ukupne tlocrtne površine 152 m2, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te kuću izgrađenu na opisanoj nekretnini, u potpunosti slobodnu od svih osoba i stvari.

6. Rješenjem naslovnog suda, poslovni broj: Ps-32/2024 od 10. srpnja 2024. prihvaćeno je sudjelovanje VĆ u postupku u svojstvu umješača na strani tužitelja.

7. U odnosu na prijedlog tuženika da se postupak prekine do okončanja postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem: R1 Ob- 502/23; uvidom u navedeni spis Općinskog suda u Splitu utvrđeno je da je postupak pokrenut radi lišenja poslovne sposobnosti ovdje tužitelja PĆ, a koji postupak nije okončan. Obzirom u ovoj pravnoj stvari ne prileži dokaz da je tužitelj lišen poslovne sposobnosti te obzirom je tužitelj u ovoj pravnoj stvari zastupan po punomoćniku iz reda odvjetnika to nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 212. tč. 2. ZPP-a, a i prema stavu suda nije bilo svrsishodno prekinuti ovaj postupak u okviru primjene odredbe čl. 212. tč. 8. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 348. st. 3. Obiteljskog zakona ("Narodne novine" broj 103/15, 98/19, 47/20).

8. Uvidom u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ps- 43/2024 od 21. lipnja 2024. utvrđeno je da je taj postupak pokrenut tužbom VĆ, kao tužiteljice protiv ŠĆ, kao tuženice, a radi iseljenja i predaje slobodne od osoba i stvari nekretnine koja je predmet i ovog postupka te da je tužba dostavljena tuženici na odgovor.

8.1. Dakle, osim što je u tom postupku parnica kasnije počela teći, nema subjektivnog identiteta spora obzirom je tužitelj u ovoj pravnoj stvari PĆ, na čijoj strani u svojstvu umješača sudjeluje VĆ, pa stoga nema mjesta primjeni odredbe čl. 193. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, dalje u tekstu: ZPP).

9. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u: izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 4 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob-1204/2018 od 21. listopada 2022. (list 165-171 spisa), presudu i rješenje Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-10/2023 od 17. siječnja 2023. (list 172-178 spisa), potvrdu pravomoćnosti/ovršnosti (list 179 spisa), izvadak iz zemljišne knjige, povijesni prikaz za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] (list 198 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 269- 270 spisa), izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 279-280 spisa), dopis Ministarstva financija, Porezne uprave od 8. listopada 2024. (list 419-415 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem tužitelja i tuženice.

10. Preostalu dokumentaciju dostavljenu u spis sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

11. Ocjenom provedenih dokaza kao i rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, sud zaključuje da su tužbeni zahtjevi djelomično osnovani.

12. Predmet spora je zahtjev tužitelja za iseljenje tuženice i predaju tužitelju i umješaču na strani tužitelja slobodne od osoba i stvari nekretnine opisane kao čest. zem. [katastarska čestica] - kuća br. 23A i dvorište u ul. 1. [adresa], tlocrtne površine 152 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] te zahtjev tužitelja za isplatu naknade za korištenje navedene nekretnine.

13. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sa zemljišnoknjižnim stanjem na dan 6. veljače 2018. (list 4 spisa) utvrđeno je da je u istom upisana kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 23 A i dvorište u ul. 1. [adresa], površine 152 m2 i da je kao vlasnik upisan tužitelj.

13.1. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zemljišnoknjižni uložak broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s zemljišnoknjižnim stanjem na dan 3. ožujka 2024. (list 269-270 spisa) utvrđeno je da je na predmetnoj nekretnini kao vlasnica upisana VĆ za cijelo, dok je u korist tužitelja uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo stanovanja, pravo uporabe i pravo plodouživanja.

13.3. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] s zemljišnoknjižnim stanjem na dan 3. ožujka 2024. (list 279-280 spisa) utvrđeno je da su na predmetnoj nekretnini kao suvlasnici upisani VĆ i tužitelj, svaki za ½ dijela, dok je u korist tužitelja uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo stanovanja, pravo uporabe i pravo plodouživanja.

14. Uvidom u presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P Ob- 1204/2018 od 21. listopada 2022., donesenu u postupku radi utvrđenja bračne stečevine, koja presuda je potvrđena presudom i rješenjem Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ob-10/2023 od 17. siječnja 2023. utvrđeno je da je tom presudom odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice, ovdje tuženice ŠĆ, protiv tuženika, ovdje tužitelja, PĆ, za utvrđenje da njihovu bračnu stečevinu čini predmetna nekretnina i za utvrđenje da su suvlasnici predmetne nekretnine svaki u ½ dijela.

15. Dakle, u sudskom postupku je pravomoćno presuđeno da predmetna nekretnina ne predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tuženice pa nisu osnovani navodi tuženice kojima tvrdi suprotno.

16. U svom iskazu tužitelj je u bitnome naveo da je nakon bračnih razmirica podnio zahtjev za razvod braka i da je obiteljski postupak okončan u njegovu korist, a tuženica da je i dalje ostala živjeti u predmetnoj kući, da je nakon podmirenja obaveza koje bi se trebale dijeliti na oba bračna druga sve samostalno podmirivao i bio 11 godina ovršen, a nakon toga da je podnio predmetnu tužbu za postupak iseljenja, da mu se brani ulazak u predmetnu nekretninu iako tuženica nema nikakvu pravnu osnovu za boravak u toj nekretninu i da je zadnji put u predmetnoj nekretnini bio 31. srpnja 2014., a ključ da nema i da je vanjska ograda zaključana.

17. U svom iskazu tuženica je u bitnome navela da na adresi predmetne nekretnine živi od 1993. godine, a dok je bila u braku sa tužiteljem jedno kratko vrijeme da su živjeli na adresi: [adresa], možda nekih 5 godina, da drugih nekretnina nema, da je zaposlena, da ne brani tužitelju pristup na nekretninu niti je ikada branila, a tužitelj da je na predmetnu nekretninu dolazio do negdje 2017. godine dok se nisu službeno razveli te da tužitelj ima ključeve od kuće i od ograde.

18. Među strankama nije sporno da je tuženica u posjedu predmetne nekretnine pa je iskaz tuženice u dijelu u kojem je iskazala da u predmetnoj nekretnini živi od 1993. godine, pri čemu da je jedan kratak period dok je bila u braku s tužiteljem živjela na adresi [adresa], sud ocijenio kao iskren i uvjerljiv.

18.1. Sud je kao iskren i u skladu s dokumentacijom u spisu ocijenio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je nakon bračnih razmirica podnio zahtjev za razvod braka i da je obiteljski postupak okončan u njegovu korist, a tuženica da je i dalje ostala živjeti u predmetnoj kući.

19. Kako se tuženica u tijeku prethodnog postupka pozvala na pravo na dom u smislu odredbe čl. 8. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" broj 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) to u tom smislu valja istaknuti da je prema odredbi čl. 34. i čl. 16. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14) dom nepovrediv te da se slobode i prava mogu ograničiti samo zakonom da bi se zaštitile slobode i prava drugih ljudi, pravni poredak, javni moral i zdravlje, s time da svako ograničenje slobode ili prava mora biti razmjerno naravi potrebe za ograničenjem u svakom pojedinom slučaju, dok je odredbom čl. 8. Konvencije propisano da svatko ima pravo na poštivanje doma te da se javna vlast neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu to nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira ili gospodarske dobrobiti zemlje te radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.

19.1. Stoga su u konkretnom predmetu razmatrana pitanja da li je predmetna nekretnina dom tuženice, da li bi nalog za njezino iseljenje predstavljao miješanje u pravo na poštivanje njezina doma te da li je takvo miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice u skladu sa zakonom, ima li legitimni cilj i je li nužno u demokratskom društvu.

19.2. Iz iskaza tuženice, u dijelu koji je sud prihvatio kao iskren i uvjerljiv, proizlazi da je razdoblje korištenja predmetne nekretnine od strane tuženice od 1993. godine, uz prekid od oko 5 godina kada je živjela na adresi [adresa]. U takvom razdoblju se mogla razviti dovoljna i kontinuirana veza s predmetnom nekretninom na način da tuženica upravo tu nekretninu može smatrati svojim domom, slijedom čega bi prihvaćanje tužbenog zahtjeva predstavljalo miješanje u njezino pravo na poštivanje doma.

Međutim, takvo miješanje je u skladu sa zakonom i proizlazi iz odredbe čl. 161. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj: 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, dalje ZV) i iz odredbe čl. 203. st. 1. ZV-a odnosno ima legitimni cilj - zaštitu vlasništva i osobne služnosti tužitelja s obzirom da tuženica ničim nije dokazala da bi imala pravo na posjed predmetne nekretnine.

19.3. U odnosu pak na pitanje da li je miješanje odnosno prisilno iseljenje tuženice nužno u demokratskom društvu odnosno postoji li dovoljan stupanj razmjernosti između mjere koja se traži (iseljenje) i legitimnog cilja koji bi se tom mjerom ostvario valja istaći kako sud nalazi da nije nerazmjerno miješanje tužitelja u pravo tuženice na dom jer tuženica pravo na dom mora steći prvenstveno na zakonit način, kao i plaćati odgovarajuću naknadu za korištenje nekretninom koja je u tuđem vlasništvu (koju očito ne plaća). Naime, pravo na dom podrazumijeva i stanovite obveze, to je prije svega obveza plaćanja naknade za korištenje nekretnine vlasniku, a ne samo pravo na stanovanje, pa je neprihvatljivo privilegirati tuženicu u odnosu na druge ljude koji svoja stambena pitanja rješavaju na zakonom propisan način. Stoga bi se tužitelju kao suvlasniku i plodouživatelju nekretnine, nametao prekomjeran teret da u nekretnini ostane osoba koja je bespravno koristi, a u ostvarivanju svog prava na dom ne plaća nikakvu naknadu za korištenje, koja se onda mora utužiti.

19.4. Legitimni cilj se, dakle, ne može postići primjenom blaže mjere odnosno iseljenje je nužno radi zaštite vlasničkih prava i osobne služnosti tužitelja, pri čemu je sud uzeo u obzir i interes pravne sigurnosti, javnog reda i mira, jer je prvenstveno potrebno štititi legitimno vlasništvo i osobnu služnost nasuprot posjeda bez valjane pravne osnove, a isto je tako imao u vidu i okolnost da je stambeno zbrinjavanje tuženice moguće. Naime, tuženica je u svom iskazu navela da je zaposlena osoba ali i iz izvatka iz zemljišne knjige, povijesnog prikaza na listu 198 spisa proizlazi da je tuženica bila vlasnica nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kč. br. [katastarska čestica], kuća br. 21 A i dvorište u ul. 1. [adresa], površine 110 m2, pa dovodeći navedeno u vezu očito je da tuženica ima i da je imala mogućnost svog stambenog zbrinjavanja. Konačno, postoji mogućnost rješavanja stambenog pitanja putem nadležnih tijela u za to propisanim postupcima. U konkretnom slučaju suprotstavljena su dva pojedinačna privatna prava, a pravo suvlasništva i osobne služnosti tužitelja u svakom slučaju preteže nad pravom tuženice koja nekretninu posjeduje bez valjane pravne osnove.

20. Odredbom čl. 46. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06,146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZV) propisano je da svaki suvlasnik ima glede cijele stvari pravo postavljati protiv svakog one zahtjeve koje može staviti vlasnik stvari, s time da predaju cijele stvari u posjed može od trećega zahtijevati samo prema obveznopravnim pravilima o nedjeljivim obvezama.

21. Odredbom čl. 64. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) propisano je da kad u nedjeljivoj obvezi ima više vjerovnika među kojima nije ni ugovorena ni zakonom određena solidarnost, jedan vjerovnik može zahtijevati da dužnik ispuni obvezu njemu samo ako je ovlašten od ostalih vjerovnika da primi ispunjenje, a inače svaki vjerovnik može zahtijevati od dužnika da obvezu ispuni svim vjerovnicima zajedno, ili da je položi sudu ili javnom bilježniku.

22. U ovoj pravnoj stvari tužitelj je u smislu odredbe čl. 161. i čl. 162. ZV-a podnio pravu vlasničku tužbu, radi predaje nekretnine, pa je tužitelj dužan dokazati da je vlasnik nekretnine i da se nekretnina nalazi u posjedu tuženice.

22.1. Na temelju rezultata izvedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelj i umješač na strani tužitelja VĆ suvlasnici predmetne nekretnine, a tuženica, za koju je utvrđeno da se nalazi u posjedu iste, ničim nije dokazala postojanje pravnog temelja svog posjedovanja.

23. Obzirom na navedeno, iskaz tužitelja i tuženice u dijelu u kojem su suprotno iskazivali o dolascima tužitelja u predmetnu nekretninu te mogućnosti ulaska tužitelja u predmetnu nekretninu sud nije posebno cijenio obzirom je isto irelevantno za odluku u ovoj pravnoj stvari.

24. Obzirom je činjenično stanje dovoljno utvrđeno izvedenim dokazima to se kao nepotrebno ukazalo izvođenje dokaza saslušanjem svjedoka SĆ.

25. Slijedom navedenog, sud nalazi da su kumulativno ispunjenje pretpostavke neophodne za pružanje pravne zaštite iz odredbe čl. 161. ZV-a i čl. 162. ZV-a pa je na temelju odredbe čl. 161., čl. 162. ZV-a, odredbe čl. 46. st. 2. ZV-a i odredbe čl. 64. st. 2. ZOO-a tužbeni zahtjev kojim se zahtjeva predaja nekretnine valjalo prihvatiti kao osnovan i odlučiti kao pod stavkom I izreke presude.

26. Obzirom na sadržaj odredbe čl. 46. st. 2. ZV-a i odredbe čl. 64. st. 2. ZOO-a i naprijed obrazloženo, nije osnovan zahtjev tužitelja u dijelu kojim predlaže predati tužitelju i umješaču solidarno predmetnu nekretninu.

26.1. U odnosu na dio tužbenog zahtjeva kojim tužitelj predlaže predati i kuću izgrađenu na opisanoj nekretnini valja istaknuti da u tom dijelu tužbeni zahtjev nije dovoljno određen niti odrediv, a uzimajući u obzir opis nekretnine u zemljišnoj knjizi, kako je to dosuđeno stavkom I izreke presude.

26.2. Slijedom navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev u dijelu radi predaje djelomično odbiti kao neosnovan te odlučiti kao pod stavkom III izreke presude.

27. U odnosu na zahtjev tužitelja radi isplate naknade za korištenje predmetne nekretnine valja istaknuti da se radi o vlasničko pravnom institutu uporabe tuđe stvari u svoju korist, u pogledu kojeg se primjenjuje odredba čl. 165. ZV-a.

28. Odredbom čl. 165. st. 1. ZV-a propisano je da nepošteni posjednik tuđe stvari mora je predati vlasniku ili osobi koju taj odredi te naknaditi sve štete koje su na njoj nastale i sve koristi koje je imao za vrijeme svog posjedovanja, pa i one koje bi stvar dala da ih nije zanemario.

29. Odredbom čl. 326. st. 1. ZPP-a propisano je da sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave.

30. Na temelju rezultata izvedenih dokaza, a vezano za zahtjev za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od studenog 2017. do ožujka 2018., u postupku je utvrđeno da je tužitelj u tom razdoblju bio vlasnik predmetne nekretnine te je kao takav imao pravo na posjed, korištenje i uporabu predmetne nekretnine, obzirom ga na to ovlašćuje odredba čl. 30. st. 2. ZV-a.

30.1. Vezano za zahtjev za isplatu naknade za korištenje predmetne nekretnine za razdoblje od 1. travnja 2018. do zaključenja glavne rasprave valja istaknuti da iz izvadaka iz zemljišne knjige koji prileže na listu 269-270 spisa i na listu 279-280 spisa proizlazi da je u korist tužitelja uknjiženo pravo osobne služnosti – pravo stanovanja, pravo uporabe i pravo plodouživanja za razdoblje u kojem nije bilo vlasnik predmetne nekretnine odnosno za razdoblje u kojem je upisan kao suvlasnik ½ dijela predmetne nekretnine. Tužitelj kao nositelj osobne služnosti – prava plodouživanja ima pravo da se u svakom pogledu služi nečijom stvari u skladu s njezinom namjenom, čuvajući njezino sućanstvo, da je posjeduje kao nesamostalni posjednik i da prima prihod od čiste vrijednosti stvari, obzirom ga na to ovlašćuje odredba čl. 204. st. 1. ZV-a.

31. Kako je u postupku utvrđeno da se tuženica nalazi u posjedu predmetne nekretnine bez pravnog temelja odnosno da je ista nepošteni posjednik, tuženica je na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a i odredbe čl. 204. st. 1. ZV-a u vezi s odredbom čl. 326. st. 1. ZPP-a dužna naknaditi tužitelju sve koristi koje je imala od upotrebe predmetne nekretnine u razdoblju od studenog 2017. pa do zaključenja glavne rasprave (19. veljače 2025.), dakle za razdoblje od 88 mjeseci. To je svakako najamnina koju tuženica nije plaćala za to korištenje, a inače bi je bila dužna plaćati.

32. Dopisom od 20. prosinca 2024., a postupajući po ovosudnom dopisu od 14. studenog 2024., Porezna uprava je dostavila podatke o prosječnom tržišnom iznosu mjesečne najamnine stana na području Donje Dubrave u Zagrebu.

32.1. Iz dopisa Porezne uprave od 20. prosinca 2024. proizlazi da su u bazi podataka Informacijskog sustava Porezne uprave evidentirane prijave najma i to za stambeni prostor u [adresa], površine 51 m2, ugovorena najamnina iznosi 650,00 eur mjesečno, za stambeni prostor u Zagrebu, Vinodolska 44, površine 15 m2, ugovorena najamnina iznosi 250,00 eur mjesečno, za stambeni prostor u Zagrebu, Vinodolska 3, površine 46,34 m2, ugovorena najamnina iznosi od 800,00 eur mjesečno.

33. Uzimajući u obzir lokaciju predmetne nekretnine te činjenicu da se radi o kući sa u zemljišne knjige upisanom površinom od 152 m2, očito pogodnoj za život, a obzirom je tuženica u svom iskazu navela da u predmetnoj nekretnini živi i da nekretnina ima struju, te uzimajući u obzir podatke dostavljene od strane Porezne uprave, sud je u svrhu ekonomičnosti postupka sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a, kao posve primjeren iznos mjesečne naknade za korištenje nekretnine, smatrajući da bi se isti mogao ostvariti na tržištu, uzeo iznos od 398,17 eur mjesečno, a kako je to tužitelj u tužbi zahtijevao.

34. Slijedom navedenog kao nepotrebno i neekonomično se ukazalo izvođenje građevinskog vještačenja na okolnost visine tržišne vrijednosti mjesečne najamnine predmetne nekretnine za utuženo razdoblje.

35. Slijedom navedenog tužitelju za razdoblje od studenog 2017. pa do zaključenja glavne rasprave (19. veljače 2025.), dakle za razdoblje od 88 mjeseci, pripada naknada za korištenje nekretnine u iznosu od 35.038,96 eur (88x398,17=35.038,96 eur).

36. Tužitelju pripada i zatezna kamata na taj iznos, temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a, i to za razdoblje od 25. ožujka 2025. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na isti iznos za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa do 24. ožujka 2025. valjalo odbiti kao neosnovan.

36.1. Naime, iako tuženica u razdoblju od studenog 2017. do zaključenja glavne rasprave (19. veljače 2025.) nije imala pravo na posjed stana, tužitelju ipak ne pripada pravo na zatezne kamate od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa koristi jer stranke nisu bile u ugovornom odnosu, a visina koristi ostvarena od strane tuženice u iznosu najamnine koju bi inače plaćala za predmetnu nekretninu (da je bila u statusu najmoprimca) je utvrđena u ovom postupku. Stoga, tuženica dolazi u zakašnjenje s plaćanjem iste tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedine mjesečne najamnine, što bi bilo slučaj da su stranke bile u ugovornom odnosu.

37. Na temelju odredbe čl. 326. st. 1. ZPP-a odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim zahtjeva isplatu budućih mjesečnih iznosa koristi za razdoblje od zaključenja glavne rasprave pa do predaje posjeda predmetne nekretnine tužitelju, s pripadajućom zateznom kamatom.

38. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, odredbe čl. 204. st. 1. ZV-a, odredbe čl. 326. st. 1. ZPP-a i odredbe čl. 29. ZOO-a valjalo je odlučiti kao pod stavkom II i IV izreke presude.

39. Iznos iz stavka II izreke presude je izražen u valuti eur po fiksnom tečaju konverzije sukladno odredbi čl. 13. i čl. 14. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj 57/22 i 88/22), a imajući u vidu da je tužbeni zahtjev u dijelu radi isplate postavljen u valuti kuna.

40. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP- a, a obzirom tužitelj nije uspio u razmjerno neznatnom dijelu zahtjeva radi kojeg dijela nisu nastali posebni troškovi, i na odredbi čl. 155. ZPP-a.

40.1. Tužitelju je trošak postupka odmjeren prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje u tekstu OT) i to za sastav tužbe u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 18. lipnja 2018. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za sastav podneska od 22. ožujka 2023. u iznosu od 50,00 eur (tbr.8.tč.4.OT), za sastav podneska od 13. lipnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr.8.tč.1.OT), za zastupanje na ročištu dana 16. svibnja 2018. u iznosu od 100,00 eur (tbr. 9.tč.2. OT), za zastupanje na ročištu dana 6. studenog 2018. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 9.tč.1. OT), za zastupanje na ročištu dana 18. siječnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 9.tč.1. OT), za zastupanje na ročištu dana 29. svibnja 2024. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 9.tč.1. OT), za zastupanje na ročištu dana 19. veljače 2025. u iznosu od 200,00 eur (tbr. 9.tč.1. OT), sve uvećano za 25% PDV-a, što iznosi ukupno 1.937,50 eur.

Tužitelju na temelju odredbe čl. 151. st. 1. ZPP i čl. 2. toč. 6. te čl. 24. u vezi čl. 8. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima („Narodne novine“ 8/88, 31/94 i 150/05, dalje: Pravilnik o naknadi troškova u sudskim postupcima) pripada pravo na naknadu izdatka za dolazak iz mjesta prebivališta u [adresa] do prvostupanjskog suda i povratka jedino radi pristupa na ročište održano pred naslovnim sudom dana 19. veljače 2025., a obzirom je tužitelj bio osobno pozvan pristupiti na to ročište radi saslušanja. Tužitelju, a obzirom se ne koristiti javnim prijevozom zbog invaliditeta (što proizlazi iz rješenja na listu 32 spisa), za ukupno zatraženih 754 km u oba smjera (377 km u jednom smjeru) pripada naknada obračunata u iznosu od 0,27 eur po kilometru što iznosi ukupno 203,58 eur u oba smjera.

Slijedom navedenog tužitelju je dosuđen trošak postupka u ukupnom iznosu od 2.141,08 eur.

40.2. Zahtjev tužitelja za naknadu troška pratnje nije osnovan obzirom da je pratnja ostvarena u istom prijevozu te nije osnovan ni zahtjev za naknadu troška za topli obrok obzirom sukladno odredbi čl. 24. Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima pravo stranke na naknadu troškova u parničnom postupku obuhvaća putne troškove i troškove dnevnica i zarada, a tužitelj nije priložio dokaz toga troška. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troška cestarine valja istaknuti da odredbama Pravilnika o naknadi troškova u sudskim postupcima nije obuhvaćena naknada toga troška. Tužitelju je dosuđena naknada izdatka za dolazak iz mjesta prebivališta do prvostupanjskog suda i povratka u mjesto prebivališta radi pristupa na ročište održano pred naslovnim sudom dana 19. veljače 2025. obzirom je tužitelj bio osobno pozvan pristupiti na to ročište radi saslušanja, a nije mu dosuđena naknada izdataka za dolazak na ostala održana ročišta jer ovlast pristupanja sudu i poduzimanja radnji uz punomoćnika iz čl. 89. st. 2. ZPP-a ne daje tužitelju pravo na naknadu troškova uzrokovanih radnjama koje je tužitelj sam prouzročio.

40.3. Tužitelju u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije dosuđen trošak sastava podneska od 9. studenog 2018. jer nije podnesen po punomoćniku iz reda odvjetnika, trošak sastava žalbe od 10. travnja 2019. jer je ista rješenjem Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1635/2019 od 7. lipnja 2019. odbačena i trošak sastava podneska od 4. ožujka 2024. jer nije podnesen po punomoćniku iz reda odvjetnika.

40.4. Odluka o kamati na dosuđeni trošak postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22) i na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

40.5. Slijedom navedenog valjalo je odlučiti kao pod stavkom V izreke presude.

U Zagrebu, dana 25. ožujka 2025.

Sudac:

Ana Santini Gazilj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

1. Tužitelj po pun.

2. Tuženik po pun.

3. Spis