Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-690/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jasenke Grgić kao predsjednice vijeća, Marijana Vugića kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Renate Đaković Vranković kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Marku Benčiću, odvjetniku iz Varaždina, protiv tuženika RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Josipu Pintariću, odvjetniku iz Čakovca, radi utvrđenja nevaljanosti oporuke, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-267/2024-10 od 28. studenog 2024. godine, u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba i dopuna žalbe tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-267/2024-10 od 28. studenog 2024. godine.
Obrazloženje
1. Presudom i rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Utvrđuje se da nije valjana oporuka – pisana oporuka pred svjedocima, proglašena u postupku pred javnim bilježnikom 13. ožujka 2024. na zapisnik UPP- OS-3024-5, O-368/24, iza ostavitelja SE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1952., umrlog **.**.2024., oporuka sastavljena 16. siječnja 2024. kojom je svoju imovinu ostavitelj ostavio RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].
II. Utvrđuje se ništavom odredba oporuke – kojom ostavitelj za svog nasljednika imenuje unuka svoje pokojne supruge RE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u pisanoj oporuci pred svjedocima, proglašenoj u postupku pred javnim bilježnikom 13. ožujka 2024. na zapisnik UPP-OS-3024-5, O-368/24., iza ostavitelja SE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1952., umrlog **.**.2024., oporuka sastavljena 16. siječnja 2024.
III. Nalaže se tuženiku RE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici OE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.722,99 eur (tisuću sedamsto dvadeset dva eura i devedeset devet centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28. studenog 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
r i j e š i o j e
Vrijednost predmeta spora utvrđuje se u iznosu od 40.000 eura."
2. Protiv ove presude žalbom i dopunom žalbe žali se tuženik iz svih žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima ili ukine.
3. U odgovoru na žalbu tužiteljica osporava osnovanost navoda žalbe i dopune žalbe te predlaže da se odbiju kao neosnovane.
4. Žalba i dopuna žalbe nisu osnovane.
5. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba i dopuna žalbe. Pobijana presuda u svemu je sačinjena sukladno čl. 338. st. 4. ZPP pa nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.
6. Prvostupanjski sud u bitnom utvrđuje slijedeće:
" Sukladno čl. 29. st. 1. ZN valjana je ona oporuka koja je napravljena u obliku utvrđenom zakonom i uz pretpostavke predviđene zakonom.
Sukladno čl. 31. st. 1. ZN 31. oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati. Sukladno čl. 36. ZN ništave su oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila, svjedocima pri njezinu sastavljanju, njihovim bračnim drugovima, njihovim predcima, njihovim potomcima, njihovim srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva i bračnim drugovima svih tih osoba. Uvidom u oporuku pokojnog SE od 16. siječnja 2024. (list 11 spisa) sud je utvrdio da se radi o pisanoj oporuci pred svjedocima koju su potpisali svjedoci ČE i EE, te koja oporuka ne sadrži vlastoručni potpis pokojnog SE, već isključivo dva otiska njegovog prsta.
Polazeći od nesporne činjenice da oporuka pokojnog SE od 16. siječnja 2024. ne sadrži vlastoručni potpis pokojnog SE, već isključivo njegove otiske prstiju, a koja je činjenica i razvidna iz predmetne oporuke na listu broj 11 ovog spisa, to je sud ocijenio da predmetna oporuka nije sastavljena u obliku propisanom člankom 31. ZN, a s obzirom da pokojni ME predmetnu oporuku nije pred dva istodobno nazočna svjedoka vlastoručno potpisao. Valja napomenuti da otisak prsta u konkretnom slučaju ne može zamijeniti vlastoručni potpis pokojnog SE, a s obzirom da je člankom 31. ZN izričito propisano da je za valjano oporučivanje u obliku pisane oporuke pred svjedocima potrebno da oporučitelj pred dva istodobno nazočna svjedoka izjavi da je to njegova oporuka te da je pred njima potpiše (sudska praksa Vrhovni sud Republike Hrvatske, Gž-4344/76 od 15. prosinca 1977. i Rev-496/77 od 20. prosinca 1977.).
U odnosu na pitanje je li pokojni SE u trenutku oporučivanja znao i mogao čitati i pisati, valja napomenuti da tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je pokojni SE mogao čitati, te otežano pisati, dok na ročištu održanom dana 22. studenog 2024. navodi da osporava da je pokojni SE u trenutku oporučivanja mogao pisati, no sud navode tuženika ocjenjuje irelevantnima. Naime, u slučaju da je pokojni SE u trenutku oporučivanja znao i mogao čitati i pisati, predmetna je oporuka zbog nedostatka vlastoručnog potpisa pokojnog SE nevaljana temeljem članka 31. ZN, dok u slučaju da pokojni SE u trenutku oporučivanja nije mogao pisati, a koju činjenicu tuženik u odgovoru na tužbu osporava, da bi na ročištu održanom 22. studenog 2024. tvrdio suprotno, predmetna oporuka također ne bi bila valjana, a s obzirom da bi u tom slučaju pokojni SE morao oporuku sastaviti u obliku javne oporuke u smislu članka 32. ZN da bi ista ispunjavala sve pretpostavke valjanosti iz članka 29. ZN.
Slijedom svega navedenog, a vodeći se nespornom činjenicom da oporuka pokojnog SE od 16. siječnja 2024. sastavljena kao pisana oporuka pred svjedocima iz članka 31. ZN nije vlastoručno potpisana po pokojnom SE, već isključivo sadrži njegove otiske prstiju, to je sud utvrdio da navedena oporuka nije valjana te odlučio kao u toč. I/ izreke ove presude.
Sud je nadalje uvidom u oporuku pokojnog SE od 16. siječnja 2024. (list 11 spisa) utvrdio da je oporuku pisala ĆE, a koja je kako to tužiteljica navodi, a tuženik u odgovoru na tužbu čini nespornim, sestra tuženikovog oca dakle tuženikova teta, odnosno isti su srodnici u trećem stupnju pobočne loze, a slijedom čega sud ocjenjuje temeljem članka 36. ZN ništavom i oporučnu odredbu predmetne oporuke kojom pokojni SE svojim nasljednikom imenuje tuženika, a slijedom čega je odlučeno kao u točki II/ izreke ove presude. "
7. Ovo utvrđenje i odluka suda prvog stupnja žalbenim navodima nisu dovedeni u sumnju.
8. Po odredbi čl. 31. st. 1. ZON, oporučitelj koji zna i može čitati i pisati može sastaviti oporuku tako što će za ispravu, bez obzira tko ju je sastavio, izjaviti pred dva istodobno nazočna svjedoka da je to njegova oporuka te je pred njima potpisati.
9. Na navode žalbe da je potpuno svejedno hoće li svoju volju na oporuci ostavitelj iskazati vlastoručnim potpisom ili stavljanjem dva otiska prsta vlastite ruke, jer da jedan i drugi način potpisa predstavljaju formalni čin iskazivanja suglasnosti s onim što je na ispravi navedeno, te, da je prvostupanjski sud trebao provesti dokazni postupak te utvrditi zašto je ostavitelj koji je mogao pisati stavio svoj otisak prsta, a ne potpis valja reći slijedeće.
10. Oporuka je formalni pravni postao te nasljednopravne norme propisuju koji bi oblik trebalo imati očitovanje ostaviteljeve posljednje volje, da bi to bila valjana oporuka. Osnovni razlog za odstupanje od načela neformalnosti pravnih poslova, leži u činjenici da oporuka treba proizvesti pravne učinke tek nakon ostaviteljeve smrti, pa je potrebno da bude učinjena u takvom obliku koji će omogućiti što pouzdanije saznanje o postojanju oporuke i njezinom sadržaju.
11. Naime, ispunjenjem potrebnih formalnosti oblikuje se ostaviteljevo očitovanje volje tako da to smanjuje opasnost od kasnijih nedoumica i eventualnih tuđih zloupotreba.
12. U konkretnom slučaju među strankama nije bilo prijeporno da ostavitelj je znao čitati i pisati pa, dakle, ako je znao pisati onda se je morao vlastoručno potpisati, a što nije, a ukoliko iz objektivnih okolnosti nije mogao vlastoručno potpisati (a što proizlazi iz činjenice da je na oporuku stavio rukoznak), onda je oporuka morala biti sastavljena u obliku javne oporuke obzirom da po odredbi čl. 32. st. 1. ZON osoba koja se ne može potpisati može u redovitim okolnostima oporučiti samo u obliku javne oporuke.
13. Stoga, a suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud nije počinio onu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalba, a niti je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno time što nisu saslušani svjedoci koji su bili svjedoci oporuke te koja je oporuku sačinila, a čime nije žaliteljici i povrijeđeno pravo na pošteno suđenje.
14. Odgovara da po odredbi čl. 29. st. 3. ZON zbog nedostatka u obliku poništenja oporuke može se zahtijevati nakon otvaranja nasljedstva od strane osobe koja za to ima pravni interes, a iz čega žaliteljica izvodi zaključak da zbog nedostatka u obliku oporuke se može tražiti samo njezino poništenje a ne i utvrđenje da ta oporuka nije valjana oporuka.
15. Međutim, takvo stajalište žaliteljice je pogrešno.
16. Naime, kada je prvostupanjski sud utvrdio da predmetna oporuka ima nedostataka u obliku, on nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice a ona je pravno nevaljana a što je razvidno već i iz činjenice da iznad članka 26. ZON je naslov "Pretpostavke valjanosti oporuke".
17. Tužiteljica u smislu odredbe čl. 187. st. 2. ZPP ima pravni interes za postavljanje takvog deklaratornog tužbenog zahtjeva, a onda je u takvoj situaciji dopušteno da tužiteljica u vezi s nedostatkom oblika oporuke, podnese tužbu s deklaratornim tužbenim zahtjevom da se utvrdi da iz tog razloga oporuka nije valjana (tako i VSRH Rev-261/2023 od 10. svibnja 2023. godine).
18. Pogrešno žaliteljica tumači odredbu čl. 36. ZON jer, a kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, u situaciji kada je oporuku pisala ĆE koja je tuženikova teta, onda je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je iz tog razloga ništava oporučna odredba kojom ostavitelj svojim nasljednikom imenuje tuženika.
19. Naime, kod pisanja oporuke pred svjedocima oporuku ne sastavlja ostavitelj već treća osoba, a što je ovdje slučaj, te radi izbjegavanja moguće manipulacije, zakonodavac je odredio da su ništetne one oporučne odredbe kojima se nešto ostavlja osobi koja je oporuku sastavila odnosno njihovom srodnicima u pobočnoj lozi do zaključno četvrtog stupnja srodstva.
20. Zbog navedenog, a kako ovaj sud nije našao da su počinjene i one bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), to je temeljem čl. 368. st. 1. ZPP odlučeno kao u izreci.
U Zagrebu, 25. ožujka 2025. godine
Predsjednica vijeća:
Jasenka Grgić
