Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Gž-334/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca Katije Hrabrov, predsjednice vijeća, Blanke Pervan, izvjestiteljice i članice vijeća, te Igora Delina, člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice PĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Živku Repcu, odvjetniku iz Zagreba, Tratinska 79/III, protiv tuženika BC [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po LĐ dipl. iur., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-94/2022-20 od 7. veljače 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika BC [adresa] kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj Pn-94/2022-20 od 7. veljače 2024. u toč. I. izreke.

II Preinačuje se djelomično ista prvostupanjska presuda u toč. III. izreke, u dijelu kojim se nalaže tuženiku BC [adresa] da tužiteljici PĐ naknadi parnične troškove preko iznosa od 454,61 eura tj. za iznos od 446,33 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2024. do isplate, te se sudi tako da se zahtjev tužiteljice za naknadom troškova u tom iznosu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

''I. Nalaže se tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 1.859,05 eura sa zateznom kamatom koja teče od 27. rujna 2021. do isplate, sve po stopi koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do 31.12.2022., a od 1.1.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u sve roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica sa zahtjevom za isplatom iznosa od 1.540,95 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnični trošak u iznosu od 900,94 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. veljače 2024. do isplate, po po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u sve roku od 15 dana.''

2. Protiv citirane presude u dijelu pod toč. I. i III. izreke žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga. Tvrdi da je sud prvog stupnja prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati budući ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama. Iz obrazloženja presude u toč. 15. nije navedeno u kojem je iznosu prvostupanjski sud cijenio svaku od utvrđenih činjenica, pretrpljenih fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti, a koje utječu na visinu pravične novčane naknade. Upravo se stoga presuda ne može ispitati jesu li dosuđeni iznosi temeljem svake od utvrđenih činjenica sukladni Orijentacijskim kriterijima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete. Predmet postupka je naknada neimovinske i imovinske štete nastale u štetnom događaju od 24. studenoga 2020. Tuženik je tužiteljici 27. listopada 2021. u izvansudskom postupku na ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 4.140,95 eura, a s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 776,42 eura. Zadaća suda prvog stupnja bila je utvrditi je li i u kojem dijelu tuženik naknadio tužiteljici štetu isplatom od 4.917,38 eura te, ako utvrdi da nije, dosuditi joj daljnji iznos naknade štete. Pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 1100. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, temeljem nalaza vještaka Rašića, dr. med. te u skladu s Orijentacijskim kriterijima koji su vrijedili u trenutku nastanka štete visinu novčane naknade trebalo je utvrditi na slijedeći način: za fizičke boli 1.439,36 eura, za strah s obzirom na njegov intenzitet i opseg iznos od 864,03 eura, za smanjenje životne aktivnosti od 10% iznos od 1.493,13 eura, a za naruženost lakog stupnja novčanu naknadu od 497,72 eura. Isplatom tih iznosa sud prvog stupnja je trebao zaključiti da je tuženik tužiteljici u cijelosti naknadio neimovinsku štetu, pa čak i više nego bi joj pripadalo, pa ju je u cijelosti trebalo odbiti sa zahtjevom za naknadom štete po tom osnovu. Naknada štete od 6.000,00 eura koliko sud prvog stupnja smatra da tužiteljici pripada neprimjereno je visoka naknada, a svoju odluku sud prvog stupnja nije dostatno obrazložio u pogledu njezine visine, koja za gotovo 50% premašuje Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Narav ozljede, način liječenja i nepostojanje posebnih otegotnih okolnosti slučaja ne mogu opravdati dosudu iznosa pravične novčane naknade koja značajno prelazi Orijentacijske kriterije. Stoga je sud prvog stupnja počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. Zakona o parničnom postupku. Za istaći je i to da je tuženik tužiteljici na ime tuđe pomoći i njege isplatio čak 343,75 eura više od iznosa utvrđenog pobijanom odlukom. Stranke su na ročištu od 1. prosinca 2022. učinile nespornim da je cijena sata tuđe pomoći 2,65 eura pa množenjem ukupnog broja sati tuđe pomoći i njege od 163 sata s cijenom sata iznosi 431,95 eura, dok je nesporno kako joj je u mirnom postupku isplatio iznos od 776,43 eura. Ove činjenice nisu uzete u obzir pri odlučivanju o visini tužbenog zahtjeva, pa je sud prvog stupnja umjesto da tužiteljicu u cijelosti odbije s tužbenim zahtjevom tuženika obvezao da joj naknadi i daljnji iznos štete, sa zakonskim zateznim kamatama na taj iznos. Prigovara odluci o troškovima postupka. Odluka o troškovima postupka također je zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku jer je nejasna i nerazumljiva te kontradiktorna iznesenim razlozima. U konkretnom je postupku bila sporna isključivo visina, a ne i osnova tužbenog zahtjeva što proizlazi iz činjenice da je tuženik tužiteljici u mirnom postupku na ime naknade štete isplatio 4.917,38 eura i istaknuo da nije sporna pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja, a ni odgovornost tuženika, što je konstatirao i sud prvog stupnja u toč. 20. pobijane presude. Stoga proizlazi da je odluka o troškovima kontradiktorna budući da tuženik nije osporio osnov, već samo visinu novčane naknade koja je tužiteljici dosuđena, a potom je neosnovano ocijenio da je njezin uspjeh s osnovom 100%, sve na štetu tuženika. Predlaže žalbu uvažiti, pobijanu presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda, odnosno ukinuti je i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te obvezati tužiteljicu da naknadi tuženiku trošak sudske pristojbe na žalbu.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) a na koju ukazuje žalba, jer je u obrazloženju presude dao razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni, pa se ista može ispitati.

6. Nisu počinjene ni druge bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, po čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 8. ZPP, jer je prvostupanjski sud u postupku izvedene dokaze prosudio po slobodnom uvjerenju koje je, i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima, za koje se može provjeriti imaju li pravnu i činjeničnu osnovu.

8. Predmet postupka je zahtjev tužiteljice za isplatu pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastale joj u prometnoj nezgodi 24. studenog 2020. u Zagrebu, u kojoj je sudjelovala kao pješak, a koju prometnu nezgodu je nesporno skrivio osiguranik tuženika HĐ.

9. Tijekom postupka nije bila sporna pasivna legitimacija tuženika, njegova odgovornost za nastalu štetu tužiteljici kao ni posljedice ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi dok je bila sporna visina zatražene neimovinske štete te imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege.

10. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi slijedeće:

- da je tužiteljica u štetnom događaju od 24. studenog 2020. zadobila višekomadni prijelom gornjeg dijela desne goljenične kosti (lateralnog kondila tibije), koja joj je ozljeda nastala uslijed naleta osobnog vozila osiguranika tuženika dok se kao pješak kretala uz rub kolnika, u Zagrebu, u Čavoglavskoj ulici,

- da je istoga dana zaprimljena na bolničko liječenje putem hitne službe gdje je boravila do 1. prosinca 2020.,

- da joj je 27. studenog 2020. u općoj anesteziji izvršen operativni zahvat artrotomije, repozicije i osteosinteze, koji je prošao uredno te je otpuštena na kućnu njegu, uz preporuku mirovanja, nošenja imobilizacije uz upotrebu analgetika,

- da je na stacionarnoj fizikalnoj terapiji boravila od 26. siječnja do 16. veljače 2021. te potom nastavila s vježbama kod kuće,

- da je tužiteljica nakon štetnog događaja trpjela fizičke boli jakog intenziteta i trajnog karaktera 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera 10 dana te potom 56 dana boli slabijeg intenziteta i trajnog karaktera; pretrpjela je primarni strah jačeg intenziteta u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti, sekundarni strah jačeg intenziteta od 3 dana, srednjeg u vremenu od 8 dana te manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 21 dan; u štetnom je događaju zadobila višekomadni prijelom gornjeg dijela desne goljenične kosti, prijelom u području desnog koljena i ta je ozljeda dovela do trajnog smanjenja životnih aktivnosti od 10% koja se očituje u ograničenoj pokretljivosti desnog koljena, bolovima kod dužeg stajanja, hodanja, penjanja po stepenicama i nemogućnosti izvođenja čučnja i klečanja; da je kod tužiteljice nastalo naruženje lakog stupnja jer joj je zaostao ožiljak s vanjske strane desnog koljena i desne potkoljenice koji se blago lučno proteže duljine od oko 15 cm od gornjeg ruba koljena, prema gornjem dijelu potkoljenice; bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega, sveukupno 163 sata (l.s. 34-36)

- da je liječenje tužiteljice završeno 17. lipnja 2021. nakon provedene fizikalne terapije i pregledom kirurga koji je utvrdio da je prijelom u sanaciji i

- da je tuženik dana 27.listopada 2021. (prije podnošenja tužbe) isplatio tužiteljici ukupan iznos od 37.050,00 kn i to 31.200,00 kn na ime neimovinske štete te iznos od 5.850,00 kn, na ime imovinske štete (tuđe pomoći i njege).

11. Povezujući utvrđeno činjenično stanje s odredbom čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23.; dalje ZOO) prvostupanjski je sud ocijenio da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pa je cijeneći utvrđene kvalifikatorne okolnosti (jačinu i trajanje povredama izazvanih fizičkih boli, straha, te opseg smanjenja njezine životne aktivnosti od 10%, činjenicu da je tužiteljica srednje životne dobi (rođ. 1957.), karakter ozljeda, tijek liječenja i neugodnosti vezane uz liječenje primjenom spomenute zakonske odredbe te odredbe čl. 19. ZOO zaključio da ima pravo na pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 1.859,05 eura te pravo na naknadu imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

12. Posljedično navedenome, a uvažavajući nespornu činjenicu da je tuženik tužiteljici isplatio na ime neimovinske štete iznos od 31.200,00 kn (4.140,95 eura) te naknadu na ime imovinske štete u iznosu od 776,43 eura, u konačnici obvezuje tuženika isplatiti joj iznos novčane naknade od 1.859,05 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 27. rujna 2021., kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku (l. s. 17), dok odluku o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP ocjenjujući da je tužiteljica dokazala da joj je nastala šteta te da je s osnovom zahtjeva uspjela 100% a s visinom svog zahtjeva od 55%, odnosno da je njezin uspjeh u parnici 76%, a tuženikov 23%.

13. Žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava nije osnovan, jer je prvostupanjski sud pravilnom primjenom odredbe čl. 1100. ZOO utvrdio visinu pravične novčane naknade kojoj tuženik prigovara, pri čemu je pravilno uvažio kvalifikatorne okolnosti cijelog slučaja: dob tužiteljice, okolnosti njezinog ozljeđivanja, jer je stradala kao pješak na koju je naletjelo vozilo osiguranika tuženika, neugodnosti koje je trpjela tijekom dugotrajnog liječenja (boravak u bolnici od 24. studenog 2020. do 1. prosinca 2020. i na stacionarnoj rehabilitaciji od 26. siječnja 2021. do 16. veljače 2021., operativne zahvate, odlaske na kontrole, fizikalnu terapiju i različite pretrage koje je višekratno obavljala).

14. Ocjena je ovog drugostupanjskog suda, glede visine pravične novčane naknade tužiteljici zbog povrede prava osobnosti da je odluka suda prvog stupnja utemeljena na pravnom shvaćanju podudarnim s pravnim stavom Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV- 47/2020-5 od 5. ožujka i 15. lipnja 2020. kojim su Orijentacijski kriteriji za ujednačavanje visine naknade neimovinske štete određeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 29. studenog 2002. povećani za 50%.

15. Razmatrajući žalbeni prigovor tuženika da je sud prvog stupnja premašio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda Republike Hrvatske, odlučujući o novčanoj naknadi neimovinske štete, za kazati je da kod primjene Orijentacijskih kriterija koji su doneseni radi ujednačavanja sudske prakse prilikom dosuđivanja pravične novčane naknade treba imati u vidu da ti kriteriji ne predstavljaju matematičku formulu za izračunavanje novčane naknade. Oni stoga i nose naziv "orijentacijski", dakle upućujući su, te se pravična novčana naknade ne dosuđuje i promatra samo s matematičkog aspekta, već se u svakom pojedinom slučaju utvrđuju sve pravno relevantne činjenice i okolnosti svakog pojedinog slučaja, sve u cilju individualizacije naknade štete koji su sami po sebi orijentacijski.

16. Prvostupanjski je sud, po ocjeni ovog suda drugog stupnja, prilikom dosuđivanja novčane naknade uzeo u obzir sve okolnosti konkretnog slučaja, osnovano ocijenio pripadajući iznos pravične novčane naknade neimovinske štete tužiteljice, vodeći računa o već uplaćenom iznosu od 31.200,00 kn (4.140,95 eura) na ime neimovinske štete koji je iznos tuženik isplatio joj 27. listopada 2021. kao i uplatu na ime tuđe pomoći i njege od 5.850,00 kn (776,43 eura).

17. Glede žalbenog prigovora tuženika da joj je na ime imovinske štete, tuđe pomoći i njege preplatio taj vid štete te da je sud prvog stupnja taj preplaćeni iznos imovinske štete trebao uzeti u obzir, za kazati je da je prvostupanjski sud pobijanom presudom zahtjev tužiteljice za naknadom imovinske štete iz tog razloga odbio kao neosnovan i zaključio da je za tu štetu tužiteljici već isplaćena naknada, dok je kod odlučivanja o visini naknade neimovinske štete, kako je to u toč. 15. obrazloženja presude naveo i prvostupanjski sud, vodio računa o okolnostima konkretnog slučaja (da je stradala kao pješak), da je trpjela neugodnosti tijekom liječenja (boravkom u bolnici, operativnim zahvatima, stacionarnom fizikalnom liječenju, rehabilitaciji i višekratnim odlascima na pretrage) te ocijenio da joj za nastalu neimovinsku štetu pripada novčana naknada od 6.000,00 eura (45.207,00 kn) odnosno, s obzirom na tuženikovu uplatu u mirnom postupku od 31.200,00 kn (4.140,95 eura), na ime neimovinske štete, preostali iznos od 1.859,05 eura, dok je njezin zahtjev u preostalom dijelu odbio kao neosnovan, u toč. II. izreke pobijane presude.

18. Stoga žalba tuženika u odnosu na toč. I. izreke nije osnovana te je njegovu žalbu u tom dijelu trebalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu suda prvog stupnja, po čl. 368. st. 1. ZPP.

19. Tuženik doista, kako to u žalbi ističe izjavljujući je protiv odluke o troškovima postupka, nije osporio osnovu tužbenog zahtjeva tužiteljice već osnovanost visine njezina zahtjeva, pa je uspjeh tužiteljice u sporu, s obzirom na postavljeni tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 2.900,00 eura neimovinske štete i 500,00 eura imovinske štete, 3.400,00 eura (l. s. 48), dakle 54,67% a uspjeh tuženika 45,33%, pa je primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP, oduzimanjem postotka uspjeha tužiteljice od postotka uspjeha tuženika, tužiteljica u sporu uspjela s 9,34%.

20. Tužiteljici je prvostupanjski sud pravilno priznao slijedeće parnične troškove: sastava tužbe sukladno Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23 – dalje Tarifa), sastava obrazloženih podnesaka od 3. listopada 2022. i 8. studenog 2023. (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), zastupanja na ročištima od 1. prosinca 2022. i 16. siječnja 2024. (Tbr. 9. toč. 1. Tarife) te trošak sastava zahtjeva za naknadom štete u mirnom postupku, sve po 100 bodova (600 bodova), što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) a uz PDV od 25% te trošak sudske pristojbe na tužbu od 43,80 eura i presudu od 80,46 eura čini iznos od 1.655,33 eura. Kako je uspjeh tužiteljice u parnici 9,34%, to joj je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. u svezi čl. 155. ZPP tuženik dužan naknaditi parnični trošak od 154,61 eura, a uz priznati cijeli trošak medicinskog vještačenja (300,00 eura) 454,61 eur, sa zakonskim zateznim kamatama od 7. veljače 2024. do isplate, dok se u preostalom dijelu njezin zahtjev za naknadom troškova postupka odbija kao neosnovan.

21. Slijedom toga trebalo je po čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti pobijanu prvostupanjsku presudu u toč. III. izreke i odlučiti kao u toč. II izreke ove drugostupanjske presude.

22. Presuda suda prvog stupnja u nepobijanom dijelu u toč. II. izreke ostaje neizmijenjena.

Zadar, 25. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Katija Hrabrov