Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: Kžzd-25/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Sandre Radanović, kao predsjednice vijeća za mladež, te Hrvoja Viskovića i Dijane Grancarić, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Silvane Čubrilo, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog LD, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 3. i čl. 177. st. 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 – pročišćeni tekst, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi okrivljenog osobno i putem branitelja, podnesenim protiv presude Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-103/2024-27 od 3. veljače 2025., po čl. 475. st. 1. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu: ZKP/08), u sjednici vijeća održanoj dana 25. ožujka 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba okrivljenika LD kao neosnovana i potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci broj Kzd-103/2024-27 od 3. veljače 2025., okrivljenik LD, proglašen je krivim zbog učina kaznenih djela protiv osobne slobode – prijetnje iz čl. 139. st. 3. i dva kaznena djela protiv braka, obitelji i djece – povrede djetetovih prava iz čl. 177. st. 2. KZ/11 te je osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine.

1. 1. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11, okrivljeniku AD se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme uhićenja od 17. do 19. kolovoza 2024. te 25. kolovoza 2024. i vrijeme provedeno u istražnom zatvoru na temelju rješenja suca istrage Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Kir-823/2024 od 26. kolovoza 2024., a od 26. kolovoza 2024. pa nadalje. (istražni zatvor ukinut 23. ožujka 2025. godine) 1. 2. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik LD se u cijelosti oslobađa obveze da naknadi troškove kaznenog postupka.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio okrivljenik putem branitelja Kristiana Čarapića, odvjetnika u Rijeci, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, zbog povrede materijalnog prava i zbog odluke o kaznenoj sankciji, navodeći da okrivljenik nije počinio djelo kako se to navodi i opisuje u presudi. Cijeli kazneni postupak se temelji isključivo na iskazu jedne osobe čiju vjerodostojnost u ovom postupku nije bilo moguće preispitati, s obzirom da nije vještačena, a iskazi koje je dala pred Općinskim državnim odvjetništvom te ovim sudom su u bitnim dijelovima različiti. Okrivljenik ne bježi od činjenice da je bilo svađe sa oštećenom, međutim nije joj upućivao nikakve prijetnje, da ponašanje koje se okrivljeniku stavlja na teret njemu uopće nije svojstveno. Štoviše, oštećena je ta koja svojim agresivnim ponašanjem napadala okrivljenika, a već mu je jednom prilikom izbila prednje zube zbog kojih sada ima protezu. Neprovođenjem dokaznih prijedloga kao što je kombinirano psihologijsko- psihijatrijsko vještačenje okrivljenika i oštećene dovelo je do toga da činjenično stanje nije potpuno i točno utvrđeno, te je sud trebao prihvatiti dokazni prijedlog ispitivanja maloljetnog BD obzirom da je jedan od oštećenika te da ga u svojem iskazu u više ključnih detalja spominju oštećena LDZ, oštećeni HD te okrivljenik. Stoga bi njegovo svjedočenje bilo ključno da se točno utvrde sve činjenice i okolnosti. S obzirom na sve navedeno očito je da niti jednim nepristranim dokazom nije dokazano da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje ga se tereti a posebice nije počinio kazneno djelo povrede djetetovih prava. Stoga sve navedeno upućuje da sud mora primijeniti načelo in dubio pro reo i osloboditi okrivljenika. S obzirom na sve navedeno, obrana predlaže da se usvoji žalba te pobijanu presudu preinači na način da okrivljenog oslobodi optužbe, odnosno podredno, ukine presudu i predmet vrati na ponovno rješavanje.

3. Žalbu protiv navedene presude podnio je i okrivljenik u kojoj iznosi svoju obranu i opisuje njihov život u obitelji, navodeći da su ga bez ikakvog razloga priveli i pritvorili, da ga je supruga lažno teretila, da se usvoji njegova žalba.

4. Odgovor na žalbe nije podnesen.

5. U skladu s odredbom čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis predmeta je dostavljen ŽDO u Zadru na dužno razgledanje.

6. Žalba nije osnovana.

7. Ovaj sud je najprije ispitao prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, prema odredbi čl. 476. st. 1. ZKP/08, te nije utvrdio postojanje bilo kakovih bitnih povreda kaznenog postupka označenih u točki 1. čl. 476. st. 1. ZKP/08, niti da je na štetu okrivljenika povrijeđen kazneni zakon.

8. Neosnovano se okrivljenik žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer iz provedenih dokaza, i to prvenstveno pravilne ocjene sadržaja iskaza svjedoka oštećene LDZ dovedenog u vezu s iskazom svjedoka HD, kao i u vezu s navodima obrane okrivljenika, ali i iskazima UD i ĆD (starijeg). Naime, iz iskaza svih ispitanih svjedoka proizlazi kako zapravo nitko osim oštećene i HD nema neposrednih saznanja o inkriminiranom događaju jer im nitko nije bio nazočan. Tako svjedoci UD i ĆD daju svoje viđenje veze okrivljenika i oštećene prema kojima je upravo oštećena bila ta koja je zlostavljala okrivljenika verbalno i psihički, odnosno ponižavala ga pred drugima. Međutim, pravilno je prvostupanjski sud uočio kako je maloljetni HD čuo roditeljsku svađu, odnosno "čuo je tatu kako viče, činio se ljut… Rekao im je da se ne svađaju …. U dnevni boravak ušao je BD (mlađi brat), vjerojatno se i on zaderao da se ne svađaju.". Dakle, već iz iskaza ovog svjedoka proizlazi kako je tata vikao na mamu i bio ljut, što korespondira s iskazom oštećene LDZ kada je opisala njegovu reakciju na upit da ode s djecom u park. Ne samo to nego HD opisuje kako majka nikada ne bi prva počela vikati na oca, a udarila ha je jedino kada bi se branila. Odavde proizlazi kako je okrivljenik i inače nasilan spram svoje supruge, ali i to da suprotno iskazima svjedoka i obrani okrivljenika upravo on jest taj koji započinje svaku svađu u kući, koja je u ovoj konkretnoj situaciji rezultirala predmetnim kaznenim djelima. Nadalje, iz iskaza HD proizlazi i to da se kompletan događaj odvio ispred njega i brata. Istina on je u početku događaja bio u kupatilu, odakle je čuo tatu kako viče, a kasnije je ušao u sobu i rekao roditeljima da prestanu, a potvrdio je da je u sobi bio i mlađi brat koji se derao zbog te vike. Sama izloženost ovakvom događaju predstavlja traumatski doživljaj za dijete, a time i povredu njihovih prava na emocionalni razvoj. Konačno, pravilno je prvostupanjski sud povjerovao oštećenici jer iz sadržaja cjelokupnog spisa proizlazi kako ona doista nema nikakvog razloga okrivljenika lažno prijavljivati, odnosno lažno svjedočiti protiv njega.

8. 1. Za ostvarenje kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 3. KZ/11 ključno je da su izrečene riječi po svom karakteru takve, u okolnostima u kojima su izrečene, objektivno prikladne da kod osoba kojima su upućena izazovu osjećaj straha i uznemirenosti, a upravo inkriminirane riječi upućene oštećenoj nakon brojnih uvreda, šamara i bacanja mobitela da će "je zaklati, staviti u bunar tako da ju nitko neće naći" su i objektivno prikladne kod oštećene izazvati osjećaj straha, osobne nesigurnosti i nespokojstva.

9. Žalbeni prigovori zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, svode se u suštini na pobijanje sudačkog uvjerenja utemeljenog na slobodnoj ocjeni dokaza u kaznenom postupku (čl. 9. st. 3. ZKP/08), pa kako je prvostupanjski sud u obrazloženju svoje presude u svemu postupio prema odredbi čl. 450. st. 2. ZKP/08 i iznio uvjerljive, logične i prihvatljive razloge, koji su u skladu s rezultatima izvedenih dokaza tijekom glavne rasprave, te razloge, kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na njih još jednom upućuje okrivljenika.

10. Nije osnovana žalba okrivljenika zbog odluke o kaznenoj sankciji. Naime, prema čl. 47. st. 1. KZ/11 prilikom izbora vrste i mjere kazne sud će polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja ocijeniti sve one okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža. Ovaj drugostupanjski sud prihvaća u cijelosti ocjenu utvrđenih otegotnih okolnosti okrivljeniku od strane prvostupanjskog suda i ocjenu utvrđenog stupnja krivnje i pogibeljnosti počinjenih kaznenih djela, nalazeći primjerenom izrečenu mjeri i vrstu kaznene sankcije, držeći da će se upravo izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine primjerena za ostvarivanje svrha kažnjavanja propisanih čl. 41. KZ/11 tim više što je okrivljenik već osuđivan zbog istovrsnog kaznenog djela presudom Općinskog suda u Rijeci poslovni broj Kzd-81/20, a predmetne inkriminacije ostvario je za trajanja roka provjeravanja iz te presude. Slijedom navedenog ni ovaj sud nije utvrdio nikakav objektivni razlog za smanjenje izrečene kazne.

11. Slijedom svega naprijed navedenog, a sukladno čl. 482. ZKP/08 trebalo je odlučiti kao u izreci.

U Zadru, 25. ožujka 2025. godine

ZAPISNIČAR

PREDSJEDNICA VIJEĆA

ZA MLADEŽ

Silvana Čubrilo

SD